E sad sam ja nemajka godine vjerojatno, al ja sam slično odviknula svoje dijete. Jer sam morala, preko noći. Jako sam se razboljela, dojenje nije išlo zajedno sa lijekovima. I tjedan dana smo postupno smanjivali a onda se prvi put odvojio od mene na pet dana,( a i morali smo zbog mog zdr.stanja) kod bake. I kad sam došla po njega bacio se na mene i primio me za cicu, al izgubio je refleks sisanja, samo je malo držao bradavicu u ustima, pa se nasmijao, dao i jednoj i drugoj cici pusu i spustio majcu te se otišao igrati.
I ja sam bila uvjerena da sam okrutna, i strašno sam plakala..
ali sam doista morala. Jakov je imao 19 mj. Dan danas obožava svoj cici, i nebrojeni broj puta na dan se mazi na taj način. I meni je to skroz normalno.
Ne mislim da je osakaćen i istraumatiziran za cijeli život, i mislim da sam majka koja mu daje cijelu sebe, al u tom trenu života morala sam odvagati, (gotovo u život).
Je, da mi je strašno teško zbog toga, htjela sam ga dojiti ma, beskrajno, uživali smo u tome, al tada ja nisam imala drugog načina.
Dopustite još nekome sličnu situaciju.
I pri prestajanju, jer je bilo naglo, sam imala grozne probleme s cicama, a jako malo razumijevanja sam našla ovdje, ko da su se odmah stvorile predrasude prema meni jer sam naglo prestala dojit pa sam okrutna, sebična nemajka.


Odgovori s citatom
