 |
|||
mala djeca preko ljeta kod bake?
Što bi vi mislili o roditeljima koji preko cijelog ljeta (dakle od 1.7.-15.8.)
ostave dvoje djece od 5 i 1,5 godina kod bake i dođu po njih 15.8.?
U međuvremenu se odmaraju,rade,idu na putovanja itd.
Ja to ne mogu razumjeti,pogotovo za bebu od 18 mjeseci. Moja frendica kaže da se ona divi toj majci jer "živi život" i "zna se organizirati". :/
Da moji roditelji žive tako negdje na moru a ja u unutrašnjosti napravila bih isto.Iz više razloga.Zato što moja djeca obožavaju baku i djeda,zato što je ljubav obostrana,zato što u njih imam puno povjerenje,zato što smatram da i ja zaslužujem jedan full time odmor i zato što mislim da nitko nema pravo uopće razmišljati o mojoj odluci kao lošoj ili dobroj a pogotovo miješati se u moj život
Ne kažem da bih bila mirna i spokojna,da ne bih razmišljala stalno o njima,ne znam da li bi uopće izdržala duže od 5 dana ali ovako na prvu,moj odgovor na tvoje pitanje je da o tim roditeljima ne mogu misliti ništa jer ih ne poznajem..Pretpostavljam da ih ti jako dobro poznaješ jer si ih već okarakterizirala kao loše
nikad to ne bih napravila...
to su moja djeca a ne djeca mojih roditelja/mm ovih roditelja
mama je mama a baba je baba
može djetetu biti lijepo ne znam ni ja kako, ali ko će ga zagrliti i poljubiti kad naću plaće "mama, oću moju mamu..."
ko će ga zagrliti kad padne i počne zazivati:"mamice, mamice, dođi mamice.,..."
po meni je to ostavljanje djece vrlo okrutno prema djeci
djecu sam rodila i na svijet ih donijela kako bi se brinula o njima, bila im podrška, bila im rame za plakanje, bila im prijatelj, bila s njima i kad je lijepo i kad je ružno...
radno vrijeme traje 8 sati
nakon osam sati rada ostaje još najmanje 6h koje mogu kvalitetno provesti sa svojom djecom ali i ona samnom
nikad nisam niti ću kad moći razumjeti roditelje koji petkom djecu predaju roditeljima i nedjeljom uvećer dolaze po njih i koji završetkom vrtićke godine djecu predaju roditeljima i dolaze po njih na kraju ljetne sezone...
za mene je to vrlo okrutno prema djeci
ali to je samo moje mišljenje
Ja mogu samo govoriti za sebe i znam da to ne bih mogla napraviti. Moje dijete isto ima 18 mjeseci i mislim da je premali za odvajanje na dva mjeseca,bez obzira koliko bio vezan uz baku i didu.
Ja ne bih funkcionirala. Mislim da mu još uvijek jako trebam i ne mogu,niti želim sebe i svoje interese staviti na prvo mjesto. Konačno,djeca nisu tražila da ih mi rodimo.
Nikoga ne ocrnjujem,samo ne mogu razumjeti kako i mame mogu biti tako različite u odnosu naspram svoje djece.
u potpunosti se slazem sa svime sto je brane napisala.
full time odmor se moze imat prije nego rodis djecu, a cim ih rodis moras preuzet odgovornost za njih. jos vikend ili par dana, ajde prolaze ali i to tesko. a kamoli 45 dana. :? :?
takoder se treba zapitat sto ce za koju godinu ta djeca mislit o mamici i tatici kad budu svjesni da roditelji "rajzaju" bez njih. kad djeca shvate sto se dogada, mama i tata se "mogu slikat" jer je povjerenje u njih izgubljeno a vrijeme koje se moglo provest s najdragocjenijim bicima (valjda i oni tako vide svoju djecu) nenadoknadivo.
ocito neki roditelji svoju odgovornost shvacaju ozbiljnije nego drugi, no kako i brane kaze: to je samo moje misljenje.
evo mene i zovem se kemo...
nismo cijelo ljeto (45 dana mi je puno, osim ako ne bih tih dana i sama dosla na tjedan-dva na more), al jesmo (prvi put) nekih sedam dana dopustili da sedmomjesecna zxuja ide s bakom i kekom (mojom sestrom) u istru na more. i svako malo tako po nekoliko dana... i onda bi se i mi njima pridruzili, tj. one bi otisle, a mi bi bili na moru. s devet mjeseci je sama otisla s ocem na more.
evo je sad s bakom na moru, dok ja po zg obavljam sto imam za obaviti (al i izadjem navecer s mm). radije je vidim na moru, nego u vrticu u spojenim grupama s nepoznatim tetama il u kuci u zagrebu na 35 stupnjeva.
i po cemu ne bi baka (il moj muz) mogla (mogao) utjesiti dijete ako zaplache ? :? eno ih tamo cijelo vrijeme se cmachu i ljube (cak mi preko telefona vade mast o njihovoj veeeelikoj ljubavi
i ja cu se upisat u nemajke koje bi sad (znaci klinku od 5,5 i klinca od 7,5) ostavile djecu kod bake i dede na moru, ukoliko bi moji klinci to htjeli i kad bi takvu baku i dedu imali
ja bi dolazila petkom i ostajala preko vikenda s njima
i uopce ne mislim, da kad bi imali takvu mogucnost, da bi njima ili meni nekaj falilo
i opce ne mislim da to ima ikakve veze s preuzimanjem odgovornosti
tocno, ali jedno je kad roditelji rade i ne mogu biti s djecom veci dio dana (iako moram priznat da bebaca ni tad ne bi ostavila) a drugo je kad su slobodni i mogli bi bit sa djecicom a ne zele. i onda opet prestaje godisnjoi, oni idu radit a djecu opet frknu drugima na brigu (dadiljama, vrticu...) sto znaci da su samo preko vikenda (dok nema godisnjeg s djecom). isto mislim da bih lakse ostavila djecu iznad 5 god (al ne 45 dana) nekom na brigu nego bebicu od 18 mjeseci koja je (razvojno) u fazi straha od odvajanja od roditelja pa joj jos samo fali da ih ne vidi cijelu vjecnost.
jel neko iznajmljuje baku?
moja bi ostala do 1.9.
Ovo od 5 bih ostavila kod svojih da žive na moru ili bi ga poslala sa svojima na more, dođe ti na isto, ali ovo od 1,5 baš ne znam. Zašto npr. ne bi moje dijete išlo sa mojim roditeljima na more, pa ako treba i mjesec dana. Toliko povjerenja imam u njih. Pa i mene su slali kod bake, doduše ne na toliko dugo, ali smo ostajali ja i sestra kod njih bez roditelja.
brat i ja smo kao klinci cijelo ljeto(2 mj) provodili kod bake i djeda na selu.bilo je lijepo,ništa nam nije falilo,ali u našim malim životima 2 mj bez roditelja je bilo užasno duuugo...u tom periodu bi nas došli obići dan-dva i kad su odlazili kući bez nas - e to su bile krokodilske suze i neviđena tuga.radije bih bila u spojenoj vrtićkoj grupi..možda bi sve bilo drugačije da su moji baka i djed živjeli na moru,a ne na selu.
nikoga ne osuđujem niti smatram lošim roditeljem.smatram da svatko radi najbolje što zna,kao što svatko najbolje poznaje svoje dijete.
Uh, ovo mogu potpisati 100%I ja sam po ljetu bila kod dede i bake, i koliko god sam ih voljela bilo mi je grozno bez roditelja - sve čega se sjećam iz tog razdoblja je užasna tuga za rodteljima.
Po ovome, moja brižna mati ispade najgora nemajka, jer smo i ja i brat znali čitave raspuste provesti kod bake i djeda na selu. Tu su bile i tetke, a u blizini i očevi roditelji. Ne kužim zašto bi to bilo? Ja sam jako voljela biti kod bake, i to se u biti nije mnogo razlikovalo od života kod kuće, u smislu da je jedino u čemu je baš ugađala bila klopa. Ostala pravila igra su bila ista kao kod kuće. Ništa mi nije falilo, a pogotovo gradski asfalt koji se od vreline lijepi za tenisice. Imala sam na raspolaganju i polje i šumu, i baštu i voćke da se verem i svašta još. I ne smatram da sam bilo kako "zakinuta" za vrijeme sa roditeljima. Oni su za to vrijeme radili. Nisu nikud putovali bez nas. A da li su izlazili u grad? Nemam pojma, nikad nisam pitala. Vjerovatno jesu, i to mi je skroz normalno. Mada prije mislim da su u slobodnom vremenu generalno sređivali stan i krečili. To je tada bilo uobičajeno da se tako radi. Cjelokupan njihov godišnji odmor smo provodili zajedno, a ono što preostane đačkog raspusta bili smo kod bake. I bilo mi je jako lijepo. I svašta sam pametno i životno važno tu naučila. I ne mogu reći da sam izašta zakinuta. Osim što bake i djeda više nema...ostavljanje djece vrlo okrutno prema djeci
ja sam uvijek jedva čekala bilo koji moment da me odvedu kod bake i djeda....morali su me loviti po dvorištu da bi me pridobili na povratak doma...nikad mi ništa nije falilo, ali mislim da je sve individualno. Niti smo svi isti, niti su sva djeca istih potreba, niti su bake i djede jednako zainteresirani za njih (na kraju krajeva i oni trebaju svoj odmor).
