...na 6-9 :D
Ne mogu vjerovati da mi dijete ima već 6. godina!
Proletjelo je u trenu.
Zaboravila sam stvari za koje sam tvrdila da ih nikada neću zaboraviti. Znate ono - prvi zub, riječ, korak. Uvijek sam tvrdila da meni radosnica ne treba, jer kak bi ja to mogla zaboraviti?! A danas kužim da me je spasila moja mama koja je sve potajice zapisivala :?
Propustila sam događaje neke stvari, pa se sad lupam po glavi.
Dizala sam frku oko ne-baš-tako-jako-bitnih stvari. I često se pitala da li bi bila bolja mama da manje radim, da ne pokušavam toliko toga uskladiti...
Istodobno sam sretna i prestrašena od onoga što nas još sve čeka u odrastanju.
Ali moj mali/veliki dečko ipak tvrdi da sam najbolja mama na svijetu![]()
Ja sam nakon dugo vremena sva zbunjena i suze mi cure dok listam slikice...
I još uvijek ne mogu vjerovati da moja beba danas ima 6 godina![]()