 |
|||
odmah se lakše diše. jel' da?bo pikula prvotno napisa
Provela sam krasan vikend s Pikulom najdražom na svijetu, imala sam i vremena porazgovarati sama sa sobom i odluka je pala jedina moguća: glavu gore i hrabro naprijed pa što bude.
Pusa!
a što se tiče budućnosti i što će tata i dijete kad dijete bude tražilo više.....pusti vrijeme da napravi svoje, pa i mi se mijenjamo sa promjenama naših mališana, možda će se i tata tvojeg sina.ne treba se zamarati zbog budućnosti, uživaj u sadašnjosti.
x
Drži se i pokušaj se nositi sa svim osjećajima i pozitivnim i negativnim. Ljudi koji na brzaka zaključe on je smeće gadi mi se imrtav je za mene se samo boje neizvjesnosti i svih razina na kojima je situacija komplicirana. Naravno time se ništa riješi negoe odozgora betonira mržnjom i prijezirom, a svi pravi problemi kuhaju ispod u svakom od vas bez obzira što ste razdvojeni. Uzmi si vremena i polako, kad biraš terapeuta budi opezna jer ima ih kojima je oslobođenje žena od tisućljetnog ropstva zlim mužjacima malo zamutila struku. I ne žuri se s razvodom što god i on i svi govorili, ako nađeš dobrog terapeuta kad se središ i kad si sigurna da već danima, tjednima nisi ni u afektu ni u depresiji donosi velike odluke. Ne daj da ti stvaraju pritisak niti on koji te dovoljno iscijedio, a niti okolina koa se kod nas voli brzo pridružiti u hračkanju po nekom, ali kad treba počistiti za hračknjem nitko se ne bi štel mješati. Ja sam nedavno bila na dječjem rođendanu na kojem je cijela njezina obitelj držala skup na temu smeće jedno, a oni se nisu još ni razveli. Ako ti imaš osjećaj da to nije mrtvo onda nije. Ovi postovi me podsjeaćju na doktore kad govore mamama da su babe paničarke i da kaj mi znamo - bočica je super. U ljubavi ne radi samo glava to je kao da popravljaš vešmašinu keficom za zube. Drži se.
ima toliko istine u tome... kritickoj distanci... i predivna strana price je da kad dajemo drugom podrsku, savjet - dajemo je i sebi na neki nacin... ili jednom djelicu sebe... ili sebi kako se vidimo u proslosti... ili pak buducnosti...Znaš, pikulice, baš sam ovih dana išla na topic Iznenađene koji mi je ostao u sjećanju baš po riječima podrške koje si joj TI uputila ... i po stoti puta se uvjerila kako je lako drugoga savjetovati, ali kada si u toj koži, sve se čini drugačije, teže...
Ali, na sreću, samo se čini. Žena tvog kalibra ide dalje, zar ne?
Ljubi malu pikulu i javi nam se. Tu smo za tebe.
tu bi se davanje savjeta moglo cak i nazvati 'sebicnim' - no tu rijec sve manje gledam kao negativnu... znacenje mi je sve blize rijeci 'autentican', 'stvaran', 'prisutan','fokusiran','koji se iskreno daje i dijeli'... gotovo paradoksalno - dolazi do svojeg suprotnog znacenja...
na nama je da to vidimo ili ne vidimo... koliko nam poznavanje samih sebe to dozvoljava i koliko same sebe zelimo neprestano i iznova upoznavati i prihvatiti - svidjalo se nama to ili ne...
ako ne - vidimo i nacin na koji to mozemo modificirati ili cak promjeniti u potpunosti...
bo pikula, tvoje rijeci u velikoj mjeri rezoniraju sa mojim mislima u proslosti i divno mi je reci ti da nisi sama i divno mi je znati da nisam sama u tome... mozemo zajedno pisati za 'moju tajnu'
ali i cinjenica da sam se iskreno nasmijala postovima stray_cat mi govori da se mogu iskreno nasmijati svom porivu da se svom bivsem onako djetinje osvetim - nisko kako ponekad vidim da je on bio nizak...
