 |
|||
ODVIKAVANJE od dojenja
... danas u gradu vidim jednu baku s unukom i priča ona kak je mali (star 16 mj.) na ODVIKAVANJU OD DOJENJA :shock: ... veli bio je tjedan dana kod druge bake (bez mame) da se lakše odvikne...
...priča da je mali jadan plakao... kad je došao mami bacao se na nju da mu da cicu... i kad mu je nakon nekog vremena napokon dala mali je povukao par puta i zaspao...
...meni je ovo prestrašno... za odvikavanje od pelena sam čula, ali za ovo odvikavanje...
sta ljudi sve pristanu raditi svojoj djeci...
Bas!momze prvotno napisa
sta ljudi sve pristanu raditi svojoj djeci...
Sjetih se ovog clanka, i za mene vrlo dirljive recenice:
I tako 365 dana bude dijete i sisa, i onda dođe i 366 dan, a vama je dijete isto kao i dan prije, istu želju pokazuje za sisanjem, i isto oduševljenje...
sto pricu iz uvoda zaista cini jos tuznijom...
Moj tata se tako odvikavao od dojenja negdje tamo 1953, imao je 3 godine i dan danas se toga sjeća i spominje to kao nešto strašno.... I uvijek to predbacije svojoj mami. Znači dijete od nepune 3 godine si je to zapamtilo za cijeli život, da evo i u penziji to ne zaboravlja.
meni je najgore što ga odvikavaju tako da ga istovremeno odvoje i od mame.
nema cice, ali nema ni mame. to mora da je užasno.
Mojoj koleginici je pedijatar savetovao da malu od dve godine odvede na 10 dana kod bake i da uopste ne ide da je vidi, niti sta. Cak ni tata da ne ide jer ce se mala kao setiti mame!!!! Ono sto je najtuznije je da su oni to i napravili, a da su uglavnom naisli na odobravanje rodbine i prijatelja. Pretuzno!
I oni pricaju kako im je eto bilo tuzno bez male, ali su se odmorili i naspavali. I jos su ljuti na njenu mamu sto im je rekla da je to okrutno i nije htela da im pomogne, pa su morali dete da odvedu kod njegove mame
Ono što mene najviše brine kod tih ljudi je priličan nedostatak empatije, nesposobnost uživljavanja u tuđe osjećaje, konkretno, u osjećaje svog vlastitog djeteta!
Fakat mi je tužno vidjeti kako ljudi svojoj djeci rade grozne stvari jer su u stanju sagledati stvar samo iz svoje perspektive, nikako da pogledaju svijet očima svog djeteta, a i dalje su iskreno i duboko uvjereni da sve što rade, rade "za njegovo dobro"
Onda se, recimo, dogodi da dijete u pubertetu postane hladno i zatvoreno prema roditeljima, pa se ovi čude ko pura dreku, zašto? zašto? a sve smo za to dijete napravili! :?
Da, jesu, ali prema svojim mjerilima, slabo mareći za efekte svojih najboljih namjera i nije im nikad palo na pamet da ono što oni smatraju najboljim ne mora biti najbolje za dijete, pa su se oglušivali i bili slijepi i gluhi na očite znakove da te dobre namjere mogu okačiti mačku o rep jer ih dijete doživljava kao bol, poniženje i nedostatak ljubavi i poštovanja.
Taj nedostatak poštovanja prema djeci koji vidim u primjerima obitelji oko sebe me zaista žalosti i trudim se koliko god mogu da se čuvam takvih postupaka
tako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
tako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
mene ovakve stvari uzasno rastuze i rasplacu :X
meni osobno je najgore kad roditelji, za različite situacije, ne nužno za ovu sad, kažu famoznu rečenicu od koje mi se okreće želudac: "mi ti želimo samo najbolje. ti to ne razumiješ sad, ali razumjet ćeš kad budeš imao/la svoju djecu"
baaaaaah
znaš kak se kaže: dobrim namjerama je popločan put do pakla
mislim da počimam shvaćati taj izraz
Uh, to sam toliko puta čula od svojih u trenucima kad su mi nanosili najveće boli i poniženja, da sam sama sebi obećala da će mi se prije jezik osušiti nego da Leoni serviram neku gorku pilulu uz tu groznu, ljigavu frazetinu :/"mi ti želimo samo najbolje. ti to ne razumiješ sad, ali razumjet ćeš kad budeš imao/la svoju djecu"
takvo ponašanje proizlazi iz nedostatka ljubavi roditelja samih prema sebi... i teško mogu pružiti svojoj djeci ono što sami nisu primili od svojih roditelja.Taj nedostatak poštovanja prema djeci koji vidim u primjerima obitelji oko sebe me zaista žalosti i trudim se koliko god mogu da se čuvam takvih postupaka
žena želi prestat dojit, u čemu je problem?
možda joj je dosta, možda ima zdravstvenih problema, možda su u šumi. ne znate njene razloge, a i ne trebate ih znat jer to je njezina stvar...
nije stvar u prekidu dojenja, postoji ljepši način bez traume za dijete i brži s traumom
problem je taj brži šok-sistem način
pogotovo kad se kombinira sa zabranom viđanja mame
jel ta mala duša čime zaslužila toliku patnju i bol?
samo, taj sporiji bolji način bez traume traži više vrimena i aganžmana, no neke to nije briga i ponašaju se ka spartanci prema djeci
[quote="MGrubi"]ni meni se način pretjerano ne sviđa, ali nemaju svi mogućnost da se maksimalno posvete klincima, neki imaju posla prek glave, neki moraju učit, neki moraju trčat po bolnicama... nije uvijek sve idealno.
nikad ništa nije idealno
[quote="plashljivo_pile"]a neki imaju djecuni meni se način pretjerano ne sviđa, ali nemaju svi mogućnost da se maksimalno posvete klincima, neki imaju posla prek glave, neki moraju učit, neki moraju trčat po bolnicama... nije uvijek sve idealno.
dobro, ja sam odgojena da budem jaka
ako je moja prababa mogla kopati polje, prati veš na potoku, nositi vodu iz izvora udaljenog 2km (pješke), goniti blago na pašu, ići na tržnicu prodavati i odojiti 9-ero djece u prosjeku 3-4 g, i to na light prehrani, onda kako meni može biti teško
imam struju, jslice, vrtiće, aute, vodovod, mašine ....
tada je vladala prirpodna selekcija
tvoja prabaka i njeni bi preživjeli, pol foruma ne bi ( sorry ,al to je tako )
prirodna
zeli prestati dojiti- uredu. postoje nacini i nista se ne dogadja preko noci. derasticne mjere mogu imati velike posljedice.
ali odvajanje od mame........
sa 13mj. sam zavrsila u zaraznoj. nisam dojila ali tada roditelji nisu mogli posjecivati djecu. 10 dana nisam vidjela mamu. ona je mene vidjela samo kroz prozor (scena, ja vristim, vezana sam, ljuljam se u transu drzeci se za ogradu). kada sam izasla prestala sam hodati i govoriti.
moje prvo sjecanje koje imam je takodjer iz bolnice (mislim da sam imala oko 2 godine). nema rijeci kojima bi ja opisala svoje osjecaje koje i dan danas osjetim i samo mi se zgrci zeludac.
i zato sam toliko osjetljiva na razdvajanje i svako vapaj djeteta za mamom, jer to nije iz hira. a to je slucaj nuzde, bolnice. odvajanje zbog vise sile.
ali ovakvo odvajanje kada se jos na ocigled roditelja i baka vidi da dijete PATI......koje to traume moze izazvati.
i da neki, roditelji moraju uciti, moraju raditi, moraju imati san i biti odmorni, moraju sve sami jer su sami....ali nije dijete krivo za to i ne treba se na njemu "iskaljavati".
postoji nacin za sve, pa tako i "odvikavanje" od sise.
malom tuznom miseku.
Mislim stvarno ovo je prestrašno, svašta sam čula ali ovo :shock:. Svi smo mi samo ljudi, ali ovo je ...jednostavno nemam riječi.
sa 13mj. sam zavrsila u zaraznoj. nisam dojila ali tada roditelji nisu mogli posjecivati djecu. 10 dana nisam vidjela mamu. ona je mene vidjela samo kroz prozor (scena, ja vristim, vezana sam, ljuljam se u transu drzeci se za ogradu). kada sam izasla prestala sam hodati i govoriti.
čovjek je najokrutnije biće na ovom svijetu...
Ne mogu ovo čitati...
Sunce malotako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
A, mišići mali.
Kad ovo čujem, jedva čekam da dođem doma i dam "titi" svojoj veeelikoj curi.
16 mjeseci je tu negdje oko Kalebove dobi i ne mogu zamisliti da ga pokušam "odviknuti" na tako brutalan način.
leonisa
Leonisa
Moje je prvo sjecanje isto iz bolnice. Imala sam tezu operaciju i bila sam bez mame nekoliko mjeseci, i sjecam se onih resetaka na kreveticu i kako ih pokusavam spustiti dolje i zovem mamu...
i pretpostavljam da je toj ženi žao šta je nije još ranije odviknula :/tako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
Mi smo uspjeli dosta bezbolno prestati dojiti. Nakon nešto više od godinu i pol dojenja jedne večeri sam jednostavno skužila da baš nije zainteresiran i ponudila mu čokolino u flašici. Veselo ga je popio, sjedili smo svi troje na velikom krevetu, čitali smo omiljenu slikovnicu, obukli pidžamu...sve kao i uvijek. I nakon toga je potpuno miran i zadovoljan zaspao. Nakon toga mu nisam više nudila, a nije ni pitao, tu i tamo se malo htio maziti i proučavati, a to povremeno hoće i danas (kaj je najgore čak mi još uvijek izađe kapljica mlijeka pa mu je to interesantno, ali to je možda za neku drugu temu). Osim toga, točno od te noći je prestalo noćno buđenje (imala sam osjećaj da ću poletjeti od viška energije, nisam ni kužila koliko sam kronično neispavana).
Moram još reći da nisam tada imala neku osobitu želju da prekinem dojiti, niti sam gledala kalendar, valjda je trenutak bio pravi. Dugo mi je još to falilo, čini mi se više nego njemu...
Neke žene imaju dojam da ih dojenje više iscrpljuje a neke manje, i neću ulaziti u izbor svake žene kad će prestati dojiti. U svakom slučaju, dijete će prestanak lakše podnijeti ako je mama blizu, i pruža nježnost i sigurnost na druge načine, onda će djetetu biti promjena samo u hranjenju, a neće biti istovremeno uskraćeno za sve druge lijepe stvari koje dojenje pruža. Eto, možda nekom pomogne kad osjeti da je
pravi trenutak...
lijepo rečeno
nemoj tako, nije joj bilo bas lako.i pretpostavljam da je toj ženi žao šta je nije još ranije odviknula :/tako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
necu sad ulazit u detalje.
ali u svakom slucaju ja ne kuzim cemu se vi toliko iscudavate. mislim da je to uobicajena praksa, cak i onim zenama koje su nekim cudom uspjele dojiti duze od godine je sasvim normalno prestati tako rano, jer se na mnogim mjestima i iz raznih izvora moze cuti da se to jednostavno mora i da dojenje nakon odredene dobi djeteta nije primjereno, nema smisla itd.
pogledaj samo temu 'gjde ste cule za produzeno dojenje' , puno odgovora je 'na rodi'. e pa sad ne sjede svi ljudi cijele dane na internetu da bi im dojenje djece od dvije, tri cetri godine postalo nesto normalno i pozeljno. cak sam i ja kad sam bila trudna bila skepticna prema dojenju nakon godine dana, nisam osudivala, samo nisam razumijela i bila sam uvjerena da to nije za mene. a ja sam na rodi u trudnoci visila non stop i imala sam frendice rode koje su dojile veliku djecu pa mi je opet to bilo tesko shvatiti i prihvatiti.
ma ne govorim toliko radi nje, koliko sam naletila na stav da bebe treba odviknuti od dojenja prije 12mj jer će kasnije biti teško.....
od nečeg tako jednostavnog i prirodnog ova civilizacija je napravila tešku filozofiju i "znanost"
najgore mi je kad čujem savijete medicinske struke kako je majčino mlijeko nakon godine dana bezveze, a istovremeno se preporuča min 0,5l kravljeg mlijeka/dnevno
pa da se pitaš ko je tu lud
zašto bi 366. dan bio poseban od 365. dana?
ma sve je kriv onaj što je prvi povuka kamenom crtu i označio dan 1.
ma kuzim, ali na takav stav uopce nije tesko naletiti!
vrlo slicno onom 'pa kaj jos dojis!?! :shock:
bas nedavno citam clanak o odvikavanju od dojenja na jednom portalu za bebe i mame, klasika, s dojenjem se prestaje nakon godine dana (ponavljam, oni koji su uopce dogurali do tuda) i komentiraju zene koje doje, i uopce im nije svejedno to s prestajanjem, boje se, uznemirene su, pa kako ce proci, pa jel ce im biti tesko, njima, bebi, ali skori prestanak dojenja uopce nije upitan, i to iniciran s njihove strane, to se jednostavno tako radi i to se mora! i u tom stavu uopce nisu usamljene. dojenje do kad dijete zeli u kolektivnoj svijesti uopce ne postoji! mi smo sektasi, cudaci i tome slicno, nemojte mi rec da niste toga svjesni
anegdota:
pričaju dva luđaka u ludnici: znaš li ti zašto smo mi tu a oni vani?
jer ih je više
(bez uvrede, smao radi poante)
Fakat ne razumijem po kojoj logici je kravlje mlijeko bolje za ljudsko "mladunče
I ja se to često pitam :?Fakat ne razumijem po kojoj logici je kravlje mlijeko bolje za ljudsko "mladunče " od ljudskog?
jer ne vjeruju da je ljudsko mlijeko najbolje
(u našoj kulturi sise imaju primarno seksualnu ulogu)
ajde samo reci nekome da nije dobro odraslom čovjeku da pije mlijeko drugog sisavca i da taj kalcij nije u potpunosti iskoristiv - proglase te instant-heretikom
Znači i mene to čeka. Klet će me i u penziji
jer je jaceFakat ne razumijem po kojoj logici je kravlje mlijeko bolje za ljudsko "mladunče
Uopće ne kužim koje je to "čudo" ako žena uspije dojiti preko godinu dana. Čak i one žene iz moje okoline koje nisu uspjele dojiti se ne išćuđavaju dužem dojenju.
Što se tiče ovog "odvikavanja" s odvajanjem od mame, ma mislim, jadno dijete
Isto tako možeš čuti "ma to njih ništa ne boli" ili "oni to sve brzo zaborave". ma nego šta
Brzo, brzo, how yes no.
Pitaj medu...
tako je i moja necakinja bila odviknuta od cice s nekih godinu i 9 mjeseci. danas s dvije i pol godine jos uvijek kad place gura ruku u maminu majicu
i od njega naraste rep a od majčinog samo brkovijer je jaceFakat ne razumijem po kojoj logici je kravlje mlijeko bolje za ljudsko "mladunče
Kad je kravlje najbolje, onda bi bilo najbolje da krava doji i kozliće i janjiće i mačiće i općenito svu mladunčad u dvorištu. Samo ne znam baš da su mame koze tak bedaste da umjesto svog mlijeka kozlićima daju kravlje.
Ima li uopće neka životinjska vrsta koja konzumira mlijeko druge vrste, pored žive i zdrave mame? (tu ne mislim na Tarzana i Mowglija -vjerujem da bi vučica mogla othraniti i drugu mladunčad). A mi mislimo da je bez kravljeg mlijeka nemoguća zdrava prehrana...
Sorry, odoh sad malo predaleko (al kad tako razmišljam dođe mi da izbacim mlijeko iz frižidera)
Mrak!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom