 |
|||
Re: mala djeca preko ljeta kod bake?
pretpostavljam da nije lose misljeno, ali ja jako ne volim pitanja tipa sto bih ja trebala misliti o ljudima koje uopce ne poznam, ciju dijecu uopce ne poznam, bake i djede isto tako, a ni njihove zivotne situacije, svjetonazore, itd...rosa prvotno napisa
kada se radi o pitanju razdvajanja od roditelja, dijelim misljenja zdenke, anki i maje.
i mislim da je jako vazno da dijete ima pravo glasa i mogucnost izbora, odnosno da roditelji i djeca zajedno razgovaraju i dogovaraju takve stvari.
uh, đe me nađe.
upravo jučer prvi put ostavili curke didi i baki na duže od vikenda.
ja putujem, tata im radi, pa ih u ZG ne bi imao tko čuvati jer su moji svi na moru.
biti će 10ak dana bez mame i tate u blizini, a bome i jedna bez druge.
razdvojili smo ih zato da bakama i didi bude lakše (jer sigurno im je lakše samo s jednom), ali i da dida/bake imaju priliku biti s unukama malo jedan na jedan (što rijetko kad imaju).
malo smo progutali knedlu, ali imam osjećaj da su cure zadovoljne.
za stariju (skoro 7 godina) sam 100% sigurna, jer nas je skoro izgurala da odemo, znam da voli ostati s njima.
a mlađa (3 i pol) je, na moje pitanje, rekla da joj nećemo faliti i da joj neće faliti cika.
veselo nam je mahnula s trajekta, a tata i ja smo se smješkali gutajuć knedle.
pogotovo tata, ja ga tješila.
znam da će nam faliti, ali ako je njima lijepo s bakama i didom i svim onim malim prijateljima s kojima se vide samo na moru, onda sam i ja hepi.
i nekako, u pravoj dozi i ako nije na silu, čini mi čak da nam to svima dobro dođe.
jer i one dobiju iz odnosa s bakom/didom nešto što im mi ne možemo pružiti, samim time što smo mama i tata.
i bez obzira na to što se ne slažemo uvijek sa svim što bake i dide misle i rade.
meni je tu nekako uvijek najvažnija toplina, jer ako vidim da ih vole i da su topli s njima, onda mi je lakše prijeći preko nekih manjih stvari.
uf, sad sam malo skrenula s teme, ali mislim da to jako ovisi o sto stvari- o dobi djeteta, o njegovom temperamentu, o odnosima s roditeljima, bakama, didama, tetama, odgajateljima (ako je vrtić u pitanju), o tome kako se inače snalaze s novim ljudima i novim situacijama...
kad god su mi neke stvari u vezi djece (i ne samo u vezi djece) onako da nisam 100%, onda se povedem za "želucem", ono što iz nutra osjećam da mi kaže jel nešto stvarno totalno krivo ili ok.
za sad funkcionira.
a ako bi curama postalo teško bez nas, eto nas po njih.
mi isto tako. i jako mi je drago da ina ima tako prisan odnos sa bakama i didama i mojom sestrom i bratom od mm-a.
moja su obadva dida i jedna baka bili vec davno prije mog rodenja mrtvi.
druga baka je umrla kad sam imala 7 godina, a i inace nije bila topla osoba. ta dimenzija u djetinjstvu mi je falila i drago mi je da je ina ima.
evo, zara (4 godine) je u četvrtak navečer otišla s bakom i dedom na more. bila je jako uzbuđena, ima tamo ogromno društvo vršnjaka, obožava malinsku (plaža, trampolin, luna park...). dogovor je bio da ćemo dođi po nju ako će htjeti (bez toga nije htjela na more)a ako bi curama postalo teško bez nas, eto nas po njih.
u petak smo se čule, sve je bilo super.
subota je prošla savršeno, do navečer kad mi se gorko rasplakala na telefon i povukla me za naše obećanje - iste večeri je bila doma.
bez obzira na more, na prijatelje, na luna park, na svu ljubav koju joj daju baka i deda - ona je odlučila biti u zagrebu na 35 C i ići u vrtić. jer ovdje su mama i tata i seka. a to je najvažnije.
ja poštujem njen izbor.
mišica
Uf, rasplaka se ja k'o beba...
Lutonjica - mislim da ti je sve dodatno povezano dolaskom seke.
F. je znao prespavati kod bake koja je živjela 200 m od nas, međutim, otkako se rodila K. više ne želi. I to je tako - najsretniji su kada su zajedno. Mada to često tako ne izgleda.
A i u priči s drugim roditelja čula sam kako ne odvajaju braću, sestre, odnosno ili idu oboje (ili koliko ih već ima) ili niti jedno.
nasa je prvi put otisla s nonicem i nonom s nepune 2 god. ali tada ju je nono i cuvao, pa smo postivali njegovu zelju da im bude ugodnije (bila je 5 dni bez nas), sljedece ljeto isla je na vikend, a ljeto iza prve vrticke god. bilo je kao i kod Zare (lutonjicine) - izdrzala je dva dana i u noci su dosli nazad. od tada se nije odvajala.
sad bi trebala opet ici s njima na 7 dni - vrijedi isto pravilo, mada ona sad kaze da zna da ce biti bez nas i da se veseli da ce nonica imati samo za sebe.
o njihovoj ljubavi...nema tih rijeci koji je to poseban kozmicki odnos, kad ju se pita koga najvise voli onda tako njezno i meko kaze - nonica...da se svi raspametimo
Ja svoje jedva odvojim kad želim s Nolom obavit neke "ženske" stvari ili s Janom "mama-sin" stvari.
istina.I to je tako - najsretniji su kada su zajedno. Mada to često tako ne izgleda.
stigla je negdje oko ponoći, zavukla se u krevet i molila me da legne pored margite (inače ja ležim između njih dvije da zara ne drmne marge po noći). i tako je legla pored nje, zagrlila ju, i gledala ju sa blaženim smješkom 15 minuta
inače, ni prije margite se nije htjela odvajati od nas, tako da to ne povezujem previše s njenim rođenjem.
npr. prošlo ljeto je "prisilno" otišla s bakom i dedom na 3 dana na more (namamili je i nagovorili jer sam ja imala užasne trudničke mučnine, a MM radio, a obje bake i dede su bili na moru): kad je odlazila, nije me htjela ni pogledati, dok je bila tamo, nije me htjela ni čuti na telefon - očiti znaci da se osjećala prevarenom i izdanom od mene.
kad smo se konačno vidjele nakon 3 dana, zalijepila se za mene i nije se odvajala danima. još mjesecima je govorila da neće ići baki i dedi, i kod svakog odlaska na ručak smo ju morali uvjeravati da neće ostati spavati kod njih.
btw, baki i dedi je u ta 3 dana bila super nasmiješena i vesela i doimala se kao da joj nitko i ništa ne fali. tako da mi to nije nikakav pokazatelj ničega.
mi još ne razmišljamo o elinim ljetima bez nasna moje pitanje, rekla da joj nećemo faliti i da joj neće faliti cika
nije mi to loša opcija jer smo u zagrebu sami, radimo puno, ela je po cijele dane s tetom čuvalicom, a nona je na moru, na otoku s najljepšim morem
ALI, kad jedom bude 'velika' i zaključimo da može solo kod none - što ako bude dojila još dugo (još smo na bezbroj podoja), ako dolazimo vikendom što će biti s dojenjem?
Ovisi jako o dobi djeteta. Po meni se od djeteta mlađeg od godine dana koje doji ne treba odvajati, ali recimo Nola je prošlo ljeto (2 godine i devet mjeseci) uredno odradila tri tjedna bez mame i dojenja, i nakon toga se vratila bez problema omiljenom "poroku". Mlijeko ju je čekalo.
Kejt, mi smo prilično smanjili dojenje(1-2 X dnevno, nekad se i preskoči i traje kratko), ali moram priznat da će ovo biti svojevrsni test i po tom pitanju.
do sad je već jednom bila bez mene neka 4 dana, i to još kad je imala manje od 2 godine.
vidjet ćemo.
a ovo o razdvajanju djece-njih dvije su inače stalno skupa, čak i u vrtiću su u istoj grupi.
i čini mi se da će im dobro doći da imaju malo prostora i svaka za sebe, koliko god to može čudno zazvučat.
ova mlađa nije zapravo nikad imala priliku dobiti pažnju samo na sebe, za razliku od starije.
a starija je isto jedva dočekala da ima didu i baku samo za sebe
baš sam sad zvala obje, za sad uživaju...
Iz mog iskustva puno ovisi i o samom djetetu. Npr. ja Dinu nikada sa 4,5 godine ne bih pustila s vrtićem na more jer on ne bi htio ni pomisliti na to da ode od nas. Oliver je inzistirao da ga upišemo za ljetovanje, ni u jednom trenutku nije rekao da ne bi išao ( u periodu od 2 mjeseca) i otišao na more bez nas sa tetama i djecom, vratio se sav sretan i rekao da obavezno ide i na zimovanje. Sa 2,5 godine sam ga ostavila na 9 dana jer smo muž i ja putovali u New York, jednostavno smo znali da neće biti problema bez nas. Dino je prespavao noć bez nas i to jednu kada je imao 3,5 godine. Moji obojica idu s bakom (svekrvom) po 2 tjedna u Brela (jedan u 7, jedan u 8 mjesecu), za to vrijeme drugi je s mojima u Dalmaciji na selu. Tako da praktički provedu cijelo ljeto izvan Zagreba, Dino nikada nije išao preko ljeta u dežurstvo, Oliver će možda ove godine ići nekoliko dana. Lijepo im je na moru, na čistom su zraku i nisu predugo bez nas.
ja sam se rasplakalastigla je negdje oko ponoći, zavukla se u krevet i molila me da legne pored margite (inače ja ležim između njih dvije da zara ne drmne marge po noći). i tako je legla pored nje, zagrlila ju, i gledala ju sa blaženim smješkom 15 minuta
Moj Karlo će od ponedjeljka do četvrtka biti kod bake, dakle spavat će tamo 3 noći. Prošli tjedan je prespavao 1 noć i odmah je htio još ostati. Nije tražio ni mene ni tatu i rekao nam je da mu uopće nismo falili, mislim da će tako biti i u ova 4 dana, možda nas se i ne sjeti
S jedne strane mi je drago da je tako, a s druge opet i nije, ali budući da je on sam to tražio i želio, nek uživa. Makar se ja baš s tom bakom i ne slažem previše... al to je opet druga priča...
srna ima 5,5 godina i kad bi mi imali bake i djede na moru pustila bih je.
meni bi bilo teško i nedostajala bi mi (do sada se nikada nismo razdvajale, osim kad sam ja išla na službeni put na tri dana, ali tada je ostala s tatom pa se to ne računa, zar ne?) ali mislim da bi za nju to bilo stvarno dobro.
posjećivali bi je vikendom i ako bi izrazila želju za povratkom kući istog trena bi otišli po nju.
moj ima tek godinicu, ali obožava si tetu (muževu sestru) i baku (moju mamu), ali i barba-dedu (muževog tatu). dakle, to mu je krug obožavanih i s njima ide na kraj svijeta.
i drago mi je da je tako. koliko god meni bilo strašno kad ode, a morao je otići prošli tjedan, par dana na po par sati jer sam spremala diplomski, njemu je super. kod njih uživa, ne zakenjka niti zaplače niti jednom. dobro, još je majušan, ali vjerujem da bi se vidjelo da neće biti s njima.
nakon prvog dana kod tete (tj 3 sata u komadu), došla je drugi dan po njega (ima tri sina, tj. onda je imala tek dva, rodila je jučer
dakle, ja volim što ide ljudima koje voli. i volim što nije vezan za mene pupčanom vrpcom, iako u jednom dijelu sebe bih htjela da sam mu sve, ali zbog njegovog i mog psihičkog zdravlja, silno mi je drago da je ovako.
ono što želim reći, nadam se da ćemo izgraditi odnos pun poštovanja i ljubavi, ali i povjerenja. i da će veselo odlazit baki i didi koji žive 45 km od nas i uživat na moru i na plaži s ekipom, a ne se kuhat u malom stanu i dobivat osip od vrućine :/
Baš sam nedavno imala situaciju da baka (svekrva) traži da MM dovede Mateja kod njih desetak dana- žive u Imotskom.
Mislim da bi djetetu bilo sasvim ok, pogotovo s tatom, al ja sama sa sobom imam definitivno problem glede toga, i odgodila sam to za još godinu dana.
Samog ga ne bih pustila, nema šanse, i to zato što tu baku i djeda rijetko viđa i nije baš naviknut na njih, ali i zbog uspavljivanja, hrane i još nekih sitnica...
evo ja mogu reći iz sog iskustva. moja nona je živjela odmah do nas, ne s nama nego kuća do nas. a druga nona je u Italiji. i tako kad je došlo ljeto a moje prijateljice su sve govorile kao odlaze kod none, koje su uglavnom bile sve oko 50-tak kilometra dalje, ali one su bile na ljetovanju. E sad, ja i moja seka smo se često znale preselit kod ove none koja nam je blizu, jer smo tako same htijele, spakirale si stvari, i otputovale svega 30 metara dalje, par dana smo se tako pravile kao da nismo doma, i nismo odlazile doma, poslali bi nonu ako smo nešto zaboravile, mamu zvale na telefon kao i ona nas.
kad sam ja bila malo starija, prespavala sam prvi put u Italiji kod ove druge none, a seka je još bila pre mala. Cijelu sam je noć sanjala, nona je rekla da sam stalno u snu govorila njeno ime. ujutro sam htjela doma, a bila sam daleko, došli su po mene i tako da smo tek drugo ljeto ostale 15 dana skupa. meni je više seka falila, normalno i mama.
Vidim da tvoj Matej ima tek 2 godine, ja bih isto postupila kao i ti, tj. ne bih ga pustila, premali je on još, ja bih ga pustila za 2 godine, 4 godine su mi granica za takve stvari.
Evo moj troipolgodišnjak je otputovao sinoć na more, strašno sam se sekirala, za sad kažu da uživaju. Bit će par dana, i naravno, spremni smo isti čas otići po njega ako skužimo da to želi.
Ali nekad nije lako skužiti što bi oni rađe, mogu se činiti naizgled zadovoljni, a da u stvari baš ne kuže što se dešava, a kamoli koliko dugo će to trajati. Mislim da je njemu još apstraktno 3 dana ili 7 dana?
Obožava tamo biti (dapače, kad se vratimo u Zg plače da on ne želi živjeti u Zg) tako da je naravno vrlo rado prihvatio tu ideju. Ali ipak sam mu cijeli dan ponavljala da ide sam, bez nas. I nikako nisam bila sigurna šta si je on mislio u svojoj glavici.
Prvi put je tako ostao s mojima s nešto manje od 3 godine i sve je bilo ok. I tako već nekoliko puta i uvijek je sve ok. Ali ja se svaki put strašno premišljam i uopće mi nije svejedno, vjerojatno najviše zato što meni fali.
A i inače mi mame znamo biti i prearogantne kad mislimo da nitko ne zna dijete uspavati ili okupati kao mi. Mislim da djeci koristi taj poseban odnos koji imaju s bakama i djedovima (naravno, ako vidiš da je odnos dobar), kod njih sve radi totalno drukčije nego doma.. Pa onda usporediš to s tetom čuvalicom i mamom i tatom kojih nema po deset sati, pa usporediš more i dvorište sa stanom i parkićem....
Mi smo se u nedjelju vratili s mora i sad ne mogu prežaliti što Filipa nisam ostavila kod nonića koje on obožava. Svaki svakcati dan mi kaže "Mama, ja moe... Nono Mimo moe" - ukratko, da bi išao na more kod nona Mima. U Zagrebu smo u malom stanu, radimo veći dio dana, on je u vrtiću, i to stvarno ne može biti bolji izbor od kuće s velikom okućnicom na moru. Već je kod nonića ostao dvaput po 7 dana (odnosno 5, jer bi mi došli petkom), i uživao je, nije ni zazvao ni mene ni tatu.
Buraza i mene su starci ostavljali kod bake i dide na drugom kraju grada, na tjedan ili dva, i dolazili nas posjetit svakih nekoliko dana, nije bilo telefona. Ja sam to voljela, iako mi je znalo biti dosadno. Kuća s vrtom, ljuljačka, "badevana" u kojoj se grije voda na suncu, pravljenje kolača s bakom... svega se toga s ljubavlju sjećam.
Ali kad sam s četiri godine bila 10 dana sama kod bake, jer su starci s burazom otišli na put, priznajem da mi je bilo dugo čekati da se vrate.
Moja svekrva cuva H, i naravno trazi da ju je pustimo sa njom na more. Malo mi je bed sto u principu svekrva, koja ima kucu na moru, mora cijelo ljeto biti u ZGB i cuvati H, osim 3 tjedna kada smo i mi na GO.
Ali, ja sam rekla: pustiti cu je na more kada ce sama znati reci kako joj i da li zeli ici doma.
pa daj odvezite dete na more
Stižem i ja u paketu s njim!
Na bolovanje
Joj, Lutonjice, kak imas slatke curice - bas me rasplakala tvoja prica
Ja sam ko malena par puta isla s bakom negdje, ne na cijelo ljeto vec par tjedana, i to s bakom koja je zivjela s nama, i svaku noc provela placuci za svojima. Baka to nije znala jer sam valjda tijekom dana glumila.
Imala sam oko 6 godina.
Ovo bih potpisala:
Mi smo samo jednom do sada ostavili maloga na jednu noc da u nasem stanu prespava s mojom sestrom (koju obozava). Imao je gotovo dvije i pol. Pripremali smo ga, pricao nam je da mozemo ici, kad smo se culi na telefon tu vecer nije htio pricat s nama jer se (kao) iga (igra), mi mislili OK, super mu je, znaci.
No sljedeci dan kad smo dosli doma, nije nas htio ni pozdravit.
Vidno se ljutio na nas.
Dok se nije razljutio i nije prestajao mazit se s nama
Mene brine ta gluma, odnosno, hoce li on doista rec da mu falimo ako ode s bakom na more, ili ce glumit macho man-a
A posebno jer nam je situacija kao Deaedi - znaci, mogao bi biti s bakom cijelo ljeto na moru, a ona je zbog njega tu i cuva ga.
U svakom slucaju, definitivno smo i ovu godinu prekrizili za odvajanje iz vise razloga, a mozda ce kao gotovo troipolgodisnjak sljedece godine biti spremniji na to :?
Vidim da nitko nije komentirao sto sam gore rekla, a nocas sam bas o toj temi razmisljala, i imam jos nesto za nadopisat:
Prema Juulu, djeca uvijek suradjuju s roditeljima, iako nam njihova suradnja ponekad ne izgleda kao suradnja, ali ona jest s obzirom na to kakvu im informaciju mi saljemo (ne cak samo rijecima, vec i osjecajima), tj. i kako je oni dozivljavaju.
Pa, ukoliko pomisle kako je nama roditeljima jako bitno da budu s bakom i dedom na moru, da im tamo bude lijepo, oni ce ici, praviti se da im je lijepo, bez obzira sto bi mozda najradije bili u Zg. na +35 s mamom i tatom.
Kuzite sto hocu rec...
Tako da pored cinjenice da dijete treba pustiti tek kada ono samo moze reci hoce li ili nece, treba mu jako ozbiljno dat do znanja (ko sto je Lutonjica ocigledno svojoj maloj to dala do znanja) da uvijek moze nazvat i rec da joj tamo nije lijepo, i da nije da mi roditelji to jaaako zelimo, vec jedino ako on/a to zeli.
Od ovakvih razmisljanja gotovo imam neprospavane noci
No, mislim da je to bio moj problem, i da sam ja htjela da moji roditelji budu zadovoljni jer su htjeli da budem s bakom na moru, pa iako ja nisam, ja sam suradjivala. A svaku vecer (tocno se sjecam) sam se kroz suze pitala sta oni rade i jesu li stvarno dobro ko sto tvrde na telefonu :shock:
moj limit je 24 sata razdvojenosti.
iako imam dijete koje je bundžija i sasvim sigurno ne bi zbog nas glumila da joj je dobro, ako nije... ponekad su slatkiši i crtići dovoljan, ali površan, razlog da se ostane negdje i s nekim... a zapravo bi htjela biti s nama.
moja sveki svoje druge unuke vodi i po 6 tjedana na more, ali ja svoju ne dam: bit će tri tjedna s nama i mislim da duplo više dana morskoga zraka nije dovoljno uvjerljiv benefit za toliku razdvojenost.
Ove god ne radim,al ja zaista neznam što napravit dogodine...doduše,budući da ću radit u jednoj super popularnoj HR firmi imat ću mjesec dana godišnjeg-kolektivnog-al Zagreb i vrtić naspram oduševljenim bakama i djedama 50m od mora....zbilja neznam...teško mi je odvojit se od njega,vjerujem da mi slj.godine neće bit lakše...ali mislim da bi on,kao i Zara,rekao da mu nije ok i da se želi vratit...i ja bi,naravno,otišla po njega..tako da...možda se odlučimo da 1.7.ode,da mi dodjemo vikendom,da od 15.7 do 15.8 budemo zajedno na godišnjem i da još 2tj on ostane s našim dolascima vikendom...hm...ovo dobro zvuči u teoriji,al...
e, ovak i ja mislim.
Tjedan vise ili manje od ta tri ne vidim kakvu ulogu igra... (bar u ovoj dobi, i jos nesto kasnijoj
Meni se cini da je u sezoni i problem sa dolascima vikendom. Npr. dijete kod bake na moru. Roditelji dolaze vikendima. Krecu u petak nakom posla. Put od uobicajenih 3.5h se produzi na 5h radi guzve na cesti. Subotu provedu sa djetetom. U nedjelju popodne natrag, opet upadaju u guzvu. A tek novcani aspekt. Cestarina: 2x120=240KN + benzin cca. 500-600KN. U mjesec dana ode samo na put za vikende 2500 KN.
Meni je to isto dobra teorija, ali mi se već desio sljedeći scenarij:
npr. moji dođu po malog u zg recimo u srijedu, on uživa i sve 5, mi dođemo u petak navečer i u nedjelju popodne moramo natrag. i razmišljamo da ostavimo malog još koji dan, ali on više neće ostati nego hoće s nama u zagreb.
čini mi se da mu je teže gledati kako mi odlazimo bez njega. a kad on odlazi s bakom i djedom od nas, onda je sav happy i pjeva im cijelim putem
a desilo mi se i da npr. djed dođe k nama u pol pet i oni se super zaigraju, onda ja dođem nakon njega s posla doma, a mali u plač i gura me van iz stana
I jos kad se treba cekati na trajekt
od najranijeg djetinjstva smo brat i ja provodili po 3 ljetna mjeseca sa bakom i dedom na moru. bilo nam je dobro, bili smo na zraku, kupali se... ali se sjecam i onog grca u zelucu i iscekivanja kada ce doci mama i tata... onaj zvuk auta koji se priblizava, nase trcanje prema njima, neizmjerna sreca sto su napokon dosli... pa onda opet njihov odlazak, auto koji se udaljava, mi ostajemo sami s bakom i dedom i sve je nekako utihnulo, snuzdilo se, ugasilo se... da me netko pitao, mislim da bih voljela da sam bila s njima u zagrebu, barem dio od ta tri mjeseca.
ali nitko me nikad nista nije pitao. i u tome je poanta.
felix, my point exactly
evo, moj sin otisao jucer s mojim ocem kod mojih svekija, ~2 h vožnje od nas.
valjda cemo preziviti ove dane razdvojenosti do ponedjeljka kad i mi stizemo tamo
Isto ovakoali se sjecam i onog grca u zelucu i iscekivanja kada ce doci mama i tata... onaj zvuk auta koji se priblizava, nase trcanje prema njima, neizmjerna sreca sto su napokon dosli... pa onda opet njihov odlazak, auto koji se udaljava, mi ostajemo sami s bakom i dedom i sve je nekako utihnulo, snuzdilo se, ugasilo se... .
Felix, bas tako, i meni je jos uvijek svjez osjecaj tog grca ili knedle u zelucu
Meni se ovo čini ipak prepovršno tumačenje Juulovog "surađivanja". Koliko znam, njegova je teorija da djeca surađuju tako da nam, ovisno i o njihovom karakteru (dvoje djece koje na istu stvar surađuju na različite načine), uvijek ukazuju na samu bit problema koji osjećaju u odnosu s nama, odnosno da suradnjom koja ne mora izgledati kao suradnja, nego naprotiv nekada kao bunt, tjeraju nas da primjetimo da nešto ne valja.
Ovo sam sada strašno simplificirala, ali želim reći da mi ono gore jednostavno nije primjenjivo na ovaj način.
dijete koje se broji u mjesecima ni u ludilu ne bi ostavila. preko godinu i pol nekako da, ali ne mjesec i pol
moj je od godinu i po (onda ja nerado, kasnije ok) bio po dva tjedna na moru i 10 dana u Lici kod prijatelja
to je moj limit
Meni se ovo čini ipak prepovršno tumačenje Juulovog "surađivanja". Koliko znam, njegova je teorija da djeca surađuju tako da nam, ovisno i o njihovom karakteru (dvoje djece koje na istu stvar surađuju na različite načine), uvijek ukazuju na samu bit problema koji osjećaju u odnosu s nama, odnosno da suradnjom koja ne mora izgledati kao suradnja, nego naprotiv nekada kao bunt, tjeraju nas da primjetimo da nešto ne valja.
Ovo sam sada strašno simplificirala, ali želim reći da mi ono gore jednostavno nije primjenjivo na ovaj način.
Dobro, priznajem, mozda jesam malo pojednostavila to Juulovo tumacenje suradnje.
Osim toga, djeca se razlikuju karakterom, i svako ce dijete tu suradnju iskazati na drukciji nacin.
Vjerojatno sam ovdje opisivala sebe, jer sam suranju na taj nacin pokazivala :? Ne znam, nisam isla tako duboko
Ja se od svih mojih ljetovanja kad su me ostavljali kod bake na otoku čim bi završio vrtić ili škola, sjećam samo duboke tuge a najveća radost događala mi se petkom popodne, kada je stizao brod i kada su se sa drvenih, klimavih skala spuštali mama i tata.
Sada imam 2,5 god. sina, dvije bake i didu na moru, točnije na tom istom otoku gdje budu po dva mjeseca (od toga ga ta ista jedna baka i čuva po zimi), a obje kuće su udaljene cca 50m od plaže. Osim toga, kako su im stariji unuci već izmakli kontroli (čitaj: spavanje do podne i lumpanje do zore), žele jednu malu šljivicu kraj sebe s kojom će ujutro rano u spizu, pa pogledaz koče, pa kupanac, popodnevni sladoled i sve redom kako ide. Dakle, postoje svi preduvjeti da bi M. uživao cijelo ljeto dole, a postoji bogme i ta "famozna" obiteljska tradicija (kod MM-ovih i mojih) da sva unučad pali na more sa bakama i ostalima (šogorice, rođaci, rodice)čim u gradu zavrući bez obzira na godine.
MM i ja smo, dakle ove godine ispali totalni partibrejkeri (kažem ove godine jer nam je do sada dojenje bila izlika da ne ide a kako ovo ljeto više ne doji, "formalno" bi mogao ić). Lijepo smo posjeli M. i pitali ga (s tim da on jako dobro kuži di je to more, di su none, baka, dida i ostala ekipa, pozna sve rodice, rođake, mačke, pse i ostali pripadajući inventar ljetovanja jer smo u 6. bili dole) bili išao malo na more kod bake bez mame i tate? odgovor jasan i jednoznačan kako to samo 2,5 godišnjak može dat: samo s mamom!
Možda nekome zvuči kmezavo obzirom na uvjete koje imamo a on se tu kuha s nama u Zagrebu, on ipak neće ići solo dole bez nas. Osim toga, mislim da će mu četiri tjedna mora bit čisto dovoljna da se nauživa (MM još kombinira da ostane s njim povrh toga 4-5 dana pa ih ja onda dođem skupit za vikend - dakle, ukupno 5 tjedana!).
S druge strane, da nemamo mogućnost organiziranja njegovog čuvanja u Zagrebu u ovo periodu, ne znam kako bi razmišljala, ali kako smo MM i ja profesija di imamo fleksibilno radno vrijeme (pogotovo MM), možemo se krpati, s toga niti malo ne zamjeram roditeljima koji nemaju drugog izbora nego bake i dide na moru, selu ili gdjegod.
Evo, MM i ja zajedno jutros pitali malog bi li on htio ici s bakom (svekrvom-koja ga cuva iza vrtica) na more (zna gdje jer smo sada bili na produzenom vikendu), bez mame i tate, da se igra, vozi bic...
On je glavom lijevo desno pokazao da nece.
Onda smo ga pitali bi li htio s bakom i dedom (s kojima je isto cesto, a dedu naprosto obozava), a bez mame i tate, opet je glavom lijevo desno.
Onda smo ga pitali bi li htio ici kad mama i tata idu, onda je glavom gore dolje
I mi opet: Znaci ne bi htio bez mame i tate, a on: Ne.
Eto, kuzi pitanje, i ipak nije spreman.
I MM i ja se slazemo da je to velika promjena za njega u njegovoj dobi, bez obzira sto ga obje bake cuvaju iza vrtica, sto ih obje voli, sto je s dedom najbolji frend, al on bi ocigledno ipak htio biti s mamom i tatom.
danas se moja vraca kuci - nakon 7 dana Istre, ono sto je ove god. bitno drugacije je da joj je bilo odlicno bez nas.
mislim da je stvar i u sazrijevanju, dodje to s godinama.
svaki dan bi se cule nekoliko puta i onda bi ona pitala:
jesi mama tuzna sto me nema...
i cekala moj odgovor.
ja bih nekako zmuljala filozofski - ako si ti sretna i ja sam...
na sto bi mi ona rekla - ja sam presretna i meni je odlicno.
da sam rekla da sam tuzna-mislim da bi se istog casa ona pocela pakirati.
vazan je i nas stav o tome da li oni mogu biti sretni bez nas.
I moj je još na moru, moji kažu da uživa, uspjeli su uspostaviti neki red, spavanje i to (kad smo svi skupa nema šanse da spava popodne) i čini se da im je i bolje nego kad smo svi skupa, mirnije, manje naporno i lakše se organiziraju i dogovore. Mali mi za sad dobro zvuči, ali teško mi je to preko telefona prokužiti. Lijepo priča sa mnom, pita da li sam na poslu, prepričava što je radio...ne spominje da bi doma, ne izgleda da je uvrijeđen. Ali meni je to jako teško. I uvijek si mislim da on meni možda govori ono što zna da želim čuti. Ili ja stvarno ne mogu prihvatiti da mu je dobro, veselo, kupa se, igra, a baka i djed su mi dostojna zamjena?
ja, užasno sebična majka i controlfreak
još da sam u mogućnosti ostaviti dijete na moru s mojim starcima, možda bih recimo eventualno pristala na odvojenost od vikenda do vikenda jednom na početku i jednom na kraju ljeta, iako je i to upitno i ovisilo bi o reakcijama N., ali ovako s drugom bakom i dedom ...
Pitam mamu...oni su u Istri pa ako odgovara?jel neko iznajmljuje baku?
moja bi ostala do 1.9.
Ja nisa za takve akcije.Ko voli nek ...mozda kad bude veci pa kada sam odluci e onda moze.
Sada moze biti tuzan,mogu mu faliti mama i tata a kako da kaze
Svaka cast onome ko moze svoje dite bez problema ostaviti didu i babi. Moja mala ce za 2 miseca imati tri godine ali jos nije prespavala kod dida i babe. Obožava ih, luda je za njima i mislim da nebi bilo problema da je ostavim ali nemam srca za to, kad bi to napravila nebi ja bila mirna, nije da im ne virujem ali ja sam je rodila da bi brinula o njoj, da bi bila uz nju. Hvala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom