Tata na porodu - vaše iskustvo?

[mayda]

Drage mame i/ili tate (vas nekoliko koji niste na moru 8),

evo bliži nam se dan D, ulazimo u 9. mjesec T. Čudno, ali brzo je prošlo to vrijeme i, iako smo na to (pre)duuugoo čekali, čini nam se da nismo spremni, a pitanja se samo množe. Na tečaj nismo mogli jer sam na strogom mirovanju posljednja 2 i pol mjeseca. Ja sam se u to vrijeme dobro informirala, naravno na ovom portalu i znam iz vaših priča što sve mogu očekivati na porodu. Osim što želim roditi zdravu bebu, najveća želja mi je da uz mene bude MM i zato vas molim - možete li mu ukratko odgovoriti na slijedeća pitanja :

A što ću ja tamo raditi? kako ću ti pomoć? :?

[mikka]

u mom slucaju, da nije bilo md-a, ja ne bi ni znala sta se dogadalo. on mi je kasnije prepricao (nije bio carski, nego indukcija, pa sam se zadnjih 6 sati gubila od siline bolova). sta je on radio? pokusavao me zabavljati ( :? ne znam koji mu je bio, ali to je njegov stil pa ajde), mocio mi je vrat, kosu i usta vodom, drzao me za ruku, bio je tamo, poznat, drag, pa mi je bilo lakse. mislim da bi poludila da sam morala biti sama tamo. uzas. i kasnije, dok su me sivali, se nesto zasprehavao s doktorima pa mi je to bilo zanimljivo slusati.
i da, da ne zaboravim: napravio je prvih par fotki naseg malog

[srecica]

Pricao mi je iako ne znam o cemu, vlazio mi usta, davao vode, disao sa mnom, masirao mi kriza u trudu, pridrzavao me dok sam hopsala na lopti, hrabrio me ... i na kraju je prvi vidio nasu princezu i prerezao pupcanu vrpcu ... kaze da mu je to sve skupa najjace emocionalno iskustvo koje je imao, rekao mi je i da se bojao sebe u toj situaciji ali da mu je sve to bilo nekako najprirodnija stvar na svijetu i da je sam sebe iznenadio ... eto

[chris blue]

Mene je moj dragi držao za ruku, pričao sa mnom, a kad sam se počela gubiti nastavio to isto... osjećala sam se voljenom i paženom zbog njega... i to sam i trebala.

[spajalica]

bio je uz mene i to mi je jako znacilo. kako ja bas i ne pitam puno, on je sve zivo pitao iz radoznalosti . a mislim da su i istrazivanja potvrsila da ukoliko je na porodu prisutna osoba u koju rodilja ima puno povjerenja (znaci nenuzno TM, vec bilo ko), da je porod manje traumatican i brzi.

[mišica]

-kad me tjeralo na povraćanje trčao je po sestru da mi da zdjelicu
-dodavao mi vode i brisao čelo
-podsjećao me da dišem
-hrabrio me i tješio
-mazao usne melemom
-urlao na dr da naprave nešto kad je zagustilo a nitko nije obraćao pažnju (iskreno, neznam kako bi završilo da nije bilo njega)
-u najvažnijem trenutku kad mi je u izgonu nestajalo snage bio mi je iza leđa i stavio mi ruku na rame (to mi je bio jedan od najupečatljivijih trenutaka u životu), a ja sam dobila nevjerojatnu snagu i prepplavio me osjećaj ljubavi i osjećaj da nisam sama i da je netko poznat tu
-fotkao prvi puta mališu
-prerezao vrpcu

Definitivno neka ide s tobom, ako radi ičega, a ono da bude tampon zona između tebe i osoblja. Još uvijek sam duboko uvjerena da on nije bio s nama u tom trenutku i urlao na sve da nebi prošlo dobro.
Napravili smo našeg sina u ljubavi, devet mjeseci ga željno očekivali i dozivali i na kraju ga zajedno i dočekali i zagrlili i izljubili.
cmolj....cmolj....
Postati roditelj je najvažnija životna uloga, i mi smatramo da je jednako važno biti i mama i tata. -dobro, mama maaaaaaalo važnije.
Zajedno ga napravili, zajedno dočekali, zajedno ga podižemo, odgajamo i volimo.
Eto.
Odoh ljubit muža

[Davor]

Bio tamo cijelo vrijeme, milkio potiljak i leđa, tumačio što se zbiva (ne vidi pa ne kuži), rezao pupkovinu, uspavao malca. Super.

[blis]

- radio mi društvo i pričao sa mnom
- odgovarao na pitanja kada ja nisam mogla
- pratio me na WC
- dodavao mi stvari
- masirao
- štopao trudove
- slikao
- išao po primalju kada je krenuo izgon
- vraćao me u kolotečinu kada bi se izgubila s disanjem
- prenosio što se događa
i na kraju rasplakao kada nam se rodila kći.

[renci]

Bio je samnom na sva tri poroda. Zbog njega su porodi bili ljepši i lakši, a bez njega su mogli biti pakleni. Da se dogodi još koji i opet bi bio s nama!

[antigona]

sve su ti cure već rekle.
ma da te samo drži za ruku, znači nevjerojatno puno.

[bimba iaia]

Uza sve šta su već cure navele...
...dobro je da je tamo jer svi znamo kako radimo kad imamo publiku
(vjerujmi nitko te neće ni krivo pogledati),
a i za njega će to biti predivno neponovljivo iskustvo...
Bit će mu žao ako ne ide s tobom.
Moga su,na moju žalost,pustili kad sam ja već trudove odradila čisto sama,pa je vidio samo "finish",
ali i meni i njemu je drago šta je bio tamo kad mu se dijete rodilo.
Sretno!

[mayda]

Hvala vam na odgovorima!
Meni će biti dovoljno to što znam da nisam sama i da će u trenutku kad to ja ne budem mogla, on reći što želim a što ne.

Davore, hvala na muškom odgovoru - kratko i jasno! Šteta što nema više tata na ovom forumu, baš me zanima kako su oni doživjeli svoju ulogu na porodu.
Javimo se za cca mjesec dana s našim iskustvom.

[veda]

Imam pitanje, može li tata na porod ako nije bio na tečaju

[mayda]

u rijeci može.

[Davor]

Mene pustilo, a potom su postali striktni... ajd pogodi što sam im sve radio

[mayda]

nije valjda da su nakon iskustva s tobom postali striktni?? :?

[Davor]

8)

Bez brige, samo koincidencija.

[ninna]

MM je bio sa mnom od početka.Sve su cure rekle koje su ti prednosti,da se ne ponavljam. MM me čak pokušavao nasmijati u onim najjačim trudovima izjavom:KAKO JE OVAJ STOLAC TVRD I NEUDOBAN...(okrugao stolac bez naslona) ,sve popraćeno nekakvim stenjanjem.Naravno,meni nije niš bilo smiješno.
Kad se trebala roditi naša ribica,pomagao mi je u tiskanju,potom se primio fotića i sve uslikao tako da imam sliku svoje M. stare svega sekundu,dvije.
Kad joj je rezao p.vrpcu,zaplakao je.Nije se dao iz rađaonice ni kad su me trebali šivati,nego sam ga potjerala...
Odem i ja ljubiti svog muža...

[claudy]

mm nije bio i jako mi je zao jer sam u radjaoni bila od jutra do veceri i tako cijeli dan prakticki sama sa zivcanim sestrama koje te bas ne sljive i doktor koji dođe svake prijestupne . zato on ce ti tamo biti moralna podrska i pravit ti drustvo i mat ceš se kome izjadat kad ti bude malo teže. tako cu ja ako budem opet rađala. a vjerujem da bu i njemu bilo super iskustvo jer tak neke se ne vidi svaki dan

[claudy]

mm nije bio i jako mi je zao jer sam u radjaoni bila od jutra do veceri i tako cijeli dan prakticki sama sa zivcanim sestrama koje te bas ne sljive i doktor koji dođe svake prijestupne . zato on ce ti tamo biti moralna podrska i pravit ti drustvo i mat ceš se kome izjadat kad ti bude malo teže. tako cu ja ako budem opet rađala. a vjerujem da bu i njemu bilo super iskustvo jer tak neke se ne vidi svaki dan

[klamarica]

Nakon dugog razgovora (koji je trajao danima...zbog raznih vanjskih utjecaja i strahova) MM je odlučio da ipak želi biti sa mnom...i nije požalio. Bio je uz mene, držao mi ruku kad su me jaki trudovi ulovili, brisao mi čelo, potajice otvarao prozor, jer nisam mogla disati u zagušljivoj sobi, vlažio mi usne, zivkao babice, prerezao pupčanu vrpcu, i uslikao našu malu mazu prvi, drugi, treći i četvrti put...

A jutros smo ju gledali kako spava, i on je izjavio da kada bi imali još jedno dijete, opet bi htio biti uz mene, jer ne može zamisliti da ne bude prisutan takvom veličanstvenom događaju.

[spock]

MM je pozelenio kad je čuo žensku u susjednom boxu. Ja ga pitam "Dobro, pa kaj ti je sada?", a on će "Joj, pusti. Ne znaš ti kak je to teško nama muškarcima."

Poslije je izašao na pola sata i vratio se skroz normalan, skuliran i bio mi do kraja veeeeeeeeelika pomoć i podrška.

[tibica]

Sama činjenica da je tamo mi je puno značila. Uz to što mi je davao vode, mjerio trajanje trudova, držao me da ne potonem u vodu, podsjećao me da dišem... Njegov glas me umirivao i osjećala sam da nisam sama. Na kraju je prerezao pupkovinu, slikao nas po prvi put zajedno, držao malenu dok se porađala posteljica, pravio mi društvo dok sam čekala da me prebace na odjel... Bio je tako ponosan na sebe i na mene. Kasnije je svima govorio da je bio na porodu. Mislim da nikada neće zaboraviti tih par sati. Mislim da bi mu bilo žao da je to propustio.
Reci TM-u da je to rijetka prilika u životi - sudjelovati u rođenju svoga djeteta. Ako ju propusti biti će mu žao, a ako bude tamo i vidi da ne može izdržati u vjek može izaći van. Neka bar proba.

[mayda]

Puno hvala svima na odgovorima.
Čini mi se da sam se malo krivo izrazila, pa da popravim : nije da MM ne želi ići, on jedva čeka isto kao i ja. Stvar je u tome da muškarci uglavnom vole u konkretnoj situaciji tako i djelovati, a ovo je nešto potpuno novo i nepoznato pa otud njegova pitanja. Htjela sam da iz prve ruke čuje da nije potrebno ništa posebno raditi, da je dovoljno to što će biti sa mnom i što ćemo skupa ugledati to naše čudo koje smo tako dugo čekali.

[JBT]

Bio sam sva tri puta na porodu (ni jednom na tečaju). Po meni bi otac trebao obavezno prisustvovati porodu. A što sam tamo radio? Osim što sam skoro ostao bez dijela ruke, pričao sa Ž, držao masku sa kisikom, dodavao raznorazne stvari. A i nisam predugo bio unutra (u sva tri zajedno možda 3 sata).

[Mama Medo]

vidim da si iz rijeke. ako planiraš porod na stolčiću možda.. onda će tvoj muž imati što raditi. biti oslonac i pridržavati te dok si na stolčiću... ja ne znam kako bih bez svoga to odradila. sigurno je drugačije ako se nasloniš na muža ili neku nepoznatu osobu.
sretno!

[mayda]

jbt, hvala na muškom odgovoru...a da se mame ne osjete manje važne, pogledajte mu potpis. Ipak smo mi s venere, a oni s marsa..kažu neki.

[JBT]

jbt, hvala na muškom odgovoru...a da se mame ne osjete manje važne, pogledajte mu potpis. Ipak smo mi s venere, a oni s marsa..kažu neki.

Potpis je takav za svaki slučaj - zbog dužnosti koju MŽ obavlja.

[ivanaos]

meni je mm bio od pomoči jer mi je u trenutku kada sam mu mirnim glasom rekla- ja ovo vjerovatno neću preživjeti- rekao da samo dišem. E da, i dodao mi je lavor kada me potjerao na povraćanje. Koliko mi je zapravo bio podrška ne znam, nisam mogla tada ninašto mislit i sve one masaže koje smo učili na tečaju nisu nam ni jednom pale na pamet. Ali i on se jako promjenio nakon toga i rekao je da bi svaki otac trebao prisustvovati na porodu da vidi koliko je to teško za ženu. A i vidjeti vlastito dijete kako dolazi na ovaj svijet (stajao je ispred) mora biti posebno iskustvo. meni je žao što nisam imala ogledalo

[betty boop]

-pjevali skupa između trudova (da, dobro ste pročitali, pjevali )
-držao za ruku u trudovima
-masirao leđa
-dodavao vode
-govorio mi kako da tiskam kada sam se počela gubiti
-govorio mi kako sam hrabra, a to je jakoooo važno
-u izgonu me je držao ispod pazuha da ne potonem
-i kao i muž od Blis, rasplakao se kad se rodio Adrian
-držao ga dok sam ja porađala posteljicu
-slikao sve živo po rađaoni

Sve u svemu ne mogu zamisliti kako bi sve to bilo bez njega....a i on govori da mu je to najljepše iskustvo u životu

[Djenka]

Definitivno će imati posla. Moj me naginjao po uputama kod izgona, javljao se na mobitel familiji, špricao vodom, držao za ruke. Ma, fenomenalno iskustvo za oboje.

[stray_cat]

smjesno je kako se standardi o prisustvu partnera razlikuju. nije opce stvar marsa i venere nego kulture, odgoja

u nl nikom nikad nije palo na pamet da nemas podrsku partnera, to je rutina

meni je mats dodavao vodu, mijenjao posudicu u koju sam povracala (reakcija na epiduralnu koja btw nije djelovala, samo je izazvala smrzavicu i povracanje). asistirao je kad su mi stavljali kateter

kod tiskanja mi je drzao ruku i dizao glavu

drzao je sebastiana kad se mene tusirali

do moje trudnoce bio je osoba koja pada u nesvjest kad vidi krv

jedino sto se zbunio kad sam trebala tiskati pa je poceo krivo voditi disanje

takodjer je slikao

@ivanaos, ja sam imala ogledalo pa sam pogledala kad se pojavila glava, ali nisam se sjetila gledat dok tiskala

[ra]

oba puta je bio uz mene.
pričao svašta. radio svašta.

a meni ništa drugo nije bilo bitno, samo to da znam da je tu. da nisam sama.

[papalina]

Moj muž još nije bio na porodu (nije se moglo kad sam rodila prvo dijete),ali zato će ići sada.Imam roditi 11.08-termin.I tako se veselim tome.A ovdje sam stvarno pročitala da su svi muževi bili super,pa se nadam da će i moj to podnijeti u svjesnom stanju i biti pomoć...

[(maša)]

nikako mi nije mogao pomoć da bi prestalo bolit, al mi je dao snagu i olakšao mi cijeli prces samo činjenicom da nisam sama.....dodavao mi vaticu sa vodom i zabavljao između trudova pa mi se tih 2 sata u rađaoni činilo tako kratko....

i on je bio mišljenja pa šta ću ti ja...ne mogu ti pomoć.....al sad sam kaže da ide i drugi put jer je on zapravo prvi vidio Mihaela ..

[ml]

:D :D Većina muškaraca ne vidi svrhu prisustvovanja porodu,nekima je to gubljenje vremena,radije bi čekali sretnu vijest u nekom kafiću s pićem u ruci i prijateljima,no imala sam sreću da moj suprug nije jedan od takvih.Niti u jednom trenutku nije dvojio dal da bude kraj mene ili ne.Rađala sam u noći pa su rekli da bez obzira što smo prošli tečaj ne puštaju muževe u noćnoj smjeni jer ima malo osoblja,a svašta se zna dogoditi;neki dođu pijani,agresivni pa više odmognu nego pomognu.Ipak su ga pustili oko pola 6,sat i pol prije nego sam rodila.Iskreno,nisam ga baš doživjela kad je stigao jer sam imala strašne bolove(vlastiti trudovi i još drip) no sama njegova pojava značila mi je neopisivo,brisao mi je čelo,dodavao maramice s vodom jer sam bila potpuno sama dok nije stigao,tu i tamo su bacili pogled na mene(strašno).No kad je bebica "izlazila van" držao mi je glavu i kad se to predivno dijete rodilo zaplakali smo skupa,tada sam prvi put supruga vidjela u suzama,to se iskustvo neda riječima opisati.Poslikao ga je fotoaparatom,a sestru smo zamolili da nas skupa poslika.Vjerojatno ni suprug nije znao koliko će mu to iskustvo značiti,a i samim time što je vidio sve što se događalo dok ja nisam bila svjesna.zaključak:nema toga što se može mjeriti muževom podrškom i prisustvom,uvijek će biti vremena za slavlje,za feštu no porod je "jedan"(znate što mislim) i nezamjenjiv.Pusa svima!!!!!!!!!!!!!!!

[buba klara]

Nakon šta su mi nabili nesretni drip stvarno sam se počela gubit i ne znam, ali doista ne znam šta bi bilo sa mnom da njega nije bilo. Mislim, vjerojatno bih preživjela ali MM me dovodio k sebi, pokušavao disat sa mnom (sve naštrebao na tečaju ), močio mi usnice i čelo vodom i na kraju mi je, tog s sjećam, kod izgona držao leđa i, fakat mi, fizički pomagao.
Kasnije je otišao "dole" vidit jesu u kompletu izvadili posteljicu i podsjećao doktore da šta ne zaborave unutra zabavljao se čovjek, kad je već sve bilo gotovo.
No, ono što mi je definitivno najljepši trenutak u porodu a kojeg se sjećam u kontekstu MM je onda kad su mi stavili M. na mene a MM nas tako zagrlio oba dvoje. I kad smo tada oboje cmolj, cmolj nad našom smežuranom kiflom. Stvarno nezamjenjivi trenutak. Pola toga ne bi bilo tako da nije bilo njega.

[mamasunce]

Moj muž je bio na prvom porodu samnom, prošli smo tečaj zajedno i to nam je nakako bio normalni slijed, nikada se i nije postavilo pitanje da li on to želi ili ne. No, on je kao student medicini i ranije prisustvovao porodima, pa mu sa tehničke strane to nije bio problem. Iako je moj porod bio težak i rizičan (vaginalin porod, curica na zadak, puknut vodenjak i bez vlastitih trudova) ostao mi je u lijepom sjećanju. No, to ne mogu reći za drugi porod gdje mog supruga nisu pozvali na vrijeme (iako sam ih molila u nekoliko navrata da ga zovu), ostavili su me samu i već sam se počela porađati kada sam vrištala i zvala nekoga da dođe. Osjećala sam se iznevjereno, napušteno i to im nikada neću zaboraviti. Najbolja stvar je bila, kada sam ja već na stolcu rađala svog sina, moj suprug je crven u licu od ljutnje uletio u rađajavascript:emoticon(':shock:')onu (bez zaštitne odjeće) i vikao na doktore zašto ga nisu zvali i tražio objašnjenja. Na kraju je sve dobro završilo, iako mi je ostao ''gorak okus u ustima''. Lišili su nas jednog od najljepših trenutaka u životu-

[we&baby]

Zelim napisati ukratko svoje iskustvo, bez ikakvih laznih i romanticnih prenemaganja. To sto je MD bio samnom na porodu , a prija toga 2 dana samnom prozivljavao sve i jedan trud, bilo je 50% moje snage, da sve izdrzim.
Doslovno sam mu visila oko vrata kada su poceli bolni trudovi, u radaoni sam slusala i gledala samo u njega, nikog drugog nisam dozivljavala..on je jedini "upravljao" menom. Sjecam se da sam , kada mi je bilo najteze (jer ponavljam:sve je trajalo dva dana) samo cekala da trud (drip) otpusti i on mi je drzao glavu , tako da mogu odspavati 3 min, do sljedeceg. Kad se nasa beba rodila oboje smo bili van sebe

Ma ne znam, ne mogu svoj porod niti zamisliti bez njega. Bojim se samo da je njemu sve skupa ostala veca trauma nego meni.

[Yuna]

moj će biti sa mnom 8) .
ne mogu ni zamisliti da ne bude.

e mali off topic...kaj fakat ta indukcija toliko boli??

[mikka]

indukcija je zivi uzas po mom iskustvu. ne signes se odmoriti izmedju umjetno izazvanih trudova. ja ne zelim da mi se ponovi
ali zelim da md bude samnom i drugi put ako ga bude. pravo je olaksanje kad je s tobom netko za kog znas da mu je stalo, i da rijesi eventualne probleme s osobljem kad ti nemas snage (jos) i za to.

[we&baby]

e mali off topic...kaj fakat ta indukcija toliko boli??

ono sto ja znam, je da uz inducirane trudove (drip) redovito ide epiduralna , jer su stvarno nepodnosljivi, za razliku od prirodnih, koje fino propuses, imas pauzu, pa spremno ocekujes novi. ovi (umjetni) su mene rasturili...a evo mogu ti dati i usporedbu:

epiduralna mi je primila samo pola (desnu str.) tijela, i tamo je sve bilo ok. lijevo nije funkcioniralo i cijela noga po duzini mi se trzala od bolova kad su otvorili drip do kraja. trbuh se izoblicio kolike su bile kontrakcije.
ali nema straha, ponavljam da uz drip ide (vecinom) epidur. zelim ti da izbjegnes i jedno i drugo, i rodis fino bez tih gluposti.

[buba klara]

U zgb rodilištima nije to baš tako - ne ide drip s epid., bar ne kad sam ja rađala prije 2 godine, a nije ni u slučajevima frendica koje su rađale i kasnije. Epiduralna, koliko sam ja shvatila, ide ako se za to dogovoriš ili ako doktori procjene da iz nekog razloga to moraš primiti ali ne ide po defaultu.
Drip je gadan, meni su ga zabili, valjda toliko jaku dozu da sam za dva sata rodila iako sam sitnija a imala sam relativno veliku bebu. Ako možeš, izbori se da ti ga ne daju (imaš tu na forumu puno iskustava i informacija o tome). No, preživjela sam kao i mnoge druge majke koje u zadnje vrijeme sve češće rađaju inducirano (koji je razlog, ne znam - možda gužva, šta li...). Ja se nisam usudila odbit, mislila sam valjda oni znaju najbolje, a razlog je zapravo u slaboj informiranosti i strahu (rekli su mi da nemam jake trudove a da sam dosta otvorena i da će oni to "malkice" pogurat dripom). Ali ako se dobro prije pripremiš, dogovoriš sa liječnikom i osobljem, mislim da ga možeš izbjeć. Ja ću svakako drugi put nastojat.

[Yuna]

uh...eto tako je i meni rekao nekako.
ma ne želim to naravno, ali eto kao što si napisala uvijek pomislim pa valjda oni znaju najbolje, što ako pogriješim ako inzistiram bez toga.
danas ću ga malo detaljnije ispitati.
imala sam noćnu moru danas da doktor trči za mnom s iglom u ruci, a ja pobjegla kući kad mi je rekao da će mi raditi indukciju...

[mayda]

Budući da sam ja postavila pitanje sretna sam što mogu dati i odgovor. Evo kako nam je bilo :

Došli na pregled u 39+3 iiii UPS otvorena 8cm "khm, idemo roditi ili u bolnicu?" kaže doc. A ja nakon 4 sata čekanja na plus sto nemam snage za prepiranje, osim toga mom tati je danas rođendan i nisam mu stigla ništa kupiti..paa..idemo roditi! Samo bez indukcije molim!
Predrađaona, rađaona, prokidanje vodenjaka, trudovi krenuli odmah na svake 4min, ne bole više od menstrualnih grčeva ali MM još nisu pozvali. Frka. Tražim pogledom nekog u kuti, bilo koje boje, "jeste ga zvali"? Evo ga, stiže nakon (pre)dugih 40ak min. Trenutno olakšanje, bol je upola manja, pričamo između trudova, dogovaramo ime, pričamo s dr. U idućih 4 ili 5 jakih trudova ruka mu je u velikoj opasnosti, ali naravno da je svu bol zaboravio onog momenta kad je naša principessa zakmečala i pogledala ga malim okama.
I naravno da mu nije žao i skroz mu je jasno da bi bez njega ovo jedno i jedino iskustvo Života bilo upola manje lijepo, i za mene i za njega.
I za našu Vitu koja će puno puta slušati ovu priču.

[zrinka]

mayda
cestitam oboma

[mamažabica]

čestitke!!!

[ra]

mayda, čestitam

[ira.iray]

Čestitke mamici i tatici

[makita]

Čestitam od srca!

Evo, da napišem par naših impresija, doživljaja:
- čudio se onim odjećama što ih oblači i nazuvcima za cipele(dijete, šta ćeš )
- kad sam legla u boks badao neke botune(dugmad) po hajtek porođajnom krevetu, a ja bila u nemogućnosti reć da prestane jer mi je trajao trud (dijete, šta ćeš )
- onda je dijete doraslo situaciji, pa mi je dodavao vode, pričao se sa mnom, osobljem...jer meni nije bilo do toga...pitao jel moguće da mi nije vruće i strpljivo trpio vrućinu koju smo naložili
- Onda su mi dali drip-slijedeći put ću bez toga-koji me iscrpio momentalno i ja zaspala između truda-on me počeo pleskat i prolivat vodom misleći da sam pala u nesvijest (a sirotan, sam tamo sa mnom), ja mu jedva izrekla da se odmaram
- dodao mi zdjelu za povraćanje, stavio na bok da se u tom ne gušim, brisao, zvao sestre i liječnike jer ja to sigurno ne bi mogla, a imat jedno orno i glasno grlo kraj sebe je korisno u našim bolnicama
- mjerio trudove(razmak i trajanje), masirao leđa i držao za ruku i te stvari
- rekao mi da sam rekla:"sunce mamino" kad su mi Damira stavili na mene-što sam ja zaboravila-ostalo mi mutno
- pregledao posteljicu-rekao da mu je to nešto najčudnije što je vidio u životu- ko da je došlo od vanzemaljca
- Nakon poroda oko 10 navečer otišao kod prijatelja i kumova doma da s njima podijeli što je doživio. Kum je uvjeren da bi on pao u nesvijest i da to nije za njega. Zato je čekao svoj veliki uzor. Kuma isto. MM je s vrata rekao: sve je u redu, glaaaadan sam
Šta da vam kažem, razumijem ga, i ja sam bila gladna