ali ni uz najbolju volju ja ne mogu to napraviti - to jednostavno nisam ja... to bi mi bilo naporno 8) ... gubitak vremena i energije... i nikako nisam 'bolja, visa' osoba zbog toga - samo drugacija... manje sokantno kreativna...
zato sam tako zahvalna na ovom pdf-u... kao i cijelom forumu i stvarnim osobama koje se izrazavaju kroz tekstove......
a onda stvarno nije tesko, u moru dobronamjernih savjeta, izabrati one koje osjecamo u sebi - koji rezoniraju s nama kao osobom u ovom vremenu i prostoru, specificnosti ove situacije....
e sto je mene natjeralo na tako imbecilnu osvetu, pokojinik mi je naime pokupio sve negative da slucajno ne bih imala koju njegovu sliku ali pokupio mi je moje negative iz vremena prije njega, slike di sa psicom radim trening za pse spasioce i di se marta uci penjat po lojtrama i po armaturi (radili smo rusevine) i mene je to gurnulo u pisanje u cipele
btw nikad mu nisam rekla da sam se popisala u cipele pa ko je tako hoao dok se cipe nisu raspale
Uh...
Ja se zavukla u svakodnevicu, citam sve sto se dogada na ovom pdf-u i kimam glavom i prepoznajem se u svemu... svakom strahu, svakoj ljutnji, svakom novom razocaranju, svakoj blesavoj i bezrazloznoj a bolnoj nadi...
Anita... ono sto si napisala odgovor je na pitanja koja si ja postavljam, a vjerujem i bo pikula i jos tko zna koliko nas.
And life goes on... jedan dan se nadas, drugi si ljut, treci odlucis prekrizit ga i na silu zaboravit, a onda cetvrti sve krene ispocekta ... ciklus se nastavlja. I tako valjda do potpunog oporavka, kad god to bilo...
Nada je gadna stvar i bestija se tesko ubija, otprilike kao Terminator.. uvijek ispocetka se dize iz mrtvih i napada... pravo cudoviste iz ormara!
oš adresu od mog bioenergetičara?
ja sam odavno prestala govoriti "nadam se"
Ispada kako je zapravo glupo biti dobar, uporan, odgovoran, pun povjerenja, otvoren, iskren, pošten, vjerovati u ljude, razmišljati pozitivno, praštati, razumijeti...
Cijeloga života me uče da su to vrline, da takav treba biti, da lijepa riječ sva vrata otvara, da treba praštati,... a sada se osjećam ko zadnja glupača, izigrano!
Jer da nisam bila takva sada me ne bi bolilo.
Ali ja sam naučena da treba imati razumijevanja za druge, praštati i vjerovati da će biti bolje i to je ukorjenjeno tako prokleto duboko, nalazim mu opravdanja zašto je to učinio, i ne odobravam ali ga ne mogu zbog toga zamrziti.
Pitam se kako odgajati svoje djete?? Kako ih učiti dobru i istovremeno upozoravati na zlo??
Kako učiniti dobrog čovjeka od njega kada takvi uvijek nadrapaju??
bo pikula, ne nadrapaju dobri nego oni kojima je tako pao grah... i naivni. Kad otupi bol bit ćeš mudrija i znat ćeš presresti negativu prije nego ti uspije naštetiti. A da boli-boli... šaljem ti, proći će i to!
Ja sam jedna od onih koja je oštro odgovorila i osudila muža bo pikule iz nekoliko njezinih jednostavnih rečenica.
Zašto?
Zato što sam slično prošla i bila nježna i puna razumijevanja i sućuti za njega i njegove probleme (otac alkoholičar, majka patnica i sve što proizlazi iz toga), te sklona okrivljavanju sebe za svaku neprimjerenu/grubu reakciju na njegovu sebičnost i neodgovornost...
Ne pada mi na pamet gubiti više svoje vrijeme na takve persone.
Danas bih se bez razmišljanja okrenula na peti iste sekunde od svakog muškarca koji vrdalami, petlja, izvlači se, spominje gušenje i nedefinirane psihološke/emocionalne/duševne probleme dok se ja gušim u teškim svakodnevnim obvezama. I od onog koji bi slobodno i vedro bauljao "sunčanom stranom ulice" i bio dječački nasmiješen i pun vedrih i toplih sanjarenja, a mene ostavljao doma da ko cucak sve odrađujem.
Marš. Zaslužujem bolje.
chris blue
krasno si nabrojila sve što pravi čovjek treba imati... prvi dio rečenice si napisala nepotpuno
ispravna rečenica glasi:
ispada kako je zapravo glupo ULAGATI U KRIVU OSOBU SVOJE OSOBINE, A ONE GLASE: biti dobar, uporan, odgovoran....
Da, i ja kako lagano ulazim u ove tridesete godine dolazim do istog zaključka, jer nekako mi se čini da time samo otvaraš put drugima da na tebi lijeće svoje frustracije, jer su u biti ljubomorni na našu staloženost i hrabrost da se čvrsto nosimo sa problemima, a oni se pravdaju nekim lošim obiteljskim odnosima u fazi odrastanja.
Pa kaj, i ja sam imala teško djetinjstvo i oca alkoholićara i poremećene odnose između roditelja i lude babu i dedu....i ne kažem da to ne utjeće na djecu, već sam mišljenja da problemu treba pogledati u oći i suočiti se s njim, a ne od njega pobjeći.
I zato sam na isti naćin kao i chris blueokrenula novu stranicu u svojoj glavi, i čini mi se na vrijeme ili u zadnji čas, jer sam sačuvala brak, a s druge strane dala na znanje da ne služim kao otirać za nećiji loš dan, već baš suprotno.
I nedam se, postala sam jaća, sama sebi dokaz da vrijedim to što jesam,
jer ovo je ipak moj život, jedan jedini kojeg imam i ne pada mi na pamet da ga provedem ogorćena ili tužna ili neznam posramljena, a da ni sama neznam zašto. Kad nas život dovede pred zid i kad misliš da mu je tu kraj, vrhunac, fino se popneš, preskoćiš ga i kreneš dalje, ne izgubljena i ne iskorištena, već bogatija za jedno iskustvo koje nam je otkrilo kako zapravo čvrsto stojimo na zemlji, spremne i sigurnije nego ikad.
slažem se sorci!!
I ja želim vjerovati u to da postoje ispravni ljudi koji vrijede, ali nije baš da ih srećem, i da znam za takve a nije mi tako malo godina!! :/
Za mene je to bio mm u naših prvih nekoliko godina, i frapantna je činjenica da sam toliko pogriješila u procjeni; ili da se toliko mogao promijeniti; ili ...
Nisi ti pogriješila u procjeni, niti se on toliko promijenio: vi jednostavno ne funkcionirate zajedno.
To ne znači da on nema ili je putem pogubio sve te osobine koje si zavoljela na njemu.
Možda ćete tek s drugim ili trećim partnerom ostvariti puni sklad zajedničkog života kojem težite (ti, za njega ne znam), a možda se jedno od vas dvoje nikada s nikim neće uklopiti u tu shemu, tko to zna?
Ali da se ne treba samostalno otisnuti u budućnost bez bračnog druga s kojim svakodnevnica nepopravljivo šteka, treba.
I onaj tko to mora, uglavnom je sposoban za to.
Čitam, plačem i ne mogu ništa odgovoriti, osim da se nalazim u svemu što piše bo pikula, a i sve vi. Sve znam, razumijem, ali beštiju od nade nikako da zatučem, nikako da prestanem patiti i pomirim se da me ne voli i da me već jako dugo nije volio.
No, znam da je to proces i da mora proći te da očito sve to mogu kada mi je dano.
O začuđujuće je koliko mašte i ingenioznosti jedna i natprosječno inteligentna osoba može upotrijebiti i iskoristiti da bi:
-uljepšala,
-umjetnički preoblikovala,
-stavila u prihvatljiv kontekst,
-izmislila ako treba dijelove koji nedostaju i još im stavila roza mašleke i dodala muzičku podlogu,
-ukratko, opravdala neprihvatljive stavove i ponašanje osobe u koju je zaljubljena.
Jednostavno, zloupotrijebiš vlastitu pamet. Žmirneš vamo, pogledaš tamo, namjestiš filter na mutno ili na bistro - postaneš ko jegulja prilagodljiv - samo da si ne priznaš - ovo ne valja
A RL ide dok ti rolplejaš do besvijesti... biti i princ i princeza i još držati sliku prema van - to je iscrpljujuće...
odlično! ovo si moram zapamtiti...
Ja mislim da se treba nadati. Kada djeca malo narastu i ona na svoj nevini način odrade naš posao. Postane s njima lakše, a i nije isto kada se žena buni protiv muževih izlazaka i kada dijete pita: "Tatice zašto ideš van?" Ako je par imao kvalitetnu vezu prije braka, možda treba pričekati da tate dođu sebi i odrastu i prihvate odgovornost. Dosta njih jako žele dijete, a kad ono dođe šokirani su kako je s djecom naporno i teško. Za moj ukus većina muškaraca je prekomotna, sebična, lijena i opet komotna. Pa, tko se hoće nadati i čekati da dođu pameti, nek čeka. ja sam dočekala.
pa to je ko da zivis ko neciji rob, i cekas neciju milost da ti kao postane partner a u medjuvremenu mu izigravas mamu i slugu
u medjuvremeno po zelji on moze i izlazit sa drugim curama, da se malo ispuse dok se zena moze doma ispuhivat uz spremanje, kuhanje i pranje sudja?
:shock: :?
kad odrasli ljudi postaju tate, onda je ovaj proces vezan isključivo za djecu...
a što ako ne dođu k sebi (nego npr. k nekoj drugoj), ako ne odrastu i ne prihvate odgovornost? a ti to shvatiš kad su ti djeca odrasla, i kad ti je dobar dio života prošao u čekanju da se netko promijeni?????
:shock:
znaci trebas sjedit doma i pustiti muza da se ispuhuje negdje drugdje vikendom umjesto kuci,dok djete nakon kojih 5-6 god .(ako ne i vise)nebude svjesno situacije i pitalo ga zbog cega ide van.
a ostatak posta niti ne zelim kometirati
onda je procjena bila loša.možda. a možda je za nekog loša procjena bolja solucija od single života. možda.
i meni je post filipove mame na prvu loptu šokantan i pomalo gadljiv, a onda si mislim a tko sam ja da je meni njena odluka gadljiva.
Ja gledam na to tako da je najbitnije da si sretan sa svojom odlukom.
Ja sam sretna sa svojom neovisnošću, netko drugi je sretan što živi u nadi i to ga drži.
Ja znam da ne bi imala snage za beskonačno nadanje, netko zna da nema snage za solo život.
To što je meni jedini mogući oblik zajednice onaj partnerski, i ni pod koju cijenu ne bi me veselilo robovanje/nadanje do u nedogled/strpljenje/poniznost to ne znači da isti taj pogled na sreću moraju imati svi.
sve je to zapravo tako jako subjektivno da je teško savjetovati. mislim da se u takvim situacijama može biti jedino podrška ma kakva osobna odluka padne.
tweety, meni je taj post nerealan... danas ne postoje penelope...
Nisam uopće tako mislila. Naravno da ne treba mutavo sjediti i čekati papka, koji okolo lunja i šara s drugim ženama dok se ne sjeti pojaviti doma. A posebno nakon ovog djela "s drugim ženama" nema više šanse da se brak obnovi. Ipak, ima situacija kada se ipak partneru može tolerirati neko vrijeme da se snađe u novonastaloj situaciji i to mislim na mjesec, dva najduže. Ja nisam bila na početku braka zadovoljna s brakom i sudjelovanjem muža u roditeljskim obavezama. Istina, puno je radio, a ja sam očekivala idiličnu sliku obitelji. Kada sam shvatila da sam frustrirana i nezadovoljna, s bebom sam se vratila roditeljima i odlučila se ojačati i osamostaliti. On je prva dva dana izlazio, a treći dan me molio da se vratim iz obećaje da će se promjeniti. Nisam se odmah htjela vratiti, ali s vremenom sam se uvjerila da ozbiljno misli i da se mogu osloniti na njega. Prije svega naučila sam se veseliti djetetu i uživati u roditeljskim brigama, ali i spoznala da sam se sama sposobna brinuti se za sebe i dijete i da ja to mogu bez obzira bila u braku ili ne. Od tada do danas (11 godina smo u braku) nikad nisam požalila što sam mu dala drugu šansu.
Što se tiče izlazaka tu sam zadrta jer ja od kada sam rodila niti jednom nisam dobila želju za izlaskom bilo kakve vrste. Više nije ni MM imao želju za izlaskom, niti je izlazio. I dok smo hodali nismo puno izlazili, bili smo više kućni tipovi.
Onaj dio: "tatice zašto ideš van" je očito neuspio pokušaj opisivanja situacije kada dijete motivira oca-papka koji stalno tulumari da shvati da je papak koji ne zna cijeniti šta ima. Sada i meni to zvuči jadno i patetično, kao mama i dijete siroti, uplakani i oslabljeni (majka s podočnjacima od stalnog čekanja muža) mašu razbludnom tati, koji odlazi van s dvije ljepojke. A dijete grca: tatice zašto ideš van. Da nije tužno bilo bi mi smješno.
ali ipak ostavimo mogućnost da je netko sretniji u nadanju, nego solo.
mislim ja se ježim pri pomisli na to, ali mozak mi ipak ostavlja mogućnost da je nekom bolje/sretnije tako.
oćemo na jednu kavu, da ti objasnim kak stvari funkcioniraju u stvarnosti?
kaj je s knjigama? tate nisu amalke
stvarnosti se razlikujuoćemo na jednu kavu, da ti objasnim kak stvari funkcioniraju u stvarnosti?
ne bi vjerovala, ali i ovaj vikend sam bila na krku i jednostavno tekaj je s knjigama? tate nisu amalke
nisam stigla nazvati. cijelu sam subotu i pola današnjeg dana preležala sa migrenom, ostalu polovicu me fran nije puštao, onda sam sam otkazala predviđeni polazak u 21 za zg, za 5 ujuto, jer me odjednom svladao neopisivi umor. i sad ležim i jedva mičem prste.
i mislim si kako sam možda ipak mogla otići do lex kad već nisam u zg, ali jednostavno ne mogu pomaknuti noge.
hm....sad kad sam sve ovo stavila na ovaj el. papir, uvidjela sam da bi možda trebala posjetiti doktora :/
mmmm... o čemu je ono bilo riječ, aha o knjigama, iskupiti ću se i tebi i amalki zbog ovog polugodišnjeg dileja
tweety - u ovom trenutku znam bar 5 brakova (ovak na "buf") koji su se raspali nakon pokušaja čekanja... ali ne znam niti jedan koji je na takav način opstao.
vrijeme koje je filipova mama naknadno napisala - realno je. sve ostalo spada u znanstvenu fantastiku.
ih štime dir cu, ali kao što sam već rekla moj mozak ostavlja mogućnost da je netko sretniji s onim što je meni gadljivo, i zao nikda, baš nikad nekog ne bi poticala na odluku, ali bi mu pružila utjehu u odluci ma kakva ona bila.
Od šopanja sedativima/lažnim nadama/fantazijama niš dobro. Ja bih pustila rok za takve stvari oko mjesec dana uvrh glave, nakon toga, prosim fino - terapija za vraćanje u stvarnost.
Ja mogu zamisliti da netko odluči nekoga čekati da se sredi. U slučaju da je osoba koja čeka izuzetno zrela i dobro razumije situaciju, a ne hrani se lažnim nadama i iluzijama, te zna donijeti prave odluke koje će partneru pomoći da odraste, takva situacija bi mogla izaći na dobro. Osoba koja čeka onda nije ni ponižena, niti je patnica. Ja to vidim kao nešto nalik mirnom otporu Mahatme Gandhija. Osobu koja je duhovno superiorna ne može poniziti ni ono što drugima može izgledati ponižavajuće.
Moram reći da ne znam navesti primjer iz života za ovakvu situaciju, niti mislim da bih ja za to bila sposobna. Ali znam primjere gdje se izvana čini da jedan partner "gnjavi" drugoga i da mu je ovaj drugi na neki način podređen. Međutim, ako ih bolje poznaješ, shvatiš da je to sasvim drugačije i da je puno jači, mirniji i ispunjeniji onaj koji je naizgled podređen, dok je onaj "dominantni" partner rastrzan, nesređen i zapravo slab.
vertex, navela si primjer mojih staraca. tek kad sam odrasla sam skuzila spiku.
bo pikula, nemrem ti nis pametno savjetovati jer sam i ja u j*benoj situaciji, ali vibram da ti/nam bude bolje
Šta bih dala da skupim hrabrost i zauzmem ovakav stav!
ne trebaš ništa dati... ali ćeš sigurno puno dobiti KAD odlučiš to napraviti.
Šta bih dala da skupim hrabrost i zauzmem ovakav stav!
i ja kažem marš polslij prvih udaraca u braku.ZAŠTOOOOO zato jer slabić nije mogao prihvatiti loše nalaze s VV i na meni se iskalio,E pa neće moći ove noći
Šta bih dala da skupim hrabrost i zauzmem ovakav stav!
i ja kažem marš polslij prvih udaraca u braku.ZAŠTOOOOO zato jer slabić nije mogao prihvatiti loše nalaze s VV i na meni se iskalio,E pa neće moći ove noći
ovo je to:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...=asc&start=200
i ja kažem marš polslij prvih udaraca u braku.ZAŠTOOOOO zato jer slabić nije mogao prihvatiti loše nalaze s VV i na meni se iskalio,E pa neće moći ove noći
ma jesi li ti napisala udaraca u smislu fizičkih??? zbog spermiograma?
i ja kažem marš polslij prvih udaraca u braku.ZAŠTOOOOO zato jer slabić nije mogao prihvatiti loše nalaze s VV i na meni se iskalio,E pa neće moći ove noći
ma jesi li ti napisala udaraca u smislu fizičkih??? zbog spermiograma?
da prvi put u 6 godina braka i 10 godina zabavljanja.i neznam kako da vam opišem kako se osjećam,zbunjeno.....to kao a nije bio on .....nisu bili udarci nego šamar i nakon toga njegov očaj i udario je rukom u zid pa njegove suze,izgubljenost..prve riječi nakon toga su bile :"neponosim se ovim ,ispao sam jadan"....(nakon par minuta)
a moj osječaj sada nemogu opisati.....tupost,praznina ....on kaže znam rekla si mi ako te ikada udarim to je kraj i razvod i eto
odmah je otišao do svojih staraca rekao da je napravio to što je napravio,mislio spavati kod njih ali nije mogao vratio se izvinuo se opet i rekao netražim da oprostim ali moram se ispričati.Legao spavati i probudio se oko 3 sata poslije ponoći i vozao se 15 minuta ,pa vratio zaspao....
ja sam totalno zbunjena ,šta uraditi....Inače svi koji ga znaju par prijatelja kojima je rekao nemogu vjerovati da se o njemu desilo jer nikada nije podigao gls na mene,sve smo rješavali dogovorom do sada...
nazvao je i moje roditelje rekao im što je uradio ,ja imam njihovu potporu što god da odlučim a janeznam jer neosjećam ništa....ni bijes,ni ljutnju,.....
da nezaboravim napisati i to da je to jutro,dan prijepodne popio par pića i bio je donekle pijan,što ga svakako neopravdava...
eto malo duži post ali da podjelim s vama i ovo ...
P.S. ja i dalje planiram histero i laparo da sam na čisto sa stanjem s njim ili bz njega u ovom životu ili netko treći,peti...i radujem se toj operaciji
laky, kako si sad? ja sam isto slavonka, u sličnoj situaciji, nije me udario, ostavio me s bebom od 2 mj. što si ti odlučila kako dalje?
prazno se osjećam,najbolja definicija...ni ljutnje,ni bjesa,ni ljubavi koje je bilo.....zbunjena sam i to je to
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom