Moze jedno pitanje za vas sve!!!!

Naime znam da je dojenje za dijete najzdravije te sam i sama doista zeljela iskljucivo dojiti svoje dijete, no nazalost nije bilo tako.

Moja prica je ta da ja kada sam rodila, a i sutradan i ostali dani poslije nisam uopce imala mlijeka. Grudi su mi bile mekane, nikakve kvrge, bolovi.........nista se to meni nije dogadjalo. No koliko god bile mekane ja sam bila odlucna da zelim dojiti, mali mi je satima znao biti na cici, ali nista se nije dogadjalo, patronazna je takodjer poticala iskljucivo dojenje i nista drugo nije dolazilo u obzir, kako me rana od poroda jako boljela i nisam mogla hodati nije mi nista drugo niti preostajalo nego s malim lezati, maziti se i dodjiti..........da ne duljim, 8 dana od rodjenja je imao hitan prijem u bolnici jer je dehidrirao i izgubio 600 grama tezine, zutica se pogorsala, a BTW pustili su nas sa zuticom koja se trebala "isprati" redovnim dojenjem.

Ovo sam vec na dosta mjesta napisala, a ponavljam jer u biti iako sam slutila da je on gladan i da ja zaista nemam mlijeka slusala sam strucno osoblje (patronaznu) da mu ne smijem dati cak niti caja, ma nista.......i na kraju mi je dijete moglo bez pretjerivanja umrijeti od gladi.

Dakle, treba dojiti i ja sam za dojenje, ali ponekad ako ne ide onda ne ide..........meni uz caj za dojilje, litre vode, juhe, njegovo "povlacenje" mlijeka, mlijeko u tih 8 dana nije nikako doslo, sva sreca pa je taj 8. dan dosla patronazna i rekla da odmah idemo kod dr. jer bih u protivnom ja vjerojatno i dalje "dojila", a mali i dalje lagano umirao od gladi, nazalost, hvala Bogu pa je ta tragedija sprijecena, a mene i dan danas pece savjest kako sam u 21. stoljecu mogla dozvoliti da mi dijete skoro umre od gladi.