Mi ga radimo slično kao i paradajz sos. Operemo paradajze i očistimo samo onaj gornji dio gdje je peteljka, narežemo ih na četvrtine/osmine, ovisi kako su veliki. Za kečap narežemo još i paprike i luk, može i malo feferona (tko voli), može i celera i bosiljka (ako netko voli). Kuhamo dok zakipi, pa još malo, onda pasiramo (imamo onu drvenu pasirku, staru 100 godina), onda opet u lonac i opet kuhamo duuugoooo (do željene gustoće), stavimo soli, šećera, tko koliko voli.
Staklene flaše s čepovima dobro operemo, posušimo i stavimo flaše u rolu da se jako ugriju. Ulijevamo vruči kečap u vruče flaše, odmah zatvaramo. Ostavimo da stoje na mjestu dok se skroz ohlade. Tako zapakiran kečap može stajati godinama u špajzi, a da se ne pokvari.
Količine su odokativne, mi obične kuhamo na veliko (10 kg paradajza, a paprike i luka koliko ima (naravno puno manje od paradajza).