Ma katastrofa. al dogadja se svugdje - i u Puli , Slavonskom Brodu, Splitu, Zagrebu......
Ja svoju priču nisam detaljno opisala, jer još i nakon 5 godina ne mogu evocirati te uspomene u smislu cijele priče. Rodila sam u Petrovoj u Zagrebu, imala sam i poznatu dr., doduše na drugom odjelu, ali bila je tamo, dolazila, ineteresirala se, ali opet katastrofa. Od prvog dolaska u bolnicu (12.2.), višekratnog vraćanja ("Gdje stanujete, aha blizu, odite doma pa se vratite ako trudovi ne prestanu..."), do poroda (hitan CR, prije drip-maximalni, epiduralne jer kao neću izdržati porod nakon par dana mučenja...), pa do intenzivne, odjela babinjača.....
Nisam mogla dojiti, mlijeko mi nikada nije došlo iako sam je 4,5 mjeseci uporno pokušavala...imala sam traumu takvu da za 2. dijete nisam htjela niti čuti.
Ipak, sad čekam drugog dečkića. Za dva mjeseca ću ponovno proći tu agoniju. Kako, ne znam. Mozda će oaj puta biti bolje. Prvo sam mislila da ću obavezno "tražiti" CR, a sada sam ipak odlučila da ću probati prirodno.
Jedino što sam promijenila ovoga puta jest da pratim trudnoću kod dr. koji radi u Petrovoj, ali privatno. Ne želim biti u toj bolnici ni minutu duže nego što je nužno. A ovako sam njegova pacijentica, ako mi on i ne bude na porodu, sigurna sam da će tamo zvati i možda skrenuti pažnju barem sestrama da budu kolko toliko pristojnije.
Svim curama koje imaju traume od poroda želim da što prije zaborave i da ih to ne sputa u planiranju druge, treće.......bebe.