učenje kroz bol

[mamasch]

Ah Mony, malac ti je pravi frajer. Ne daj se da te izdivlja, moramo mi roditelji biti hladne glave i pod kontrolom, koliko god je to zbilja nekad teško.
Mene trenutačno Stela tlači da stalno uvlačim ladicu od tastature jer hoće uzeti baš neku knjižicu koja stoji na polici stola ispod tastature, i to me baš živcira jer želim nabrzak prolistati postove i ugasit komp da se mogu poigrat sa klincima. Ali ne mogu joj to objasnit i tlačit će me dok ne popiz... i ugasim komp. Evo sad i Sven trga slikovnicu samo da mi ju može stavljat u krilo da ju zalijepim. Znam koliko su klinci uporni.

Budi ti upornija od svog malca i izdrži tu fazu...

[Leina mama]

Mamasch, ja se tebi divim i skidam ti kapu jer izdržavaš s dvoje malih svojeglavaca. Ja ponekad izludim s jednom i ne mogu si zamislit kak bi bilo da imam još jednu istu takvu :/

[mamasch]

Leina mama, ma stvar kod duplića ti je takva da se od rođenja navikneš sve uduplo, i da ti je tempo zbilja lud. Dobra stvar je što sam stalno doma s njima iako mi se fond riječi drastično smanjio i ne znam kaj se događa po gradu ni koliko koštaju šišanje poluduge kose ili nove tenisice (barem otprilike). Nezgodno je što s duplim kolicima ne možeš u tramvaj, dućan, pa čak ni po pločniku po kojem bi htio ići jer je preusko, i onda ti se još prolaznici žale "Baš ste sad morali prolaziti sa velikim kolicima", ali eto to su sve draži majčinstva. Malo se zezam - neizmjerno je zadovoljstvo imati dvije bebe odjednom i stvarno moram priznati da bih bila u ludnici da nisu dobri, da ne spavaju cijelu noć, da nisu zdravi i prilagodljivi raznoraznim okolnostima.

[vertex]

Tak ja Tei kad divlja u dućanu. Zapravo ja joj kažem da je istog trena nosim u auto da me tamo sama čeka dok ja ne kupim što treba. Naravno da ju ne bih ostavila samu u autu, ali ne ona ne ide tako daleko da to provjeri.

Mislim da s ovim moraš pripaziti, jer se lako može dogoditi da ona jedanput zaista odluči provjeriti što ćeš učiniti.

[Leina mama]

Mamasch,

[TeinaMama]

Tak ja Tei kad divlja u dućanu. Zapravo ja joj kažem da je istog trena nosim u auto da me tamo sama čeka dok ja ne kupim što treba. Naravno da ju ne bih ostavila samu u autu, ali ne ona ne ide tako daleko da to provjeri.

Mislim da s ovim moraš pripaziti, jer se lako može dogoditi da ona jedanput zaista odluči provjeriti što ćeš učiniti.

Ništ, spakirala bi se i otišla doma s njom.... kaj drugo...

[vertex]

Ma naravno, ali onda će ona znat da govoriš bez veze i dovest ćeš se u glupu situaciju. Hoću reći, bolje se držati nečeg izvedivog.

[TeinaMama]

Ma naravno, ali onda će ona znat da govoriš bez veze i dovest ćeš se u glupu situaciju. Hoću reći, bolje se držati nečeg izvedivog.

Ja bih rado prihvatila tvoj savjet što raditi kad ti dijete počne u dućanu cvilit da se neće voziti u kolicima, onda ga nosiš pa hoće dolje, onda pustiš dolje pa hoće pobrat svu mačju hranu s polica zato jer su miceki na slici.... nije često ali dogodilo nam se nekoliko puta. A moram joj onda s nečim "zaprijetiti". Stvarno ne znam kak drugačije :/
Ak ima ko kaj pametno pišite.

[vertex]

Teško je dati pravi savjet kad se i djeca i roditelji tako razlikuju. Sad s D. radimo ovako: ako neće više u kolica, kažemo da može vani, ali se stvari s polica ne smiju uzimati i treba biti blizu nas. Ako ne sluša, kažemo da će morati opet u kolica. On često posluša (blaženo dijete), ali nekad ne. Onda ide u kolica i "cvili", a mi spizu završavamo užurbani i nervozni, pokušavajući mu zaokupit paznju drugim stvarima. S A. je bilo svega, ali se više jednostavno ne sjećam što smo točno radili. Ali se dobro sjećam (i sad utvrđujem gradivo) da ako već idem nešto muljat, onda mora bit savršena muljaža bez mogućnosti da me se otkrije, jer inače mi dođe na naplatu s velikim kamatama. Samo sam ti na to htjela skrenuti pažnju.
(A mislim da je možda perspektiva sjedenja u autu nasamo malo i plaši pa je zato tako djelotvorno? Oprosti, sad sam baš navalila, neću više.)

[filipova mama]

Naš Filip je bio toliko živahan da se nije ni stigao pošteno naljutiti ili naduriti zbog nečega. Recimo, nešto mu nismo dozvolili i on se spremao u plač i za sekundu pažnju mu je osvojilo nešto deseto. I tako stalno...Nikad nije stigao nepraviti poštenu scenu i zaurlati. Zato smo kasnije kada je krenuo u školu imali problema s njegovom koncentracijom. Zvrk mali

[TeinaMama]

(A mislim da je možda perspektiva sjedenja u autu nasamo malo i plaši pa je zato tako djelotvorno? Oprosti, sad sam baš navalila, neću više.)

Teu plaši bilo koja opcija da mama uopće nekud ode bez nje. A da sam bar nekad otišla.... doma sam s njom, ne radim, a ona zapravo stalno cvili za mnom. Ak kažem da idem na wc ona odma: I ja, i ja! A kaj da se radi... Tak da ak joj zaprijetim da ide sama u auto teško da bu to iskušavala (nadam se )

[aries24]

ja sam već luda
noa tuče sve oko sebe, tj. nas ukućane
onako, u prolazu, iz fore
najgore je što tuče avu, pljusne ju po licu, nikad ne znaš kad će, a ima udarac da ti suze frcaju
već mjesecima mu objašnjavam da to boli, nije lijepo, ne udarati nego dragati i ljubiti, ne govorim mu s visoka, čučnem da budemo oči u oči, al on ne želi gledati u mene nego okreće glavu i pokušava mi odvratiti pažnju nečim drugim....
ko da pričam zidu
nakon svakog tog ispada i mog objašnjavanja pomazim ga i poljubim
jako pazim da se ne osjeća zakinut zbog ave, dajemo mu puno više pažnje nego njoj, usred igre on se sjeti nekoga zveknuti, onako, valjda iz ljubavi
to ponašanje je počelo i prije ave


kako ga odviknuti od tog udaranja????

[tulip]

Moj udara, grize i čupa, i to kad je dobre volje. Onako kad je razdragan i kad se npr. igramo svi skupa na krevetu. Ja od iznenađenja i boli obično dreknem. Onda on bude van sebe od žalosti, pa plače i ljubi me i kaže "evo ti pusicu, sad će proći". A zadnjih dana ima i novu foru, čim nešto tako napravi i vidi da se ljutim, kaže nešto u stilu: "budi mi vesela, ajde se smij, nemoj biti tužna, budi mi dobra mama..." i slično. Nije mi jasno odkud mu to, ali on to tako dobro izvede (odglumi?) da već stvarno liči na manipuliranje i nisam sigurna da li je stvarno jako tužan jer vidi da me boli ili je skužio da to pali. Više nemam ideja kako da prekinem te bolne igrice, uvijek imam neku modricu, a uspjeli smo se neki dan MM i ja čak ozbiljno posvađati oko toga. U smislu da li treba dijete u takvim situacijama dobiti po prstima ili guzi, ili se pošteno izderati na njega, jer moje nježne metode očito ne pale. A ja te "strože" metode ne mogu podnijeti, dobijem nervni slom. To mi izgleda ko odgoj pomoću straha i pokazivanja moći.

[Lukina mamma]

ja sam već luda
noa tuče sve oko sebe, tj. nas ukućane
onako, u prolazu, iz fore
najgore je što tuče avu, pljusne ju po licu, nikad ne znaš kad će, a ima udarac da ti suze frcaju
već mjesecima mu objašnjavam da to boli, nije lijepo, ne udarati nego dragati i ljubiti, ne govorim mu s visoka, čučnem da budemo oči u oči, al on ne želi gledati u mene nego okreće glavu i pokušava mi odvratiti pažnju nečim drugim....
ko da pričam zidu

Luka ima slične ispade. Bili smo jučer na plaži (Luka, ja, obje bake, teta i djed). I čim nas je ovako puno, on poludi. Ionako je živ i ne može sekundu biti na miru, ali jučer me jednostavno bilo sram. Sad ima fazu bacanja kamenčića. Bilo je zgodno dok je bacao u vodu, ali onda je počeo birati veće komade i gađati iz čista mira ljude po plaži. Strašno!
Kad tako nešto krene, čučnem do njega i kažem mu da to nije u redu i da će teta plakati ako ju pogodi. On se samo smijulji, isteže i izvija da izbjegne moj pogled i što da mu radim?!
Inače, jednu baku koju rjeđe viđa voli udarati i primijetila sram da što veću scenu napravimo oko toga (tipa ne smiješ tući...) on još više tuče. A ima jaku ruku. Trebalo bi ostati miran u takvoj siutaciji i potpuno ignorirati, ali treba izdržati 6-7udaraca.
Mene ne tuče, ali se baci na pod i urla i to obožava raditi po dućanima. Ne tučem ga po guzi jer znam da mu time dajem loš primjer, ali često sam sva jadna i bude mi neugodno.
Očito je sad u nekoj (do sad najgoroj fazi). I posebno voli izvoditi kad nas ima više. EVo, danas smo sami i bio je dobar. Malo se igrao sam, malo samnom, malo gledao crtiće i sad je na popodenvnom spavanju. Pa se ja mogu malo jadati.

[Lukina mamma]

Više nemam ideja kako da prekinem te bolne igrice, uvijek imam neku modricu, a uspjeli smo se neki dan MM i ja čak ozbiljno posvađati oko toga. U smislu da li treba dijete u takvim situacijama dobiti po prstima ili guzi, ili se pošteno izderati na njega, jer moje nježne metode očito ne pale. A ja te "strože" metode ne mogu podnijeti, dobijem nervni slom. To mi izgleda ko odgoj pomoću straha i pokazivanja moći.

MM i ja ako se zbog nečega svađamo, onda je iz istog razloga kao i vi. Mislim da je to dilema većini roditelja- lupiti ili ne? Toliko čitam o tome i na ovom forumu i pričam s drugim roditeljima i nitko nije dovoljno pametan. Danas je uvriježeno mišljenje da je zabranjeno djecu udarati i fizički ih kažnjavati. Mislim da je negdje i u obiteljskom zakonu navedena zabrana fizičkog zlostavljanja svake vrste (nisam stručna u tom području pa me slobodno ispravite).
Mene su moji roditelji znali dati po guzi, čak bi i pljuska pala. Sjećam se nekih od takvih scena i naravno da ni mije u lijepom sjećanju. Zato ne bih htjela da mi dijete bude jednom u istoj situaciji.
Super dadilje po Tv-u govore da djetetu treba točno definirati granice ponašanja. One su neposluh rješavale tako da bi dijete poslale u sobu ili neki kut da promisle i da se smire. Prakticirala sam to nekoliko puta i moram reći da je upalilo. Samo treba imati čelične živce jer mi se Luka derao iz petnih žila iza zatvorenih vrata. Nakraju se smirio i pustila sam ga van. Niti to mi ne izgleda kao najbolje rješenje jer je takon takvog plača izmoren i sav crven u licu. Ne znam kako da ga kaznim da nauči što smije a što ne. :?

[ronin]

Lukina mama možda bi bilo bolje od zatvaranja imati neku "mirnu"stolicu,kut ili stepenicu ako već prakticiraš mjesto gdje će se smiriti.?To funkcionira kod mog starijeg,kod mlađeg još ne pokušavam,premali mi je za to.Do slejdeće godine još ne mislim pokušati to s njim. :/

[Lukina mamma]

Lukina mama možda bi bilo bolje od zatvaranja imati neku "mirnu"stolicu,kut ili stepenicu ako već prakticiraš mjesto gdje će se smiriti.?To funkcionira kod mog starijeg,kod mlađeg još ne pokušavam,premali mi je za to.Do slejdeće godine još ne mislim pokušati to s njim. :/

Možda imaš pravo, to zvuči manje strašno. Ali, ja ga ne zaključavam, da ne ispadne da teroriziram. Stojim na vratima i pričam s njim dok se ne umiri. Definitivno je premali za drastičniju kaznu. A što se tiče mirne stolice, on jednostavno pobjegne s nje i onda se lovimo. Tako da se nije pokazalo kao dobro rješenje.
Ali, priznajem, pitanje ti je mjestu.

[Lukina mamma]

Lukina mama možda bi bilo bolje od zatvaranja imati neku "mirnu"stolicu,kut ili stepenicu ako već prakticiraš mjesto gdje će se smiriti.?To funkcionira kod mog starijeg,kod mlađeg još ne pokušavam,premali mi je za to.Do slejdeće godine još ne mislim pokušati to s njim. :/

Možda imaš pravo, to zvuči manje strašno. Ali, ja ga ne zaključavam, da ne ispadne da teroriziram. Stojim na vratima i pričam s njim dok se ne umiri. Definitivno je premali za drastičniju kaznu. A što se tiče mirne stolice, on jednostavno pobjegne s nje i onda se lovimo. Tako da se nije pokazalo kao dobro rješenje.
Ali, priznajem, pitanje ti je na mjestu.

[Lukina mamma]

Sorry, dvaput samo poslala. Moja greška...

[tulip]

Ja sam mojem par puta rekla nek sjedne na kauč dok se malo smiri i otišla u kuhinju. Sad zna i sam reći "idem se malo smiriti" kad je uzrujan ili kad se rasplače jer mu nešto ne dozvoljavam. Inače ne upotrebljavam to dosljedno, možda zato i nije baš efikasno, mogla bih se potruditi pa da vidim je l stvarno djeluje.

[lucky day]

Trebalo bi ostati miran u takvoj siutaciji i potpuno ignorirati, ali treba izdržati 6-7udaraca.

ja mislim da se ne treba izdrzati te udarce, pogotovo zato sto su namjerni...
ja luki uhvatim ruku u zraku i dovoljno cvrsto ju drzim a i njega ako se pocne otimati i odlucnim tonom mu govorim u stilu 'nemoj me udarati, to mamu boli'...
ne ocekujem da se potpuno smiri od tih rijeci (jer su samo zabrana, bez alternative) pa brzo nakon njih pokusavam nesto drugo smisliti - draganje ('draaaga mama, draaagi luka' kod njega jos uvijek pali vise-manje) ili poticanje na neku sasvim drugu aktivnost, igru...
cvrsto ga drzim neko odokativno vrijeme - isto ne ocekujem da se pod prisilom stiska potpuno smiri...
to mi je vise kao 'samooobrana'... i cekanje barem malog pomaka u njegovoj namjeri a to osjetim po nacinu na koji se migolji ---- sorry, ne znam to bas dobro objasniti...

i naravno - tu ima varijacija na temu...
a i puno ovisi o tome kakve sam ja volje... jer kad sam lose volje, kako napisah - ideje za preokretanje paznje mi teze dolaze... pa se situacija zna zakomplicirati...

ali sad kad udaranje nije vise ugalvnom slucajno ili neka vrsta istrazivanja vlastite snage kao kod recimo jednogodisnjaka ili 1 1/2 godisnjaka - mislim da nije dobro trpiti udarce... jednako kao ni ne poluditi ili raspametiti se zbog toga - jer mislim da treba jos vremena proci da u potpunosti skuze da udaranje nije u redu...

i da, luka nije dijete koje je izuzetno temperamentno... tak da ne znam kako bi ovo funkcioniralo kod jako zive djece...

[mamasch]

Moji klinci su oboje jako temperamentni i u zadnje vrijeme povremeno jedno drugo znaju lupit zbog neke igračke ili iz frustracije, ali nikad nisu udarali nekog od odraslih, baš nikad. Nisu niti pokušali.
Za smirivanje koristimo odlazak u kut kauča, među jastuke i tu dijete može cviliti i udariti rukom u jastuk koliko želi, uglavnom je to desetak sekundi, onda već skuže da su na ignoru i da nisu zanimljivi sa svojim ispadima pa se smire i žicaju da im dozvolimo da siđu. Kad se smire pitaju nas da li mogu sići s kauča, i to je uglavnom to. Ponekad, kao kod tulip, sami odu na kauč uz gunđanje "slusa mamu, slusa mamu" (to je uglavnom kad vide da sam na rubu i da ću planut svake sekunde).

Mislim da roditelj treba biti u nekim stvarima dosta strog i nepopustljiv, pogotovo kod dječjih ispada bijesa i udaranja drugih. Djetetu neće biti ništa ako na takve ispade roditelj reagira sa slanjem na smirivanje ili ako povisi ton, to je manja šteta nego da dijete nekome razbije glavu ili ugrize do krvi, to zbilja nije ni dio igre ni učenja nečeg novog i ne treba se tolerirati ni biti preblag i pretih kad dođe do udaraca.

ja mislim da se ne treba izdrzati te udarce, pogotovo zato sto su namjerni...
ja luki uhvatim ruku u zraku i dovoljno cvrsto ju drzim a i njega ako se pocne otimati i odlucnim tonom mu govorim u stilu 'nemoj me udarati, to mamu boli'...
ne ocekujem da se potpuno smiri od tih rijeci (jer su samo zabrana, bez alternative) pa brzo nakon njih pokusavam nesto drugo smisliti - draganje ('draaaga mama, draaagi luka' kod njega jos uvijek pali vise-manje) ili poticanje na neku sasvim drugu aktivnost, igru...
cvrsto ga drzim neko odokativno vrijeme - isto ne ocekujem da se pod prisilom stiska potpuno smiri...
to mi je vise kao 'samooobrana'... i cekanje barem malog pomaka u njegovoj namjeri a to osjetim po nacinu na koji se migolji ---- sorry, ne znam to bas dobro objasniti...

Kad se Stela i Sven krenu tući, reagiram ovako kao lucky day (tako smirujem dijete koje je započelo šoru, a drugo dijete udaljavam kojih metar-dva, da smirim "krivca" ali da drugi sudionik ipak bude prisutan).

Lukina mamma, može (netraženo) mišljenje? Mislim da bi mene više bilo sram da mi dijete nekome razbije glavu kamenom nego kad bih podviknula pred svima na njega i možda ga čak odvela s plaže (recimo, za kaznu?). Tvoj kikač isprobava granice, ali u opasnim situacijama i mislim da se pod hitno trebaš postaviti drugačije, odlučnije i dati mu do znanja da se nikako neće tolerirati njegovo ponašanje. Nitko ne treba trpiti ni jedan udarac a kamoli 6-7 (!). Sorry, ali na takvo ponašanje roditelj NE TREBA ostati miran nego treba reagirati iste sekunde ( i ne samo roditelj nego i osoba koju dijete udara, naravno ne galamom ili kažnjavanjem nego zvanjem roditelja da dođe i reagira).

[Lukina mamma]

Lukina mamma, može (netraženo) mišljenje? Mislim da bi mene više bilo sram da mi dijete nekome razbije glavu kamenom nego kad bih podviknula pred svima na njega i možda ga čak odvela s plaže (recimo, za kaznu?). Tvoj kikač isprobava granice, ali u opasnim situacijama i mislim da se pod hitno trebaš postaviti drugačije, odlučnije i dati mu do znanja da se nikako neće tolerirati njegovo ponašanje. Nitko ne treba trpiti ni jedan udarac a kamoli 6-7 (!). Sorry, ali na takvo ponašanje roditelj NE TREBA ostati miran nego treba reagirati iste sekunde ( i ne samo roditelj nego i osoba koju dijete udara, naravno ne galamom ili kažnjavanjem nego zvanjem roditelja da dođe i reagira).

Mamash, hvala na savjetu. Dobrodošao je. Možda nisam dobro nešto objasnila, ali kad mi dijete krene se ponašati kao što sam gore opisala, ne ponašam se ravnodušno ili čekam i gledam kako će to završiti. Zgrabim ga ili zavičem na njega. Čak sam ga i odvukla od tamo s plaže da se smiri.
Naravno da ga neću pustiti da divlja.To sam već negdje gore napisala. Isto sam razmišljala na glas kad sam rekla da ne vidim svrhu ga u takvoj situaciji udariti po guzi jer znam da je to samo trenutno rješenje i njemu a njemu i dalje zeleno svjetlo da tako i on smije udarati.