Druzeci se sa Rodinim portalom i forumom, postala mi je najnormalnija stvar na svijetu da se beba iskljucivo doji nakon rodjenja, da ne postoji definitvan rez kada se s dojenjem prestaje, da se radi o vrlo individualnom, ali prekrasnom i nezamjenjivom iskustvu za bebu i mamu.
No, razmisljala sam malo o tome kada sam zapravo prvi put cula za "produzeno dojenje". Moram priznati da ne znam sto je tocna definicija produzenog, da li nakon one godine dana kada su neke starije preporuke govorile da se prestane ili neka druga?
U svakom slucaju, najjasnije se sjecam situacije kada je prije nekoliko godina jedna draga prijateljica spomenula 18-mjesecnu kcerkicu svoje sestre koja jos uvijek doji jer ne zeli prestati. Danas znam da je to mala pametnica, no pamtim da sam se tada nemalo iznenadila. Do koje dobi se po mom tadasnjem vidjenju beba doji zasta se ne sjecam, no zbog ovih ili onih razloga meni je tih 18 mjeseci zvucalo neobicno dugo.
Onda je dosao na red jedan mali bebac, a ja se nadam da smo za sada tek na pocetku naseg puta.
Kakva je situacija sa vama? Kada ste prvi put cule za produzeno dojenje?