Radila sa i u državnom i u privatnom vrtiću i to u nekoliko različitih i, iskreno, ali to je moje subjektivno mišljenje, rađe bi dijete dala u državni vrtić. Prednosti su što je uvijek svježa skuhana i provjerena hrana, psiholog, defektolog, logoped, igračke a tete idu na edukacije i seminare što je u privatnim vrtićima rijetkost. Radila sam u jednom vrtiću sa 17 djece dobnih skupina od 1-6 god u 50 kvadrata i sama im morala stavljati na tanjuriće hranu koja je došla dostavom (3 porcije lazanji na 17 djece, bez salate) a mališane sam naravno ja hranila jer su još mali da bi sami papali (uglavnom bi ručak završio na podu); wc nije bio dječji već 2 velike wc školjke i pritom bi ja svaki put morala ići s njima jer me previše bilo strah da ne bi upali u školjku; lavabo im je isto bio previsok pa sam ih ja morala pridržavati. Moje radno vrijeme je bilo od 7 ujutro do 16.30 (dakle, davala sam im doručak sama im radila sendviče i hranila mališane, ručak također, svo suđe sam prala sama, pod dvaput dnevno brisala, za svojim radnim stolom radila radne listiće sa 3 predškolca, dok bi oni ispunjavali plesala sam sa dječicom od 3-5 god a najmlađe pokušavala uspavati na madracu koji je bio predviđen za spavanje pošto nije bilo krevetića). Plaća mi je bila 2000kn i izdržala sam puna 3 mj.
Ovo je samo primjer jako lošeg privatnog vrtića ali koji god da sam vidjela uvijek bi štedjeli na hrani i dodavali puno kruha kako bi djeca bila sita
Tete u državnim vrtićima rade 6 sati dnevno a u privatnim i do 9 sati i mrtve su umorne sa hrpom od 25 djece nakon toliko sati, nije im za zamjeriti jer si stalno na oprezu kako ona najmlađa dječica ne bi slučajno nešto stavila u usta ili nedajbože se ozlijedila.
Ovo je samo moj subjektivni doživljaj. Naravno da tako nije svugdje, ima različitih teta (ja sam se usprkos svemu stvarno trudila biti vesela i nasmijana i kad bi došla doma gledala sam kako bi sutra mogli provesti dan, kupovala na svoj trošak razne knjige i kreativne časopise itd. jer uživam u radu s djecom i dok nisu s mamom i tatom želim da u meni vide osobu od povjerenja sa kojom mogu bez problema pričati i da im vrijeme u vrtiću bude što veselije i ispunjenije i da se jednog dana sa osmjehom prisjećaju vrtića).
E sad sam krenula u drugom pravcu