Drage moje, evo baš bi vam htjela ispričati kako je izgledao naš prvi "maramasti" izlet u grad :D

Dakle, neki dan smo Leo i ja prvi put izašle u javnost u marami. Morale smo u grad podići glupu knjižicu poštanske banke, pa se to oteglo i zakompliciralo do besvjesti, a evo kako je bilo...

Kao prvo i očekivano, u gradu su nas gledali ko osmo svjetsko čudo ili cirkusku atrakciju a, zanimljivo je da sam skužila kako smo jako mladim i jako starim ljudima bile beskrajno simpatične; mlade cure i pogotovo, stare bakice su nas gledale s toliko nježnosti i simpatije da je to bilo upravo dirljivo, a često ne bi odoljele da nam nešto lijepo ne kažu :D

Ali zato je srednja generacija bila upadljivo hladna, pače neprijateljski orjentirana prema nama i njihovi mrki pogledi su me jako žalostili
No, nitko od njih mi nije ništa rekao, pa ne znam razlog takvom stavu.

Uglavnom, dođemo nas dvije u poštu u Branimirovoj podići tu knjižicu i evo prve smijurije – dok sam ja malo neodlučno stajala razmišljajući na koji bi šalter valjalo poći, jedna mi službenica ljubazno veli: good morning, can I help you? Haaahahahahaha, ak nisam onda riknula od smijeha :D
Bit će da sam joj izgledala krajnje neobično s Leo u marami čiji se višak klati do koljena, u širokim trapez hlačama i s ruksakom na leđima – valjda je mislila da smo turisti iz Bangladeša :D da ste joj vidli facu kad sam na najčistijoj kajkavštini zahvalila na brizi i rekla da sam samo došla podići knjižicu jer nas nije bilo doma kad ju je poštar donio...kak sam je razočarala, a tako je htjela pokazati gostoljubivo lice Hrvatske :D
I evo prve komplikacije, pošto je mjesec dana nisam podigla – knjižicu su vratili u Poštansku banku...grrrrrr, bjesnim sama na sebe...ajde Klo lijepo u centar...
Odlučila sam da ne idemo opet u drndavi tramvaj već prošetati Petrinjskom gdje je palo još dobrih i loših pogleda, a najlošijih od mama s kolicima Jedna od njih nije izdržala pa me pitala kaj nije bebi tak zima, a ja sam onda nju pitala: da vas netko obuče u tri sloja odjeće i onda još s dva sloja platna zaveže za ergonomski oblikovan radijator naštiman na 37 stupnjeva, jel bi vama bilo zima??? Hehe...zamislila se :wink:

I došle mi u Poštansku banku, a kad ono, čudo neviđeno za hrvatske prilike...Portir mi je odmah priskočio, uzeo me za ručicu, pa sa mnom preko reda - jer imam jako malu bebu pa da ne čekam!!!!!! Ma, ne mrem vam opisat koliko su svi bili ljubazni i dragi, ponudili mi sjesti u miran kutak van gužve i tko god se pojavio, pitao jel sam dobro i mogu li kako pomoći To je zaista bilo lijepo iskustvo...

Uglavnom, dan je bio super...ček da se sjetim još pokojeg komentara...
Najčešći loši su se svodili na to da je beba premala da je vodim van, dakle, ne da je nosim u marami, nego da je uopće vodim van (jer će joj valjda svjež zrak silno naškoditi :) i bojazan da joj je hladno...
E, da, par dobrodušnih me "neuku" uputilo da postoje klokanice - da se ne moram mučiti s kompliciranim vezanjem marame :D
A, moja sveki me zeza da su oni mrki, nedefinirani pogledi značili da se Zagrebački malograđanski «white trash» zgražava kaj nosim bebu u marami ko kakva ciganica Bah, koliko god loše to zvučalo, moglo bi biti i istina s obzirom na to kako se Zagreb poseljačio zadnjih godina

Ali, evo za kraj par dobrih:
- mama trogodišnjeg dječaka se sva rasula od nježnosti i počela nagovarati muža da i oni kupe maramu 
- teta u našem dućanu: Dragiceeeeeeee, odi vidi kak nam mala Leona ima dobro prijevozno sredstvo!!!!!
- jedna bakica je komentirala drugoj: gle, kak je bebi lijepo spavati mami kraj srca (ma gdje su ti smajlići srčeka)


Što da zaključim iz našeg prvog maramastog dana vani? Ne znam ni sama....nama je bilo super, Leo je uživala i zapravo dobar dio blaženo prespavala :wink: i to mi je najvažnije, da osjećam kako je njoj dobro...
Ma hajde, priznat ću... i meni je neopisivo ljepše držat je tako malu, toplu i meku odmah uz sebe nego je gurat u kolicima u kojima je ni ne vidim...
A komentari...pa, jako me žaloste komentari iz kojih izbija ljudska primitivnost i ponekad glupost koje još uvijek ima jako puno...a to što su se svi maltene okretali za nama pokazuje da moj dragi Zagreb koji toliko volim, još mora puno žganaca popapati prije nego postane prava metropola u kojoj neće svaka različitost izazivati toliko pažnje :wink: