 |
|||
mayda čestitke!
i ja pripremam MM da ide sa mnom, i lijepo je onda pročitati ovakve priče...
najteže je zapravo što je MM vrlo konkretna i praktična osoba (kao vjerujem većina muškaraca) i ne zna kaj bude tam radio... :shock:
muški uvijek hoće "riješiti" neki problem, a nama ženama samo treba njihova potpora i pažnja
u svakom slučaju, hvala svima koji ste napisali ove lijepe pričice... meni puno pomažu, osobito jer sam prvorotka pa si uopće još ne mogu zamisliti kak to sve izgleda :?
Re: Tata na porodu - vaše iskustvo?
Biti će uz tebe, proživljavati iz druge perspektive jedan od najintenzivnijih i najvažnijih doživljaja u vašem životu. Tamo je da ti da podršku jaču od riječi (čak štoviše, meni su riječi smetale...), da bude uz tebe srcem i dušom, a i tijelom dok se rađa biće koje je spoj vaše ljubavi i vas samih.mayda prvotno napisa
Tamo je da nauči da je ponekad najveća pomoć jednostavno biti prisutan, iako naizgled vezanih ruku. Tamo je da nauči da ne može uvijek zaustaviti patnju žene i da najbolje što može učiniti jest da ti bude podrška dok prolaziš ono što moraš proći. Tamo je da vidi koliko je njegova žena jaka i moćna i da ne prihvaća zdravo za gotovo njeno tijelo, intuiciju i snagu.
................
Osim ako on ne osjeća iznutra da to ne može i snažno ne želi - od velike je važnosti da bude tamo. Ustvari, pitanje je zašto ičiji muž ne bi bio na porodu?
Mogu ti reći da muževi koji su bili prisutni na porodu steknu golemo poštovanje prema ženama i bolje razumjevanje prema uvodu u majčinstvo i roditeljstvu samom. Možda su radi toga i bolji očevi kasnije? Znam da je moj divan i da mi je bio nemjerljiva podrška na oba poroda, isto kao što je sada u roditeljstvu. Želim to svakoj ženi!
Ja sam odgovarala na prvi post, nisam čitala ostatak.
Mayda - čestitam!
Anita AZ bas si lijepo to rekla, u potpunosti se slazem!
MM nije nista konkretno radio na porodu (osim sto se jako brinuo) ali sama njegova prisutnost me smirivala. mislim da bi mi bilo traumaticno da sam bila sama. ne bih mu mogla kasnije sve to prepricati. bio je sav ganut i uzbudjen. drago mi je sto smo to prosli skupa i sto je i on odmah vidio bebu kad je dosla na svijet.
Re: Tata na porodu - vaše iskustvo?
Ja nisam željela da bude tamo...
Ja bio, bilo super, ak bude bilo prilike ići ću opet.... ak ne svojoj ženi, onda barem nekoj forumašici bez muža...
Moje iskustvo mi kaže da bih prijateljima preporučila takvo iskustvo! MM je bio 2x na porodu i meni je to puno značilo. Znam da je stvar u glavi ali kad je on došao u box manje me bolilo, disao je sa mnom jer sam izgubila ritam i onda nastavila pratiti njegovo disanje (ono na kraju, a pred tiskanje), bio mi je najbolji prijatelj u tom trenutku, i na tome sam mu jako zahvalna. Iskustvo koje je zbližilo nas i djecu! Preporučam!!!!
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:
moderatorica preselila post da se izbjegne dupliranje topica:
Re: Tata na porodu - vaše iskustvo?
A što ću ja tamo raditi? kako ću ti pomoci?
Obavezno ga povedi sa sobom. Cak i ako ti sve prodje u redu, bit ce ti lakse ako bude s tobom i samo te drzi za ruku. One zivotinjske bolove stvarno nije lako prolaziti sam, a i doktori sigurno nece biti bezobrazni i bahati ako vide da ima netko u tvojoj blizini
Mene je moj doslovno spasio. Radjala sam od 22h do 6h ujutro. Kad sam dosla u bolnici potjerali su ga doma, jer ja kao necu brzo... To je bilo krajem 99'. Sva sreca da sam prosvercala mobitel i nazvala ga oko 4 kad sam skuzila da cu roditi prije nego su oni mislili. On je dosao, sestra je bila ljuta kao ris sto sam ga zvala. Doktora nisam vidjela cijelu noc jer je radjalo puno zena istovremeno, bio je dan nakon Bozica, svi skroz u balunu. raspad sistema...Kad sam osjetila da mi se dijete skroz spustilo, i to relativno naglo (imala sam skroz neredovite trudove) pocela sam tiskati najjace sto sam mogla iako nikoga nije bilo uz mene, a muz je panicno po hodniku trazio da neko dodje. Sestra se uspanicila, dovukla dr. i jedva su me stigli zarezati prije nego je junior izasao...Ispucala sam masu, imala masu savova i vani i unutra. 4500kg a ja 55kg inace imam. Katastrofa. Uopce se ne sjecam nicega, u nekoj polusvijesti se sjecam da su me sivali, iza toga mrak... A radjala sam usred Zagreba, u Petrovoj. Nadam se da je malo bolje zadnje vrijeme, ali meni se sve to ucinilo kao jedna velika lutrija. Bojim se pomisliti sto bi bilo da sam bila sama...
ja imam drugo iskustvo...
MM nije bio samnom na porodu. rekao je da je njega strah kako ce on reagirati dok mene boli, a ne moze mi pomoći. uglavnom, postovala sam njegovu volju i misljenje...
porod ko porod bio je rekordno brz, u bolnicu došla oko 12, u 13 i pol imala Luciju u rukama, živu, zdravu... ma super porod, brz, prirodan i nitko sretniji od mene.
i onda je on meni falio... kad su mi rekli da sam rodila curicu (nismo htjeli znati spol), samo da me zagrli i da mi pusu. Da pogleda prvi to dijete i poljubi ga, samo da je uz mene dok me šivaju i ono vrijeme dok mi nisu opet dali malu (ta 2 sata su mi bila ko vječnost).
nije trebao ništa raditi, samo fizički biti uz mene i bebu.
sad sam opet trudna, pokušati cu svim svojim zenskim carima da bude uz mene, jer se jadnije i usamljenije od onda skoro pa nikad nisam osjecala.
Rodila sam prije 10-ak dana.I mislim da muž ako iti malo zna što bi trebao raditi može ženi jako olakšati porod.Kao što je MM olakšao meni(za 50% uspješnosti poroda je on zaslužan).Usmjeravao me na pravilno disanje kad bih izgubila ritam,pokrivao me kad bi mi spuznula plahta,pojio vodicom,nakon svakog truda mazao usne labelom,držao vrećicu dok sam povraćala( i isfotkao slike na porodu koje nisu za pokazivat rodbini(previše krvi),al su guba nama za uspomenu)...bio mi je totalno super,iznad mojih očekivanja(koja nisu bila mala).Ako odlučim roditi i drugo dijete,obavezno ga opet vučem sa sobom na porod.
lolica,
lolice, možete se možda dogovoriti da dođe u rađaonu onog trenutka kada rodiš.
na taj način ćeš ga imati uz sebe u trenutku kada ti je najviše falio na prvom porodu, a on neće živjeti u napetosti hoće li izdržati tvoj porod, napetosti koja je zarazna i nije baš preporučljiva.
sreću i intimu možete kao roditelji podijeliti i neposredno nakon poroda, to je isto opcija, po nekima i bolja
je je
Lolice, meni je Mm bio potrebniji od zraka i vode na porodu, i to u onoj fazi trudova prije samog poroda. Zamoli ga za podršku do trenutka poroda, da te ne ostavlja samu, a onda neka izađe van kad krene izgon ako se boji.
Osim toga, vrlo vrlo mala je vjerojatnost da će se netko prema rodilji ponašati kao prema komadu mesa, ako je muž sa njom.
U nekim trenucima nakon prvog poroda, ne samo da sam se osjećala nezaštićena bez muža, nego sam i bila nezaštićena, prepuštena bolničkoj rutini. Da je mm mogao biti uz mene, sigurno ne bi dopustio da plačem satima misleći kako s djetetom nešto nije u redu kada ga ne donose, ne bi dozvolio da je nadoranjuju flašicom uz moja prepuna prsa, da se istresaju na mene jer bebu nisam podojila kako treba itd. .... na porodu ne znam kako bih preživjela psihički (prvi porod), a fizički su cure već opisale.
Drugi porod je spasio situaciju u par navrata, cijelo vijeme je šutio, držao me za ruku i masirao kada je trebalo, dodavao vode, shvatio prvi kod izgona da želim da me podigne u sjedeći položaj, držao leđa, spasio me od šivanja na živo ... nemam riječi da opišem svu podršku muža na porodu, i ne znam kako bih preživjela bez njega.
Sigurna sam da i on drugačije gleda na našu obitelj i drugačije doživljava djecu i majkku te djece, nakon svega, i najbolji je muž i tata na svijetu
i cijelo vrijeme stajao iznad moje glave, ne znam, možda je i bio napet, ali ja to nisam vidjela, osjećala sam samo njegovu podršku.
ja ću sramežljivo ipak dodati da je često korisnije imati uz sebe na porodu iskusnu, staloženu, smirenu i informiranu osobu,
s vlastitim pozitivnim iskustvom poroda, koja će se znati zauzeti za vas i vaše potrebe i prava. drugim riječima doulu,
tj. ženu koja je zapravo u ulozi-informirane mother figure.
ne mora biti muž, zapravo je često bolje da nije.
jer muškarac koji voli svoju partnericu, koji sam nikako ne može iskusiti i poptuno razumjeti ono kroz što fizički i emocionalno prolazi njegova žena (osim valjda ako je farmer pa ima priliku vidjeti svakodnevno što znači prirodni porod
to danas možda nije baš "politički korektno" reći, jer prisustvo oca na porodu postaje imperativ , norma i očekivanje,
ali mislim da je potrebno reći.
bit je da je uz ženu netko kome vjeruje,
ali s tim da povjerenje nije povezano s tim koliko je ta osoba bliska(koliko je dobro i dugo poznaje).
druga ključna osobina koja je važna za osobu koja je uz ženu u porodu, je da je upoznata s fiziologijom poroda, da razumije što se zbiva, što joj pomaže tj. odmaže ...
idealno bi bilo kada bi tu ulogu ponovno preuzele babice, one autentične.
Postoji jedna ideja da se to sa babicama provede u djelo.
Znači ako imam i želim neku određenu babicu na svom porodu, a ona ili ne radi u tom rodilištu ili ne radi u toj smjeni, da ide sa mnom u svojstvu partnerice, prijateljice, doule može i u rodilište u kojem ne radi inače.
Za one koje nemaju muža, ili nemaju prijateljicu koja bi išla sa njima.
Ali u svakom slučaju, bez obzira koja je od svih ovih opcija najbolja - najgore je kad je žena sama i napuštena, zapostavljena ... jer ne može osoblje u redovnoj smjeni biti uz ženu non stop, čak i da hoće, jer je jedna primalja tko zna na koliko rodilja, s tim da u Varaždinu te iste primalja asistiraju i na carskom (meni su dotrčale na izgon sa nekog carskog, valjda se čulo moje grrrrrrrrrrr kod tiskanja).
htjela bih da se ovo što je Mamma Ju napisala ne protumači krivo: bolje je muž u svakom slučaju, ako nema druge opcije, nego da je žena sama i prepuštena adrenalinu vrlo često arogantnog i nervoznog osoblja oko sebe.
MM mi je pomogao i u tom smislu dok ja nisam mogla upotrijebiti svoj adrenalin za oduprijeti se nekim stvarima, upotrijebio je on svoj adrenalin, digao je on svoj glas. Prethodno ga nisam niti vidjela niti čula, samo osjećala njegovo prisustvo i zaštitu.
To je na žalost stvarnost naših rodilišta, koja nikada neće imati mirnoću kućnih ili poroda u kućama ra rađanje, gdje je potencijalno jedina nabrijana osoba muž, jer su svi ostali staloženi. Kod nas u Hrvatskoj to nije tako.
u potpunosti potpisujem mammu Juanitu i baš zbog toga sam i odabrala prisustvo doule i opet bih tako napravila. momze
Tinna, ja samo vidim zamku u koju se vrlo lako upadne a to je da otac na porodu postane imperativ iz nekih više, ja to zovem "romantičnih" razloga.
i da se ne uzme u obzir da postoje i druge, često bolje opcije za ženu.
trebalo bi prije svega misliti na to što je za ženu, a proporcionalno tome i dijete i čitavu obitelj u porodu stvarno bolje.
da, imperativ je prisustvo neke osobe uz ženu na porodu, to je meni nasušna potreba, ne mogu zamisliti kako je rađati potpuno sam među svakako raspoliženim strancima.
Neke žene jednostavno nemaju nikoga toliko bliskog kako što je muž, ja sam među tima, i u ovom trenutku ne mogu zamisliti dijeliti taj trenutak sa bilo kime dostojnijim i pribranijim od mm-a. Sretne su one koje imaju više ljudi u svom životu, koje bi odabrale za podršku na porodu.
Ja ne bih htjela da se pomisli da je opcija biti bez ikoga na porodu, jednako dobra opcija.
Mislila sam da svi muževi stoje iznad glave, izvan vidokruga i šute, sad vidim da je bilo onih koji su disali, navijali, aktivno učestvovali. Nisam sigurna kako bi mi se to dopalo, mislim da ne previše, mada vidim da je nekim ženama baš to odgovaralo.
Ali slažem se sa tobom da je u najmanju ruku jednako dobra opcija prijateljica, doula, ako muž nije spreman. Samo ne mogu zamisliti da idem sama.
teško ti je znati kako bi ti bilo, ako si prošla porod samo na jedan način. ne možeš usporediti.
jer iskustvo koje smo prošli je sve što imamo.
da sam bila sama ? Oooo da, da znam kako bi mi bilo. Da ne nabrajam redom situacije, samo ću spomenuti da bih na kraju poroda bila šivana na živo, bez obzira što sam vrištala, tijekom cijelog poroda prvi puta. Da bih popustila pred nuđenjem dripa, da bih popustila već prije početka poroda kod inzistiranja na indukciji (već tada mi je oslonac i podrška u stavovima bio muž). On se u biti nije miješao u ništa, niti što govorio, samo sam znala da imam siguran oslonac u njemu.
Ne znam kako bi mi bilo da sam imala doulu, ali ja se jednostavno ne osjećam niti s kime toliko blisko, niti imam povjerenja barem 1/10 koliko u mm-a.
ma krivo si me shvatila i uopće nisam govorila o tvom određenom primjeru nego općenito.
mislila sam na razliku otac na porodu i neka ženska smirena i informirana osoba na porodu.
enivej, mislim da sam objasnila svoj point
Slažem se s TinnomZ. Muž je ipak osoba koja nam je bliska a doula je još jedna strana osoba u rađaoni a njeno znanje o porodu može vrijediti jedino ako žena rađa doma. Ne vjerujem da bi joj u bolnici dozvolili da se "mješa" u struku ako nije tu zaposlena. Muž, majka, sestra, prijateljica su po meni svakako bolji izbor od doule.
glavna razlika između doule i bliske osobe gdje doula može(ali ne mora) biti u prednosti je ta što bi doula trebala imati vlastito pozitivno iskustvo i znanje o porodu.
to nije baš tako zanemariva stvar.
zašto misliš da će med.osoblje raditi razliku između doule ili prijateljice, sestre, majke?Ne vjerujem da bi joj u bolnici dozvolili da se "mješa" u struku ako nije tu zaposlena. Muž, majka, sestra, prijateljica su po meni svakako bolji izbor od doule.
generalno osoblje ne voli da im se itko "miješa u posao".
ali to ne znači da mogu baš sve raditi po svom bez tvoje dozvole.
bdw, minići, ti si rekla na jednom drugom topicu da ti je već odavno poznata filozofija M.Odenta, onda ti je sigurno poznato zašto je on promijenio mišljenje o očevima na porodu
no da, rekoh da ovo nije (još) politički korektna teza
nije samo stvar da to još nije politčki korektna teza, nego je stvar da kod nas još nema doula na svakom koraku, a i da ima, osim što doula treba imati pozitivno iskustvo vlastitog poroda, i rodilja treba imato pozitivno mišljenje o toj douli i pozitivan doživljaj iz kontakta sa njom.
A ja ne znam niti za jednu osobu u ovom trenutku, o kojoj bih imala u toj mjeri pozitivno mišljenje (vezano za porod i slično). I povjerenje. I osjetiti određenu razinu bliskosti. S tom osobom bih trebala kontaktirati i privatno.
Puno je to visokih kriterija za ispuniti. A za to mi sigurno nije dovoljan samo forum.
sve mi je jasno Tinna
ja mislim da je ovo ideja koja na ovim prostorima tek treba zaživjeti, jer predugo je žena odvajana na porodu i od svog djeteta i od ostatka svoje obitelji, zapravo još uvijek je.
no da dalje ne skrećemo...
Jel MM muž možda sa greškom?On je netko koga sigurno ne bih htjela u blizini kad je porod u toku...
I činjenica je da me voli najviše na svijetu,i istina je da mi nosi čaj u krevet kad sam bolesna, kad je prvi put ugledao našeg sina(ne na porodu nego kad smo izlazili iz rodililišta) plakao je i nije mogao doći sebi od ganuća...
Ali da je on netko tkoga bih poželjela u osjetljivom trenutku kao što je porod(posebno bolnički u HR),to ne ,hvala.
Zašto je tome tako?
Zato što on u svemu nije hladne glave?Previše je emocionalno vezan,kad vidi mene u bolu,jedva se nosi sa sobom,na kraju ispada da ja trebam tješiti njega.
Da li on to sve pokazuje?
Niti najmanje.Niti jednom riječi.Ali ja to znam i osjećam.
I zašto su oćevi koji su prisutni na porodu tako sretni kad je dijete (konačno)rođeno?
Pa,između ostalog zato što je sve(KONAČNO!)gotovo i svi su živi i zdravi.
I ja sam sad politički nekorektna,ali nema veze izbori su blizu.
Sirius, i moj je takav s time da je moj ima još jedan dodatak: odrastao uz liječnicu i nisam sigurna koliko bi me dugo podržavao u odbijanju nečega na čemu oni inzistiraju, pogotovo ako je garnirano "to je za bebino dobro" i sličnim rečenicama.
Ja bih na svom drugom porodu rado imala doulu koja će stati iza mene, u svakom smislu.
ja sam isto ispočetka bila za opciju da MM prisustvuje porodu. on se isprva bunio, međutim, uspjela sam ga navratiti kako je to super opcija. i on se složio s time. a onda, pred karj 8. mjeseca je počelo... čovjek se doslovno nije odvajao od wc školjke, nije mogao probaviti ni gutljaj vode, oslabio je nekoliko kilograma u svega dva- tri dana... trzao se na svaki moj uzdah, prestao je spavati... a da ne govorim koliko nam je komunikacija "zastranila" u tih nekoliko najgorih dana...
onda smo kod doktora razmotrili ponovo tu opciju... i doktor je rekao da, u našem slučaju, to nije najpametnija ideja, jer bi MM moglo zaista pozliti tijekom izgona, i da nam dodatna dramatizacija tog čina nije potrebna, ukoliko mi on zaista ne može biti od pomoći.
onda sam počela razmišljati o drugoj opciji. moja najbolja prijateljica se ponudila da uđe sa mnom u salu. mada, ne znam koliko mi je to pametno, s obzirom da ona još nije imala to iskustvo. s druge strane, imam još jednu prijateljicu koja je završila srednju školu za akušerku, ali je daleko 300 km, tako da se ne bih mogla baš na to osloniti. baš sam se našla u neobranom grožđu, a zaista nisam baš sigurna da želim tamo biti sama.
Ne govorim o bilo čijoj filozofiji nego o mom mišljenju. Ako je ženi potrebna bliska osoba onda je to prije muž, prijateljica i sl. nego doula. A što se tiče "miješanja u struku" svi su potpuno izjednačeni i za bolničko osoblje svi su nestručni. Meni osobno nije bila potrebna bliska osoba na porodu ali da je, sigurno bi to bila moja sestra a ne neka nepoznata osoba.bdw, minići, ti si rekla na jednom drugom topicu da ti je već odavno poznata filozofija M.Odenta, onda ti je sigurno poznato zašto je on promijenio mišljenje o očevima na porodu
no da, rekoh da ovo nije (još) politički korektna teza
ok, to je tvoje misljenje.Ako je ženi potrebna bliska osoba onda je to prije muž, prijateljica i sl. nego doula.
Moj MM nazalost nije prisustvovao porodu
Ja sam ga nagovarala, al on se stalno izvlacio i rekao da to on bas nebi, njemu je tesko gledat kako se ja mucim......... :/
A drugi odgovr je bio, pa ti si moj rambo i puno si jaca osoba od mene, sta cu ti ja kad to sve mozes sama!!!!!
I kad sam ulazila u rodiliste, sestra je pitala "tata idete sa suprugom?!?"
On se sav smotao i rekao ne, ja cu visit na telefonu i zvat vas da vidim kako ide
Sto puta sam mu rekla da mu to nikad necu oprostit, al to je njegova odluka, sta mogu, nemogu ga ugurat u box
Ko zna mozda promjeni miljenje, pa na sljedecem porodu bude prisutan, ako Bog da jos jednu bebicu.
_________
N 28.12.04.
mene vrijedja to sto muza "treba nagovarati" da prisustvuje porodu,tj da bude podrska ..
mene vrijedja to sto mu se neda informirati o fazama poroda,mogucim komplikacijama,o tome kako to "dozivljava"beba,kako bi on mogao biti od koristi(bilo da mi masira ledja,da me drzi za ruku,ili samo zagrli..)
Mene sve to tako boli i vrijedja da pozelim imati doulu umjesto njega na porodu..
Ovo mi je druga trudnoca i odustala sam od podmetanja pametnih stiva na netu,u knjigama,casopisima..Neda mi se zapocinjati tu temu-jer se bojim da cu se rasplakati.
Bit ce on sa mnom-jer je takav red.Ali da osjecam podrsku-ne.
Pitala sam ga samo jednom "kako se ti spremas za porod tata"jer sam citala stivo o drugim tatama kako se spremaju.I on uvrijedjeno skoci"a sta bi se trebao spremat-pa ti ces radjat ne ja"
Ja sam samo tuzno odgovorila"pa tako me moze svaki taxista ispratit na porod"
Ogorcena sam po tom pitanju i zaista zelim doulu..
Zašto osuđivati muževe koji (iz milijun različitih, što opravdanih što neopravdanih) razloga ne žele biti prisutni?
Pa ima nas svakakvih, ako su im argumenti dobri (strah, ne žele vidjeti ženu kako se pati, misle da će više biti na teret nego od koristi...), ja ih ne bih forsirao... ali, ako je vama ženama toliko stalo do toga, možete mu lijepo reći "bilo bi lijepo da to učiniš, ako ne zbog sebe, onda zbog mene..."
Morate i vi nas malo razumjeti... za vrijeme trudnoće, MŽ se educirala o svemu tome jedno milijun puta više nego ja... nakon rođenja, uz malo prigovaranja MŽ, mislim da sam sve to nadoknadio (treba pitati MŽ)... dakle, treba samo biti normalan i razgovorom doći do kompromisa...
zašto mužu iskreno ne reći - bojim se, bojim se da ću biti sama, zadnja rupa na svirali, da će se osoblje ponašati prema meni lošije nego prema ženama koje imaju uz sebe muževe, da mi nitko neće imati dodati niti kap vode, masirati leđa, pomoći otići na wc ili da se okrenem na drugu stranu, utještiti kad budem mislila da više ne mogu ... primalje to rade, samo ako mogu i imaju vremena, njih je ipak malo a rodilja obično puno više.
Ja ću radije biti sama nego na porod vući muža, preko njegove volje. Mislim da takva situacija ne pogoduje nikome, kako je netko napiso svatko ima svoje razloge zbog čega nešto želi/ne želi.
nisam niti ja htjela na porod, pa je li on mene pitao da li mi se ide.
Obzirom da nije on mene, nisam niti ja njega.
Ako muž i nakon što mu žena izloži stvarne i iskrene razloge i dalje ne želi ići i boji se - onda niti ne treba ići.
ali moj meni više niti u kuću ne bi išao, mislim da bi mi se srušile sve slike koje sam o njemu stekla
ajd da i ja jednom potpišem Moovera
trebalo bi ipak uzeti u obzir da je kroz čitavu povijest čovječanstva porod bio isključivo "ženski posao", očevi na porodu su uvijek bili tu negdje u blizini, ali sa strane, ne na samom porodu.
zato mislim da nije to nešto što bi se samo po sebi trebalo podrazumijevat kao što to danas postaje trend.
netreba se podrazumjevati!Ali malo educiranja nije na odmet!
Zasto muz nebi znao da porod nije one 3 sekunde tiskanja kao na svim filmovima,vec da proces otvaranja traje satima i da te sate zelim biti doma.
Da mi treba neko kraj mene ko ce znati o cemu se radi i da ja nemoram objasnjavat bas tada kad me boli.
Jer onoliko kolko on zna-zaista zna svaki taxista.
A to je da zenu sa trudovima treba odvest u bolnicuto je sve!
E pa to me moze i susjed odvest..
Zasto je tako tesko procitat nesto pametno,a kunem vam se da sam podmetala najkraca stiva sto postoje,nebi li ga bar malo uputila.
necu iz principa usmeno da mu objasnjavam ista-jer ni meni niko nije "u kratkim crtama"objasnio sta me ceka!
potpisujem gloriju!
_________
N 28.12.04.
i sta na kraju?
da li da ih pritisnemo, objasnivši im zašto želimo da su tu?
ili da jednostavno poslušamo kada nam kažu da oni nisu to u stanju? ja znam da MM nije. nije da ga branim, stavise, malo sam i ljuta na njega zbog toga. ali, mislim da mi ne bi bio od pomoci da mi pocne padati u nesvijest, ili da pocne plakati i histerizirati.
s druge strane, ne zelim tamo biti sama.
gloria
sve što si napisala stoji i žao mi je da TM tako gleda na to :/
cure, da sam na vašem mjestu, ja bih ga pokušala animirati i educirati koliko ide, ali kao pratioca na porodu bi zasigurno izabrala nekog drugog.
čak i da ih uspijete nagovoriti, s tako negativnim stavom mislim da bi vam samo odmagali.
U tome se slažem s mammom Juanitom. Na porodu nam ne treba netko ko to ne želi ili prisustvuje reda radi. U tom slučaju je svaka druga pratnja bolji izbor. Ali ne ako muž to stvarno želi i ako se žena uz njega dobro osječa. Ja se uz moga muža ne bi baš mogla dobro osječati jer znam da se on boji i da bi mu porod bio traumatično iskustvo. Mamma Juanita se ne bi trebala ljutiti na mene što mislim da nekim ženama trteba bliska osoba a ne stručna pratiteljica. Nismo svi isti...
A Gloriji bi savjetovala da ne dozvoli mužu da je odvede u bolnicu s prvim trudovima nego neka bude doma što duže bude mogla. Pa ako ne želi gledati sami porod ( to i ne mogu mnogi muškarci) neka barem bude prisutan večinu vremena. Ja sam mome tajila trudove dok nisu postali prejaki jer bi me odma taxirao u bolnicu. Kasnije se žalio kako sam mu skoro rodila u autu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom