ima nas više 8) , koje volimo kave
 |
|||
|
|
|||
ima nas više 8) , koje volimo kave
Ponekad je obitelj sa oba roditelja, zapravo jednoroditeljska.
Malo offtopic ili nije. Kako planiram iz moga rodnoga grada posao prebaciti u Čk, lijepo sam molila moga ravnatelja da mi dozvoli 15 dana godišnjega (nakon porodiljnog), da ne bi morala prekidati radni odnos, već sve riješiti sporazumno i hvatati posao ovdje. Moja šefica, naravno odmah je rekla da potpišemo zahtjev i šalje ga u ravnateljstvo - ja si računam, sve je sređeno!
Prije dva dana me zvala šefica, sva usekirana ravnateljevim pozivom, koji joj se doslovno izderao na slušalicu i rekao - " pa šta će joj godišnji odmor, kada se do sada odmarala!!!" .... mda, nažalost postoje takvi jadni, mali, iskompleksirani muškarci, a žao mi je njegove žene koja je (očito) sama othranila 3 divna sina!
eeeeeeeee...ja ne razmišljam o nekom drugom...kako ih rekla...ja sam vjenčana u crkvi i meni je jedan dosta...dapače, ponekad razmišljam o onom u dobri i zlu...s druge strane, tako bi nekad našutirala...ej kak mi zna dignut tlak u sekund...nekad se primirim i počnem ponašat bolje (slično onom što je MGrubi napisala)..i tak ja sve hepi dobra sam lalala a on ga lipo izvali da mi pokopa svu nadu i želju da i dalje budem "dobra"....jednom mi je totalno prekipilo i onda je prizna eto da on meni ne zna pomoć, prič, pričat i da mu je ža i da će se potrudit i.... i sve po starom
cure u ovoj mojoj priči znam da sam i sama kriva...tako smo se nekak na gore promijenili...nekad bi mu se guralo u krilo...sad bižim...nekad bi o na samo moj povišen ton bio tako pažljiv i pokušavao saznati što je kako pomoć, popravit...sad riga vatru i boli ga ...za povišen ton, suze il bilo što... kažem vam mi smo dvi kokoši...sam kvoc kvoc...da nije žalosno bilo bi smiješno
ža mi malog...
Sorci, hvala.NE nikao ne želim biti svekrva poput moje i odgajat ću djete da postuje ženin trud (a ne kao što to MM i moj svekar ne poštuju, poštuju ali više naravno cjene "muški posao") i da pomaže u kućanstvu i roditeljstvu jer je to zajednička briga (barem bi trebala biti).
Odnos MM-a i mene se isto podosta sveo na prigovaranje. Znam da griješim što mu stalno prigovoaram jer ni njemu nije lako jer stvarno jako puno radi i navečer kasno dođe kući ali kako god je on umoran tako sam i ja umorna od svega bez obzira što sam stalno kući.
Nemogu vjerovati da netko smatra ako je žena kući da samo gleda tv i leži u fotelji. Pa čekaj malo kako se ručak skuha ili pospremi kuća - magičnim stapićem?
No dobro nije ni on uvijek loš kao što se meni neki put čini, ja sam često previše živčana jer stvarno nemam nikakvog odmora od djeteta. I nije da mi je moje vlastito djete dosadilo ili mi ide na živce ali jednostavno bi neki put pola sata da budem sama u miru bez igdje ikoga da smirim mozak i misli.
Isto mi nije jasno kako njemu još uvijek ni nakon 8 mjeseci otkako se Erik rodio on nije na 1. mjestu (bar tako ne pokazuje) nego se još uvjek ponaša kao da ga nekada nema. Evo primjera spremamao se nekud i ako on zabrdi da nešto hoće napravit prije toga to mora biti tako a ne misli da će za pola sata Erik možda trebati jesti ili biti umoran i morat ići spavati ili tako nešto. Uopće ne percipira njegove potrebe kao prioritete, nego je još uvjek on na prvom mjestu.
misho, zmaj
ko što su cure već rekle; stpljenja, neće ovo stanje dugo trajati... nadam se zbog vas, što kraće
ja mislim da muski uopce nemaju ugraden taj osjecaj da je nesto ispred njih samih kao zene (ovo ne govorim kao nesto negativno, naprotiv). mislim da je nama to u genima, a njima ne.ivanabokulic prvotno napisa
ja isto imam problem sa md, on je u ovih godinu dana otkad se mali rodio bio s nama mozda sveukupno max 3 mjeseca, a i u to vrijeme je bio diskutabilno koristan. (uglavnom je dosao premoren i spavao po cijele dane) ne moram ni spomenuti da sam ja x puta bila na rubu sloma zivaca.
oni (takvi ko nasi, da se neko sad ne uvrijedi) ne znaju kako je to imati malu bebu, bez pomoci, i brinuti se za nju i za ostalo u kuci. ja svom ne mogu nikako objasniti da nis ne stignem. on veli "moras se bolje organizirati". yeah, right.
slažem se s mikkom.
muškarci, čast iznimkama, sebi su uvijek na prvom mjestu, bez obzira da li imaju predivnu ženu i ne-znam-koliko predobre djece. jednostavno nisu sposobni, barem većina, shvatiti da ipak djeca imaju prednost u cendranju, zahtijevanju, traženju, odugovlačenju, ispričavanju itd.
zapravo, to nam je živi dokaz onoj staroj izreci da su "muškarci vječna djeca"
zašto muškarci nikad ne odrastu?
nikako da se odbiju od sise
Jer mame zamijene ženama. Ustvari, to je genetski jer sumnjam da su neoženjeni drugačiji. Da, oni imaju mame, zaboravila sam. Dokaz o njihovoj sposobnosti da se brinu za djecu je i broj djece koja nakon razvoda žive s tatama.
Uh, uh, kamo je krenula ova rasprava.
Da kažem nešto o MM( moram malo stati u obranu muškaraca).
Mislim da je cijela teorija u tome što on jednostavno nije žena i nikada neće razumjeti što proživljavam. Da je netko gore odredio da muški rađaju, sve bi bilo jednostavnije, ali nije tako. Oni su ipak malo jednostavnije "građe", a mi smo emotivno "razrađenije". Ako me razumijete. A mene je majka priroda baš obdarila velikom količinom ovog emotivnog sranja(sorry!), i umjesto da kažem što mi je, ja se ljutim, ne pričam s njim jer smatram da on to treba sam vidjet. Ali eto, da se vratim na MM(e, o ovom pričam, počnem o njemu, a završim o sebi).
Da nastavim: što god zaželim, on će napraviti, uvijek je tako bilo. Od uvijek je on taj koji je bio nježniji, pažljiviji, nikada mu ništa nije bilo teško i sad kad mi treba pomoći, ne snalazi se( po prvi put) i ja ne mogu to prihvatiti!!! A trebala bih?? A nemam vremena objašnjavati jer NEMAM VREMENA jer kad počnem pričati, mali medo zaplače i sve se prekida. A pronači novi trenutak je opet teško.
Ma nije sve tako crno. :?
Sad mi dolazi sestra u pomoć. Idem kod frizera. Nisam bila 5 mjeseci.5 mjeseci!!!!!! Isuse!!!! :shock:
Mgrubi, Jadranka, i ja volim... mineralne!!!
Hvala na pozivu. Možda se jednom i dogovorimo kad ovaj moj med naraste. Jučer smo išle u grad i rasplakala seeeeeee pa smo podojili i sve uredu
pa i kod mene je ovak, gotovo identično...i meni se stvarno ne da NE DA viš eobjašnjavat...jednom sam malog držala 3sata u rukama, plakala, pričala, objašnjavala, CRTALA...i ??? ma daj...i opet sve po starom.... meni se više ne da....evo npr danas..pitam ga jedno, on meni drugo...ja opet postavim isto pitanje, a on počne ti mene provociraš...bla bla.... i lijepo ga pitam dal mi može odgovorit na pitanje...pa na kraju kaže da...i onda za neko vrime opet koma...
a opet znam da je jedini dio svemira koji moš mijenjat jest ti sam!! i kontam možda bi i on počeo bit bolji kad bi ja počela minjat sebe.... samo kad tako počnem, on odvali neku od koje mi skoči tlak...pa ja postanem tsunami!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ponekad s razlogom.
Trenutno mi je, u drugom braku, sve isto kao gore napisano.
Prije 2. braka 6 godina sam živjela samo sa sinom i kao što je sorciere napisla, bila mu i otac i mati. Učila ga igrati nogomet i vješati robu. I vodila auto na servis, kupovala boce plina,...
MM broj 2 se doselio k meni u stan i ono što me uvijek smetalo, ali mi nije bio neki problem dok nisam rodila malu, je bilo što se ponašao kao stranac u stanu. Svaki "muški" posao koji bi trebalo napraviti ja bi uočila i pokazala prstom, pa da nešto od toga i bude. Inicijativa s njegove strane nije bila nikakva. Kako on radi od jutra do sutra, s vremenom mi je postalo jednostavnije da ja i dalje kupujem boce plina, zabijam čavle po zidovima i montiram tende.
Nakon poroda nemam vremena niti za "svoje" poslove, a kamo li za "njegove", pa me ponašanje kao da je u iznajmljenom apartmanu dovodi do ludila i trenutno je glavni uzrok problema među nama.
Mjesec dana od poroda sam zaključila da bi mi bilo bolje da sam razvedena. Odmorila bi se svaki drugi vikend, imala bih manje posla po kući, a i znala bi da ne mogu računati na nikoga osim sebe. Ionako se samo zavaravam da imam pomoć.
:shock:
pa kaj je ovo? ispada da ja ni ne znam kak mi je dobro... :/
kikica je trenutno na moru, ne moram kuhati, na stolu su mi sve stvari koje sam mogla nabacati
Mudro zboriš...stvarno je to jedina istina. Kad zauzmem stav "boli me briga za tebe"(ne verbalno, nego kad ga ignoririam), odjednom me primjećuje, doživljava. Ja eto na svom primjerku (muža) vidim rezultate jedino tom metodom.
Samo stvar je u tome da sam ja htjela muža i brak zato da mi s nekim bude lijepo, ugodno, da se mogu opustiti, osjećati se zaštićenom itd...a ne da u grču planiram svaki svoj postupak prema njemu, kao da sam kakav psiholog, a on zamorac na promatranju... Veli mi frendica "pa brak i je posao", hoće reći, treba se truditi kako bi odnos dvoje ljudi dugo ostao kvalitetan, ali ja sam idealista i ne odustajem od onog sna o prince Charming...
Sorciere, mene već lagano frustriralo što tu na forumu svi pričaju o svojim divnim MM-ovima, stekneš sliku da svi drugi i maju super brakove, a kad ono- evo nam topic za priznavanje...ono kao u klubu npr. alkoholičara
Neki dan sam svojoj neudanoj frendici pričala kako bih muža ponekad bacila s trećeg kata, a ona sva :shock:
Mislila je da smo mi uvijek
Kada čitam svoj post stvarno ispada loše.
A onaj 1 i pol dan u tjednu kada je doma, ja apsolutno ne moram misliti na kuhanje. Još kada mu "uvalim" bebu i zbrišem u vrt mojoj sreći nema kraja.
Iso miki koliko negativnih emocija, jala i bedastoća na samo jednom topicu. Vrhunski 8)
Davore, nemoj tako...
Ali, moram priznati, ja ne znam u čemu je problem da ste se uspjele poudavati za ljude sa takvim stavom :/
Zar su se promijenili preko noći?!
nisu se promjenili
I nezadovoljstva, srdžbe, kritika, pa poricanja svega toga - to smo mi žene u punom sjaju.
tim više ne razumijem :?nisu se promjenili
ako ste znali kakvi su, zašto ste se udavale (ili neudavale) za njih?
ili vam je to dobro?
daj neka mi netko objasni, pliz...
pa ja nisam dobro vidjela jednu njegovu stranu, nisam bila u situaciji da je vidim, a još smo živjeli skupa 3g prije vjenčanja
iako sam nastojala ne učiniti to, ipak sam se udala za čovjeka sličnog mome starom
ponašao se kao da nije lijen ali jest
nisam bila u prilici testirati tvrdnje, a onda smo krenuli s vanjskim (beton) radovima i krv mi je popio
dokle se partneri mjenjaju u istom smjeru sve je super...
mijenjanje/razvijanje je život
imamo različite sustave vrijednosti , no onda su bili bliski i slični (a i ja sam bila umorna od potrage)
razdvaja nas sve: regijske razlike (vž-ši), kulinarske razlike (ja gurman on samo jednostavno), radne navike (ja skoro radoholik i izražena ambicioznost, on: pusti me živit), odgoj djece (ja sam odgojena u liberalizmu, on u diktaturi)....
no, opet se nekako dopunjujemo (dobri dani),
ali ima i loših dana, kad želim da ode
uh, nije ti lako
meni su, valjda, godine pomogle.
ili sreća.
Zašto bedastoće?
cure su bile iskrene.....i sad ih treba malo s visoka popljuvati, jel da ?
meni je ok, radim što hoću i kad hoću ( mamina škola )
nemam ružičaste naočale i znam da ništa nije zauvijek, al se brate ne sekiram...che serra serra.... tralalalala
Ma i ja sam u istom sosu....ON jednostavno nema taktiku za svoje dijete...izbjegava obvezu i zove me čim odem negdje tako da se na pol puta uvijek vraćam doma....žao mi je bebe da plače a plače jer on nervozira i nije opušten s njom....a voli je jaaaaako samo ne zna s njom...ujutro kad se diže za posao pravi takvu buku da se uvijek uredno svađamo.....budi svoje dijete i nije ga previše briga jer zna da će ono ostati meni na brizi.....itd.itd.itd......sigurna sam da ćemo kad-tad završiti na jednoroditeljskim.....
zašto muškarci nikad ne odrastu?
nikako da se odbiju od sise
Ovo je izjavio moj poznanik, fenomenalan je -
svaki muškarac kada se oženi mora odlučiti hoće li ostati na maminoj sisi ili se prebacit na ženinu -
I, sad, komentar .. :? :? dakle, ne miču se od sise cijeli život
pa dobro ne baš svi, ima i pe.....
Fakat ne znam. Misterija :?
Svejedno, ne kanim citirati jer bi se moglo svakako protumačiti, a onda moja reputacija ide na jug.
Što se reputacije pak tiče, nije mi se baš nikada dogodilo u muškom društvu da je itko loše komentirao svoju zakonitu. Radi se o džentlmenskom zavjetu šutnje u kojem je zakonita tabu o kojem se ne raspravlja javno. Krajnja je niskost raspredati o svojoj zakonitoj u lošem svjetlu. Koliko shvaćam problematiku, to se nije radilo ni prije 100 godina. Pohvale DA, kritike NE.
Je, ovo je stvarno istina. Mene je u srednjoškolskim danima prijateljica pozvala na večeru sa svoja dva dobra, "nešto" starija prijatelja. Osim nas četvero, na večeri je bilo još petoro muškaraca sa svojim ljubavnicama. I zaista nitko nije ništa loše rekao o svojoj zakonitoj. Dapače, jedan je gospodin na kraju večere rekao: Imamo mi i žene, vrime je za poć. Ah, uvijek tako pažljivi.
vertex
Davore....da, tebi bedastoće a onom ko u tom začaranom krugu živi, život....to što sam se ovdje izjadala je upravo stoga što sam džentlmen pa ne pričam u krugu...jer bi svi :shock: il ovak
MGrubi....
apricot i sl.... evo da probam objasnit naškrabat neki tijek... dakle, svidili se jedno drugom...pomalo ispijali kave, dijeli iste stvari...al, nikad nismo iskušali brak tj dijete prije samog konačnog vezivanja...tak da ne znam jesmo li se oboje promijenili il smo takvi uvik bili al nismo imali prilike pokazat jer nije bilo ovakvih okolnosti....prije poroda, okej znali smo imat koju svađicu, al ugl smo se međusobno štitili, čuvali, ljubili, hranili, spavali, smijali, plakali..... nakon poroda i mog cijelokupnog urušavanja (ko papiga sam mastitisi, astma, carski, upala pluća, ppd...) nisammogla smislit sebe a kamoli kog drugog a pogotovo neke lijeve komentare... a on? nikako se nije snašao...on je doslovce gledao di se ja rušim, al niš pravo nije učinio...valjd azato jer sam uglavnom ja bila neki pokretač...mene se pita oćemo livo desno, di parkirat, što kupit, kako ovo, ono...a meni to IDE na živce...daj budi mali muško! recimo tak....i sad kad sam bila full bespomoćna, on niš, da pomakne prstom kak spada...neg opet što da radim?!!!...eto, meni dojadilo crtat...i ja bi da mi čita misli!!! recimo sitnice: mali se ujutro probudi i kenjka, a on bi još spava, pa bi umirivanje malog bilo zatvorenih očiju i ššššš...mene i to živcira, što se nemreš dić i pronosat presvuć...pa uvik ispadne tako oko masu stvari...ja prigovorim, onda nakon bla bla on napravi.... il, koliko bi me sam puta zvao oko običnog mijenjanja pelene....a kog ja zvoem? il kad ide kupat malog triba mu 100 ruku, a ja sama mogu okupat....i onda sam mu ja kriva jer mu nisam dodala ručnik, a on nemre držat malog i uzet ručnik....1000takvih stvari...zašto ja mogu a on ne može.....ja danim nisam normalno jela, on na poslu...a danas zna reć pa niasm pojeo...pa što me to briga, mali je na prijestolju, pojest ćeš poslije...ko da sam ja jela!...sinoć, ajd stavi malog u noćnu pelenu, a on meni jesam li je pripremila...pa daj...
to bi čovik reka sva sitnice, al deruuuuu živce
pa ispadnem prvoklasna kokoš bar kad je u kokodakanju pitanje...i krivo mi je zbog toga...al više ko da si nemrem pomoć...sad ko da tražim sve krivo na njemu....
Koji kupus!!!
Sveopšta jadikovka....nije ni to loše, treba se izjadat s vremena na vrijeme... ali moram stat u obranu tog gnjusnog i degutantnog muškog roda! Svaka generalizacija je pogrešna pa tako i ona da su svi mužjaci isti! E pa nisu.
Čitam, čitam, i ne mogu se otet dojmu i ne prokomentirat da za dosta situacija u kojima ste se našle, zvuči ofucano i floskularno i napast će te me ali reći ću, NIJE KRIV NIKO OSIM VAS! Kako se postavite (u bilo kojoj životnoj situaciji pa tako i u partnerstvu mužjaka i ženke i roditeljstvu) najčešće će vam tako i biti!
Stekao sam dojam iz ovoga i dosta drugih topika da dosta žena ima problem sa svjesnom ili podsvjesnom posesivnosti nad djetetom. Krene nehotično, beba dođe doma, majčinski porivi i smjesa hormona na vrhuncu, reži se na svakoga pa i na mužjaka, ne pušta ga se blizu ili ako i pokuša onda se nad svakim pokretom strepi ko kobac i taj omraženi objekt prezira sve radi krivo. Što se dogodi? mužjak se povlači! Dođe razdoblje stagnacije, žena se ne buni zadovoljna je svojom nadmoći (odnosno ne primjećuje koja je situacija u igri), mužjak se još više udaljava (mnogima to i ne pada baš najteže na svijetu) i onda nakon 6-7 mjeseci voala! PAD SISTEMA! Žena (opravdano iscrpljena, na rubu fizičkih snaga i živčanog sloma) mužjak poslovično udaljen i sada već nezainteresiran u kombinaciji minimalnog kontakta sa bebom. I onda nakon 7 mjeseci ničega na mužjakovoj strani odjednom rafal ''ja se ni popišat ne stignem, na kavi jisam bila xy vremena, vidi podočnjake, trut jedan....'' i sve varijacije istoga! I tu odlazi sve u bananu....
Tu se još upliće faktor minimalne komunikacije među partnerima (sve guramo pod tepih do kuršlusa), visoke napetosti (zbog udaljenosti i manjaka keksa u odnosu - bliskosti), djelomične ljubomore (on ponekad i na djete jer je u drugom plani i on kao radi dva posla jedan za pare a drugi kao nakon posla - ona ljubomorna na njegovu slobodu, izlaske, kave, karte, nogomet, tekme.....) i još dodajte u smjesu cca. 52 kile ''majčinskog'' odgoja patrijahalnog tipa i 20 dkg faktora ne poznamo se (u smislu navika....baš najbolje) i eto ti dobitne kombinacije za lom!
Kod nas je krenulo krivo (djelomično) na početku jer nam je beba došla ko sportska disciplina sa poddisciplinama mjenjanje pelena (brzina i učinkovitost), pranje i previjanje pupka, uspavljivanje, zabavljanje - u stalno kvocanje i likovanje nad tuđim neuspjehom.... I onda smo stali na loptu skužili da to nema smisla otvoreno pričali i dogovorili se našli kompromis i napravili raspored ko u OŠ.
Funkcioniramo super, naravno ima lošijih i boljih dana, ali nekako vučemo jedan drugog. Nakon posla većina ''tehnikalija'' moja je obveza (naravno ne bilježi niko ko je kolko puta promjenio pelenu...), uspavljivanje je moje ako cika ne upali, dio popodneva zajedničko druženje (šetnja, kava i sve to uz puno razgovora...) a dio idividualana (ja i malac se družimo, a mama na rodi
Do svega smo došli postepeno uz obostrane korekcije i prilagodbe uz dosta žučnih riječkanja i nadmudrivanja i inaćenja i imamo još dosta stvari na kojima trebamo raditi, ali ide nam, uz RAZGOVOR i još razgovora i DOGOVOR!
Kažem ima i lošijih dana, kad je neko više živčan, neko više umoran...ali sve nekak dođe na svoje!
Uz moju osobnost situaciji kakva je (po meni super) najviše doprinosi stav i karakter MD. Da ja kažema da neću/ne znam.... pa bacila bi me s 3 kata
Smirite malo, ispušite se i popričajte sa vašim najdražima, bez vike i gnjeva, predbacivanja i kontrola i kovocanja....
Pozdrav od tate koji ima 24, koji od svoje 16 sebi pegla, kuha (neke stvari i bolje od mame
s kojom doslovno od 1 dana sve djeli!
Ispada ko hvalospjev samom sebi, ali to nije namjera, nego ukazat da nas ima drugačijih i da se može drugačije!
Nemojte pokušavat mjenjat drugu OSOBU, mjenjajte svoj stav i pristup prema njoj i pokušajte RAZGOVOROM korigirat NAVIKE te OSOBE!!
rado bih te potpisala, ali moramo prihvatiti da postoje i oni koji su potpuno drugačiji, a struktura ličnosti se, nažalost, ne mijenja razgovorom.
odgoj, krvna zrnca, socijalne prilike... učine koješta nepopravljivoga.
ili jako teško popravljivoga :/
Ja mogu potpisat KulDedija.
Osobno sam izrod iz familije u kojoj zene uglavnom trebaju furat majice s natpisom Sve smo mi sluzavke.
Meni se dogodilo da mi je majka (udovica, da bude jasnije) odrzala govor kako se kad u zadnje vrijeme dodje kod mene osjeca ko sluzavka. :shock:
A dogodilo se to da ja uz troje djece jednostavno vise nemam vremena (a ni volje da budem iskrena) vadit nju iz te situacije. Prva 2 dana sve je ok. Treci dan mama vec gleda kome treba kuhat kavu, prat sudje, peglat, prat noge, brisat guzu, preslagivat parkete i slicno, pa onda i susjedi profitiraju...
Pokusavala sam joj reci da se opusti, da pusti tudje poslove na miru, ali onda sam nezahvalna.... Naporno je to objasnjavati uvijek iznova. Jednostavnije je i meni pustit ju da se muci, trudi, zrtvuje i slicno...
Inace apricot, ni ne treba (niti je moguce) strukturu licnosti mijenjati razgovorom, nego situaciju. A ako je situacija nepopravljiva, onda se treba iz nje maknuti.
ponekad je utjecaj okoline jači od volje pojedinca...
sve ostalo STOJI...
Je stoji sve to skupa i namam nešto pametno za dodat i naravno da je jako teško mjenjat OSOBU od 30 i kususr godina, ali još uvijek vjerujem da su ljudi većinom razumska bića i ako im se pravilno pristupi (a svaki partner bi trebao znati koji je ''pravi'' pristup onom drugom - nekome pali vika drugom nježnost, nakom prijetnja drugom dogovor....) da ne postoji NAVIKA koja se ne može promjeniti ni VJEŠTINA koja se ne može naučiti (barem ove tehnikalije oko kućanstva i bebe)....
A ako neki mužjak, spletom onog što si navela, ima apriori stav ''žena sve radi a ja ladim testise jer eto tak je priroda htjela'', onda se moram vratin na tvoje pitanje iz prethodnih postova, šta vi drage žene (ako vam to ne paše i niste maštale da do kraja života budete pepeljuge iz prvog djela bajke) radite sa takvim osobama?!
Kod mene doma su starci uvjek djelili poslove po nekom ključu (neko nešto voli više radit, nekom nešto ide bolje...) ali uvijek su ih nekako djelili , u nekom omjeru.
Meni mama govorila (nije me tjerala, nego onako da se nauči, da probam) da treba znat sve radit i ne bit ovisan o nikome (ni o njoj, jer se uvijek nešto nenadano može dogodit) i da ako neke stvari ne naučim da me niti jedna žene neće htjet!!
I došla tamo negdje 15/16 (kao sad sam faca, ej, ja sam veliki) i onda iz dišpeta da dokažem da mogu ja plako počo radit sve po redu, zantiželja prvenstveno, a onda mi je bilo ispod časti da meni mama uz moje dve zdrave ruke pegla gaće (pa otud navika da nikad ne peglam donji veš
naravno da nisu, ali kako reće moja psihijatrica na prvoj stranici moga kartona: bila je zaljubljena i nije vidjela...a ja samo dodajem: nisam vidjela dalje od svoga nosa.
Dedi Kul sve ovo što ti pišeš meni stvarno savršeno ima smisla,no nije sve tako jednostavno da bi se moglo reći:pa kaj vi žene onda radite sa takvim osobama?
Ne znam baš da se može predvidjeti kako će se muškarac ponašati kada dođe beba?Kod nas stvarno nije bilo podjele,kućanski poslovi su se radili jednako,jednako se kuhalo,pralo,pospremalo...a onda je došla beba...jedna...druga...i situacija se blago rečeno zakomplicirala.
I nije se tada dogodio moj zaštitnički poriv zaštite mladunčeta i režanje na sve pa i na mužjaka....štoviše ja sam htjela pomoć,trebala mi je....no MM na primjer ima ajmo reći tvrd san,točnije spava ko klada...njega ni topovi ne bi probudili...i svejedno sam ga pokušala buditi da mi pomogne....no to mi je oduzimalo više vremena i energija nego presvlačenje/uspavljivanje bebe,i sve je palo na mene.i šta sam mogla?Svađati se do besvijesti....rastati se zbog toga.???Ona situacija koju je zmaj opisivala sa poluzatvorenim očima i ššššššš ko da je od mene preslikana...meni na to tlak skače ne na dvjesto već na petsto.
Stjecajem životnih okolnosti (posao) sada većinu vremena živim sama,sve je na meni,no bar se ne živciram. :/
što reći? glupo je razvodit se zbog "sitnica"...al, te sitnice su svakodnevne...nekako sam mislila ok duže mu treba, al naučit će...al ni baš tako...evo malo prije smo pričali i lpo mu kažem što me živira i obratno..i prizna on da je šlampav...ajd bar nešto...i prizna da se ne trudi koliko bi moga...ni ja se ne trudim oko nas koliko bi mogla...nekako mi se troše snage...pa sam umorna...a iiskreno, kako siutacija domiče, baš vrebam ko kobac na greške i odma spočitavam...kontam da smo toliko udaljili da više i nemamo neke želje za popravljanjem, odnosno kao da jedva čekamo prigovorit...i kad ti neš u tebi govori ne tako, nemoj ovo ti baš želiš...želiš povrijediti, jer si sam povrijeđen, jer želiš da i druga strana bar malo osjeti ono što ti sam osjećaš...
a opet, to stvarno nije riješenje...ja kontam minjaj sebe...oće li mi uspit?!.....
Ajd da malo i ja pretresem ovu temu, vidim da se ovaj problem u ovom ili onom obliku svako malo pojavljuje na forumu, na nekim temama sam vec dosta pisao ...
Zene, zalostan sam kad citam ove price i zelim vam svima dati jedan
Slazem se sa svime sto je rekao DediKul (kako nastaju problemi i kako se rjesavaju), i sa onime sto je dodala Apri (zar se nije od pocetka vidjelo da su vam muzevi takvi?), a ja bih dodao da ima izlaza i kad vam se cini da ga nema, samo treba znati sto se hoce i imati vjeru u sebe.
Ispricat cu vam jednu pricicu iz mojeg roditeljskog doma: moji starci su se ozenili kad je moj stari imao 30 (i jedan kratki neuspjesan brak iza sebe, iz kojeg je izasao prepun ogorcenja), a stara 20. Stari potjece iz patrijarhalne seoske obitelji i, kao puno stariji od stare, uveo je u kucu sve tradicionalne obicaje, pa cak i do zeninog pranja nogu muzu navecer. Zivot se isto nastavio poznatim putem, otac je cijeli dan izvan kuce i radi, majka odgaja djecu, brine se o vrtu, radi usputne poslove ... klasicna prica u kojoj je majka nezadovoljna jer je pretrpana poslom i brigama, djeci nedostaje otac, a otac ne primjecuje da nesto ne valja jer "on se brine o obitelji, da svi imaju sve sto im treba".
I onda se desava "klik", ocev slom zivaca, psihicka bolest, faze alkoholizma, depresije, obitelj se raspada po savovima ... djeca nekako odrastaju i pokusavaju se izvuci iz takve kvaziobitelji i napokon uspijevaju ... i na kraju oni ostaju sami u kuci, muz i zena, sad vec u poznijim godinama. I tad pocinje njeno mijenjanje njihovog kucnog svijeta ... trajalo je, bilo je puno problema, ali je napredovalo ... nakon niza godina polaganog napretka vidjeli su se rezultati, iako je muz bio sve bolesniji i sve ovisniji o tudjoj pomoci, na kraju je i tragicno zavrsio njegov tuzan zivot ... a svjetlo u toj prici je to sto on nije tim putem povukao i svoju zenu, moju mamu (a mogao je da je ona bila slabiji karakter), vec se ona izborila za svoja prava i sad zivi pristojnim penzionerskim zivotom.
Eto, ako je uspjela ona ostvariti svoj vlastiti zivot, vjerujem da mozete uspjeti i sve vi ovdje, bilo unutar vaseg braka, ako cete se moci dogovoriti sa vasim muzevima, bilo nakon braka (ili u nekom novom braku).
A ovo je i primjer da iz patrijarhalno organiziranih obitelji ne moraju nuzno izaci djeca koja ce slijediti taj primjer - meni se sve to gadilo jos puno prije negoli sam se ozenio, dobio djecu ili pak poceo citati ovaj forum. Nas trenutni problem kod kuce je da nam je curica previse vezana uz mamu i da se trudimo (oboje) to uravnoteziti, na nasu obostranu zelju.
meni je jako teško pisati na ovakvim temama jer sam u potpuno drugačijoj situaciji.
a veza je trajala samo 3 mjeseca.
naravno, ne mogu se "isprobati" sve situacije u kojima ćemo se u životu naći: onda bi nam ovo sve, zapravo bila neka generalna proba nekog drugog života...
ali pretpostavljam da se neki pokazatelji mogu prepoznati.
možda smiješno, ali ja vjerujem u onu da se muževi prema nama ponašaju onako kako se ponašaju prema vlastitim majkama: da su i očekivanja i benefiti isti.
Za ovo postoji ona izreka: Ne s...i u vlastiti tanjur.Fakat ne znam. Misterija :?
Svejedno, ne kanim citirati jer bi se moglo svakako protumačiti, a onda moja reputacija ide na jug.
Što se reputacije pak tiče, nije mi se baš nikada dogodilo u muškom društvu da je itko loše komentirao svoju zakonitu. Radi se o džentlmenskom zavjetu šutnje u kojem je zakonita tabu o kojem se ne raspravlja javno. Krajnja je niskost raspredati o svojoj zakonitoj u lošem svjetlu. Koliko shvaćam problematiku, to se nije radilo ni prije 100 godina. Pohvale DA, kritike NE.
A i gdje bi stigli muškarci kada bi toliko razbijali glavu o nama?
Ja bih baš htjela da i oni o nama ovako raspravljaju i da postanu svjesni problema. Još mi je gore kada sam nezadovoljna i hoću se svađati, a MM me samo tupo gleda. Još gore od ovog tupo je kada se hoću svađati, a on me zaljubljeno gleda i htio bi se maziti, a ja kipim - suđe stoji neoprano, roba razbacana, Filip kašlje već tjednima, kredit za auto neotplaćen, a para niotkuda, zato prašina je svugdje, glava me boli, usisavač ne radi kako treba, prozori ne dihtaju ili kako se to kaže, u kupaonici nešto curi, a i WC smrdi (iako ga perem svakodnevno). Bože koliko problema u životu, a on zadovoljan i sve mu super.
Prekrasno!
Zamisli da ti prigovara što je suđe neoprano, a prašina neobrisana...
ili da skakuće po kući ko panični zec kukajući zbog Filipovog kašlja...
ili da bi se TI mazila, a on novinama futra nedihtajući prozor...
ili da hoda s kvačicom na nosu zbog nemirišljavog wc-a...
filipova mamo, jednom imaš ovoliko godina; uživaj u mužu i djetetu, krediti će se otplatiti kad tad, a sve ove usputne stvarčice se mogu riješiti skoro jednim potezom...
krpe.
to se ja u zadnje vrijeme pitam: kad metnem sve te (glupe) sitnice koje ti dizu zivac (losi majstori, nis ne stizes, nema para, auto u kvaru, racuni, treci kat bez lifta, prljavstina, nesanica... bla) sastrane, zakaj ja nisam zadovoljna? sta me to u mojoj glavi tjera da obracam paznju, cak ponekad trazim sve te gluposti? da se zivciram? kaj sam tak bedasta?
mislim da je kod mene hitna generalka. dan po dan. bitno da smo mali i ja zdravi. da mozemo jesti nekaj. sve ostalo se rijesi.
meni se dogodila jedna neočekivana olakotna okolnost:
naime, nekoliko godina smo živjeli u stanu u koji su mi svekar, svekrva, šogor, šogorica te njihova djeca upadali svakodnevno, neobavezno i učestalo... kako je vrijeme odmicalo tako sam se na njihove upade navikla, ali i nesvjesno se opteretila time da mi kuća mora biti u kakvom-takvom redu, jer mi je neugodno da mi gledaju u neoprano suđe od ručka na stolu... tako da sam često išla usisat ili oprat suđe kad sam mogla leć...
i onda, nedavno, šogor i šogorica odsele i više ne dolaze, te mi preselimo u stan na katu u koji svekrva koju boli koljeno zalazi samo kad i ako baš mora, dakle puno, puno rjeđe.
i ja skužim da sam se divno opustila - nema više one nelagode: mogao bi tko doći, moram to srediti... a bogme i zaključam vrata ponekad.
eto, mala stvar al čovjeka veseli.
znam već sam dosadna...no htjela bih prepričat današnji događaj...nakon što smo malkice pričali i ustvrdili koga što živcira, i ajd ne triba to tak bit i bla bla....i sad idem ja malo očistit stan...dođem do usisivanja, on oko malog. usisav većinu ostane mi dnevni boravak u kojem je on s malim pred prisvlačenjem...usisavam i kažem ajd ga izvedi odavde dok ne završim...kaže on triba ga prisvuč...reknem pa presvuci ga u sobi...i onda što je tebi važnije on il usisivanje?!¨!!! pa mislim ostanem :shock:
aj mi recite jesamli ja luda il što?? to mi je isto kad prigovori da nemre spavat, eto on se mora dignut rano i.....pa što bi ja onda tribala reć?? jednom sam se ponoći ukočila dojeć i nije tio niš pomoć neg samo dalje nastavio spat...ja ne prigovaram malom ni njem koliko puta se budim, dojim, koliko sam umorna...al, kad ovak neš dođe onda ga želim "opametit" i reć čekaj malo pa ja dojim...al on niš....
mislim cure i dečki a baš sam se skontala ajd u boj za dobro i opet pljus... eto sam da znate postate se s Fidelom kojem je važniji usisivač!!!!!
oćeš iskreno?kaže on triba ga prisvuč...reknem pa presvuci ga u sobi...i onda što je tebi važnije on il usisivanje?!¨!!! pa mislim ostanem :shock:
aj mi recite jesamli ja luda il što??
da sam ja na njegovom mjestu - ja bih ti ostavila i usisavač, i dijete i pelenu - i otišla bi se van proluftat... u pidžami i šlapama ako treba...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom