Moj recept za paradajz pire/kečap/whatever

2kg paradajza (debelog, okruglog)
glavica bijelog i crvenog luka
korijen celera srednje veličine + lišće
kavena kašika šećera
soli i sirćeta po volji

Paradajz oprati, sa gornje strane unakrst zarezati. Ne treba duboko, samo da se razreže kožica. Pofuriti vrelom vodom (ne kipućom, onda se skuha ispod kožice, pa je se ne može dobro oguliti). Stoji desetak minuta. Kožicu svući, ako je paradajz zreo, spada ko rukavica.
Presjeći paradajz poprijeko po pola, prstima izvaditi sjemenke, saprati pod vodom da sve izađu. Nasjeći na krupnije dijelove, pa u visoki mikser ili zdrobiti štapnim. Isto učiniti i sa obe vrste luka. Ja volim da miriše po bijelom luku, ko ne voli nek izostavi ili stavi manje.
Oguliti celer i nasjeći na četvrti ili na listiće (da se brže skuva). Lišće ostaviti u komadu, zajedno sa stabljikama. Pastu od paradajza sasuti u što širu šerpu, da bude u što tanjem sloju.
Kuvati uz stalno miješanje na jakoj vatri. Kad se celer skuvao, zgnječiti ga da postane dio smjese. Lišće izvaditi van, ono je tu samo radi mirisa. Kad je paradajz dostigao željenu gustinu, dodati šećer, so i sirće po ukusu. Ko voli, sad se može dodati i origano i slične travke u suhom stanju. Ko ima svježe može da se ubaci kao i lišće celera, pa se vadi napolje.
Sipati u manje tegle - pire (ja koristim one od 2,5dl) ili flašice - kečap (flaširani sokovi od 2dl!, redovno iz kafane nosim flašice). Bitno je da su tegle ispravne, dobro oprane i po mogućnosti zagrijane. Poklopci trebaju biti čelični, dobro očuvani ili, preferabilno, novi. Takođe dobro oprani, ja ih prije zatvaranja namočim u alkohol. Sipati vrelo, skoro do vrha, odmad zatvarati i odmah izvrnuti teglu naopačke, na poklopac.
Okretanje naopačke je neophodno iz dva razloga.
Prvo - ako iscuri sadržaj, odmah znate da poklopac nije dobro zatvoren ili nije ispravan. Tu odmah ispravite prvu grešku kod očuvanja zimnice - loše zatvoren spremnik (tegla, flaša).
Drugo - hlađenjem se stvori vakuum koji drži "sve na mjestu", tj. poklopac zatvoren i onemogućava bilo čemu da uđe u teglu i napravi rusvaj.
Tako izvrnute tegle pokriti nečim što dobro čuva toplotu (ćebetom, jastukom, gomilom krpa isl.) i ostaviti da se samo ohladi do kraja. Ako je sve OK dobićete savršeno zapakovanu skoro-pa-ne-kvarljivu zimnicu. Poznaćete je po ulegnuću na poklopcu, i jaaako teškom otvaranju tegle, koja (kad uspijete da je otvorite) kaže "plop", kao gotove kašice npr.
Meni se tako ukuvan paradajz održao godinu dana (do sljedećeg paradajza). Moram priznati da je to bilo isključivo zato što je bio zabarikadiran u špajzi. Inače se turbo brzo pojede.
P.S. Ovaj princip sa okretanjem na poklopac važi za sve vrste ukuvane zimnice.