Podižem temu.
Sad mi je užasno krivo da nisam prekjučer pogledala na Rodi tekst o prepuciju jer ne bi dopustila da se mom malom dječaku nasilu "riješi" problem sa slijepljenom kožicom na glaviću. Maleni ima 2 godine i 8 mjeseci i isto je imao nakupine loja ispod prepucija,a nije nam baš dirao da mu čistimo pišonju jer ga je smetalo kad bi prevlačila kožicu (mogla se tek neznatno prevući preko glavića,odnosno,vidio bi se tek njegov vrh). Zbog toga smo jučer na pregledu to spomenuli pedijatrici,a kako nisam nikako za obrezivanbje,a mužu su,kao malo starijem dječaku,malo zarezali prepucij, mislila sam da to možda može biti i nasljedno,pa da izbjegnemo traumu. Nakraju je ispala još veća trauma za mojeg malog miša i za mene jer nisam mogla gledati koliko ga boli i peče dok piški, a danas sam mu probala "vježbati" prevlačenje kožice,kako mi je preporučeno, i jadnik je vrištao jer nisam uspjela odmah vratiti kožicu preko glavića. Srce mi je pucalo,da ne govorim o očaju. Ne krivim pedijatricu jer ona nije inzistirala,već sebe na neinformiranosti,jer da sam znala ovo što sada znam,rekla bi jednostavbno da želim da priroda učini svoje. Sad učinjenu štetu ne možemo ispraviti,ali ću s mlađim sinekom( od 5 mjeseci ) znati bolje.