Samo znam da bih vrlo rado da netko potpomogne preko ljeta s djecom, pogotovo kad si u radnom odnosu.
Po meni je bolje da su djeca kod bake i djeda nego na cesti (misli se na stariju).
Ja neznam kaj bi mislila, glava zna da bi im bilo super s bakom i dedom i da bi uživali do besvjesti i da su ovdje abnormalne vručine, ali srce nemože bez njih ni jedu noć, a kamoli 45 dana.
Nema mi većeg gušta kad ih navećer istuširam i spremim u krevet, pa pročitamo priću i još dugo razgovaramo u mraku, a oni se ko dva vrapčića stisnu k meni, svaki s jedne strane, pa: mama jako te volim, znaš, jako, jako, jako; i ja vas jako volim, najviše na cijelom svijetu.
Zato, bolje da nam ne priuštim moguće dane tuge, već uživamo kao obitelj i na 40 stupnjeva u malom bazenčiću, ali zajedno.
Uostalom kad odrastu iovako će poželjeti sami bez nas na more i u planine, a do tada ću guštati dok su mali i dok me još uvijek jako trebaju.
I nisam nemajka, već samo jako vezana uz svoju djećicu.
Mislim da se o tome ne može lupati ovak napamet. Sve ovisi o odnosima između ljudi koji su u to uključeni. Moja šogorica ide s klincima na more kod svekrve na deset dana. Tamo ih ostavi cijelo ljeto. I onda oni prije početka škole opet idu na dva tjedna na more i vrate s klincima. Djeci je super. Imaju tamo svoje društvo i bili bi jako tužni da ih roditelji ne puste. Sin im ima devet godina, a kćer 4. Sin ide od treće godine, a kćer sada prvi puta. Njihova baka je bivša sportašica, u dobroj kondiciji, juri s njima po cijele dane i hrani ih valjda i zdravije nego roditelji. Žena je stvarno super. Ja bi i svoju pustila s njom i s bratićem i sestričnom. A inače ih ona dok traje škola isto čuva i ide po unuku u vrtič i kuha ručak i sve. Tak da su zapravo stalno skupa. Ja to odobravam.
moja frendica isto tako, jos prijenego su navrsile godinu dana curice bi provodile ljeto kod bake i ded.
ne odobravam, niti osudujem, jednostavno - ne razumijem :?
Nikad nisam ostavljala djecu niti na spavanju bez MM-a i/ili mene jer jednostavno ne mogu niti bi one to željele. Možda se starija uskoro odvaži ostati jednu noć kod bake (koja je par ulica dalje od nas), i to je sve.
Ja sam kao mala ostajala kod bake po mjesec dana, voljela sam baku, imala sam društvo ali sam svaki-ali baš svaki dan- plakala za mamom. Doduše, znalo mi se dogoditi i da kod kuće plačem za bakom :/ I zato ne bih takvu tugu htjela svojoj djeci priuštiti, svugdje gdje idemo - bilo poslovno ili privatno, a idemo i jedno i drugo dosta često - idemo svi zajedno. Nezamislivo mi je istraživati neke nove horizonte bez njih, a uživanje života i sl. floskule bez djece ne stanuje kod mene.
To je i moje mišljenje.TeinaMama prvotno napisa
Zasada, to ne bih mogla. Ne zato što nemam povjerenja u bake, nego se ja ne bi mogla odvojit od djeteta. Meni bi vjerojatno bilo puno teže nego njemu. Ali mislim da je moje dijete još premalo za odvajanja, ko zna što ću mislit za koju godinu.
Ali mi živimo na moru pa o njegovom ljetovanju ne moram razmišljat.
Dijete s bakom i djedom na moru meni nije dvojba
Meni je veća dvojba bismo li nas dvije ostale još koji dan na moru bez tate. (imamo gdje biti, ali tati je razdvajanje neprihvatljivo, a i meni)
Dakle, da preformuliramo pitanje je li veća dobit od mora i morskog zraka od odvojenosti od tate?
Većina vas piše o klincima starijima od 4 godine.To mi je razumljivo.I ja sam od svoje 6 godine svako ljeto bila kod tete na selu i bilo mi je super.
Mene šokira činjenica da netko može dijete-bebu od 18 mjeseci ili čak i mlađe,na dva mjeseca poslati baki i imati kontakt samo telefonom. Ne zato jer nemaju za benzin,nego jer radije provode vrijeme negdje drugdje. :?
nema šanse, umra bih
A joj...
Ovo od 5 godina bih pustila kod bake i dede na malo duže (max 2 tjedna)ali samo u slučaju kada bi deda i baka bili u mogučnosti ići na more, a MM i ja bi morali raditi...Doduše, na more bih tada pustila i manje dijete (od recimo 3 godine), zašto da dijete ne ide na more ako ima mogućnost s dedom i bakom a s tatom i mamom ne, ali opet ne premalo, recimo Janko je s 18 mj. još dojio pa nikako ne bi mogla odvojiti ga od sebe, a i još je beba pa bez obzira na dojenje ne bi išao nikam bez mene.
Inače, da pustim svoje dijete na mjesec i pol nekome, a ja da putujem i ne znam ti ja kaj e to nikada. I uvijek mi je bilo nekako grozno da roditelji idu na putovanja i ne znam ti ja kaj a djecu ostavljaju dedama i bakama. Pa srce bi me bolilo.
I ovo ljeto smo dobivali prijedloge da Janka deda i baka povedu na tjedan dana na more, jer mi nećemo ići radi moje trudnoće, pa da bar malo vidi more i okupa se, ali to bi bilo na tjedan dana i ne bih imala ni sekundu mira. Kako je, kaj radi, da li mu puno falimo itd...
Ali da je već godinu dana mlađi uopće ne bih razmišljala, jedbostavno ga ne bih mogla pustiti.
... kad je dijete svjesno što znači ostati bez mame i tate, kad ih može nazvati i reći da mu je dosta i da bi išao doma. i ako su mu baka i deda (teta, stric...) bliski i provodi vrijeme s njima čitavu godinu.
a i onda NIKAKO 45 dana. 4-5, to da.
Ja sam btw. htjela napisati da nikad ne bih ostavila dijete a onda sam shvatila da je ovo ljeto baš planram ostaviti - ali sa tatom. Eto, sa MM-om mi je isto kao da je sa mnom (a mislim i njoj), ali vidjet ćemo kako će to funkcionirati.
A inače obzirom na različita iskustva koja mi nosimo iz djetinjstva u vezi sa ostavljanjem kod dede i bake, očito da je bit - pitati dijete (i slušati što kaže).
Onda to, jasno, podrazumijeva da se radi o većem djetetu.
Moj Ian će za par dana godinu dana,i jos nikad nije bio bez mene duže od par sati.Dosad sam imala mogućnost da to bude tako, a kad krenem raditi znam da cu samo cekati da zavrsim da ga vidim, i da mi ne bi bilo normalno da nisam ostatak dana s njim. Tako da, iako imam potpuno povjerenje u baku i dedu, ne dolazi u obzir da bi ga ostavila cijelo ljeto,45 dana s njima,krepala bi od brige, a falio bi mi nenormalno!! Razumijem da i roditeljima treba malo odmora i da budu sami, bez djece, ali 45 dana?? :? Ja bi svog ostavila tek kad bude malo veći, i to na par dana, maximalno tjedan. Mada i onda ne vjerujem da bi se mogla potpuno opustiti i uživati,a da on nije kraj mene
Mislim da mnogi roditelji ne puštaju djecu od sebe zbog sebe, a ne zbog djece. Mislim da malu djecu ne treba na duže vrijeme odvajati od roditelja, ali i to je samo načelni stav, jer ovisi o tome koliko je dijete blisko s bakom i djedom. Veću djecu, pogotovo od 4, 5 i dalje godina treba puštati i s bakom i s djedom i s vrtićem i s drugim bliskim i pouzdanim osobama.
Djed i baka su bliske osobe i mogu pružiti djeci i utjehu i ljubav i zadovoljenje svih njihovih potreba. Ja sam kao dijete znala provoditi cijela ljeta kod nonića i none u Istri i danas sam zahvalna mojim roditeljima što su mi to omogućili, jer mi te uspomene spadaju u najzlatnije u mom životu. I ne samo to, nego sam presretna što su ti prekrasni ljudi na taj način dobili mogućnost i vrijeme da me odgajaju. Njihov je utjecaj u mnogim stvarima bio presudan kod mene i zbog toga što sam imala prilike biti puno s njima, danas sam, bez pretjerivanja, bolja osoba.
Da su moji roditelji ili drugi djed i baka na moru i da žele prihvatiti moje dijete, ja bih svoje dijete pustila. Vjerojatno ne cijelo ljeto, ali dobar komad ljeta bih. Mnogi zaposleni ljudi imaju kratke godišnje odmore, pa bi djecu morali držati cijelo ljeto u vrtićima i u užarenim gradovima, dok bi ona mogla biti na moru, pod brižnim okom bake i djeda. Moji roditelji imaju vikendicu u Zagorju i ja puštam M. da ode s njima tamo. Doduše, to nije na cijelo ljeto, bude po tjedan dana, jer ni oni ne ostaju jako dugo u komadu tamo, a i naš godišnji je popriličan i provodimo ga utroje na moru. Ja sam sretna što oni žele biti s njim i što on želi biti s njima, jer mislim da te odnose treba njegovati, da riječ djed i baka trebaju biti ispunjeni konkretnim sadržajem, pravom bliskošću, a ne da su samo imena.
Naš mali susjed, prijatelj mog M. bude kod djeda i bake s kojima je vrlo blizak po nekoliko mjeseci. Ode k njima oko Uskrsa i bude dolje oko tri mjeseca. Po mom mišljenju, to ima samo dobar učinak na njega i sretan je tamo.
jos jedan nemajka, od istih takvih roditelja
meni su ta ljeta bez staraca bila prekrasna, obozavala sam nonice, imam prekrasne uspomene, kakve zelim i svojoj djeci. ne vidim u tome apsolutno nista lose, pod uvjetom da se ne radi o naturavanju obveze starcima ili ocitom nepostivanju odluka djeteta.
sin ima 5 godina, bio je do ovog produzenog vikenda 10 dana kod mojih, sad se malo vratio i onda ce opet nazad. moje starce obozava, obozavanje je uzajamno, ja imam povjerenja u njih i stvar stima savrseno. dole ima ekipu i po cijele dane je vani, kupa se, uziva, mjesto je presavrseno. ovo je prva godina da smo tako organizirali i on mi djeluje istinski zadovoljan.
imam i curicu od 22 mjeseca, ali ona jos nije spremna i ni ne pokusavamo s odvajanjem. al, za 2-3 godine ce i ona uzivati kod nane i nona, uopce ne sumnjam.
Evo i mene, situacija je slijedeća, moja kćer je s MM (on je sada na godišnjem, a ja u 8. mj.) od 01.06. na moru kod bake i dida (malo kod jednih, malo kod drugih).
Ja sam s njima bila prvi tjedan, pa sam došla za vikend, pa sam sada bila ovaj produženi vikend i slijedeći idem po nju pa ćemo biti u Zg. cijeli 7. mj., a onda u 8. mj. opet na more. Ono što vidim kod nje je da uživa kupati se i igrati se po cijele dane, ima i bazen kod jednih, ali s druge strane je tužna kad idem i kaže mi da će biti tužna dok ja dođem, samo ja znam da je to prođe i tugice je uhvate malo pred spavanje, ali ostalo je vrijeme sretna i zadovoljna, jer da nije tako ja bi to vidjela i osjetila i istog trena bi išla samnom
Sada se vi odlučite, ja uistinu patim bez nje, ali s druge strane da je ovdje uskraćujem joj uživanje na moru (svi znamo kako je to prekrasno), a već i pliva :D, i ja bi bila sama s njom što znači da bi morala biti u vrtiću od 7.30 - 16.30. Moja situacija je pomalo specifična, ali vjerujte da mi je na momente žao što će 7. mj. provesti u Zg. Mislim da roditelji djece koja nerado ostaju moraju prepoznati takvo nezadovoljstvo i tada reagirati na pravi način.
Ja sam jedna od onih koja je provodila ljeta i praznike kod bake. Sto se tice samog vremena provedenog s bakom i djedom, bilo mi je genijalno. Ali, valjda je vazno naglasiti da mene, brata i sestru nitko nikad nista nije pitao....pa za rezultat imam to da sam vezana za baku onako kako bi trebala biti za mamu. S mamom i tatom mi je odnos ok, ali prilicno povrsan. I ja, kad odlazim u Hrvatsku posjetiti obitelj, prvo sto mi padne napamet je baka, a ne mama. :/ (sto je najsmjesnije u svemu, moji su mislili da se mi ludo zabavljamo i da nam je bolje kod bake nego da se citavo ljeto povlacimo po vrucem betonu)
ne znam.....valjda puno toga ovisi o ukupnim odnosima clanova obitelji itd. Ali, ja svoju djecu sada nikome ne ostavljam. Ako negdje idemo i ostajemo, onda smo uvijek skupa. Moje ponasanje je vjerovatno jako obojeno vlastitim iskustvima. Ali, radije riskiram da je djeci povremeno dosadno nego da se ja i mm ili kasnije djeca lose osjecamo zbog tih odluka o razdvajanju u ranom djetinjstvu.
Sto je zanimljivo, ja o tim stvarima nikad nisam razmisljala dok sam bila dijete. Znam samo da sam bila tuzna sto mama odlazi. Ali, svijest o tome koliko ja to ustvari nisam zeljela sam razvila tek puno, puno kasnije, valjda pred kraj puberteta i kad sam rodila svoju djecu.
I još jedna nemajka!!
Moji dečki su recimo "veliki" 7 i 5 god. i upravo su se vratili sa ljetovanja iz Crikve preko vrtića.
Utisci su im fenomenalni, naučili su plivati,puno se kupali, šetali, igrali nogač.....ali, bilo je kriza!!
Uglavnom sve bi bilo puno ljepše da je mama bila sa njima!!
Ali,drugo je vrtić drugo deda i baka i kad bi moji ili mm-ovi bili na moru mirne duše bi ih poslala k njima.
Ne zbog toga da ja odmorim nego iz praktičnih razloga - ne vidim razlog da se djeca dunstaju na +40 i sparini u Zagrebu, idu u vrtić na dežurstva i mješovite grupe kod kojekakovih teta, čekaju mamu i tatu da dođu po njih i opet se svi skup kuhamo od vrućine...
A ovak bi lijepo guštali,uživali u moru,selu,planini....sa ljudima koje vole i koji bi se bez rezerve brinuli za njih kao i ja i mm.
ja se curicom jos ne mogu odvajati, premalena je, ima 21 mjesec
decko ipak ima 5 godina i nekad ostane na spavanju kod mojih roditelja koji zive 7km od nas, ali 50 m od njegovog vrtica (i to je vazno) i to naravno samo kad on izricito zeli ostati tamo
sad ga ceka 2 mjeseca pauze u vrticu, a mene 1 mj. godisnjeg tako da taj jedan mjesec koji cu jos raditi planiram kombinirati da provede par dana kod druge bake i dida udaljenih 130km, a malo s nama, kako mu bude pasalo.
kod bake i dida se nedavno doselila 3,5 godisnja necakinja iz zg-a pa oni i zbog nje zele da on malo vise vremena provede dolje s njima.
ja cu vjerojatno cijeli godisnji biti kod svekija i vodit klince svakodnevno na more
i smatram da su moje odluke ok
mi živimo na moru pa nemamo tih dvojbi
ali prošlu zimu znači kad je imao 4g je išao sa nonom na snijeg
rekli smo neka ide 7dana a ako mu budu falili mama i tata vratit će se
i prije,
aha možete mislit kako smo mu falili nakraju su ostali 18dana
i dan danas priča kako mu je bilo i jedva čeka opet ići
Kaj bi bila nemajka...Pa oni su već veliki dečki. I mi smo (buraz i ja) kad smo bili u tim godinama svake praznike bili i kod jednih i kod drugih bake i dede. Ali za bebača od nekih 18 mjeseci, pa čak i malo starijeg ili da ti odeš na putovanje a djecu ostaviš na mjesec i pol kod drugih e to je već nešto drugo.
Re: mala djeca preko ljeta kod bake?
1. Vjerojatno i ovi roditelji, kao i svaki drugi zaposleni roditelj, imaju godišnji odmor i čisto sumnjam da ga neće provesti s djecom na moru. Dakle od navedenih mjesec i pol otpadaju najmanje 3 tjedna godišnjeg s roditeljima.
2. Tu su i vikendi i ne vjerujem da neće barem jedan vikend od ova 3 preostala tjedna provesti s klincima na moru. Dakle ostaju još neka 3 tjedna djece s bakama i didama između kojih roditelji dolaze na vikende. (Barem bi ja tak napravila)
3. Od izbora da mi djete bude kod baka na moru ili pregrijanog vrtića u Zagrebu, uvijek bih izabrala ovu prvu opciju, i ma koliko mi teško padalo to razdvajanje, gledala bih ono što je bolje za djecu.
Mislim da je ključ pravilne odluke slušanje djetetovih potreba. Mislim da je potreba malog djeteta isključivo blizina roditelja i u tom slučaju nikakvo odvajanje ne smatram dobrim ili poželjnim. Ukoliko je dijete nešto veće i samo izražava želju da ode s bakom, djedom, tetom... na ljetovaje ili kamo već, nema ničeg lošeg u tome ode, iako ni u tom slučaju nikad ne bih dopustila neko dugo odvajanje.
