Trauma s poroda
Već neko vrijeme pratim forum pa sam i ja odlučila podijeliti svoju priču s vama.Dosad sam imala dva poroda.Prvi je protekao relativno dobro ,ali mi je trebalo sedam godina da se odlučim na drugi porod o kome ću napisati priču.Ostala sam trudna s 29 godina i bila sam jako sretna kao i mm.Mislila sam da će mi druga trudnoća i porod proteći kao i prva:kako sam se samo prevarila.Dobila sam jako puno kila što je bilo medicinski i zdravstveno neprihvatljivo.U 9 mjesecu trudnoće povremeno se dizao šećer pa sam morala paziti na prehranu.Dva tjedna prije poroda počeli su pripremni trudovi i bila sam otvotena 1 cm.Psihički sam se pripremala na porod ,ali kad mi je dan prije otišao čep uhvatila me panika. 18.05. oko 23 sata suprug me odvezao u rodilište gdje su me pregledali dežurni liječnici i rekli da će me staviti u predrađaonu.Cijelu noć sam tamo ležala i slušala povike dugih rodilja i rođenje njihove djece.
Mislila sam ja neću nikad rodit.U 7 sati ujutro osjetila sam kako mi plodna voda curi niz noge.Dežurna liječnica je rekla da se nešto dešava.Odmah sam tražila epiduralnu na što mi je odgovorila da će o tome donjeti odluku jutarnja smjena.Trudovi su bili sve jači i nakon cca pola sata aparat je pokazivao trudove 110.Mislila sam da ću umrijet suze su mi nekontrolirano tekle naravno nikoga nije bilo.Tu i tamo bi se pojavila babica ili spremačica tek toliko da vidi da li sam živa.Doktor se pojavio u 9 i 15 sati i pregledao me te mi hladno rekao da je kasno za epiduralnu.
Setra je rekla da pređem u rađaonu na krevet.Sva sreća da se tada našla jedna mlada babica koja je sjela kraj mene i držala me za ruku.
Zadnjih 45 min. molila sam Boga da me uzme jer je to bila nenormalna bol.Doktor F. je prokomentirao da više nema normalnih trudnica nego utovljenih na što sam mu rekla da me on neće porađati jer da se i veterinar bolje ponaša prma mojoj kuji.Nisam dobila ništa protiv bolova ni drip jer je doktor S.rekao da bi mi se maternica raspala i da su rijetke žene koje imaju takve pravilne trudove.
9 i 45 Prešla sam na kobilu gdje me ponovno doktor pregledao i sestra je otrčala po još jednog doktora i dovukla neki aparat što sam kasnije saznala da je vakum.Kad sam tiskla s doktorom na trbuhu polako sam počela misliti da to neću preživjeti .Doktor je rekao još jednom jako i moja beba je bila vani ,ali nije disala ,ljubičasta i izobličena.
Sestra je komentirala ovo je dijete ogromno.4910 g i 59 dugačka.
Moja kćer je rođena nakon 3 sata ,ali ja sam kompletno pukla jer je promjer glave bio 36 cm .Nakon toga osoblje je promijenilo ponašanje i svi su bili izuzetno ljubazni .Moja beba je rođena sa hematomom na lijevoj strani glavice ( posljedica vakuma ) slomljenom ključnom kosti i oštećenim desnim kukom.Hvala Bogu da je normalna kuk i ključna kost su se vratili u normalu ,ali ja i dan danas kad vidim trudnicu počnem se trest iako bi mm imao još jedno dijete čekat ćemo neko privatno rodilište
jer ovoakav porod ne bi sigurno preživjela još jednom.
 |
|||
Odgovori s citatom
melibeli prvotno napisa
) ili žene iz sasvim ruralnih krajeva kojima je sve u bolnici bilo ok :? uključujući i dvije tuš kabine na cijeli odjel 1 ili 2 wc-a te svi začepljeni odvodi, premale halje koje su glumile spavačice i nedostatak čistih plahti (sestre su se prijetile da ne prljamo-krvarimo jer nećemo dobiti druge :shock: ) i uglavnom se takvo mišljenje uzimalo kao mjerodavno! :shock: 
-mislim, ja se ovoga ne bih ustručavala ako postoje prihvatljivi uvjeti za ovakvo nešto-znači ne dovodit se u rizik da se moraš vozit, da ti suprug paničari po cesti dok se previjaš...al opet, ne događaju se trudovi i porod samo po danu, kad je sunčano i toplo...
e pa dakle... 
...
a ne da dolazimo glumiti i cendrati. 
