mala djeca preko ljeta kod bake?

[inga]

Mislim da cu i ja biti jedna luda baba neodvojiva od svoje curice.
Kao mala mrzila sam bilo gdje ostajati preko noci bez roditelja. Isla sam sa skolom na ekskurzije, ali mi je spavanje daleko od roditelja uvijke bilo nekako traumaticno iskustvo.
Leonu s 3, 4 godine ne bih ostavila nikako. Barem sada tako razmisljam. Moooozda nakon sto krene u osnovnu skolu, ali samo mozda. Radije bih da MM i ja uzmemo neki dulji godisnji pa svi zajedno idemo.
MM je provodio ljeta kod tete na moru. Bas ga moram danas ispitati kako se tocno osjecao. Znam samo da ga nisu nista pitali, nego ga spakovali i poslali.

[Bubica]

Mi smo kao klinci bili dva mjeseca kod bake i djeda jer je mama radila samo sezonski. Meni je bilo super, brat je uvijek bio u komi.

Ja B ipak nisam pustila gotovo do pete godine - to je ljeto bio s njima točno 4 dana, jer smo mi u to vrijeme renovirali stan. Slijedeće ljeto je bio sedam dana, ovo će biti dva tjedna što mi je skroz previše...Starcima vjerujem u potpunosti, oni super brinu o njemu, ima društvo i sve to, ali - doma je ipak doma, nije to samo pitanje da je uz mamu i tatu, njemu fale prijatelji, njegov prostor i komoditet...

[Dijana]

Moja kćer je ovog ljeta provela skoro tri tjedna kod bake. Najprije mjesec dana na moru s nama, onda tri tjedna kod bake (sveki) na selu.
Mi to vrijeme nismo koristili za izlaske (ali ko to voli, zašto ne), već za generalno pospremanje kuće, što mi je neizvedivo kad je ona doma.
E sad, stvar je u tome da je moja sveki jedina osoba pored mm-a kojoj bez straha i s punim povjerenjem ostavljam dijete.
Znam da će se brinuti o njoj kao i ja, da će je jednako dobro utješiti kad padne, kao i ja, da će pričati s njom, lijepo je spremiti na spavanje, dati joj lijek točno u minutu (ako je bolesna)...
Vidim da se između njih razvio prekrasan topli odnos, i moje dijete će u životu biti samo bogatije za to iskustvo.
A da se razvije takav odnos, potrebno je da provedu neko vrijeme zajedno.
Bez mene, jer kad sam ja s njima, ona je uvijek 100% usmjerena na mene.
[size=9]Sad mi je smiješna kad se vratila, jer rasteeeže li ga rasteže po slavonski, prilagodljivo dijete, nema šta

[Zullu]

Kao i uvijek, prvenstveno treba gledati djecije potrebe i naklonosti. I kao sto je vec neko rekao prije, sve je to individualno, od djetetove sklonosti ka nasim roditeljima, prema odnosima koji vladaju u familiji itd.
Ne trebamo se ravnati prema nasim iskustvima ukoliko nisu bila dobra, pa ni mi sada ne zelimo svoju djecu odvajati od sebe, nego ih drzati 24h uz sebe. Ukoliko dijete pokazuje zelju i volju za boravak sa njima, zasto ne?? Moj mali je proveo 15 dana kod njih a tek mu je 16 mjeseci. Naravno svaki dan smo zvali telefonom i raspitivali se, otisli na jedan dan da ga obidjemo i vidjeli da mu je krasno. Da je zaplakao kad smo krenuli, da se zakacio za nas, da je bio i trun neke psiholoske patnje kod njega, poveli bi ga istog trena. Medjutim, prvenstveno je taj boravak na zraku i okruzen ljudima koji su mu 100% posveceni, godio njemu. Udebljao se, postao pricljivi, upoznao mnostvo novih pojmova, ispravio hod! Dakle sve 5!
Uostalom, koliko ih mali voli, to se vidi svaki put kada nam dodju u posjetu. Tako da je zaista sve individualno.
U svakom slucaju, nikada zbog sopstvene sebicnosti, neutemeljenih strahova ili predrasuda, ne bih svoje dijete lisavala te srece. Nase zelje, ne moraju biti ultimativno zelje nase djece, moramo im dati slobode bez obzira na nas Ukoliko vidimo da sve drugo stima, naravno

[sandra123]

Cijelo djetinjstvo i poslije sve praznike sam provodila kod bake na selu .Mislim da je to nešto najljepše što dijete može doživjeti.Meni je zauvijek ostalo urezano u sjećanje kao jedan od najljepših perioda mog života.

[Zeko1]

meni ko i sandri 123. i kad sam s mamom i tatom išla na more uvijek sam ih prije toga pokušala nagovoriti da ja rađe idem baki na selo a oni nek samo idu na more (i nikad nije upalilo). nije bilo ljepšeg i slobodnijeg igranja nego na selu. tamo sam imala i prvu simpatiju. ah... da mi se vratit koji dan u to vrijeme

[rosa]

Nakon ovog ljetovanja kaže meni moj muž da slijedeće godine svakako idemo solo (bez malog) u Tunis i da će 7 dana biti kod bake i dede...i misli da sam ja luda jer ne mogu zamisliti da budem odvojena od njega. Sada ima 20 mjeseci.
Naravno da bih željela putovati i da takva destinacija nema smisla za malo dijete, ali ipak...? :?

[petarpan]

ja sam bila takvo dijete.od svoje druge godine života. dida i baka su preko zime bili s nama u zg.,a proljeće i ljneto smo provodili u kući u međimurju...
starci bi svratili eventualno weekendom ili ne bi svratili uopće...nekad bih s njima išla na more, a nekad s didom i bakom...uopće, bio im je važan njihov komfor...ja im ne zamjeram jer sam bila prepuštena odgoju prepunom razgovora i neizmjerne ljubavi..tko zna bih li to dobila da samprovodila zagrebačka ljeta s ocem i majkom.

[Roza]

Da me netko prije 2 mjeseca pitao bi li svoju 3.5 godišnju kćer pustila na more s bakom i dedom na 5 tjedna - rekla bi ni u ludilu. Ali...
Pred kraj trudnoće sam morala stvarno stogo mirovati (i rodila sam ranije) i kad je princeza oduševljeno izrazila želju da ide na more s bakom, svi smo ostali paf. Otišlo dijete na more, bila je oduševljena, nikakvih suza za mamom...samo ja sam ja plakala za njom. Trebala se vratiti s mora u mom 38 tjednu, kad više nisam u rizičnom terminu za porod, pa da tih 2 tjedna do poroda provedemo zajedno. Ali...
Dan kad se vratila doma sam rodila. Bila sam dugo u bolnici (carski) i kad sam se napokon vratila doma, bile smo zajendo samo 2 dana. Nakon toga je s bakom i polubratom princeza opet otišla na more. Isto radosno, jako se veselila velikom polubratu. A ja sam još više slinila za njom, vjerojatno potpomognuta i hormonalnim promjenama nakon poroda. Ona uživa na moru, dobro se slaže s bakom, tamo joj je njen veliki brat, i sestrična, i dobro društvo nekih curica. Čujemo se 1-2 dnevno, niti jednom nije plakala za mamom. Jedino sad već kaže da želi vidjeti novog brata i jako ju zanima je li odrastao.
Ja jedva čekam da se vrati, i stvarno priznajem da grozno patim bez nje

[miha]

moje je dijete na moru s mojim starcima (koji ga inače i u zagrebu svaki dan čuvaju) već 2 mjeseca.

ja sam bila mjesec dana.

sve prolazi bez ikakvih problema: svaki dan gušta u moru, spava bolje nego ikad, kad nije na plaži igra se u dvorištu u pješčaniku, hrani galebove i na svježem zraku je cijeli dan...

s druge strane meni je grozno i fali mi do bola, ali... nikad, ali baš ni u jednom trenutku nisam požalila što sam ga ostavila s njima, jer taj zrak, čistoću, more i prirodu ništa u zagrebu ne može ni izdaleka zamijeniti...

sada ima 22mj. i uživa 8) ... (ja posjećujem vikendom)

[MalaSirena]

Kod nas je malen korak, ali - počelo je! Naime, moj sin noćas prvi puta u životu ne spava sa mnom - odlučio je ostati u vikendici s mojima, a ja sam se vratila spavati u stan. Udaljenost - cca 3-4 km. Malo mi je neobično, ali bit će da smo došli do točke kad je to i meni i njemu odgovaralo (hmm... koliko još ima do jutra?? )

[Angie75]

moje je dijete na moru s mojim starcima (koji ga inače i u zagrebu svaki dan čuvaju) već 2 mjeseca.

ja sam bila mjesec dana.

sve prolazi bez ikakvih problema: svaki dan gušta u moru, spava bolje nego ikad, kad nije na plaži igra se u dvorištu u pješčaniku, hrani galebove i na svježem zraku je cijeli dan...

s druge strane meni je grozno i fali mi do bola, ali... nikad, ali baš ni u jednom trenutku nisam požalila što sam ga ostavila s njima, jer taj zrak, čistoću, more i prirodu ništa u zagrebu ne može ni izdaleka zamijeniti...

sada ima 22mj. i uživa 8) ... (ja posjećujem vikendom)

Kod mene je trenutačno skoro identična situacija, samo što sam se ja vratila u zg samo na tjedan dana. Non stop mislim na njega ali ni u jednom trenutku nisam pomislila da bi mu bilo bolje tu, tim više što nonota i nonu obožava i preko godine ne može provesti toliko vremena s njima. A mislim da je ta veza koju stvara s njima vrlo važna i za njega i za njih. Svi ćemo mi jednom biti bake i djedovi...

[MalaSirena]

Samo da raportiram - mišonji bilo super, jedino se moja mama nije naspavala jer je non-stop palila svjetlo i gledala jel diše, pa da ne pogazi ležaljku na kojoj je spavao, pa je on išao na wc i onda joj jedno sat vremena brbljao o svemu i svačemu i tak... htio je ostati još, ali smo se morali vratiti doma.

Moji su bili u strahu budući je to bio prvi put da on ostaje sam s njima, a onda su se čudom čudili kak nije bilo nikakvih problema i kak me nije niti spominjao niti pitao za mene - ja bih rekla da je mišonji mene bilo savršeno dosta ovo cijelo ljeto koje smo proveli po cijele dane zajedno pa je bilo logično da mu treba predah

[Nikina mama]

Sram me priznati, ali ja sam jako posesivna mama, Niko je stalno sa mnom, ako negdje i idem sama onda je to max. na sat, dva jer ja uzivam biti s njim, najsretnija sam kada sam s njim tako da ne mogu zamisliti da ga dam na par dana baki i dedi, a kamoli cijelo ljeto, Boze sacuvaj

Inace, za dva tjedna pocinjem raditi, moja mama ce ga cuvati i vec sada sam u laganoj depri jer ne znam kako cu bez njega tih 7 sati dnevno dok sam na poslu

Svi mi kazu da pretjerujem, ali mislim si da je bolje da sam takva nego nemarna mama koja samo ceka prvu priliku da svoje dijete nekome uvali na cuvanje, zar ne?!

[Zullu]

Heh..ja sam onda grooozna mama
Jer mi odlazak na posao, cesto dodje kao odmor
Mislim ipak da je dosta toga u nama samima, kako i gdje i s kim smo odrastali, kakve smo navike stekli itd..

Uvijek sam bila samostalna, cak i previse, tako da je moguce da se nesto od toga otrlo o' moje dijete , jer je i on primjetno samostalno i samoinicijativno dijete. Ponekad se pitam, da li bi trebalo vise vremena i posvecenosti s moje strane, jer kad dodjete posla, ceka vas stotina poslova, prvenstveno da se on nahrani, presvuce, da se skuha nesto, a onda nekako mi ne ostaje mnogo vremena za igru s njim. I kada dodje to toga, ja sam vec iscrpljena i nisam u tome kako bi trebalo biti. Zato se osjecam bad cesto :/

Evo ponovo smo ga pustili kod njegovih roditelja, gdje ce ostati mozda i 10tak dana, ustvari bilo je nemoguce ne poslati ga, jer kad mu je dedo dosao u posjetu, nije mogao otici, a da ga ne povede, jer se tako zakacio za njega, galameci, da ga niko nije mogao odlijepiti. Smirio se tek kad je sjeo u autosjedalicu i kada su se zatvorila vrata! Ma ni pa-pa mami, nista, sav sretan sto konacno ide Tako da ne znam sta da kazem, nije da mi nije cudno, da tako malo dijete ''zeli'' da bude sa drugima, ali kada vidim koliko mu to pricinjava zadovoljstvo, onda moje zelje i nostalgija za njim, padaju na drugo mjesto. Zelim prvenstveno da njemu bude dobro. to je to...i uvijek stremite tome..pa kako god..

[kli_kli]

Moji roditelji su prosvetno radnici, oboje.
To znaci da su nam se poklapali raspusti, pa se (skoro) nikad nismo odvajali.
Skoro, kazem, jer sam prvi put ostala na selu i na moru sama (kod babe, dede i rodjaka) kad sam imala oko 9 godina, a i tada mi je bilo strasno iako sam to jako zelela.
Mislim da zavisi i od dece, je sam definitivno bila od onih sa pojacanim osecajima, pa mi je bilo tako kako je bilo.
Moja sestra, inace mnogo vise vezana za majku nego ja, je sa oko 8 godina otisla sa drugaricom kod njene bake na selo i bila tamo jednu noc, i bilo joj je super.

I meni je bilo super, ali sam se cesto budila nocu, a ujna mi je pricala da sam u snu zvala mamu (inace pricam u snu).

Novi jos uvek nije spreman ni za kakvo razdvajanje.
Pre dve nedelje sam morala da ostanem jednu noc u bolnici, a on je ostao sa tatom i tetom.
Sutradan je dosao sa podocnjacima, a jos uvek nismo regulisali odlazak uvece na spavanje, jer je tu noc zaspao oko pola 2.

P.S. I ja sam za osluskivanje, dogovaranje i flexibilne dogovore.

[flower]

moja je i u 9 mj. otisla tj. dana na more i berbu grozdja...i sad je cekamo da nam se vrati. bas smo mm i ja uzbudjeni i komentiramo kako je nama ovaj put teze nego njoj 8)

[kovke]

F je bio pred kraj kolovoza tjedan dana s dedom i bakom na moru, i bilo mu je super. Prvotna namjera je bila da sotane što duže na moru zbog njegova nosića i kašljanje, ali toliko mu (moram priznati i ja sam malo odmorila, a i naspavala) je bilo dobro s bakom, da je i sinoć ostao kod njih na jednodnevnom boravku.

[linolina]

Brat i ja samo ostali kod bake kad mi je bilo 5-6 godina, on nešto stariji. Uglavnom, to je bilo na nagovor tate (njegova mama), naša majka nije bila za.
I imala je pravo , nažalost, jer sam čak završila u bolnici kad je došla po mene(posebna priča, baka nije bila loša, voljela nas je ali nije nikako majčinski tip, suprotna od naše mame).
Uglavnom svi su godinama napadali mamu tako da je ona popustila (prvi i zadnji put),
Nije bilo objektivnih razloga da nas se ne ostavi , ukoliko zaboravimo da nema ništa objektivnije od mame.
Najgore od svega (i mislim da je ona na kraju zato pristala) što su i nas nagovorili na to
Mislim da se djecu da nagovoriti na tzv.poželjno ponašanje. Plus što sam uvijek slušala predivne priče o tuđim ljetovanjima.
Uglavnom, kad sam došla tamo i shvatila da nema one topline i nježnosti (nažalost, moram to napisati) i da je neće biti 3 tjedna, jednostavno sam se prilagodila situaciji tako da sam prekrižila roditelje i fiksirala se za starijeg brata. Vikendom bi došao otac (mama nije mogla), ali ga uopće nisam doživljavala. .
Onda sam jedno popodne bila odvojena od brata i doživjela neizrecivu tugu od koje strahujem i danas .
Ono to je najvažnije u svemu: tu patnju za roditeljima sam sakrivala , nisam se usudila ni pitati za mamu,samo sam patila za bratom (kojemu je pak bilo super-11 godina).

U svakom slučaju, više me mama nije dala od sebe do 18.-te i odlaska na faks (gdje sam se super prilagodilaitd ). i dandanas kaže da si to ne može oprostiti.
Svatko me je doživljavao kao samostalno dijete,koje zna izraziti negodovanje, voljela sam čak biti sama itd. ali selo i tzv.seosku idilu mrzim iz dna duše i danas .
Zanimljivo je to što sam joj u pubertetu i ja prigovarala za to što nas nije nigdje slala (a zvali su nas, tete, ujčevi svugdje).
Nekako sam se ,tek od kad sam počela raditi s djecom i intezivno razmišljati od roditeljstvu, prisjetila tih trauma.
Ne daj bože bolesti, ali mislim da malo dijete, do 3 godine ne bih dala od sebe, a starije, po svom instinktu, isključivo mojoj mami, ne zato što bi ga ona jedina voljela, nego što znam da ima šesto čulo za takve stvari.
A nadam se da ću ga ipak imati kome ostaviti i biti sama s mužem, bez grižnje savijesti.