 |
|||
učenje kroz bol
što mislite o metodama npr kada djete počupa da ga se počupa nazad da vidi da to boli ili što neki namjerno ručicu na peč pa dijete nauči da je to ne. Ne uklapa se u ne po guzi, ali ne nauči li dijete ipak nešto kroz to? tj postoji li bolji način, sigurna sam da dapa podjelite!
Ja sam je učila da ruža ima bodlje - pipnuli, da viljuška ima šiljke - pipnuli, da je veš-mašina vruća ponekad - pipnuli, da je radijator vruć ponekad - pipnuli. Ali počupati, ugristi - to mi je jadno, kratkoročno i autoritativno.
potpisujem.ovca_i_janje prvotno napisa
Ali istovremeno ću reći kako nije lako obuzdati se dok mi svom snagom grize rame.. Dođe mi da ga stisnem instinktivno.. Ali stisnem zube a njemu sasvim kul objasnim kako to nije lijepo. A lijevo rame mi izgleda kao da sam se borila s 3 gladna medvjeda. I ne kužim zašto samo lijevo
proći će i to
Re: učenje kroz bol
I MM i ja smo stalno u takvim dilemama. MM je za opciju da se proba kako nešto pika ili slično. Meni je to grozno.... i nažalost često se oko tako nečeg zakačimo....što mislite o metodama npr kada djete počupa da ga se počupa nazad da vidi da to boli ili što neki namjerno ručicu na peč pa dijete nauči da je to ne. Ne uklapa se u ne po guzi, ali ne nauči li dijete ipak nešto kroz to? tj postoji li bolji način, sigurna sam da da
Ali istovremeno ću reći kako nije lako obuzdati se dok mi svom snagom grize rame.. Dođe mi da ga stisnem instinktivno.. Ali stisnem zube a njemu sasvim kul objasnim kako to nije lijepo. A lijevo rame mi izgleda kao da sam se borila s 3 gladna medvjeda. I ne kužim zašto samo lijevo
proći će i to
Kod nas ista stvar, ali s guranjem prsta u moje desno oko
Valjda će ju proći... Ja, kad mi gurne prst u oko, brzo poskočim i jauknem, tak da se ona odmah povuče, i tad joj kažem da me to boli... Ne bih joj baš zauzvrat išla gurat prst u njeno oko
pokazati djetetu kako je nesto pec ili ostro ili slicno tome je ok, jer mali uce iz vlastitog dozivljaja a ne iz nasih opisa.
u tu kategoriju ne spadaju cupanje, ugrizi, stipanje...a evo zasto:
Kao manja, Anita me cesto znala pocupati jer joj se jako svidala moja duga kosa i cesto sam cvilila dok je se ona pokusavala podici drzeci se za pramen kose (ponekad je znala puno i iscupati).
Koja bi poanta bila da sam ja pocupala nju? Zna ona da to boli.
Ono sto mi se u tom "vracanju" ne svida je upravo to - vracas istom (ili bolje receno upola) mjerom, i time ucis dijete pravilo "ko jaci ...".
Nikad mi to nije sjelo.
Isti princip kao kad otac tuce dijete, jer je ono nekoga tuklo, govoreci "jel vidis kak to boli"
Opcenito ne vjerujem da mozes nekoga nesto DOBRO nauciti nanoseci mu fizicku bol.
Slažem se sa toplim kućanskim aparatima/bockavim predmetima i ostalom sličnom metodologijom, ali zbilja ne bih djetetu bacila knjigu u glavu samo da vidi koliko me to boli! Mislim da prijekor i pokušaj objašnjavanja odrešitim tonom ipak donose više očekivanih rezultata od "agresijom na agresiju".
Osim toga, ako dijete lupiš ili ugrizeš nazad, time ćeš mu možda pokazati da to boli, ali ga nećeš naučiti da je udaranje i ugrizanje nešto loše, jer "što radi mama/tata, smijem i ja"...
Upravo tako, Leina mama.
Baš sam danas išpotala MM-a jer je u toku igre na terasi namjerno prstom izdubio rupu na spužvastoj ležaljci i onda dreknuo na Svena kad je mališa krenuo ponoviti očev nestašluk. Dobro, nije isto ležaljka i kopanje maminih očiju, ali poanta je tu, djeca uče na primjerima, prvenstveno nas roditelja.
Lovro je trenutno u fazi čupanja i štipanja. Već sam luda od objašnjavanja i ponavljanja da to nije lijepo, da me boli, da to ne radi.... :/ Nadam se da će ga proći.
Ne vracam istom mjerom....ali mi ne pada napamet da stisnem zube i trbim. Za mene je i to pogresna poruka.
Ja jasno jauknem i kazem i pokazem koliko me boli....I desavalo se da se on rasplace skupa sa mnom. Sad kad me nehotice povrijedi puse i ljubi i kaze "evo sad te ne boli"...
vruce, ostro, bljakasto, peckavo....to smo probali i ne diramo.
Tako je i kod nas
jednom sam i ja njega kao malo čupnulanakon što se dobar komad vlasi našao u njegovoj šakici a on me je na to opalio preko nosa(velika graška i ništa nisam postigla).....danas ujutro mi je rekao mama(a ja nisam u toj sekundi otvorila oči) i sa glavom me lupio iznad obrve tak da imam manju šljivu.....ne podnosi visoke tonove pa smo se skulirali jel eto i mi nekad viknemo (a niš sa tim ne postignemo) .
Sve u svemu svaki dan je neki show...ako mu ponavljam da ne proljeva vodu po sobi i na kraju uzmem bocu on će nas početi tući ili udarati glavom bilo gdje...nekad se i baci na pod i onda se odguruje nogicama po cijeloj sobi :/ inače je dobro drago i milo dijete
šalu na stranu ..kad je sa mojom mamom jednostavno je za ne prepoznat...sve sluša,nema vrištanja,lupanja...kak to ?
PotpisujemOsim toga, ako dijete lupiš ili ugrizeš nazad, time ćeš mu možda pokazati da to boli, ali ga nećeš naučiti da je udaranje i ugrizanje nešto loše, jer "što radi mama/tata, smijem i ja"...
Vraćati djetetu milo za drago mi je sasvim neprihvatljivo, pa oni su još mali, a ja se inače u životu nastojim držati dobre stare "ne radi drugima ono što ne bi željela da se tebi radi" i kad su odrasli u pitanju, a kamoli malena, nježna dječica
Ovako je i kod nas.
Tako i kod nas!
Potpisujem! Samo što ja baš ne jaučem glasno jer se moj maleni jednom uplašio kada sam instinktivno viknula. Iako je on još jako mali, ja uvijek objašnjavam da to boli i da je to ne. Znam da ne kuži, ali jednom će sam povezati što znači "boliti +ne". Ja se općenito baš ne živciram jer s malom djecom sve tako brzo prolazi. Ali jesam za puno objašnjavanja...
Ja ponavljam i ponavljam i ponavljam i ponavljam i ponavljam kak se to ne smije i kad već pomislim da nikad neće prestati - on jednog dana prestane to raditi. Zadnji čas prije nego ispalim sa živcima.
A kad mi nanese bol pa jako jauknem ili se pretvaram da plačem on se jako rasplače i teško ga je smiriti. Tako da s njim moram biti smirena koliko god mogu.
Ja iskreno nisam za to vraćanje milo za drago, ali MOLIM VAS dajte mi neku varijantu jer mi često dođe da počupam kosu kad se moja čupa i da uštinem kad mene štipa!
Moj Gabi se zaista lako upali, odjednom, čim mu nešto nije po volji
( hoću JA da pritisnem dugme u liftu,
hoću JA da ugasim svjetlo,
hoću JA da operem ruke,
da spremim slikovnicu, da zatvorim vrata, da upalim tv, da bilo šta)
i sve se to u najvećem broju slučajeva iskaljuje na meni,
a metode su uobičajene - štipanje, grebanje, čupanje
i što mi najteže pada - ujedanje
Ja stvarno ne znam kako da se nosim s tim, molim vas pomagajte!
Tvoj Gabi je mjesec dana stariji od moj harabmaše. I on je bio u fazi grizenja (obožavao je rame), trenutno voli lupati rukom neke osobe (npr. nonu). Vjerojatno neke svoje frustracije liječi na taj način. Nije lijepo, ali pokušavamo raditi na tome.Ja iskreno nisam za to vraćanje milo za drago, ali MOLIM VAS dajte mi neku varijantu jer mi često dođe da počupam kosu kad se moja čupa i da uštinem kad mene štipa!
Moj Gabi se zaista lako upali, odjednom, čim mu nešto nije po volji
( hoću JA da pritisnem dugme u liftu,
hoću JA da ugasim svjetlo,
hoću JA da operem ruke,
da spremim slikovnicu, da zatvorim vrata, da upalim tv, da bilo šta)
i sve se to u najvećem broju slučajeva iskaljuje na meni,
a metode su uobičajene - štipanje, grebanje, čupanje
i što mi najteže pada - ujedanje
Ja stvarno ne znam kako da se nosim s tim, molim vas pomagajte!
Nisam za metodu "oko za oko" jer ako i ja njega krenem gristi, samo ga učim lošem ponašanju.. Isto sam skužila da ako se jako počnemo uzrujavati i vikati na njega kad krene lupati, to se njemu jako sviđa, počne se smješkati i dalje nastavi.
Meni upali da glumim da plačem i da me boli. I onda on odmah mi počne davati puse u obraze i prestane. I kad pogledam unazad, ne sjećam se kad me zadnji put uhvatio. Ali, kao što sam rekla, na drugim ljudima to ne pali uvijek.
Sve mi se čini da nema nekog pametnog univerzalnog rješenja. Morat ćeš sama s djetetom naći primirje. Oni su sad već dovoljno veliki da razumiju kad im objašnjavaš.
Sretno! :D
Moja Tea je prestala s takvim bedastočama, ali mi smo ovako:
Kad me lupila, ugrizla ili bilo što takvo ako to nije bilo jako i primjetila sam da to radi samo da privuče pažnju, ponekad sam ostala totalno ledene face (iako je znalo jako boljeti) i pravila se da nisam primjetila što je učinila i uskratila sam joj pažnju koju je željela privuči na taj način. Ako bi u takvoj situaciji napravila tužnu facu nju bi to zabavljalo pa bi ponovila. Znači ignoriranje je palilo u tom slučaju.
Ako bi to učinila jer je bila ljuta ja bih uvijek napravila tužnu facu i mirno joj objasnila da mene to sad jako boli bez prevelike drame. Ona razumije kako nešto boli jer se i sama udarila puno puta i pala je i jasno joj je značenje te riječi. Znači, mogla sam joj tako objasniti kako se ja sad osjećam. Tada bi me uvijek grlila i davala pusu.
Uglavnom, obično sam u tom trenutku kad me lupila procjenila dali bi bilo bolje reagirati ignoriranjem ili tužnim izrazom lica.
Sada kad joj npr. nešto nedam zna ponekad mahnut rukom prema meni i reći: Neću mamu!, ali me ne lupi. A odmah poslije toga slijedi zagrljaj i pusa.
Nemojte vraćati djeci istom mjerom jer to stvarno nije primjereno. Evo, ja to Tei nisam nikad učinila pa je prestala.
Ako se djetetu vrati istom mjerom onda mu se ne šalje poruka da tući nije u redu, nego da tući možeš samo slabijeg od sebe. Tada će djete naučiti da roditelje ne smije tući jer su veći i jači, ali da zato može lupiti neko dijete koje je manje od njega ili npr. neku macu ili malog psa.
ovo si lijepo napisala. potpisujem
Mom tati je glavni dokaz da je on bio super roditelj i pedagog, pričica koju stalno s ponosom prepričava kako sam se ja kao mala voljela igrati sa šibicama sve dok mi on nije stavio prst u šibičin plamen. I najdraže mu je oponašati kako sam ja vikala "joooj boji, joooj kak boji". Baš super smješno.
Nataša, ove stvari koje si napisala da ti dijete želi raditi (spremiti slikovnicu, oprati ruke, zatvoriti vrata itd.), a ti mu ne dopustiš, pa je ljut, moram priznati da ne kužim zašto mu to ne daš da napravi. Vjerujem da bi većina mama bila presretna da joj dijete samo izrazi želju za pospremanjem slikovnicaJa iskreno nisam za to vraćanje milo za drago, ali MOLIM VAS dajte mi neku varijantu jer mi često dođe da počupam kosu kad se moja čupa i da uštinem kad mene štipa!
Moj Gabi se zaista lako upali, odjednom, čim mu nešto nije po volji
( hoću JA da pritisnem dugme u liftu,
hoću JA da ugasim svjetlo,
hoću JA da operem ruke,
da spremim slikovnicu, da zatvorim vrata, da upalim tv, da bilo šta)
i sve se to u najvećem broju slučajeva iskaljuje na meni,
a metode su uobičajene - štipanje, grebanje, čupanje
i što mi najteže pada - ujedanje
Ja stvarno ne znam kako da se nosim s tim, molim vas pomagajte!
I, da te do kraja zbediram, budući da ti je sin rođen istog datuma kad i MM, mogu ti samo reći da će tak tvrdoglav ostat cijeli život
draga Nataša, sad ti moram i ja malo sipati sol na ranu, ali zaista potpisujem Leinu mamu.
Često puta si sami nakopamo nevolju na vrat a u dobi u kojoj je sad tvoj Gabi, najbolje što možeš napraviti i njemu i sebi je da mu zaista dozvoliš da radi sve za što je iole sposoban. Ajmo redom vidjet koliko si plača, grebanja i štipanja mogla uštedjeti, ne zato da ti dokazujem kako nisi napravila dobru stvar već zato da ti dam malo materijala za razmišljanje kad opet dođe do sličnih situacija:
1. Hoću JA da pritisnem dugme u liftu - digni ga i neka pritisne, a lako mu opereš ili obrišeš ruke čim uđete u kuću
2. hoću JA da ugasim svjetlo- isto kao pod 1.
3. hoću JA da operem ruke - super što hoće sam! Da, vjerojatno će to trajati i sav će se isproljevati ali kad malo poraste bit ćeš presretna što ti je dijete samo stalno i što si može samo oprati ruke, a do toga neće doći ako ne bude imao kada vježbati
4. da spremim slikovnicu - isto kao pod 3. Zar te ne veseli što želi sam spremiti svoje stvari?
5. Da zatvori vrata - Nak iz zatvori, uz tvoj nadzor da si ne pričepi prstiće
6. da upalim tv - ja sam Leoni od početka dozvoljavala da sama pali tv i video i dvd, tj. kad bi dohvatila daljinski uvijek bi joj pokazivala koji gumbić čemu služi. Ona sada sa 3 i pol godine sama zna sve pogasiti, sa paljenjem i naštimavanjem joj još treba povremeno pomoć ali dijete je savladalo jednu vještinu. jedna stvar više u kojoj se osjeća veliko i samostalno, nije li to super i za nju i za mene?
7. Hoće sam bilo što - nega ga, neka sve pokušava sam, tako će najbrže naučiti raditi sve što treba znati i biti silno ponosan na sebe kad nešto uspije. Vjerujmi da znam kako titraju živci kad se ujutro žuriš na posao a dijete se baš hoće samo odjenuti i obuti, ali kratkoročna korist od toga da je sama obučem je puno manja od dugoročne koristi što dajem djetetu slobodu da se razvija i osjeća samostalno
Pokušaj zatomiti u sebi poriv da sve radiš umjesto njega, da misliš kako je premali za ovo ili za ono, pusti malog istraživača nek radi ono što je prirodno za njega - neka pod tvojim budnim okom pokušava i uči na greškama i dozvoli da te tvoje dijete iznenadi dokazima za što je sve sposobno
Ovo kao da sam ja pisala, potpisujem od rijeci do rijeci.
Narocito zadnju recenicu
I ja Tei pustim da sve radi sama. Čak i kad nekud žurim a ona sama hoće obuti sandale i ne uspije joj od prvi puta ja čekam. I sretna sam da se trudi sama. Mislim da djeca ne vole kad ih se požuruje i to ih čini nervoznima.
Ja Šimuna često pustim da ako baš inzistira da nešto sam napravi ili barem pokuša napraviti neka. Često ne uspije, pa popusti. Shvatila sam da mi je to jednostavnije, nego da inzistiram na tome da ja to sama obavim. Zapravo tada ne gubim na vremenu, suprotno je bilo kada sam mu nešto branila, uz izliku da ću ja to brže od njega. Bio je ljut i frustriran, i to je samo dovelo do plača.
Nikada mu nisam "vratila" bol, kada me je uštipnuo, ugrizao ili bacio na mene nešto. Sve nekako riješim razgovorom. Danas smo bili cijelo popodne doma, zbog kiše. Bio je jako nervozan, htio je ići na dvorište. Kada sam mu pričala da vani pada kiša i da je trava mokra, išao me je zagrliti i ugrizao me za nogu. Inače to ne radi, ovo mu je drugi put. Ja sam zbog boli glasno viknula, on je "složio" čubicu i podragao me po nozi. Nisam pravila drame, dirnulo me je to što takav malo kuži što je napravio. Samo sam rekla, to mamu boli, nemoj nikada više gristi. Kimnuo je glavicom, uzeli smo slikovnicu i nastavili se igrati.
Nekako mislim da ako djetetu vratiš udarac, ugriz i sl. daješ mu poruku da je to u redu, da se tako treba izboriti za sebe i reagirati kada si ljut. Bože, kuda bi tek to dovelo. Kikači bi nam se za svaku sitnicu međusobno štipali ili grizli :?
Meni nikad nije bio problem kad udare mene ali mi je uvek problem kad udare jedan drugog. Tad se umešam i kao papagaj ponavljam da to boli i da nije lepo. Ne pali uvek ali se mičemo od početka polako.
Nikad ih nisam namerno ubola, opekla, počupala i slično. Samo su to odradili i opet nisu skapirali - Matija je imao bliski susret sa peglom u uzrastu od nekih 16-17 meseci i, pogađate, ništa nije skapirao. Tek sa navršene 2 godine sam mogla da odahnem jer su naprasno skapirali da se nož i makaze ne diraju, da su pegla i šporet vrući, da su stepenice opasne i sl. Do tada sam samo sklanjala i ometala prilaz radijatorima i šporetu, peglala kad spavaju, noževe i makaze sklanjala iz njihovog vidokruga i sl.
ok, ok, očito nisam navela dobre primjere...
Bez daljnjeg, ne samo da ga ''puštam'' da radi sve što može sam, nego ga i učim tome oduvijek,
asistiram, objašnjavam...
evo jedan prikladniji primjer, baš od jučer...
u vrtiću, spremamo se da izađemo, Gabi uoči male plastične čaše, korištene, uljepljene sokom, i njemu na um padne da pije vode..
a ja mu ne dam da uzme tuđu čašu, tražit ćemo od tete novu, a ove dvije da bacimo u smeće
i tu nastaje rusvaj
jer on neće druge , on hoće baš te,
i tu nema više ni vremena ni prostora za objašnjavanje,
kantu za smeće gdje su završile te čaše on je bacio,
mlati okoli, udara, razbacuje sve stvari koje mu padnu pod ruku
i tuli li tuli,
i odmah udara, grize, grebe, štipa,
nema tu više nikakve mogućnosti za smirivanje.
Ili npr. vozimo se liftom koji na vratima ima prozorčiće,
i on sad hoće da otvori vrata da dodirne ''zid koji se kreće'',
ili bar malo prstiće da provuče ''samo da dotakne''...
To su te situacije koje mene muče
A stvarno sam u prvom postu navela glupe primjere, ispadoh iščašena 100%
Evo ja bih u prvom primjeru postupila tako da bi mu rekla da sad baš neće dobiti niti jednu čašu i da istog trena ide u auto i doma jer se tako ne može ponašati. Jer ne vjerujem da je bio tako žedan da bez vode ne bi izdržao do doma. Mora skužit da ne može ništa postići s takvim ponašanjem.
Tak ja Tei kad divlja u dućanu. Zapravo ja joj kažem da je istog trena nosim u auto da me tamo sama čeka dok ja ne kupim što treba. Naravno da ju ne bih ostavila samu u autu, ali ne ona ne ide tako daleko da to provjeri. Padne još koja suzica u tišini i onda se lijepo mirno sjedi u kolicima dok mama i tata ne kupe što treba.
Neki dan, kupili smo joj onu sapunicu s kojom se rade balončići. I sad ona hoće puhati sama, ja joj dam, ona prolije, složim drugu sapunicu, ona prolije i počne cviliti da hoće još. Ja lijepo oduzmem i objasnim joj da sam joj oduzela zato jer se ona ne zna lijepo igrati s tim i neda da joj ja držim posudicu dok puše balončiće. Dala sam joj tek drugi dan i onda je fino dala da joj ja držim, a ona da puše. Dakle, shvatila je.
Inače pročitala sam negdje na forumu kako je jedna mama (mislim da je to bila Realna) napisala da je ona svojoj kćerki objasnila kad je bacila igračku da ta igračka sad ide potražiti drugu djecu koja će se lijepo igrati s njom, a ne ju baciti. Ne mogu vam opisati kako to dobro funkcionira. Igračaka ode na par dana, a kad se vrati nema šanse da ju baci. Ne uduzmem joj odmah, nego s drugim upozorenjem, a do toga najčešće ni ne dođe više.
nej se ljutiti sad na mene
ali, zar ovim postupkom ne narušavaš samopouzdanje? naime kažeš joj da ne zna i zato neće držati bočicu , pa češ ti taj "posao" napraviti umjesto nje ... možda bi bilo bolje za nju da joj pokazuješ kako se bočica drži, kako se prolijeva i s njom uvježbati tu "vještinu" ... tako da zna sama držati bočicu i osjeća da je naučila još nešto - dobro za samostalnost i samopouzdanje
to ti govorim jer živim s jednim primjerom odgoja gdje su roditelji preuzimali na sebe ono što dijete (MM) nije odmah savladao, pa sad ne zna ništa raditi samostalno (npr. "muški poslovi" ), jer on kad je bio mali i pokazivao interes da od drva ili željeza nešto napravi uvijek je uskakao njegov otac koji bi to savršeno napravio (MM ne bi onda ni blizu savršenstva napravio i vjerovatno s puno grešaka)
šta je bitnije: savladati neku vještinu ili ne šporkati pod ?
Ne ljutim se. Moje je dijete jako samostalno i radi samo puno više stvari nego njezini vršnjaci i ja joj fakat dopustim da svašta isproba. Ne znam dal znaš o kakvoj kutijici pričam. To ti je ona visoka uska kutijica koje s prevrne ak ju samo takneš i jako se lako iz nje sve prolije. I nakon što joj se to dogodilo dva puta, nju je to jako ljutilo. Vani nije htjela puhati balončiće jer je bilo jako vjetrovito i nisu nam dobro ispadali.Pa ne znam kolko proljevanja po tepihu netko tolerira, al meni su dva bila dosta. Oduzela sam joj najviše radi njenog ponašanja jer kad sam samo predložila da joj pridržim, ona je zavrištala, zamahantala s kutijicom, zalijala mene, a ja takvo histeriziranje ne dopuštam. Ona je jako razumna i može joj se objasniti puno toga i ako jednom počnem popuštat na njezine živčane ispade mislim da sam pokopala svoj trud da od nje učinim smirenu osobu. Možda se ona nekom čini premala, ali kuži puno toga, jer kad ja ne odgovaram na njenje zahtjeve kad dođe s nekim cendranjem ili još bolje vrištanjem, a odmah nakon toga se promjeni i kaže smireno što želi, mislim da smo se razumjele. A samopouzdanja stvarno ima i ja ga podržavam. I moram reći da je jako rijetko cendrava, mi se sve dogovrimo lijepo, ponekad s puno objašnjavanja. Al ja volim o svemu pričat s njom i puno joj objašnjavat, i osim ovakvih izoliranih ispada, imam nekaj dojam kod pričam s odraslim čovjekom kak dobro komuniciramo.
MGrubi, jel smo si mi to udale za istog čovjeka? A zato njega često nema doma, mora trčat između dvije žene, jer po tvom opisu je to na dlaku ono kaj imamo doma
Mirekov stari je bio isti, ma baš isti perfekcionist kao i stari od TM i zato ovaj moj jadnik ko i tvoj, sad ima dve leve ruke, a sigurna sam da ne bi bilo tako da se stari uspio savladati i dozvoliti djetetu da vježba i proba, kakav god bio rezultat
Hvala ti, hvala ti, hvala...
Utješila si me baš. Imamo jako jako slične metode.
I kod mene je često taj sistem "čekanja u autu" do kojeg zapravo nikad nismo došli
U dosta situacija bude "...čuj sine, ili ćemo ovako ili nećemo nikako" i onda bude kako ja hoću i to bez ikakve drame,
ali ZAISTA samo kad je nešto opasno
(ako lijepimo slike po vratima JA sam zadužena za makaze, ili tako ili ništa od sličica).
Ali
u situaciji kao gore što sam opisala za obdanište, nemam više nikakvog pristupa svom djetetu,
tad, nit šta vidi, nit šta čuje,
teško mi ga je nositi sa vih njegovih 14 kila koje se histerično bacaju na sve strane,
ali da ne duljim,
puno mi pomaže ova razmjena informacija,
lakše je nekako čovjeku kad vidi da nije sam i usamljen u nekim situacijama.
Ja sam jako zagrijana za proširivanje porodice zadnje vrijeme,
ali kad se počne ovako ponašati pitam se kako bih da su dva???
Inače, ja praktikujem tri upozorenja:
prvi put samo kažem,
drugi put skrenem pažnju da sam nešto rekla,
treći put upozorim da će se desiti "to i to" ako ne bude kao što sam rekla.
I onda slijedi "to i to".
Upali u 90% slučajeva
Na ovome ti se divim!
Mi smo još u fazi učenja...
Ma, u fazi učenja smo cijeli roditeljski staž. Svako malo te nešto novo iznenadi, pa smišljaj kak sad. Pa što su stariji to su mudriji pa moramo i mi biti mudriji. Nekad se čini da što su djeca veća lakše je, a onda opet ti se nekad učini da je prije bilo lakše nego sad... zato nije jednostavno biti rodtelj.
OK mi je to da sve hoce sam, cak drago, naravno, a ak sam bolje volje i slatko
Al sta ako hoce sam obuci cipele, a uporno lijevu stavlja na desnu i obrnuto. (dobro, ponekad i pogodi, a kad pogrijesi kaze da mu je tako rekao prijatelj u vrticu)
Ako ga pustim da tako hoda, nece mu smetat (provjereno), ako mu pokusavam objasnit da ova ide na ovu nogu, onda se naljuti jer on zna sam.
To sad vise nije HOCU sam, vec ZNAM sam.
I razumijem i taj otpor protiv soljenja pameti, al ipak ne mogu ga gledat da hoda u obrnutim cipelama. I ne pale dogovori, razgovori i sl.
Pa se znamo i posvadjati, a bezveze :/
(to je ono kad nisam dobre volje, pa mi to nije slatko
Ja Lei nikad ne govorim ono što ne mislim i napraviti, a i ne govorim joj stvari koje nisu istina. Tako ja recimo nikad ne bih rekla da je igračka išla tražiti drugu djecu - mislim, ja nikad niti ne pokušavam pričati takve priče jer bih sama sebi smiješno zvučala. Možda netko to i može uvjerljivo ispričati
Ja sam recimo nedavno Lei uzela one čavliće za pikanje jer ih nije htjela spremiti i još ih je bacala po cijeloj sobi, a unaprijed sam joj rekla da to ne radi, i sad joj ih ne dam, ali joj kažem da ih ne može dobiti jer se ponašala tako kako je, a ne da su nekud otišli.
Eto, mi imamo igračke migrante
I pali!
ah kukulele, meni se sve vise cini da je poanta - kako ostati dobre volje ili 'bar' smiren cim veci dio vremena u zivotu (a pogotovo sa djetetom)...
jer, kad je tako, onda nam ni jedan odgojni 'problem' nije problem... ideja ti dodje samo tako... pravi pristup, prave rijeci, pravi ton, prava gesta, kreativna ideja - nekako spontano...
stvarno imam osjecaj da vise odgajam sebe nego luku...
To je točno sto posto. Evo jučer - vučemo se po kiši nakon mog posla do dućana, ja sam umorna, gladna, živčana od gužve i onda mi se Lea istrgne u dućanu iz ruke i ja poludim i viknem na nju. A u normalnim situacijama nam se to dogodilo puno puta (i sa slabijim razlogom, sad je htjela vidjeti neki autić) i ja to uvijek rješavam bez problema i bez stresa.
Mony, koliko dugo tvoj picek sam naopako oblači cipele?
Ja bih se na tvom mjestu malo strpila da ga prođe taj đir, mislim da je to bezbolnije nego da se sa trogodišnjakom svađam oko nečega tako nevažnog (sumnjam da si tako može iskriviti noge, ipak to neće trajati godinama, možda ni mjesecima).
Možda će prije odustati kad krene hodati po cesti u obratno obučenim cipelema jer će ga žuljati, ha, što misliš?
Mony, koliko dugo tvoj picek sam naopako oblači cipele?
Ja bih se na tvom mjestu malo strpila da ga prođe taj đir, mislim da je to bezbolnije nego da se sa trogodišnjakom svađam oko nečega tako nevažnog (sumnjam da si tako može iskriviti noge, ipak to neće trajati godinama, možda ni mjesecima).
Možda će prije odustati kad krene hodati po cesti u obratno obučenim cipelema jer će ga žuljati, ha, što misliš?
Igrao se sigurno sat vremena po igralistu na Jarunu u obrnuto obucenim tenisicama; isli do knjiznice u obrnuto obucenim sandalama - ne odustaje.
A takav je otkad je faca jer je on zaduzen da pomogne obuc slapice onda kada netko to ne moze u vrticu. I onda si valjda oni pricaju medjusobno i uce se koja je lijeva koja desna noga
Malo sam i tuzna sto mi ne dopusti da mu bar kazem koju o zivotnim mudrostima
Doista ne solim pamet...
Vi`š, vi`š! A ja se oduvijek pitam kak je moj MM ispao takav antimajstor, a njegov bi tata doslovno cijelu kuću sam sagradioMGrubi, jel smo si mi to udale za istog čovjeka? A zato njega često nema doma, mora trčat između dvije žene, jer po tvom opisu je to na dlaku ono kaj imamo doma
Mirekov stari je bio isti, ma baš isti perfekcionist kao i stari od TM i zato ovaj moj jadnik ko i tvoj, sad ima dve leve ruke, a sigurna sam da ne bi bilo tako da se stari uspio savladati i dozvoliti djetetu da vježba i proba, kakav god bio rezultatZnači - tata je kriv! Što mi i nije teško shvatiti, jer kad vidim kako titra nad Leom, te da ne bi dirnula ovo, ili ono, te koliko je često oprala ruke itd...., jasno mi je kak je bilo mom mužiću kad je bio mali...
Da ne spominjem da je i MM često na putu - a da mi razmijenimo slike da vidimo jel isti
Ovo je tako istinito!!! Često, osobito nakon što se zbog nečeg naljutim i viknem na Leu, zatečem samu sebe u stanju da razgovaram sa sobom i objašnjavam si da to nije u redu i da moram promijeniti pristup i da ću na neki njen ispad sljedeći put drugačije reagirati - ukratko - preodgajam samu sebe!stvarno imam osjecaj da vise odgajam sebe nego luku...
Vi`š, vi`š! A ja se oduvijek pitam kak je moj MM ispao takav antimajstor, a njegov bi tata doslovno cijelu kuću sam sagradioMGrubi, jel smo si mi to udale za istog čovjeka? A zato njega često nema doma, mora trčat između dvije žene, jer po tvom opisu je to na dlaku ono kaj imamo doma
Mirekov stari je bio isti, ma baš isti perfekcionist kao i stari od TM i zato ovaj moj jadnik ko i tvoj, sad ima dve leve ruke, a sigurna sam da ne bi bilo tako da se stari uspio savladati i dozvoliti djetetu da vježba i proba, kakav god bio rezultat
Da ne spominjem da je i MM često na putu - a da mi razmijenimo slike da vidimo jel isti
Vi`š, vi`š! A ja se oduvijek pitam kak je moj MM ispao takav antimajstor, a njegov bi tata doslovno cijelu kuću sam sagradioMGrubi, jel smo si mi to udale za istog čovjeka? A zato njega često nema doma, mora trčat između dvije žene, jer po tvom opisu je to na dlaku ono kaj imamo doma
Mirekov stari je bio isti, ma baš isti perfekcionist kao i stari od TM i zato ovaj moj jadnik ko i tvoj, sad ima dve leve ruke, a sigurna sam da ne bi bilo tako da se stari uspio savladati i dozvoliti djetetu da vježba i proba, kakav god bio rezultat
Da ne spominjem da je i MM često na putu - a da mi razmijenimo slike da vidimo jel isti
Hmmm... dosta sličnosti ima i kod mojeg, samo što MM nije često na putu... ali je u dežurstvima :?
Bolje ne, pustimo se u živjeti u slatkoj tlapnji da smo mu svaka od nas jedina i najdraža, uključujući i tebe, SirenoDa ne spominjem da je i MM često na putu - a da mi razmijenimo slike da vidimo jel isti
Protiv sam učenju kroz bol. Pokazala sam joj da su škare oštre, da voda može biti vruća, da vilica bode...Ali tako da je to nije zaboljelo, ali da je ipak osjetila osobinu tih predmeta.
A kada me udari, počupa ili ugrize (a to jaaako rijetko), ne vraćm joj istom mjerom da bi shvatila da to boli. Kažem joj: nemoj to mamu boli. I tebe je boljelo kada si pala – i pokažem joj npr. krasticu na koljenu. Mislim da može i tako povezati da nešto boli.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom