Već sam ovo pisala pod drugom temom, ali ću ponoviti, vidim da nas je puno u nedoumici, a očito i pedijatri nisu baš suglasni. Čitala sam na raznim stranama, uglavnom-preporuka je ne dirati, jer je to stvar prirodnog razvoja i riješit će se u većini slučajeva samo od sebe, ta dva tkiva kod bebe rastu zajedno, kao jedno, i postupno se razdvajaju, a otvor se polako širi.
Mnogi liječnici i dalje smatraju da sve što se ne riješi samo nakon 3 godine zahtijeva intervenciju (vjerojatno na osnovu starih istraživanja po kojima su valjda oni učili), a u stvari može trajati puno duže, do iza puberteta.
A svaka nasilna intervencija jako pogoršava stvar. Mi smo se fakat namaltretirali i nismo ništa riješili.
Već smo imali svašta u par mjeseci- mali ima tri i pol godine, bilo je uvijek sve ok, nismo ništa dirali, ali je počeo imati problema s mokrenjem-tanki mlaz, vidljiv napor, i poprilično velika zadebljanja -nakupine smegme sa strane. Otišli pedijatrici-kaže ona da sumnja da će proći bez kirurga i da nam uputnicu. Urolog kaže odmah obrezivanje, nemojte ga mučit, da ne bi bilo problema s mjehurom.
Nakon toga kirurg- on kaže da će možda ići s odljepljivanjem-napravio je adhesiolisu (odljepljivanje metalnim štapićem)-samo s lokalnim anestetikom-kremicom. Bilo je brzo gotovo i preživjeli smo, ali moram reći da je to za dijete fakat trauma, moraš ga čvrsto držati i doktor ga nateže i maltretira, nemojte misliti da je to sitnica i ne dajte da im to rade iz čista mira, ako dijete nema nikakvih problema. Neki rade ovako a neki pod općom anestezijom.
U nadi da ćemo tako izbjeći obrezivanje, dopustili smo da to napravi, ali sada kad sam pročitala tone literature na tu temu, ne bih dozvolila da se na silu išta radi.
E, tu nije kraj, drugi dan mi doma prevučemo i ne ide natrag (parafimoza)-jurimo na hitnu, oni to vrate (već je sve nateklo, poplavilo, strava) i kažu ne dirajte 5 dana, a onda opet vježbat.
Međutim, sad je to njega toliko bolilo i uopće nije htio piškit, jedva tri puta na dan, uz vrisku, trpio je do krajnjih granica, piškili smo svi zajedno, držali ga, bodrili, dozvolili da piški po podu, močili ga, strašno.
Odemo na kontrolu nakon tih 5 dana, kaže kirurg da je ok, i nek ga pustimo tjedan dana na miru, jer je važno da normalno počne piškit.
još uvijek mu je bilo sve plavo i otečeno.
Ali nakon tih tjedan dana rupica se opet smanjila, i kaže doktor da je sad došlo do prave fimoze, da se napravio ožiljkasti prsten koji će uvijek biti slabo elastičan, a vjerojatno će imati i nove adhezije, jer je tkivo nepravilno sraslo zajedno. Sad bi oni opet obrezivanje, i to radikalno, da više ne bude opasnosti da se ožiljak stisne i da ne bude imao problema kao veliki. I sad ne znam šta ću, sve u svemu, imamo lošiju situaciju nego što je bila prije.
a nakupine smegme postaju opet velike (kao otekline ili loptice sa strane) i ne znam da li smetaju ili će se same probiti van. pročitala sam da pomaže ako se pri kupanju malo povlači kožicu prema van (ne natrag preko glavića) i malo se masiraju te nakupine, tako se malo odlijepe pa lakše izađu van. Kako se ta dva tkiva polako prirodno odljepljuju, smegma pronalazi malo po malo put prema van.
Sorry ako sam ugnjavila, ali htjela sam pokazat kako od malog problema može nastat veći