Možda sam sebična, ali jednom prilikom kad je Megi prespavala kod mog brata samo jednu noć, mm i ja smo bili ludi. Stalno smo cmoljili i mirisali njezine stvarčice i k'o dva luđaka brojali sate do njezinog povratka. Zato stvarno ne mogu zamisliti kako roditelji mogu preživjeti ljeto u kojem nijednom ne poljube i ne zagrle svoje djetešce .
Ja sam kao mala često bil slana na more kod strica i jedino se sjećam prevelike tuge za mamom i kako sam ležela na plaži i pokrila lice šeširom da sakrijem suze, dok drugi misle da se skrivam od sunca. S druge strane, buraz mi je bio k'o ciganče- uživao je svugdje i sa svima, pa ako vam je dijete takvo, ne vidim razloga da mu se ne udovolji.
da je moja zxuja ikad zaplakala il pokazala negodovanje sto odlazi s bakom na more il da je plakala kad je bila sama s njom - ja ju ne bih pustila, tj. dosla bih po nju. al taj odnos izmedju nje i bake se takodjer gradi preko cijele godine, od malena i zahtjeva da majka malo pusti dijete ispod skuta, pocev od polasatnih setnji jednomjesecne bebe u kolicima oko zgrade, do prvog nocenja izvan roditeljskog doma.
u mom specificnom slucaju je taj odnos, ta obostrana ljubav jako zahvalna, jer ako ja iz nekog razloga ne mogu biti s zxujom (recimo jedno vrijeme sam morala ici u bolnicu, il cak ici na neke ispite, valjda se zene smiju jos doskolovavati kad postanu majke
Ja sam kao mala svako ljeto provodila kod bake i dida na moru. Nikad mi ništa nije falilo.
A kako vi doživljavate odvajanje? Ja užasno teško. Do sad sam svega par puta bila odvojena od njih dulje vrijeme- u rodilištu zbog fototerapije, dva dana kad je Megi prespavala kod uje i tri dana prošlo ljeto kad su ostale s tatom na moru. Ti dani odvojenosti su mi bili najgora mora- ne mogu vam opisati prazninu koju sam tad osjećala. Posljednji put mi je tako bilo kad sam kao mala bila odvojena od svoje mame. Nešto neopisivo. Uopće ne znam kako da se s tim nosim. To nipošto nije dobro i uvijek ću se truditi da mi djeca to ne osjete, jer i one moraju imati svoj život. Moja prevelika privrženost prema mami sad je prerasla to da ne mogu zamisliti ni jedan dan bez svojih cura.
Dajte, recite da će to proći kad narastu i da neću postati luda mater koja će kćerima braniti da se udaju i žive svoj život.
ključna rečenica. stvar je u tome da je roditeljima puno teže nego djeci.
ako roditelj "osluškuje" dijete i vidi da je djetetu lijepo (a sigurno mu je ljepše na moru nego na +35 u zagrebu) onda je prava žrtva pregristi i pustiti dijete ako treba i na dva mjeseca. uvijek se može doći preko vikenda, tako da to nije dva mjeseca u komadu. izjave tipa "oni su premali, ne možemo se odvajati..." su čisto samozavaravanje.
moji starci su godinama ljetovali odvojeno (jedan 7., a drugi 8.mjesec) samo da bi mi mogli biti što duže na moru. to je bila njihova žrtva za našu dobrobit; sigurno da bi im bilo ljepše i zabavnije da su bili zajedno.nama je bilo super na moru i oni su zaključili da je bolje tako.
naš klinac koji sad ima 8,5god je odmalena išao na more sa bakom i didom i nikad nije bilo nikakvih problema. ne mogu se sad točno sjetiti s koliko godina na koliko vremena, ali mi smo uvijek koristili svaki slobodni dan/vikend da dođemo i zajedno uživamo.
sa vrtićem je prvi put putovao sa 5godina. sam je izrazio želju da ide, tako da je od tada redovito ljetovao i zimovao i sa svojim društvom.
anki, sad sam u depri
zašto? :?anki, sad sam u depri
Zato jer sam ja jedna od onih koji se "samozavaravaju" i mislim da nikad ne bih mogla pregrmiti takvu (dužu) odvojenost, a ja sam ta koja je prva spomenula "osluškivanje".
Živim na moru, al sam imala tj. imam svoju baku u jednom malom mistu di je more predivno (vinišće) te sam tamo provodila cijela ljeta od svoje 4 godine života..i to su mi samo najljepša sječanja... bilo mi je predivno , mama bi dolazila vikendom kad nije radila, a ja od pocetka do kraja ljeta..baka je gustala, i ja isto i moja mama...
Sad jos uvijek imam tu kucu u viniscu...al bake vise nema..mama ne zivi tamo tako da nemam gdje poslat djete da se kupa bez mene...al odemo svi skupa..te bude super..al da mogu..
rado bih starijeg sina pustila da provede i uziva u moru po cijeli dan.. a ako mu se nebi svidilo vratio bi se kuci..iako sumnjam da bi se htio vratiti..
Joj...koja lipa vrimena...a tek odlasci na ribe..uuuuuuuuu... da se vratit...
Ja se u principu slažem s anki i Zdenkom. Iako sam bila na oba kraja spektra i mogu shvatiti sve osjećaje koji kolaju na ovom topicu. Ja sam se debelo samozavaravala da osluškujem, dok zapravo (iz dosta kombiniranih razloga) nisam mogla klince pustiti od sebe (Jana zapravo, Nola JEST tada bila premala za neka moja mjerila). Mislim da je ovaj mit da smo djeci nezamjenjive i da im nitko ne zna tako dobro obrisati suze kao mi, potencijalno (namjerno upotrebljavam možda pretešku riječ) opasan. Da, veza s majkom je svakako nešto specifično za naše živote, ali veza i neprestana prisutnost nisu nikako ista stvar. Pogotovo za veću djecu. Inače, što se tiče više djece, meni se čini da su se ovi mlađi znatno prije spremni odvojiti jer nekako klipšu za starijima pa im se nekad teže odvojiti od starijeg brata/sestre nego od mame i tate. Barem je tako s mojima koji su užasno bliski.
Napomena - nisam ja od kamena, meni je teško kad nisu sa mnom (sad smo i rastavljeni pa je situacija time specifičnija), ali ja se trudim, jako trudim zgutati te suze i taj kamen koji bude nekad u meni jer oni moraju i dobro je za njih da grade odnose pune ljubavi i povjerenja s više ljudi, ne samo sa mnom ili ljudima koje ja odaberem, koliko ja odaberem.
a čuj, naravno da je teško; najgore je kad odu, a ti se zapravo potajno nadaš da će se već za pola sata javiti u suzama da ne mogu bez tebe; e onda slijedi hladan tuš: ne javljaju se, ti ne zoveš da ne ispadneš dosadan i naporan, i onda navečer više ne možeš izdržati i ipak okreneš broj...javi se teta (kad je išel s vrtićem) i kaže da im je tamo super, da se igraju, da uopće ne pitaju za starce...onda ti pomisliš ma koza, ona to mene samo tješi, moje dijete sigurno cvili tam u nekom kutu
teško se pomiriti sa činjenicom da im nisi više neophodna. naravno da njihova ljubav nije nestala, ona je jednako snažna i dalje, samo su im potrebni i neki novi sadržaji u životu...
treba razmišljati da je najbitnije da su oni sretni, a ako su oni sretni, onda smo i mi ispunjeni i sretni
i samo još za kraj; svaki put je teško, bilo je teško i prvi put, kad je imao 5 godina, i bilo bu mi teško u petak (ide s bakom i dedom) kad ima skoro 9.
a kak bu mi tek bilo kad bu se ženil...
to sto mala nije sa nama ne znaci da ne mislim na nju i da mm i ja se ne pitamo skoro pa svake minute: a gdje nam je sada zxuja? i da ih ne zovem po danu i ne pitam sto rade. al to sve ne cinim u nekom grchu, nego od srca mi je drago sto upravo sad lize sladoled s bakom na rivi, a ja moram izaci iz kuce i otici u ducan i platiti racune.
a znam tocno koliko je moja mama njezna i puna ljubavi i kako se oni navecer zagrle i kako ju pomazi po kosici, poljubi po ledjima i ususka, kao sto ja to ovdje cinim. maja je dobro rekla, veza s majkom je specificna i nezamjenjiva (na neki nacin), al po meni je zagrljaj pun ljubavi - zagrljaj pun ljubavi, posebice ako dolazi od bake.
moja sestra je u dobi od 5 godina ostala 2 mjeseca kod rodbine (sama je tako htjela, gnjavila roditelje dok je nisu pustili) i onda ta dva mjeseca proplakala potajno, a i dan danas se sjeća te traume da je jako htjela k mami, a nije ništa govorila...
osjetljive su to stvari... :/
Da sam imala baku s kojom je i tokom godine provodila vise vremena sigurno bi ju pustila i na more s njom. S obzirom na dojenje to bi bilo tek od 3. godine.
No ovako su ona i baka ovo proljece pocela razgovarati o zajednickom ljetovanju. Zasada mu se Lara veseli pa ako i dalje bude tako ostat ce s njom od vikedna do vikenda dok mi nismo na godisnjem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom