Ma daleko je to od ljutnje, al nije mi baš ni ugodno svaki puta namještat kiseli osmijeh i razmišljat da li da idem u objašnjenja, jer ok sada dok je još u kategoriji bebe (premda obožavam robicu u kojoj izgleda kao prava djevojčica u malom - tipa haljinica - nije nužno rozna i balerinkice i čipkaste čarapice i mašnica u kosi..) i ne razumije o čem se radi, ALI šta kada počne kužiti kojega je spola, sa kojih 3-4 god, i nađe se nekakav bakutaner, koji "samo pita"?
Maloj nećakinji MM, koja se zove Matija, par baba i vrtićka djeca su zagorčale gotovo godinu dana života jer su joj govorili i rugali se da je to muško ime. Nevjerojatno koliko je bila zbunjena i tužna.
Eto zato to ne volim! MOžda sam nekome čudna, al hajde da mi netko kaže da takve stvari , u ovom slučaju, nemaju nikakvog odraza na dječju psihu. Bolje spriječiti nego liječiti.