Danas sam isprobala tvoju gore napisanu "metodu" i šaljem ti mojvertex prvotno napisa
, jer je upalilo.
Upalilo utoliko što sam se ja bolje osjećala, a i nakon tzv. situacije, bio je nekakav mir između nas dvije :D .
 |
|||
|
|
|||
Danas sam isprobala tvoju gore napisanu "metodu" i šaljem ti moj
Upalilo utoliko što sam se ja bolje osjećala, a i nakon tzv. situacije, bio je nekakav mir između nas dvije :D .
Ovo sa čučanjam pored sam koristila i koristim...ima još nešto, uhvatila sam se kako procijedim:Tovare jedan tvrdoglavi!
Onda on ponovi:Tovaje!
ovako slično je i kod nas... s tim da ponekad mi dođe da u sebi kuuuuham, i ponekad bih je najradije izlemala... ne zbog nje već zbog sebe
a ona, mudrac mali, ima nevjerojatno šesto čulo, i mogu biti izvana kamen kameni, al ona kuži nevjerovatno moju nervozu, kipljenje iznutra, a onda se dernjava samo pojačava...
Najčešće pali kad čučnem kraj nje i kad vidi (ali i osjeti) da sam cool, mirna i pribrana...
Onda dernjava završi rečenicom "briši mi suze" i ko da ništa nije bilo.
P. S. Moja nema u svom horoskopu ni O od Ovce 8)
Marko je imao fazu bacanja u travu,no prije pada bi provjerio da je trava ok ,da nema opušaka i stakla....i tulio bi kao jelen lopatpar dok mu ne dosadi i onda je opet hodao pa skok u travu itd
to je bilo sa 2 godine,sad vozi bicikl ....
PO CESTI NIJE LUDOVAO JER SAM JA NEPEDAGOŠKI OBJASNILA ŠTO SE DESI DJETETU KOJE SAMO LUTA UZ CESTU UZ POMOĆ PREGAŽENE MAČKE ( mislim nisam ja pregazila mačku ,nego je slučajno nesretna životinja poginula na našem prijelazu, ups caps lock )
iskreno ,zabole me ako će ići psihijatru sa 30 ,ali cestu prelazimo bez stresa
s prelaskom ceste sam koristila istu metodu kao i Maria 8) mozda nam psihic da pospust na kolicinu
nama najbolje pali da ja ostanem mirna, sjedim negdje oko nje (ne bas blizu, ali na pogled daleko) i cekam...
Za prelazak ceste probaj igru "STOP". Hodate, kazes "STOP", i ukipite se na mjestu. Igras se u dvoristu, doma, u parku. objasnis mu da vjezbate to za prelazak ceste, za setnju po gradu gdje je opasno i ima puno auta, kamiona, bicikla i motora. I on kad kaze "TOP!", mi stanemo. Urnebesno mu je smijesno, i osjeca se odlicno i odgovorno kad ga mama i tata slusaju.Nekad od ducana do doma stanemo 20 puta, trajeeeee...ali nema odustajanja. Onda mu dosadi, pa ipak eventualno nekud stignes. Cini mi se da pali, za sada ( a igramo STOP-a, kojih tri mjeseca)jos niti jednom nije krenuo dalje kad bih ja viknula STOP. Stane, okrene se, smjeska se i ceka neku dalju zabavu.
Prije prelaska ceste provjeravamo idu li auti, gledaj lijevo-ima? nema? ima? o, cekamo, brrr opasni su auti, e tako, bravo, sad gledamo, lijevo-nema, desno nema, idem preko brrrrzo-i to mu se cini vazno i zabavno.
e da, i mMarti se sviđa "igra" prelaženja preko pješačkog "brzo, brzo". I crveno- zeleno.
Mi smo malo mlađi od vas, nepunih 14 mj., ali problemi su počeli prije tjedan dana. Vrištanje, nervoza, urlanje, kao da to nije isto dijete od prije... I tomu nije prethodila nikakva promjena tipa mjesta boravka, spavanja, prehrane i sl.
Više neće ni jesti kao prije bez problema, baca se i jedva mu damo prvu žlicu, a onda pojede dvije-tri i ustaje se iz hranilice, stoji i eventualno tako pojede još par žlica.
Prije se znao zaigrati sam sa sobom, a sad je to nemoguće... Inače ga baka čuva i ona kaže da mu se događa neka promjena. Nije tako nasmijan kao prije, kao da ga nešto muči... Kad dođem s posla moram ga držati cijelo vrijeme i nositi i na WC sa sobom, a kad ga spustim da se drži uz kadu-urlanje. Dođemo u DB, spustim ga na kutnu-urlanje. Nisu to suze, ali zna biti bjesa pa čak frljukne dudu na drugi kraj sobe ili igračku ili što mu dođe pod ruku.
Lagano sam na izmaku snaga. Ponekad upali da ga tata uzme, on urla cijelo vrijeme, a onda mu kaže "Jakove, bez deranja. Bez deranja i sve ćeš dobiti što hoćeš samo se nemoj derati". Onda se on umiri i kaže "bec" . A ponekad se ne umiri.
Mislim da ćemo poludjeti dok ne progovori i kaže što zapravo hoće.
Ja bih samo preporučila knjigu "Najsretnije dijete u kvartu", mislim da je već nekoliko puta spominjana na forumu. Stvari postanu jasnije, a dobiju se i neka "uputstva za uporabu". Super je knjiga.
Da ne duljim o sadržaju, predlažem čitanje.
kod nas igra STOP za cestu pali ali tek od nedavno... druga fora je igra CRTE (tako mi zovemo zebru), kad dođemo blizu ceste da ruku i viče "crte" i nema šanse da ona pređe cestu gdje nema crta...
ah, djevica - sve po crti
nas eto ne muči prelaženje ceste ali u ostalim situacijama je upravo onako kako je tweety opisala, nema osvrtanja, ima svoj smjer i gotovo...
jednostavno je (pre)sigurna da sam tu :/
pustila sam ju jednom na jarunu, na jednoj velikoj livadi kod onog parka na južnoj strani... nije bilo ljudi, čistina je pa ju vidim, prešla je cijelu livadu i krenula u park bez ikakvog problema, okrenula se na pola puta i vidjela da sam na istom mjestu, mahnula mi i produžila dalje...
pokušavamo polako utuviti da je to opasno, da se mora vratiti kad ju zovemo a do tada trčim za njom i pričam, objašnjavam, pa opet ispočetka...
moram priznati da mi to "igranje" sa Stop nikad nije bio ideal... igra je jedno, slusanje tako vaznih upozorenja drugo. kad me dijete u igri ne poslusa ili na brzinu promijeni pravila dok se igramo, nema ljutnje ni posljedica. kad promijeni pravila na najprometnijoj ulici u gradu smjeskajuci se jer je to sve "igra". :/
Luna, ja ti nemam nista pametno reci sto cure vec nisu rekle, samo cu se samo malo ubaciti na tvoj topik sa dva-tri pitanja.
Dakle, govorimo o samovolji odnosno jako izrazenoj volji da se nesto ucini. Vec 2-3 mjeseca moje dijete konstantno baca stvari - hranu, igracke, autice...
E sad, ja nisam bas dosljedna - uvijek pocnem sa objasnjavanjem, onda na kraju zavrsim onako kako je vertex napisala (sjednem i cekam da se smiri, ali do tada je vec sve pobacao/polupao).
Kako sprijeciti bacanje stvari?
Meni je jasno da on to radi da bi privukao moju paznju.
Ili, kako normalno skuhati rucak?
Objasnjavam mu sto radim, cak mu dam da sjedne u stolicu, dam mu brasna ili rize da mi 'pomogne'. No, onog casa kada usmjerim svoju pozornost na sjeckanje luka ili neceg drugog pocinje uobicajenja vriska 'mamica, dodjiiii' (iako stoji pored mene).
Svakodnevno (osim vikendima) provede u parku sa djecom i tetom cuvalicom nekih 5-6 sati dnevno i kazu da je predivan. Onog casa kada udje u stan pocinje negodovati, traziti cicu i konstantno me zvati.
Ako mu dadem 100% paznju, sve je ok. Ali ne mogu uvijek i jednostavno ne znam sto mi je ciniti (nekada mu objasnjavam, nekada se izderem, nekada placem sa njim itd..) :/
Imam osjecaj da se nalazimo u nekom zacaranom krugu, a ja jednostavno ne mogu naci izlaz..
nije bas da imam previse iskustva u takvim situacijama, ali ako se i dogodi nesto slicno - ja ponudim cicu. nije nikad zakazala. od svih skretanja paznje, kantica, bicikle, postavljanja na trepavice ili solistickog koncerta u javnosti da bih je privukla, na spominjanje cice uvijek dodje i smiri se u sekundi. a kako znam da dojis - probaj tim vidom ucjene.
Bacanje stvari (kod nas je postojalo bacanje i bacanje)
- kad bi vidjela da mu je bacanje kao neko isprobavanje/aktivnost (ono kao da promatra što se događa), onda bi se maknula da ne vidi kako vidim da baca i pustila ga da nastavi s tim
- kad bi bacao mahniti i bezveze samo da baca ili da privuče moju pažnju rekla bi mu da će se stvari uništiti ako ih bude bacao, a da ja ne želim da uništava igračke. ako bi nastavio upozorila bi ga da ću maknuti igračku, jer se ne igra lijepo, ako bi nastavio maknula bi igračku i to odmah nakon što ju je još jednom bacio. Prvo sam ponavljala stoput, ali sam skužila da se iznerviram a njemu to postane zabava i to nije dobro. Nakon samo nekoliko puta što sam sankciju provela od prve, stanje se drastično popravilo. Sad kad ima tri godine kažem mu da ću to što baca odnijeti nekome tko se želi lijepo igrati s tom igračkom i zapravo odmah prestane. nastavi samo ako je neka druga vrsta nezadovoljstava u pitanju koju iskaljuje na igračci, ali to onda uočim pa pričamo o tome (u vrtiću puno pričaju o osjećajima sretan/tužan/ljut pa je navika objašnjavati što ga je učinilo sretnim ili ljutimi ili...)
Što se tiče kuhanja ručka. Najiskreniji odgovor bi bio da ja do franove dvije i pol godine nisam zapravo mogla ništa drugo predano raditi uz to što sam s njim.Jednostavno je tražio 100% pažnje.
Sa dvije i pol godine sam počela kužiti kako uspjevam ponešto, sa tri se situacija toliko promijenila da sam ja u nevjerici. Sad mogu što god hoću, a on će se za to vrijeme lijepo zaigrati i svako toliko me doći izvijestiti što radi. Naravno, moja angažiranost nečim drugiom ne može trajati beskonačno, ali npr. jednom mi je zbilja trebalo sat i pol vremena da nešto dovršim i on je to super prihvatio. Inače mi je pravilo da popodne imam rezervirano za njega, a navečer obavljam svoje stavri.
Što se tiče toga da je sa drugima super funkcionirao, a da je meni radio scene. Isto stoji. Nikad neću zaboraviti kad je bio u fazi da samo juri. Ja sam morala nešto obaviti i nakon toga se malo odmoriti, pa ga je prijateljica izvela van na cijelo popodne. I vratiše se oni, ja pitam jesi uspjela loviti njega i usput furati kolica, a ona mi kaže da je bio u kolicima i da uopće nije htio van iz njih.
Ja sam ostala :shock: :shock: :shock: :shock: :shock: .Fran, fran koji samo leti nije htio van iz kolica. Kaže ona da ne da je samo promatrao i to je to. etooo jel te utješilo?
začarani krug! i ja sam imala taj osjećaj, ali me vodila misao da su moje reakcije sada jako važne i da su temelj za naš odnos dalje.
Kako sprijeciti bacanje stvari?
Meni je jasno da on to radi da bi privukao moju paznju.
Ja sam, nakon što me danima izluđivala bacanjem stvari, totalno kul pokupila sve one stvari koje je pobacala u jednu vreću i stavila na vrh ormara uz napomenu da će ih dobiti onoga dana kad prestane s bacanjem. Prošlo ju je ubrzo nakon toga.
Ili, kako normalno skuhati rucak?
Prestala sam kuhati. Svaki put kad sam se primila kuhanja nastao je krš i lom u stanu, vrištanje, ma koma....i ništa nije pomagalo. Jednostavno sam prestala sam kuhati, ali samo zatro jer sam znala da je je Sonja veliki gurman i da ne voli ništa od suhe hrane nego samo svježe skuhan obrok...vrlo je brzo shvatila kako se s mamom može igrati i u kuhinji dok kuha i neko nam je vrijeme to bila jedna od zanimljivijih okupacija. Sad bježi od kuhinje ko vrag od tamjana....
Imam osjecaj da se nalazimo u nekom zacaranom krugu, a ja jednostavno ne mogu naci izlaz..Kod nas su rijetko palile klasične kazne, zabrane i slično...jednostavno smo ju morali nadmudriti što nije bilo uvijek baš lako. I da.... prelaske ceste i bježanja na cestu (jer joj je to svojevremeno bilo jako zanimljivo, a naročito kad vidi izbezumljenu mamu kako trči za njom ko blesava) mi smo prekinuli zgaženim ježom.
Bacanje stvari (kod nas je postojalo bacanje i bacanje)
- kad bi vidjela da mu je bacanje kao neko isprobavanje/aktivnost (ono kao da promatra što se događa), onda bi se maknula da ne vidi kako vidim da baca i pustila ga da nastavi s tim
- kad bi bacao mahniti i bezveze samo da baca ili da privuče moju pažnju rekla bi mu da će se stvari uništiti ako ih bude bacao, a da ja ne želim da uništava igračke. ako bi nastavio upozorila bi ga da ću maknuti igračku, jer se ne igra lijepo, ako bi nastavio maknula bi igračku i to odmah nakon što ju je još jednom bacio. Prvo sam ponavljala stoput, ali sam skužila da se iznerviram a njemu to postane zabava i to nije dobro. Nakon samo nekoliko puta što sam sankciju provela od prve, stanje se drastično popravilo. Sad kad ima tri godine kažem mu da ću to što baca odnijeti nekome tko se želi lijepo igrati s tom igračkom i zapravo odmah prestane. nastavi samo ako je neka druga vrsta nezadovoljstava u pitanju koju iskaljuje na igračci, ali to onda uočim pa pričamo o tome (u vrtiću puno pričaju o osjećajima sretan/tužan/ljut pa je navika objašnjavati što ga je učinilo sretnim ili ljutimi ili...)
Što se tiče kuhanja ručka. Najiskreniji odgovor bi bio da ja do franove dvije i pol godine nisam zapravo mogla ništa drugo predano raditi uz to što sam s njim.Jednostavno je tražio 100% pažnje.
Sa dvije i pol godine sam počela kužiti kako uspjevam ponešto, sa tri se situacija toliko promijenila da sam ja u nevjerici. Sad mogu što god hoću, a on će se za to vrijeme lijepo zaigrati i svako toliko me doći izvijestiti što radi. Naravno, moja angažiranost nečim drugiom ne može trajati beskonačno, ali npr. jednom mi je zbilja trebalo sat i pol vremena da nešto dovršim i on je to super prihvatio. Inače mi je pravilo da popodne imam rezervirano za njega, a navečer obavljam svoje stavri.
Što se tiče toga da je sa drugima super funkcionirao, a da je meni radio scene. Isto stoji. Nikad neću zaboraviti kad je bio u fazi da samo juri. Ja sam morala nešto obaviti i nakon toga se malo odmoriti, pa ga je prijateljica izvela van na cijelo popodne. I vratiše se oni, ja pitam jesi uspjela loviti njega i usput furati kolica, a ona mi kaže da je bio u kolicima i da uopće nije htio van iz njih.
Ja sam ostala :shock: :shock: :shock: :shock: :shock: .Fran, fran koji samo leti nije htio van iz kolica. Kaže ona da ne da je samo promatrao i to je to. etooo jel te utješilo?
začarani krug! i ja sam imala taj osjećaj, ali me vodila misao da su moje reakcije sada jako važne i da su temelj za naš odnos dalje.
cure, hvala na odgovorima.
probat cu sa ovim savjetom. nije mi do sada palo na pamet.
Sandraf, ma nama je cica zakon za sve, ali je i to naporno.nije bas da imam previse iskustva u takvim situacijama, ali ako se i dogodi nesto slicno - ja ponudim cicu. nije nikad zakazala. od svih skretanja paznje, kantica, bicikle, postavljanja na trepavice ili solistickog koncerta u javnosti da bih je privukla, na spominjanje cice uvijek dodje i smiri se u sekundi.
jer pitam se, ako on pocne bacati ili vristati a ja mu ponudim cicu, sto je on naucio iz te moje geste?
da li je shvatio da nije u redu bacati stvari tj. da ja to ne odobravam? :/
Meni se ovo s cicom nikako ne sviđa. Izbjegavam nuditi cicu kao rješenje problema kojeg ne znam riješiti na drugi način (evo, jučer sam zaribala - odfurala sam ga na jedan sastanak u birc, on je naravno poludio tamo i šizio, na kraju sam izašla s njim šetati po kiši radije nego da mu uvalim cicu da bi bio miran), općenito mi cica nije ni tješilica (dakle, ne dobije je po defaultu kad se, npr., udari, već samo ako zatraži), a kamoli da bi bila skretačica pažnje. Cica je cica.
Mi prakticiramo ovo što piše tweety (prilagođeno dobi) - dozvoljavamo bacanje stvari i igračaka iz znatiželje i fore (sklanjamo one koje može oštetiti), pokazujem mu gdje da baci i tumačim mu što smije baciti (pravilo je da se nikad ne baca prema nekome, osim lopte). Ako se razbacuje hranom ili tako nečim, onda ide posljedica (kraj obroka ili što već bude logična posljedica). Za sad nemamo problema s tim...
Sve bih mogla potpisati, a ovo naročito.Onog casa kada udje u stan pocinje negodovati, traziti cicu i konstantno me zvati.
Ako mu dadem 100% paznju, sve je ok. Ali ne mogu uvijek i jednostavno ne znam sto mi je ciniti (nekada mu objasnjavam, nekada se izderem, nekada placem sa njim itd..)
Već sam se jadala na ovu temu na Jesenskim (1-3) pa da se ne ponavljam ovdje. Ukratko:Tin je izvan kontrole zadnjih 2 tjedna konstantno! Moram priznati da se jako loše nosim s tim
Mamanatali, znam citala sam.
Luna, sklona sam sloziti se sa tobom u vezi davanja cice. Doduse, ja jesam Zacha vodila na sastanke i 'usutkivala' ga cicom (i to je neko vrijeme funkcioniralo).
No, sada to ne zelim raditi. Cicu mu dajem samo i iskljucivo kada ju trazi (sto je prilicno cesto).
Vid je nemoguć / iracionalan kad je gladan ili preumoran. Tad nema šanse za ikakvu suradnju. pokušavam predvidjeti te situacije i izbjeći ih, a to znači da mi je njegov ritam obroka i spavanja zakon - sve drugo podređujem njima.
on u stvari niti nema tantrume - ako pobjesni - to je uvijek znak da ga moram primiti, nositi i, najčešće nahraniti ili uspavati...
aaaaa nije bilo šanse da ja odem bilo gdje sa franom od njegove p - dvije i pol godine i da očekujem od njega da ne jurca/ruši/lomi/prosipa.
a onda.....jedan dan smo se slučajno našli u situaciji kad je trebao malo "potrpiti", i on je to napravio bez po frke.
zato curke, još malo izdržite.
..... a sad idem čitati među starijima koje nas faze sad očekuju
tweety, tvoje rijeci su pravi melem.
sve ja to negdje duboko u sebi znam i osjecam, ali me onda svakodnevni ispadi malo pomute.
Za utjehu svima koji misle da njihovo dijete NIKADA neće biti mirno tj. na jednom mjestu :
Mi zaista muku mučimo s ponašanjem još od prvih dana ,kad je imao godinu,godinu i pol, mislili smo da nikada nećemo moći obaviti nešto normalno(bez dreke i ispada) i živjeti normalno,a onda malo po malo stvari počnu sjedati na svoje mjesto....
Sve manje je bezglavog trčanja,a sve više i više komunikacije i suradnje, tako da sad možemo i na,a da se ne bojimo njegovih prohtjeva i zahtjeva,ponesemo autiće i svima super !!
Ofkors da se ponekad dogodi show,ali zaista rijetko i uglavnom mogu predvidjeti kako će reagirati u kojoj situaciji pa to ili ublažiti ili na vrijeme spriječiti !!
za sve koji su takvi da su uvijek u nemiru - nasa se smirila oko 4 rodj. (ne znam jel utjeha 8) )
Isto i moj. Nakon toga smo uplovili u puno mirnije razdoblje.
I u nas je ovako još uvijek s 22 mjeseca s tendencijom boljitka, budući odrasta:Problem samovoljnog bauljanja po cesti rješavamo u igri autićima i pripremnim "razgovorom" kod kuće prije nego li izađemo i gore spomenutom igricom STOP i CRTICA tijekom hodanja uz prometnicu ili prelaska zebre. No i unatoč tome, zgodi nam se još uvijek da moramo stati, izraziti ljutnju, isplakati bijes i smiriti se potom.Nakon što se smiri, netom nakon nemile situacije, ponavljam priču: "Zašto se ne smije". Putešestvije od dvjestotinjak metara tada zna potrajati dugoooo.S njim sam imala ovakve situacije svakodnevno (usprkos trudu da se izbjegnu potencijalni okidaci). Cvrsti zagrljaj nije dolazio u obzir, nikakva prica nije dolazila u obzir, moje micanje pogotovo nije dolazilo u obzir. Sve bi to samo udvostrucilo intenzitet histerije. Jedino sto smo mi mogli je bilo odraditi tu situaciju. To znaci da bih ja cucnula ili sjela blizu njega (bez da ga diram, nekad i bez da ga gledam ako bi mu smetalo), i cekam da se sam smiri. To bi bilo nekad brzo, a nekad za desetak minuta. Nakon smirenja bio bi prilicno potresen, odnosno trazio je zagrljaj i mazenje. Izgrlili bismo se, saptala bih mu tiho da ga puno volim, bez ikakvog komentara na ono sto se dogodilo i nakon toga bi bio preporodjeno dijete. Nastavio bi dalje doslovno resetiran.
Pricali jesmo, ali u mirnim situacijama, i to kratko (ali redovito).
razumijem tvoj stav, ali bih rekla da su oni jos uvijek jako, jako mali i da je mozda pametnije poraditi na trenutnom smirivanju nervoze, nego inzistrati na razumijevanju toga sto je i zasto lose i kako bi trebalo ispravno.
jer ako se pocne bacati, ti cucnes kraj njega, pokusas objasniti da to nije lijepo, jednom, drugi put, treci, zagrlis ga (ili vec sto radis a znas da bi mogao na to dobro reagirati), a on i dalje vristi, baca stvari, baca se po podu - ne mislis li da je i njega cijela ta situacija i tvoje nastojanje da ga smiris - dodatno iznerviralo?
ponavljam, nemam puno takvih iskustava, moja ne pribjegava bacanju, ali cesto pocne plakati ako nesto nije po njenom i nakon mog pokusaja da je smirim i objasnim da to nije lijepo, place i dalje. jace i nervoznije.
onda mi se cini da je mazenje i cica dobar nacin da je smirim, a po iskustvu bih rekla da je ona ipak shvatila da ono sto je i dovelo do suza nije bilo lijepo. mozda ne iz prve, ali dajmo im vremena.
AAAAAhhhhh, čitam ove retke i čekam ko ozeba sunce
Mi smo upravo imali mini odmor u planu za protekla 3 dana. Tako smo ubiveni...D. je bio izgrižen od komaraca, prehladio se, htio odmah sutra kući, stalno nešto plačnim glasom tražio, a MM i ja pukli...
Naime, prije mjesec ipo nam je potpuno propao plan za manje putovanje zbog nekih viših sila, to nas je frustriralo, MM je terenac i nikako ga nema, išli smo ovo iskoristit da budemo skupa i da se malo maknemo, a ubilo nas
A Damir je bio baš nemoguć, al ne ono, sat dva, il dok je pospan il dok je vruće...nego čitave dane
Ajooojjj, baš sam...sori što odoh u OT...nekako se mislim, možda mi pomogne ako se izjadam
I nama su 4 godine bile svojevrsna prekretnica. Onda opet 6. (Ali kad ti dijete ima jednu i po, to je jako daleko).Isto i moj. Nakon toga smo uplovili u puno mirnije razdoblje.
Što se tiče cice, ja sam tu (bila) skroz kao Luna.
Bacanje, lupanje i slično: uglavnom kao tweety. I što ona reče - ne treba (čak ne smije) biti sto upozorenja bez akcije. Ja dajem još jednu šansu, sljedeći put spremam igračku.
Kuhanje - isto kao tweety. A. je volio režirati svoj dan, nije mu bilo baš do uklapanja u aktivnosti dragih ljudi. A D. mi izvadi suđe iz mašine (dodaje meni), pravi mi društvo dok kuham i postavi stol! Dugo sam se pitala: Pa što to nije u redu s mojim D.?
Moram vam napisati naš update: jučer je Kaleb par puta krenuo prema cesti, svaki put stao desetak metara prije (na mjestu gdje ga ja obično zaustavim), protestno zaplakao, okrenuo se i vratio u park.
Nisam ga ni probala zaustaviti. Izgleda da je razvio Pavlovljev refleks.
vs da tupljenje daje rezultate - mali je skuzio da ces ga uvijek tu zaustavit, a kako pametniji popusta....Moram vam napisati naš update: jučer je Kaleb par puta krenuo prema cesti, svaki put stao desetak metara prije (na mjestu gdje ga ja obično zaustavim), protestno zaplakao, okrenuo se i vratio u park.
Nisam ga ni probala zaustaviti. Izgleda da je razvio Pavlovljev refleks.
Luna, citam topic, mozda bih i imala sta za rec, al ne mogu odoljet zelji da napisem sljedece:
MM-ov rockas je dan prije Kalebovog.
Moja svekrva ima iste price iz njegova djetinjstva kao ove koje ti ovdje opisujes.
Moram priznat da sam cesto znala pomislit kako zena uvelicava
Sad vidim da ipak nije.
Cekaj samo tinejdzerske dane - sta te tek onda ceka (bar po pricama, ako nisu preuvelicane, jel
Izgleda da horoskop ipak ima utjecaja :?
mis mali.Moram vam napisati naš update: jučer je Kaleb par puta krenuo prema cesti, svaki put stao desetak metara prije (na mjestu gdje ga ja obično zaustavim), protestno zaplakao, okrenuo se i vratio u park.
Nisam ga ni probala zaustaviti. Izgleda da je razvio Pavlovljev refleks.
mozda je malo ot, ali jeste li primijetile neku promjenu zadnjih dana na nasim vristavcima i deravcima? Mak se apsolutno preporodio kad je zahladilo! Onih vrucih dana je bio razdrazljiv i cendrav cijele dane, kak je pala temperatura-drugo dijete! Nasmijan od jutra do veceri, nista mu nije tesko, suradjuje da se sve prasi, ma milina! Mozda njima jos teze nego nama pada sparina i vrucina?
pa zar se smirila?
sve ti je to relativno
Pa bas sam i ja sumnjicavo citala 3x da vidim sto to krivo iscitavam.
pa zar se smirila?
Viktor je rijetko izvan kontrole. A kad se to desi - desi se samo jer sam ga ja dovela u neprimjerenu situaciju...Nekako vjerujem da dvoipogodisnjaka mozes zastiti od gubitka kontrole jedino tako da ga sto manje izlazes takvim situacijama...
Primjer....jucer nas je odvelo na ribnjak. I sta ce dijete nego trcati prema vodi da lovi ribice. I sta ce nego pohisterisati kad mu ja to ne dozvolim. I kad mu opet ne dozvolim i opet i opet...Toliko je plakao i vristao da je svima propao rucak.
A koji ce vrag dvoipogodisnjak uopste na ribnjaku....????? (OK stvarno nismo mogli odbiti taj poziv)
I znam da zvuci preglupo (naknadna pamet...), ali ponosna sam na sebe jer se uopste nisam nervirala, nego iskreno suosjecala s njim.
Isto kod nas.. Keti je mali tvrdoglavi mago.. al ni ja nisam bolja, pa pričam i objašnjavam.
Primjer s cestom - čim krene u tom smjeru, upozorim je da ne smije sama gdi su auti.
I ne mislim da su premali da i doma objasniš kako se i kada prelazi cesta (uz neku igru autićima..), ili dok idete iz zgrade prema parku.
Mi kad prelazimo cestu (u šetnjama), idemo isključivo na pješački prelaz, odnosno semafor. Keti već zna da mora biti zeleno kad prelazimo. Ako ima nešto za pritisnuti kako bi bilo brže zeleno, ona pritisne (još od njenih 8-9mj) i to je glavna fora. Od kad hoda, ide sa mnom preko ceste.
Zna da mora držati se za ruku, i da se žurimo.. Pretrčimo preko, i to joj je super. i tu NEMA iznimke!
Samo da skrenem pozornost na moj potpis (ofčica-koja-najbolje-zna-što-i-kako x2).
Teletabisi nas najslikovitije opisuju kad smo u šetnji.
Moram napisati update: počeli smo zaozbiljno landrati naokolo bez kolica, pa i prelaziti cestu. Ne samo da čim izađemo iz parka odmah da ruku, već želi prijeći cestu samo i isključivo na zebri. :shock:
Ostao mi je još samo jedan majušni problemčić za riješiti - daje ruku i ide na zebru, ali ne želi čekati ni trena (npr. da auto stane ili da bude zeleno, ako je semafor). Sad radimo na tome.
Sve manje ima šize i sve više se lijepo dogovaramo. Baš sam zadovoljna. Hvala na savjetima, stvarno su bili korisni - ja bih ga vjerojatno nosila preko ceste do škole!
Kako regirati kad dijete udari npr dedu iz čistog mira?mislim od deranja nemam niš,čini mi se premali da bi mu objašnjavala šta je napravio,po guzi ne dolazi u obzir...neki dan je iz čistog mira lupio mm drito po naočalama i morao je bit koju minutu u kazni u kindaću uz predavanje.Jel to dobra metoda?najgore mi je što onda cendra i zove mene a ja nemam pojma kako se postaviti..doći i utješiti ga ili pustiti da to riješi sa tatom....
udaranje je faza koja će naravno proći. i mi ju imamo neko vrijeme. nema kazne jer on nema pojma što je to, ali svaki, baš svaki put jako ozbiljno i strogo kažemo da se to ne smije i da je ružno. s naglaskom na NE!
nacelno - pustiti da takve stvari rijesi s ocem. mada osobno nisam nikad dijete vodila za kaznu u kinderbett, jer tu onda nastaje problem kad treba ici u krevet.
mozda bih da se radilo o prvi put odrešito rekla ne (ili cak usjela mu uhvatiti ruku u letu), al da nastavlja tim ponasanjem postupila bih kao tvoj suprug. i naravno nakon kazne dopustiti suprugu da dodje po dijete, da se pomire i opet ga vrati u drugu sobu (a ne ti).
Isto ovakvo ponašanje djevojčice koja nije "ofca". Ja probala sve od maženja, razgovora, ruženja, odnošenja, ignorisanja. Kad je u histeriji ništa ne funkcionira dok ne završi, tada je isto tražila da se pomazi i bila "resetovana". Ako je za utjehu prošlo je vremenom. Sad kad se izvršti bez razloga, a ja je prijekorno pogledam ona kaže "zvini mama"
u kinderbetu ne spava i nemre se ozljediti dok protestira kao što se može ako stoji npr u kutu...
grozno mi je kad iz čistog mira lupi(možda i nije iz čistog mira jel se brzo naljuti) i sad strepim svaki put da ne lupi tatu,dedu.....zbog mm mi je najgore jel nosi naočale a ima jednu traumu vezanu za naočale i udarac i onda mu se srce slomi kad ga M. tak potegne iz gluposti
romina i mi smo već dugo u fazi griženja i udaranja
ali sada to primjenjuje jedino na tati
primjetila sam da se to desi kada je zaigran do ludila i kada se jednostavno ne može smiriti
Što se tiče muških razgovora, ja ih pustim da odrade to sami, a ja kasnije razgovaram s mužem jer često nisam zadovoljna njegovim metodama
e tako je i kod nas i uvijek se zakačimo...ja sam ta koja popušta a on jedini ima ispravnu metodu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom