A gdje sam ja...

[misho]

...dugo sam pokušavala nešto napisati na ovu temu, a onda mi se činilo da ću biti krivo shvaćena( kao loša mama, nesposobna de se brine o svom djetetu; a što bi da imam 3 djeteta...). Stvarno ne znam odakle bih počela jer kakva mi je zbrka u žživotu , tako mi je i u glavi.
Živimo mm, naša beba i ja u stanu, u gradu u kojem nemam nikaoga na koga bih se oslonila, da mi priskoći u pomoć. Sve sam to uspijevala, ali sam se jučer slomila. Pogledala sam se u ogledalo, i pomislila: Bože moj, a gdje sam u svemu tome ja?! Moja beba je super i ponosna sam na nju, dojim je, ona je vesela(bojim se da cu svojim nezadovoljstvom uništiti njen maleni osmijeh)... A ja nemam vremena niti do wc-a. ( Kada mi neke žene kažu kako nemaju vremena za sebe, a bile su jučer kod frizera ili su samo počupale obrve, zanijemim, samo mogu sanjati o frizeru.
Najveći je problem što mi mm ne pomaže oko malene, on skuha, kad mu ja kažem, popegla, usiše, ali mi ne pomaže oko malene. A ja sam tako umorna. On je ne zna uspavati, nikada nije s njom otišao u šetnju, a ja se bojim ostaviti ju s njim jer ona zaceni od plača , a on ju ne zna smiriti. To mi digne tlak, onda mu je uzmem i ljutim se. Osjećam da smo se udaljili, dok sam bila trudna , bilko nam je super, bio je tako brižan, a sad... Mislim da sam ja kriva jer nemam strpljenja mu pokazati kako s njom nego se ljutim, a njega to sve više i više odbija. Ne mogu podnijeti da mi netko kaže kako on "to ne zna". U čemu griješim? Kao da je malena samo moja?! Uvijek sam zamišljala nas kao sretnu obitelj, sad mi se čini da to nismo i sve više počinjemo nalikovati na moju obitelj( moje roditelje), a cijeli sam život govorila da to NIKADA neću biti.
Malena mi plače, pa moram ići u sobu.

[AndrejaMa]

Mislim da znam što i kako se osjećaš, pa ću ti pokušati kratko odgovoriti.

Pokaži mu kako se brinuti za djete. I ne mora to biti savršeno stavljena pelena ili u tren smireno djete. Ni tebi to nije polazilo za rukom prvi puta, zar ne? Pozovi ga da se zajedno brinete, nemoj misliti da će te odbiti. Možda se i on boji i možda se i on slično osjeća. I ja sam ispočetk agovorila: daj, ja ću, to se ne radi tako. I naravno da je MM izgubio interes. Kad sam shvatila o čemu se radi, lijepo smo sijeli, ispričali, i sad znamo kako bi to trebalo biti. A što se tiče vremena za sebe - ima nas kojima je sve drugo na prvom mjestu, a mi same sebi tamo daleko, daleko na kraju i iza kraja. Ali s vremenom ti se desi ovo što ti se dešava. I onda shvatiš da za pola sata vremana za sebe djetetu neće ništa nedostajati da bude s tatom, pa čak i sa susjedom, ako nemaš nikog svog (kao ni mi), a ti se u miru istuširaj, počupaj ili bilo što što tiu čini zadovoljstvo. Bit ćeš mirnija ti, a time i tvoje djete.

[martinaP]

Ostavi TM-u dijete (sito, naravno) i izađi pol sata vani, za početak. On će se nekako snaći (pa ni ti na početku nisi znala što i kako, polako si učila družeći se s malenom). Tako če polako i on naučiti kako je smiriti, presvući, itd. (što po tvom mišljenju i neće biti savršeno, ali to uopće i nije cilj).

[TeinaMama]

Čini mi se da imaš strah da se tvoj muž ne može brinuti o bebi kako treba pa se on ni ne želi mješati jer je upoznat s tvojim razmišljanjem. Nitko ne voli da ga se stalno kritizira pa tako on izbjegava situacije u kojima bi mogao dobiti kritike. Zato mislim da bi ga stvarno ponekad trebala ostaviti samog s bebom pa neka se snalazi. Možda će mu čak biti lakše kad zna da ga nitko ne gleda i ne ocjenjuje.
Ja sam npr kad je Tea navršila mjesec i pol krenula na aerobic. To znači da mi je minutu prije polaska Tea još bila na sisi, onda sam ja odjurila na aerobic, odvježbala sat vremena i trka doma. Bilo mi je na neki način naporno, ali na neki drugi način me opuštalo. Ili sam ju znala ostaviti s tatom i otići na pola sata prošetati psa.
MM ju isto nije želio voditi sam u šetnju dok je bila jako mala i nije mi bilo krivo zbog toga jer sam znala da mu je neugodna pomisao na to da počne plakati usred grada pa da kao svi gledaju u njega kak se ne zna snaći. Ali zato ju je pazio doma.
I mogu te utješiti da će sve biti bolje kad će ti beba još malo porasti. MM i Tea sad odu npr. u vožnju s biciklom pa svrate do jedne bake pa do druge pa ne znam kud sve ne i nema ih cijelo popodne.
Drži se samo i nađi vremena za sebe, makar počela s tim da ostaviš mužu bebicu na 15 minuta i prošetaš dvije ulice dalje.

[bublić]

Uh, poznato mi je.. ja nemam problema u ostavljanju djeteta, mm je taj koji se boji/ne da mu se/ i bla bla... na kraju sam se osjećala kao i ti- da je dijete samo moja briga. I mm tu i tamo pomogne u kućanskim poslovima, ali imam osjećaj da bi se JA bolje odmorila čisteći a da on čuva malenog, nego obratno.. Nakon nekog vremena sam počela pucat po šavovima, brak je upadao u krizu i bilo je zaista grozno.. Uz puno muke, kvocanja (mog-naravno) , plača i svađa ( a jednom i skupljanja kufera) konačno sam došla na svoje.. Kad mi je mm popodne doma, a mali zaspe, ja fino torbicu u ruke i s vrata: mužu, idem ja malo... To malo znači na kavu u kvartu i mirno čitanje novina uz tu istu kavu i malo ćakule sa curom koja radi u "mom" kafiću.. Puno mi je to pomoglo, kad je mm skužio da sam tada zadovoljnija i da nisam isfrustrirana grintavica, problemi su nestali... hmm, manje-više. Još uvijek ne ostavljam malog budnog jer se vrlo brzo rasplače ako netko nije kraj njega- maza moja mala. Nervira me, što ako se mali slučajno probudi, mm odmah zove "jer on NE ZNA što s njim ako plače" :? Poludim na to1 Jednom sam mu grozne stvari rekla na temu njegova očinstva, pa se malo skulirao.. Tako da i moje čitanje novina uz kavu traje sve duže - dogurala sam do sat i pol.. :D

[misho]

evo me natrag. pisat ću sve malim slovom jer guram kolica, ponosna sam jer je malena se naučila uspavati s dudicom, a ne samo s mojom sikom. ona je inaće jako prilagodljiva, prihvati sve vrlo brzo,tako da oko dudice, kolica, klokanice,kupanja...nemamo problema. barem ne za sad. traži puno pažnje, maženja, tepanja, nošenja, onako više je maleni emotivac , a ova tehnička pomagala joj nisu bitna 8) ,na mamu. eto, kad počnem o malenoj,ne znam stati.
tata se vratio pa ćemo malo popričati, nadam se bez svađe.uletio je u kuću i probudio ju, i meni digao živac

[filipova mama]

MM se aktivno počeo baviti s malim, tek nakon godine dana. Imali smo mi puno uspona i padova, a ja sam ta koja je zbog djeteta uvijek morala biti čvrsta i postojana. Ustvari pomoglo mi je kada sam izbila iz glave sva svoja očekivanja. One maštarije da ćemo se ravnopravno i zajednički brinuti o djetetu, uzajamno si pomagati, razumijeti i podržavati se, voljeti se beskrajno i bezuvjetno. Zapravo dosta od ovoga smo i imali prije bebača. Shvatila sam da mi predlošci "uspješnih brakova" samo otežavaju trenutnu situaciju. Prihvatila sam situaciju takvom kakva je bila. I MM se polako počeo mjenjati. Primjetio je da sam smirena, odlučna, pa čak i vesela i da briga oko djeteta nije samo i nužno stresna, naporna i teška, već itekako može veseliti i ispuniti ponosom i srećom. Malo po malo i sam je sve više tražio da sujdeluje u čarima roditeljstva.

Danas ravnopravno i zajednički brinemo o djetetu, uzajamno si pomažemoi, razumijemo i podržavamo se, volimo se beskrajno i bezuvjetno. Hoću reći, treba biti strpljiv i jak i stvari onda dođu na svoje. Ja se ipak ne usudim imati drugo.

[bublić]

uletio je u kuću i probudio ju, i meni digao živac

Oprosti, jel ja i ti djelimo muža??? Pa je jadan, rastrgan, ah treba to razumjet

[TeinaMama]

Danas ravnopravno i zajednički brinemo o djetetu, uzajamno si pomažemoi, razumijemo i podržavamo se, volimo se beskrajno i bezuvjetno. Hoću reći, treba biti strpljiv i jak i stvari onda dođu na svoje. Ja se ipak ne usudim imati drugo.

Joj tak i ja. Sad mi je tak lijepo i sve lagano da me strah imat drugo dijete i vratiti se na početak. I mene je najviše pogađalo to što sam imala prvelika očekivanja. A znam da bi ih opet imala i s drugim djetetm i bila bih razočarana kad nešto ne bih mogla. Ja sam npr prije poroda spremala ispit i imala neku glupu iluziju da ću s djetetom od dva tjedna ići iz Kc u Zg na ispit. I da će je MM čuvati dok ja budem pisala. I onda sam bila sa razočarana jer stvari nisu tak funkcionirale. Pa mislim, kaj to nisu lude ideje? I na kraju sam pričekala do Teinih 6 mjeseci i nije mi faks nikud pobjegao. Eto, ne treba se forsirati s obavezama. Ali treba naći 15 minuta za svoju relaksaciju. I onda tih 15 minuta produljivati koliko situacija dozvoljava

[ive]

Ne znam baš kako se osjećaš jer smo MM i ja otpočetka sve dijelili. Dapače, sad kad malu ostavim s njim saznam da je njemu tri put bolja nego meni. A valjda sam joj dosadna svaki dan po cijeli dan.

Možda bi bilo dobro da za početak skupa provodite vrijeme s malenom.
Pa mu objasni šta mala voli, kako ju može umiriti, kako se voli uspavati... Kad mu prvi put uspije nešto od toga sigurno će biti ponosan i presretan i to će mu dati motiva za dalje. Kad god je doma, nek ju on drži i zabavlja. Nek što više vremena provodi u njenoj blizini.

[sofke]

ja sam se osjećala grozno prvih par mjeseci nakon što se Sofi rodila

malo hormoni i postporođajna depresija ali i ogromna promjena u stilu života

MM ide svako jutro na posao, a ja ostajem u stanu, zatvorena, sama, u gradu gdje nikog ne poznam, sa malom vrištećom bebom koja doji na zahtjev skoro svakih petnaest minuta..ne stigneš doslovce na WC, ne pereš kosu danima, a taman kad se uspijem spremiti za šetnju, ona urla jel je opet gladna...onda je nekako jedva uspavam, odem na balkon, tih sat vremena mira, i gledam dolje na ulicu, život kako prolazi pored mene i ridam..eto, tako mi je znalo biti, očajno

a onda ti oni malo porastu...pa sam ja tako išla tri puta tjedno na aerobik da malo smršam, a MM je čuvao malu (da vidiš kak sam bila redovna, samo da izađem iz kuće) pa onda kreneš na posao pa oni opet malu porastu i možeš svuda s njima ili ti ih netko malo pričuva, a ti SAMA odeš na kavu ili malo po dućanima..i na kraju, prilagodiš se svemu, a i dijete te veseli i tako..bude sve OK

prvotni šok je malo veći jer briješ da je imati dijete kao život s reklame za Pampers, ali kad prvotni šok prođe, a vjeruj, proći će, poželiš imati i još djece

[momtobe]

Misho, nemoj kriviti sebe. Ti se daješ skroz svojem djetetu, što je normalno. TM ne. Možda se on ne osjeća sigurnim, možda ne razumije tu posebnu vezu tebe i malene (to je "produžena trudnoća"), možda je ljubomoran na neki način, možda kad si bila trudna nije zamišljao da prvi mjeseci izgledaju tako. Možda mu netko pumpa glavu da bi trebalo raditi ovako i onako, a ne kako ti radiš... Moraš mu reći kako se osjećaš, bez ljutnje. I što očekuješ od njega. Morate razgovarati staloženo jer je očito puno emocija i pitanja s obje strane....
Drži se

[filipova mama]

Definitivno bih zabranila američke filmove gdje mama i tata guguću ispred kamina u prizemlju, dok beba stara par mjeseci negdje na katu spava. I nikad ne zaplače u najnezgodnijem trenutku. A tek scene da djeca stara par godina kažu da idu spavati i stvarno odu i zaspu. Ha ha ha ha. I mame su uvijek sređene. hahaha I nasmijane.

[MalaSirena]

Definitivno bih zabranila američke filmove gdje mama i tata guguću ispred kamina u prizemlju, dok beba stara par mjeseci negdje na katu spava. I nikad ne zaplače u najnezgodnijem trenutku. A tek scene da djeca stara par godina kažu da idu spavati i stvarno odu i zaspu. Ha ha ha ha. I mame su uvijek sređene. hahaha I nasmijane.

S većinom se slažem, ali ne i s ovim boldanim (ja imam takvo dijete, doduše, ne svaki dan, ali dost često )

[Hannah]

misho, tako mi je i samoj, ponekad. Mm je bio cijelu trudnoću apsolutna potpora. Zajedno smo čitali knjige o trudnoći, sve ga je zanimalo, bio je sa mnom na porodu i kada je maleni došao kući, a ja sve rastjerala oko sebe (oh ti hormini!), brinuo se je o njemu skoro više od mene (mastitisi su me ubijali). Nisam mu nikada prigovarala, zajedno smo učili o svemu vezanom za bebu. Onda je počeo raditi po cijele dane i situacija se skroz promijenila. Ja tvrdoglava nisam prihvaćala ničiju pomoć u uvjerenju kako mogu sve sama. Dani, tjedni su prolazili, a ja sam polako pucala po šavovima. Imala sam osjećaj da sam sama na svijetu. Trudila sam se koliko sam najbolje mogla, ali zdravlje mi je počelo štekati. To mi je bio znak da se nešto mora promijeniti. Sjeli smo, razgovarali (koliko smo mogli, jer mm često i nije baš osoba od razgovora) i donjeli odluke. Ugl. stvari su se promijenile. Ja sam popustila u natezanju kako sve mogu sama, a mm se maksimalno angažirao koliko je mogao. Ja sam se oporavila.
Slažem se sa curama koje su ti predložila da bebu ostaviš sm. Snači će se on, možda i zabrlja, i mm je, i to puno puta. Nemoj vikati, pokušaj mu objasniti kako je možda trebao postupiti. Nadam se da ćete srediti stvari. Znam da ne postoje idealne mame i tate, ali bi svakako oba roditelja trebala biti angažirana kod djeteta. Meni je super što je mm i mene Šimun "podijelio", od mm očekuje igranje autićima (ja ne znam kako ga pravilno staviti u garažu ili voziti po stazi ) i loptom po dvorištu, a ja sam zadužena za čitanje slikovnica, pjevanje i sviranje i maženje medekima.

[nikolicc]

joj, znam točno o čemu pričaš
ja mislim da su oni malo nesigurni, jer ako beba zaplače ne znaju što bi,
moj i kad je doma ko da i nije, ako mu kažem da je malo pričuva ili prošeta s njom u kolicima da ja mogu bar nešto obaviti u kući, napravi to, ali sam ja jednako napeta, jer ako ona zaplače evo njega natrag s pitanjem da zašto plače ili grinta, ma sigurno je gladna, daj joj cicu(cica rješenje za sve) i stalno ponavlja ko papagaj kad će malo porasti pa da idemo u grad ja i cura
misle da mama zna sve, pa nismo ni mi sveznajuće, nekad im nešto ne paše pa ih onda malo nosamo, malo zabavljamo,provjeravamo pelene, hranimo i tako nam je dan za danom, vrijeme kad smo malo opuštenije je kad spavaju, ali tada moramo obaviti ono što ne možemo dok su budni jer moramo biti na raspolaganju non-stop
i nama se kao majkama život okrenuo 100%, više nemamo vremena samo za sebe, a to zna biti jako iscrpljujuće i fizički i psihički
da se razumijemo, MM je divna osoba ali mislim da se još uvijek ne snalazi onako kako bi ja očekivala, istina puno radi, posao je stresan jer o njemu ovisimo i ja se nadam da će doći sve na svoje kad cura malo poraste, ali tada će i nama biti lakše jer čemo moći objasniti i djetetu neke stvari i neće biti toliko ovisni o nama, sami će se igrati(bar neko vrijeme), moći ćemo se u miru istuširati ili pogledati neki film
ma sad sam sve zbrljala, ali valjda se kužimo
( i ja sam pno puta bila u situaciji da pucam po šavovima, ali prođe)

[misho]

Danas sam,nakon par pročitanih ohrabrujućih vaših poruka, obukla se i rekla mm da pričuva malenu. Prije toga sam ju podojila, uspavala i SAT vremena provela u trgovačkom centru(nisam si ništa kupila, ali nema veze).
Vratim se kući, a oni dvoje mirni ko bubice. Ona se tek probudila, a on ju ljuljuška.
Popodne smo nas dvije otišle ko frizera se naručiti. U ponedjeljak idući. Javim što je bilo i kako smo se organizirali.
Zatim nas je nazvao mm da bi i on s nama šetao( šetnja je malo neslavno završila jer smo se pogubili , ali bitna je namjera).
Hvala svima na potpori. Bit će tu još puuuno borbe i kriza...
A sad na izdajanje...

[NatasaM...]

Samo da te malo ohrabrim, jer sam bila u toj kozi - stvar se promijeni kad djeca malo narastu. Ledi je tata zakon, a i Lani sve vise i vise. Tata se nekako bolje i aktivnije igra s njima nego mama.

[Ivana1976]

Draga misho; slažem se sa svime što su ostale forumašice dosada napisale.Mi mame ponekad mislimo da nitko ne zna bolje od nas , ali i tate znaju sa tako malom djecom možda ne kao mama.Treba ih pustiti neka se snalaze .Ja sam imala veeliku sreću .MM je pomagao od prvoga dana čak se bolje snalazio od mene, a tu su bile i moja mama i baka te svekrva tako da sam ja imala čak možda i previše vremena ,a tako je i danas.Sada moj brat ima sina od 2 mjeseca kojeg svi tetoše ,a šogorica ima vremena na pretek .Samo još nešto za nekoliko godina kad ti djete ili djeca odrastu sjetit ćeš se svih ovih trenutaka i bit će ti žao.Vjeruj mi jer koliko god ja ne bih željelja priznati meni fali vrijeme sa mojom djecom pogotovo sa starijom kćeri i osjećam grižnju savijesti jer ispada da moja Debi više voli biti sa mojom mamom i bakom nego samnom.

[livac]

ja mislim da nije problem u tome da muški neće oko djece nego nemaju dovoljno hrabrosti dok je beba mala i treba im pokazati i poticati ih da sudjeluju. mm malog nije presvlačio i hranio skoro do godinu dana jer se bojao, a i ja bih uvijek sve napravila sama pa nije ni morao. s drugim djetetom se malo više ohrabrio, ali nije mjenjao pelenu dok ga nisam "bacila u vatru". slučajno se mala pokakala dok sam bila u trgovini i morao ju je presvući kako je znao.ja sam ga pohvalila, još mu pokazala neke cake i san mu uopće više nije problem.jedino što mala više voli jesti kad joj ja dajem pa to onda uvijek ja radim.a on ju više nosi..

[Mama Dada]

Mislim da to što prolaziš svaka od nas prođe u blažem ili žešćem obliku.
Nema tu recepta. Kad ti rješiš u glavi i pustiš mm-a blizu i tebi će biti lakše. Uključiš ga jednostavno kao ravnopravnog.
Vidjet ćeš, svaka dob nosi svoje. Ne znam jel mi gore bilo kad je popišek imao tri mjeseca i mislila sam da sve oko njega moram sama i naravno da nitko ne može kao ja ili kad sam "presvičala" u glavi pa pustila, a već sam se vratila raditi (imao je godinu dana punu) pa sam se borila sa grižnjom savijesti da sam premalo s njim.
Možda se tvoj muž osjeća viškom?? Možda mu ne poklanjaš pažnju? Probajte svakako to iskomunicirati, uključi ga i pusti. Između dva podoja odi do dućana po kruh, novine... nešto već.
Zatvori se u kupaonu i posveti se sebi pola sata. Ili što te već veseli.
Sve će bit OK....

[Iva]

Definitivno bih zabranila američke filmove gdje mama i tata guguću ispred kamina u prizemlju, dok beba stara par mjeseci negdje na katu spava. I nikad ne zaplače u najnezgodnijem trenutku. A tek scene da djeca stara par godina kažu da idu spavati i stvarno odu i zaspu. Ha ha ha ha. I mame su uvijek sređene. hahaha I nasmijane.

Da, bas gledam zadnje vrijeme Cosby show, ona profesorica, majka 5-ero djece, stalno zrihtana i uvijek u kuhinji sjedi i pije kavu ili nekaj čita.....ma da....

A sad da se vratim na temu...ja ih imam dvoje i muža kojeg nikad nema doma, a nije ga bilo ni kad su bili bebe...zato sam si ja nasla curu koju platim kad hoću npr, van ili u teretanu i sl.

[Milana]

A gdje sam ja.....
E sad ću ti odgovoriti gdje sam ja.... u k.....! (oprostite, moram se ispuhati). Nakon 2 tj. MM napokon ima slobodno dopodne i planirali smo u kupovinu svi troje. E se probudio u 7. Tada je bilo prerano iako smo se spremili tek oko 8 tada smo već mogli. MM-a sam pustila do 9 da se naspava (mada sam se ja u toku noću probudila i 3 puta podojila djete, ali nema veze, ja sam mama pa ja to moram). E pa kad se probudio onda je morao na kavu u svoju birtijetinu (kao ju nismo zajedno mogli popiti u gradu) i rekao se vratiti za pola sata, Kući je došao u 10,20 a E je do tada naravno zaspao. Onda sam pitala sveki hoće ga pripaziti dok mi dođemo a ona kaže da hoće i ode van. Mi krenemo autom a ona još vani zaljeva cvijeće onda sam ja izišla iz auta i otišla u kuću a on je u kuću ušla tek za 10 min i čudi se kako nisam nikud otišla!!! E je za to vrijeme bi sam u kući (bio bi da ja nisam ostala kući)
Eto tu sam ti ja. Nikada nemože biti onako kako sam planirala, a na pomoć sa satrane nemogu računati. Živimo 5 ljudi u kući a ja sama odgajam djete, kuham za sve i pospremam za sve. Evo i danas za ručak imamo goste kojima JA kuham ručak, a uopće nisu moji gosti!!!

[apricot]

ivana, što bi se dogodilo da to NE napraviš?
uzmi dijete i budi u vrtu.
ili šetaj.

nisi ti pepeljuga, ti si ivana

[Milana]

Dogodilo bi se to da bi svi bili ljutiti na mene jer se u ovoj kući misli ( i govori) pošto sam ja kući ne radim na poslu onda mogu kuhat i pospremat za sve.
Samo su zaboravili na jednu sitnicu ERIKA!!!

[Ivana1976]

Ni ja ne radim ,ali sam od prvoga dana neke stvari stavila na svoje mjesto.Djeca nisu samo moja prema tome sve se možemo dogovoriti i može doći do promjene plana u nekim izvanrednim situacijama .
Draga moja nauči reći NE,NE, NE pa ko se ljutio ,a ko ne. S vremenom će se stvari same posložiti.
Sretno!

[jadranka605]

a joj ivana ko da živimo u istoj kući...
misho kad prinova dođe, osjećaju se malo pobrkaju. Ljuta si zato šta si zabrinuta, tužna si zato šta si nesugurna.
TM i nije tako loš, jer opere, počisti, hej čak je i izrazio želju da ide u šetnju s tobom.
sad vam samo treba razumjevanje, ljubav i dobra organizacija
a ako trebaš društvo...

[misho]

Evo me opet. MM je išao na Velebit sa društvom... A ja u kući, sreća što imam dobro dijete .
Jučer odem u kupovinu, ostavim malenu MM. Kad, nakon nekog vremena stiže poruka: Ajde dodi , mala jako plače.
Molim!!!!! A ja tek na pola puta kupovine( pokupovala sam cijeli vagon hrane, pelena...uglavnom za cijeli mjesec!) A još moram na blagajnu. U glavi mi već njen neutješan plač . Čak opsujem trgovkinju jer je spora:A meni beba plače. Jurim do auta, iza mene se praši.....Ljudi me gledaju :shock: , skoro ne pregazim debelu turistkinju na parkingu, ...prva, druga, treća, četvrta...jurišššššššš.
Dojurim do ispred zgrade, ostavim sve u autu ( nek se rastopi sve iz zamrzivača, ko ga...., mala plače), otvorena vrata, juriš uza stube........................ a malena spava. U meni
MM samo kaže : Umirila se.
Pa ti budi pametan i NORMALAN!!!!
( moram se malo šaliti da ne poludim.)

[filipova mama]

Pa ti budi pametan i NORMALAN!!!!
( moram se malo šaliti da ne poludim.)

Ma nema šanse da ostaneš normalan.
A najgore je to što se sada MM uopće ne sjeća kakva mi je slaba pomoć bio na početku našeg roditeljstva. Uvjeren je da je bio suuuper tata i muž. Čak se i čudi nekim novopečenim tatama koje znamo kako nisu pažljivi muževi i ne pomažu svojim ženama s bebama. A meni se čudi što baš i nisam jako zagrijana za još djece.

[mamasch]

Misho, kao prvo OPUSTI SEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!
Imaj povjerenja u TM-a, u sebe i naravno u svoje dijete. Treba vam svima trima vrijeme prilagodbe i učenja.
I MM je prvih par mjeseci bio totalno izgubljen (imamo blizance), nije ga gotovo uopće bilo doma, nije znao di mu je glava a di dupe, i bila sam izluđena njegovim ponašanjem, premorena i preplašena kako će sve to skupa funkcionirati. Nakon nekog vremena, kad sam se ja skulirala i počela gledati na MM-a kao na ljudsko biće a ne na superheroja kakav je bio dok sam bila trudna, shvatila sam da i ja mogu pogriješiti i da nije smak svijeta ako nešto ne bude kako mislim da bi trebalo i da od suze-dvije djeci neće biti ništa. Prvih 5 mjeseci moja mama je pomagala oko kućanskih poslova, ja sam se brinula o dvije bebe, a TM se pokušavao pronaći (baš mu nije išlo). Nakon tih 5 mjeseci moja mama je otišla doma, MM je i dalje radio ko lud, a ja sam bila sama s klincima (dakle i kućanstvo i djeca su bila moj posao). S vremenom sam naučila kako od MM-a tražiti i dobiti pomoć, i sve je profunkcioniralo!

Sve će to proći, bebalica će ti biti zrelija i bolje ćete komunicirati svi troje, samo prvenstveno ti moraš biti strpljiva. Nama majkama nekako je prirodnije brže se snaći u ulozi roditelja, muškarcima treba mrvicu više vremena i truda.
Nemoj se obeshrabriti i uporno TM-u prepuštaj brigu oko bebe, imaj strpljenja do besvijesti i sve će biti u najboljem redu. Nakon nekog vremena svi ćete biti opušteni i uvježbani!

Eh, da, i ovu paniku i jurnjavu iz dućana nemoj više NIKAD ponoviti!!! Tvom djetetu treba majka zauvijek, živa i zdrava, potrudi se biti hladne glave i mudrog srca!

[sorciere]

Dogodilo bi se to da bi svi bili ljutiti na mene jer se u ovoj kući misli ( i govori) pošto sam ja kući ne radim na poslu onda mogu kuhat i pospremat za sve.
Samo su zaboravili na jednu sitnicu ERIKA!!!

ivana, razumijem tvoju situaciju. i znam da se u manjim mjestima još uvijek razmišlja na takav način...

ti si tek na početku, tvoj sin je još mali... iz sadašnje perspektive - tvoja borba može nalikovati na borbu s vjetrenjačama.

ipak...

probaj preživjeti dan po dan... smanji sitnicu po sitnicu koju sada radiš - dok ne dođe do toga da jednog dana - jednostavno ne skuhaš ručak. zauzmi se za sebe...

računaj s tim da će se PRIVREMENO situacija pogoršati - jer će oni inzistirati na tome da ih služiš - ali na duži rok - situacija će se okrenuti u tvoju korist.

druga stvar na koju moraš misliti je odgoj tvog sina. želiš li da tvoja snaha jednog dana prolazi ono što ti prolaziš? ne zato što bi ti željela biti takva - već jednostavno zato što će erik to naučiti iz tvoje kućne atmosfere...

a možda jednog dana rodiš i curicu... i možda ona dobije svekrvu... reci mi - da li bi za svoje dijete željela istu takvu situaciju? što bi napravila da tvoje dijete to ne prolazi?

[tinkie winkie]

Evo me opet. MM je išao na Velebit sa društvom... A ja u kući, sreća što imam dobro dijete .
Jučer odem u kupovinu, ostavim malenu MM. Kad, nakon nekog vremena stiže poruka: Ajde dodi , mala jako plače.
Molim!!!!! A ja tek na pola puta kupovine( pokupovala sam cijeli vagon hrane, pelena...uglavnom za cijeli mjesec!) A još moram na blagajnu. U glavi mi već njen neutješan plač . Čak opsujem trgovkinju jer je spora:A meni beba plače. Jurim do auta, iza mene se praši.....Ljudi me gledaju :shock: , skoro ne pregazim debelu turistkinju na parkingu, ...prva, druga, treća, četvrta...jurišššššššš.
Dojurim do ispred zgrade, ostavim sve u autu ( nek se rastopi sve iz zamrzivača, ko ga...., mala plače), otvorena vrata, juriš uza stube........................ a malena spava. U meni
MM samo kaže : Umirila se.
Pa ti budi pametan i NORMALAN!!!!
( moram se malo šaliti da ne poludim.)

OK je, vidiš da ide u nekom pozitivnom smjeru... ako zanemarimo juriš natrag doma, ko da sebe gledam prije 3 god.

Slijedeći put će TM znati da ti ideš u dućan, da te neće biti min. 1 h, i da on MOŽE izdržat s djetetom tu jednu uru. Ne treba je hranit, neće joj ništa bit ni ako se ukaka, a on je ne zna prominit, ni ako se rasplače... A ti ćeš se maknut iz kuće. Makar u shopping.

Ja sam bila otprilike svjesna da se ne mogu oslonit previše na mm-a kad rodim. Plus toga on je tad imao komu na poslu i radio 20 sati dnevno (doslovce). Najgore mi je bilo prvih 3 tjedna, a nakon toga je sve išlo lakše. I neopisivo mi je značilo kad bi MM došao navečer s posla, mala bi zaspala, a ja bi se po ure prošetala po kvartu. Sama. U 23 navečer. Nevjerojatan osjećaj slobode. Ili kad bi uzeli malu, pa sjeli u auto i vozali se par sati po gradu. Samo da vidim ljude, makar i iz auta. Te sitnice su mi puno značile. I nisam se opterećivala je li kuća spremna/uredna ili nije (dobro, jesam u početku, i sjećam se jednom scene kad sam pukla i rasplakala se jer MM-a nije bilo cijeli dan, vani kiša ,a u kući ničeg, a ja željna kokošje juhe. Frižider prazan). Kasnije je sve sjelo više manje na svoje misto, uspjela sam se izorganizirat, i dalje sam bila sama doma s djetetom, al dobila sam društvo za jutarnje šetnje (još jedno frišku mamu; Erin ) i svijet je puno ljepše izgledao.

Bili su mi to najljepši dani u životu.


Iz tvog prvog posta mogu pretpostaviti da si se doselila u Šibenik (udajom?), i da nemaš društva. Koliko znam ima ovdje na forumu dosta cura, vjerujem da vam neće biti problem organizirati koju kavicu, a možda i dobiješ društvo za šetnje...

[misho]

Tinkie winkie, nisam se udala u šibenik, da jesam, onda bih barem imala svekrvu. Doselili smo se kad sam bila u 4. mjesecu trudnoće. Imam jednu, dvije "prijateljice", i one imaju male bebe. Ali sam nekako preumorna za odlaske kod njih, a i one kod mene, pretpostavljam.Prošetamo ponekad, ali neši bebaći imaju različit ritam spavanja.
Imam sestre koje žive u blizini(Zd.) i koje pomognu kad mogu, ali ne mogu očekivati puno jer i one imaju malu djecu, rade....
Ma ne znam, valjda sam preosjetljiva, prenapeta, pre....sve pre...., a takva sam oduvijek bila.
Fali mi onaj doživljaj slobode. Danas sam pokušala ga objasniti MM, ali on to ne razumije. Najgore mi je to opisivati, jer imam osjećaj da se trebam opravdavati kako meni moja malena nije dosadila, već je taj doživljaj nešto što nije vezano za nju.
Danas sam gledala slike mm s Velebita i rasplakala se. Pita me zašto plačem. On misli da sam ja ljubomorna ili da mi je krivo što je on bio na Velebitu i još mi kaže da neće više ići ako budem plakala. U meni osjećaj krivnje.Nije me razumio. Ja sam plakala jer mi je zamirisala šuma, more, bicikl, cesta kojom je išao.... I ja bih je rado mirisala...i hodala po njoj i kupala se u moru i vozila...samo malo.
Valjda moram biti strpljiva i čekati da moj mali miš malo poraste.

[zmaj]

nisam pročitala sve postove...al, evo i ja ću se izjadati...
vjenčali se iz ljubavi...navijali za bebača...bebač se rodio i sve nizbrdo... ja u komi, carski, mastitisi, odjednom astma, MM po cile dane na poslu (nije moglo drugačije), zasigurno i ppd.....recimo da sam se tila tisuću i jedan put bacit kroz prozor...bacit malog...bacit MM-a.... plakala sam, živčanila....kašljala sve u 16.... sad? s malim sam se polako uigrala...iako, imam još epizoda bijesa kad bi ga najradije xyz... al, zato cure MM-a gotovo da i ne podnosim... ZAŠTO? mislim, kontam da i ja trebam radit na odnosu s njim...al... sve i svašta me kod njega živcira "opet si na Rodi"...."što si ovo...što ne ono...kako ovo".... što je najžešće i ja sve njemu tak... pa je to jedno veliko kolektivno kvocanje.... najžalije mi je što mali to sluša.... ... koliko mi je samo puta došlo da ga izbacim van, mislim na MM-a.... koliko sam mu puta rekla da se izgubi... a onda koji dan bude ok... uopće nije toliko stvar u njezi malog, jer MM radi i oće (iako puno puta totalno nezgrapno)... jednostavno osjećam da smo se udljili i da me pitate dal ga volim... rekla bi da nemam pojma i da trenutačno niš ne osjećam... ide mi na živce...jer, masu stvari radi onak kak ne spada...i glupo se osjećam zbog toga...naša komunikacija se svodi na međusobno prigovaranje... mogla bi još pisat...
ne znam...što mi je činiti...otprilike znam...al, tak mi se ne da...uopće nemam volje s njim u raščićavanje....

[momtobe]

Zmaj... I know, I know...

I meni je slično. Iako sada bolje. Došli smo do ruba tog nerazumjevanja, svađanja, prepucavanja- i onda sjeli razgovarati. Morate si istresti što vas muči.

Ah ti muški...

Ponekad zavidim curama s "jednoroditeljskih obitelji"

[sorciere]

Ponekad zavidim curama s "jednoroditeljskih obitelji"

you're welcome to join us darling... ali nisam sigurna da bi ti se svidjelo...

[MGrubi]

...naša komunikacija se svodi na međusobno prigovaranje... .

muški su ka i dica
s njima triba na pozitivnoj orjentaciji razgovarati: tipa : super si to napravio, dobro ti ide .... bla, bla
pogledaj pod Izazovi roditeljstva

[zmaj]

da i ja sam si znala kontat kak je "lakše" singl... zašto? jer kad ti se druga polovica vrati doma i tad počneš očekivat kak će ovo il ono, a... na kraju niš od tog... a kad si sam onda si sam i niš ne očekuješ i nemreš se razočarat...
i kužim misho... mene je čak bilo strah i ovdje iznjet neš kao "živcira me vl dijete"... i ja se osjećam kao da nemam slobode i cijeloj ovoj priči... nema više "mirnih" kava, novina, shopinga...
uopće, ne znam dal mi se da raščićavat...nekad sam optimistična, više pesimistična

[momtobe]

Ponekad zavidim curama s "jednoroditeljskih obitelji"

you're welcome to join us darling... ali nisam sigurna da bi ti se svidjelo...

Ma meni se čini da ste vi sretne....možda mi se krivo čini? Znam da ne mogu zamisliti kako je teško biti samohran.

[Ivana1976]

Drage forumašice,ipak mislim da nije sve tako crno.Možda smo mi žene posebno nakon poroda osjetljivije jer se ti isti muževi ne mogu tako dirastično promijenit.Vjerovatno su prije isto puno radili, išli s društvom itd.Moj muž radi od ujutro do večeri posebno u sezoni ,ali ja sam si našla drugi smisao.U ljeti spremim djecu i odem s prijateljicama na more, u zimi idemo na skijanje posebno vikendom , a vrijeme kad provodimo zajedno su po dva tjedna na godišnjem odmoru.I ja sam se u početku ljutila što ga nema po cijele dane ,a kad bi mi rekao da ne mogu imati i ovce i novce dobila bi ospice.Nakon što sam rodila drugo dijete shvatila sam da se nema smisla prepucavati i da sam sretna što on financira naša ljetovanja i zimovanja i sad mi je puno lakše ušla sam u neku rutinu.Ujutro idem s prijateljicama na kavu i taj mali ritual mi nitko ne može oduzeti.

[sorciere]

Ponekad zavidim curama s "jednoroditeljskih obitelji"

you're welcome to join us darling... ali nisam sigurna da bi ti se svidjelo...

Ma meni se čini da ste vi sretne....možda mi se krivo čini? Znam da ne mogu zamisliti kako je teško biti samohran.

pa neke od nas su sretne, neke sretnije ... a da nam je lako - daleko od toga... kad jednom prihvatiš (neke) stvari i čvrsto staneš na zemlju - lakše je...

trebaš prihvatiti da si ne možeš priuštiti luksuz da te vlastito dijete na bilo koji način živcira. da nije tražilo da se rodi - već da si ga ti rodila, i odlučila zadržati - neovisno o okolnostima. trebaš prihvatiti da ćeš se vući i četveronoške kad ono nešto treba - jer nema nikog tko bi ti pomogao. trebaš biti na neki način i otac i majka, balansirati između te dvije uloge - a uz to biti i prijatelj.

trebaš pokriti školske i vanškolske aktivnosti, dežurati sama kad je potomak vani, gledati u prazne zidove kad ga lansiraš na more (kao što ja radim sada :/ )...

o običnim svakodnevnim stvarima - dalo bi se još... ovisite isključivo o onom što ti zaradiš. sve radiš sama. auto voziš mehaničaru. kupuješ od igle do lokomotive. dočekuješ i handlaš majstore. nema ti tko ni šeraf zašerafiti, ni promijeniti plinsku bocu... tvoj kičmatrans...

itd, itd...

ali - zato možeš za ručak pojesti sendvič, vući se u cipelama po prašnom podu, i uvaljati se u razbacani krevet sa svojim potomkom - i tako gledati neki zanimljivi film ... i nitko ti neće prigovoriti...

[momtobe]

Da, to je ona sloboda koju osjećam da gubim...

Obećala sam sebi da neću živjeti u osrednjem braku. Onako, zadovoljavajućem. Želim biti sretna. Ali lako je pisati, kužim o čem pričaš Sorciere...

Ja zapravo kad razmišljam o promjeni, ne vidim se kao sama, nego s nekim drugim, boljim. Jeste i vi tako?

[sorciere]

Ja zapravo kad razmišljam o promjeni, ne vidim se kao sama, nego s nekim drugim, boljim. Jeste i vi tako?

eh, da postoji izložbeni salon idealnih muškaraca - otišla bi si tamo izabrati neki model...

kikica je sprašila dvojicu - i inzistirala da nađem nekog - ali ja više nisam pokušavala... njena zapažanja su bila toliko jasna i precizna - da mi se čini kako bi treći tip jako teško prošao ...

[rinama]

Da, to je ona sloboda koju osjećam da gubim...

Obećala sam sebi da neću živjeti u osrednjem braku. Onako, zadovoljavajućem. Želim biti sretna. Ali lako je pisati, kužim o čem pričaš Sorciere...

Ja zapravo kad razmišljam o promjeni, ne vidim se kao sama, nego s nekim drugim, boljim. Jeste i vi tako?

Još da uz njega ide etiketa sa garancijom i rokom trajanja na: neogranićeno, ja bi si ipak još deset puta promislila dal bi ponovno pristala na suživot.
Jel ti se čini Sorci da te Kikica na neki naćin spasila ili ponekad razmišljaš da si propustila nešto dobro u životu?

[sorciere]

definitivno me spasila .

ali, ono najvažnije od svega - njeno razmišljanje s ČETIRI GODINE (kad je sprašila prvog) - otvorilo mi je oči, i natjeralo me da stvari pogledam iz druge perspektive.

ona mi je zapravo otvorila oči i pokazala da postoji DVOSTRUKO ponašanje, i da to nije lijepo. da stvar dobije na težini - ona je TOČNO zapamtila riječi koje je dotični rekao :shock: ... (ispalo je da sam sjedila na ušima ).

i dan danas se često oslanjam na njenu intuiciju - jer to stvorenje valjda hoda u oblaku senzora... :?

[sorciere]

i ne, nisam propustila ništa dobro u životu .

imam svoju kćer - a bolje od toga nije moglo biti .

[filipova mama]

[Valjda moram biti strpljiva i čekati da moj mali miš malo poraste.

Točno tako, moraš biti strpljiva da beba malo ojača i naraste. I vjeruj, brzo to prođe. Meni se danas čini da je prebrzo prošlo jer se sada Filip jedva dočeka da ostane malo sam kod kuće ili da se igra u drugoj sobi.

[rinama]

Vauuu, sigurno je lijepo i ponosno imati takvo dijete!
Da, stvarno nam ponekad treba netko da nam malo razbistri "pogled" na situaciju, pa bio to prijatelj, mama, baba, strina, a u ovom slućaju vlastito dijete od 4 godine.
Ne kažu uzalud da dijete dobro zna ko je kakav i kome će dozvoliti da ga zagrli, a kome ne.

[filipova mama]

ne znam...što mi je činiti...otprilike znam...al, tak mi se ne da...uopće nemam volje s njim u raščićavanje....

Možda nije umjesno ili pristojno, ali ova riječ "rasčišćavanje" ili "raščišćavanje" (ne znam kako je pravilno) me podsjetila na prve mjesece našeg braka i roditeljstva. Budući da nismo uz malu bebu imali ni vremena ni snage razgovorom izreći, a kamoli riješiti nagomilane nesporazume i probleme, ja sam stalno imala potrebu da nešto riješimo i rasčistimo. I naravno usred razgovora, beba zaplače, ja ju odem podići, a MM jedva dočeka da se odmori. I tako stalno. ja bih mu se svako malo obraćala s rečenicom: "Moramo rasčistiti ovo, moramo rasčistiti ono..." Bilo mi je nezamislivo da nešto ostane neriješeno i neraščišćeno među nama koji smo se do tada savršeno razumjeli. nedavno mi je priznao da je tu riječ tada zamrzio i da još uvijek kad se sjeti te riječi osjeti neku nelagodu.

[jadranka605]

Iz tvog prvog posta mogu pretpostaviti da si se doselila u Šibenik (udajom?), i da nemaš društva. Koliko znam ima ovdje na forumu dosta cura, vjerujem da vam neće biti problem organizirati koju kavicu, a možda i dobiješ društvo za šetnje...

Misho ovo sam i ja htjela reći...
A ako ti se bude dalo (i ako se mogućnosti poklope) javi se na PP