vodenjak,za stari avatar
 |
|||
|
|
|||
vodenjak,
Pa avatara nije bilo samo neko kratko vrijeme, ali zato mene nije bilo dugo....apricot prvotno napisa
vodenjak,
meni falio avatar, lako ćemo za tebe
kao prvo, ovdje se miješaju situacije u kojima roditelj barata s jednim djetetom ili dvoje (ili više), te jesu li ta djeca male bebe ili ne...
dok je Vid bio mala beba, a Eva Marija isto tako zahtjeva curica od četiri godine vrijeme koje sam provodila sama s njima je doista bilo našpanano na sekundu - znala sam da u trenutku kad Vid zaspe na cici moram lagano, lagano izvući se od njega i otrčati uspavati Evu Mariju koja me čeka. isto tako sam znala koliko točno minuta imam za skuhati ručak jer inače ga neću ni skuhati ako maloga uhvati nacicavanje. isto tako sam znala u koliko sati ih moram počet uspavljivati jer inače će se unervoziti i neće zaspati sljedeća dva sata.
itd. dakle, nisam pila kavu kad mi se pila nego kad sam imala rupu u rasporedu, nisam usisavala kad mi se i koliko mi se dalo nego kad bi bilo fakat prljavo a procijenila bih da su se djeca dovoljno zaigrala da će me pustit tih 15 minuta da proletim usisavačem po kući, pa makar ja bila fakat gladna u tom trenutku...
i jako bi me naljutilo ako bi mm, u trenucima kad je bio doma, moju molbu da nešto on obavi shvatio olako - napravit će on to, ali evo trenutno baš čita knjigu / lijepo se igra s djecom / spava / štogod...
dakle, to je bilo tada.
sad više situacija nije tako napeta, djeca su veća, zaigraju se, ne plaču neutješno ako obrok nije u minutu gotov, kašnjenje s uspavljivanjem prolazi bez posljedica i slično... ja se polako rješavam stresa onog čvrstog rasporeda od prije dvije godine, vraćam se i svojim potrebama, ujutro si prvo skuham kavu, a tek nakon toga počnem sjeckati povrće za ručak, odem se popišati kad mi se piša i tako...
samo, proces je dugotrajan i još uvijek se ulovim kako vičem ako se dan ne odvija onako kako sam ja zamislila, a sve od tjeskobe da će se sve raspasti...
i, da, pomalo zaboravljam kako je napeto bilo. tako da, Sorcie, ne zamjeri, ali mislim da ću za desetak godina još više zaboraviti kako je napeto bilo i govoriti mlađim majkama: pa opustite se, neće svijet propasti...
[quote="aleta"] odem se popišati kad mi se piša i tako...
fakat si se raspustila...
a ovo mi je tako dobro poznato...samo, proces je dugotrajan i još uvijek se ulovim kako vičem ako se dan ne odvija onako kako sam ja zamislila, a sve od tjeskobe da će se sve raspasti...
MM i ja smo skupa 11 godina. Živimo zajedno 9 godina. Dovoljno smo se skužili, ali se ipak povremeno posvađamo (valjda da nam slučajno ne bi bilo predobro i premirno
Naravno, svakih pola godine ja njemu prigovorim zašto uvijek sa kašnjenjem otplaćujemo kredite, a on meni prigovara zašto mi treba par mjeseci da pobrišem prašinu sa frižidera (on je visok pa vidi, a ja sam niska pa skroz zaboravim da i to treba ponekad pobrisati
I eto tako to kod nas funkcionira.
E da, najvažnija stvar... shvatila sam što mogu očekivati od sebe a što od njega, i vjerujte mi tako je puno lakše. Ne mogu mijenjati MM-a, ali ne mogu ni sebe, ipak smo već oboje prestari za preodgajanje.
I tako se naučiš živjeti sa nepopeglanim vešom i računima koje plaćaš malo kasnije, i život ide dalje, djeca su zdrava, vedra i vesela, zdravi smo nas dvoje, volimo se (ponekad ko pas i mačka, ali Bože moj...)
aleta,
aleta, ovo si baš lijepo napisala. Imat ću to u vidu kad rodim još jedno dijete
aleta, smatraš li da trebamo ustrajati na našem ponašanju i našim riječima - čak i kad se pokažu potpuno neučinkoviti? (čak i kontraproduktivni...)
neučinkoviti? jedina učinkovitost koja me tu prvu godinu drugog djeteta zanimala je bila: nekako dočekati večer a da smo svi živi, nahranjeni i suhi.
ja bih se zaustavila sa prvim zarezom :/
postoji nešto što se zove fleksibilnost... uz to se puno lakše dočeka večer, a svi su živi, nahranjeni i suhi.neučinkoviti? jedina učinkovitost koja me tu prvu godinu drugog djeteta zanimala je bila: nekako dočekati večer a da smo svi živi, nahranjeni i suhi
Znaš Sorciere, ponekad mi digneš živac sa svojim opuštenim stavom i odrešitim komentarima, ali postajem svjesna da si većinom u pravu. Hvala na nenamjernoj edukaciji promatrača tvojih rasprava!
Mislim, sorci, da je za to potrebno određeno roditeljsko i bračno iskustvo. I godine života nemaju malu ulogu u svemu.
Ja sam sad daleko fleksibilnija nego sam bila na početku braka i s prvim djetetom. Možda zato što sam nakon x godina ipak shvatila ne budem li savitljivija, puknut ću. :/
Znaš Sorciere, ponekad mi digneš živac sa svojim opuštenim stavom i odrešitim komentarima, ali postajem svjesna da si većinom u pravu. Hvala na nenamjernoj edukaciji promatrača tvojih rasprava!
znaš, ima jedan topik o nečijem mužu koji je spušio 700 kuna... tamo se svi slažu da treba učiti na tuđem iskustvu - a ovdje se bore da dokažu suprotno
meni se ovo jako sviđa:
NLP aksiomi
1. Zemljopisna karta nije krajolik koji prikazuje. Mapa (mentalni sklop) nije realnost. Naziv nije stvar koju imenuje. Fotografija nije čovjek. Postoji razlika između stvarnog svijeta, i svijeta koji percipiramo.
2. Ljudi reagiraju na temelju vlastite predodžbe o svijetu. Ljudi u određenoj situaciji ne djeluju prema tome kakva situacija jest, nego kako je individualno percipiraju. Reakcija ovisi o osjetilima (VAKOG) te o njihovim uvjerenjima, vrijednostima, jeziku, uspomenama i drugim psihološkim filterima.
3. Iza svakog ponašanja krije se pozitivna namjera. NLP razgraničava osobu od njenog ponašanja. Ponašanje je ono što osoba čini, a ne ono što ta osoba jest. Reakcije mogu biti neprimjerene zbog ograničenog modela svijeta.
4. Značenje komunikacije je u odazivu koji dobiješ. Osoba koja prima poruku u komunikaciji se odaziva na način kako sama osvještava tu poruku.
5. Ne postoji neuspjeh; postoji samo povratna informacija. U komunikaciji – ako nešto ne funkcionira i ishod nije kakav smo željeli – često pomislimo da nismo uspjeli. U NLP-u je takva situacija KORISNA INFORMACIJA. Mijenjamo naš pristup dok ne dobijemo željeni odaziv.
6. Tijelo i um su dijelovi jedne cjeline. Uvijek su u međusobnom utjecaju. Svaka promjena u jednom dijelu te cjeline djeluje na njen drugi dio (placebo).
7. Uvijek poštujmo model svijeta svakog pojedinca. Stvatko prima informacije o svijetu na sebi svojstven način. Zahvaljujući toj spoznaji možemo razumjeti različite poglede i reakcije drugih ljudi na svijet.
8. Svaki pojedinac u sebi ima sve resurse koji su mu potrebni za promjene. Misaone procese možemo osvijestiti i poboljšati. Resurse upotrijebljene u jednom području možemo uspješno primijeniti u drugim područjima.
9. Nije moguće ne komunicirati. Ako s nekim ne želimo komunicirati, već smo mu poslali poruku.
10. Imati mogućnost izbora – bolje je nego nemati. Imati mogućnost izbora znači imati veći izbor djelovanja, veće mogućnosti za postizanje onog što želimo.
11. Otpor u komunikaciji ukazuje na pomanjkanje dobrog odnosa. Krivicu za neuspjeh ne snosi netko drugi. Rezultat komunikacije vrednujemo kao informaciju, mijenjamo naše ponašanje do postizanja željene reakcije.
12. Ako to što činiš nije učinkovito, učini nešto drugo. FLEKSIBILNOST u mišljenju i djelovanju je jedno od najvažnijih načela NLP-a.
pa dobro. dopuštam da neki od nas nisu nikad prošli fazu psihoze svakodnevice s malom djecom, da su u svakom trenutku imali na umu načela uspješne komunikacije i ponašali se u skladu s njima.
ja nisam te sreće. imala sam tu mračnu fazu kad sam bila premorena, osjećala sam se stjerano u kut u mrzila sam sve koji su imali dodatne prohtjeve i iziskivali neke atome energije iz mene koju ja nisam imala.
naravno da i ja sad kad mi se požali neka mama koja je doma s djecom i premorena je, mislim da bi uz malo opuštanja sve lakše išlo. samo, ja joj ne kažem da ona postupa krivo i da nije fleksibilna. ja joj kažem da je potpuno razumijem, da je i meni bilo tako, ali da proba biti opuštenija i fleksibilnija, da će joj to možda pomoći...
Sorciere, jesu li ona tri smajlića kaj rikavaju tvoj podsmijeh?
šta je NLP :?
:shock:Sorciere, jesu li ona tri smajlića kaj rikavaju tvoj podsmijeh?
naravno da ne... ali ovaj :shock: - je za tvoje pitanje. zašto bi se podsmjehivala? pa vjerujem da si iskreno komentirala... i sviđa mi se tvoj komentar
Sorci, najiskrenije sam komentirala jer sam te čitala na različitim podforumima i uvijek sam se nekako pronalazila u tvojim primjerima i komentarima. Moram priznati da sam neke stavove u svojoj glavi promijenila zahvaljujući tvojim riječima (ovo fakat nije "upucavanje" nego baš onako, iz srca
A ja mislim da su obje strane u pravu-razumijem i podupirem jednu i drugu,i mislim da se međusobno ne isključuju.
Neurolingvističko programiranje je studija subjektivnog iskustva - NLP sistematski proučava ljudsku izvrsnost i uči nas kako izvrsnost i uspješnost unijeti u svoj život i usvojiti ih kao dio nas.
NLP sadrži metode, tehnike i vještine za otkrivanje obrazaca koje koristimo kao pojedinci da bismo ostvarili svoje ishode. Neki od tih obrazaca dovode nas do željenih ishoda, a neki ne.
Otkrivanje obrazaca koji nas ne dovode do željenih ishoda omogućuje nam da ih mijenjamo i tako postajemo uspješniji.
NEURO - jer svijet doživljavamo kroz naših pet osjetila, a na temelju tih doživljaja stvaramo svoju sliku svijeta, svoj unutarnji doživljaj o vanjskome svijetu
LINGVISTIČKO - jer proučava jezik: verbalni i neverbalni; vanjski govor (ono što glasno izgovaramo) i unutarnji govor (naši unutarnji dijalozi)
PROGRAMIRANJE - jer proučava obrasce našeg djelovanja - otkriva one koje želimo mijenjati i uči nas kako ih mijenjati
NLP je nastao 70-ih godina 20. stoljeća, kad su se Richard Bandler, student psihologije i John Grinder, profesor asistent lingvistike na Univerzitetu Kalifornija, Santa Cruse, pitali: "Kako to, da su neki ljudi izvrsni u tomu što rade?"
Proučavali su rad troje iznimno uspješnih psihoterapeuta - Miltona Ericksona (hipnoterapija), Virginije Satir (obiteljska terapija) i Fritza Perlsa (Gestalt) i otkrili obrasce koji ih povezuju.
R. Bandler i J. Grinder preuzeli su te obrasce i na njihovim temeljima izgradili novu metodologiju koja stvara uspješnost - i nazvali su je NLP.
VAKOG = 5 osjetila
vizualno
auditivno
kinestetički
olfatorno
gustatorno
jel te još nešto zanima (da odgovorim ako znam
Mislim da MM špijunira forum. U zadnjih par dana je tako vrijedan da sam sva u šoku.
Sorci, najiskrenije sam komentirala jer sam te čitala na različitim podforumima i uvijek sam se nekako pronalazila u tvojim primjerima i komentarima. Moram priznati da sam neke stavove u svojoj glavi promijenila zahvaljujući tvojim riječima (ovo fakat nije "upucavanje" nego baš onako, iz srca
(lijepo je pročitati ovako nešto. hvala
Skrenusmo s teme.
(Sorci, i dalje si mi uzor)
Jedno od najvećih prosvjetljenja koje sam doživila u zadnjih par godina je shvaćanje da nema tog djeteta i tog muža koji mogu 100% (pa čak ni 80%) poslušati svaki savjet i svaku zamolbu nas mama i žena, i kad to shvatimo, kad onako istinski prihvatimo tu činjenicu, nama samima bit će puno lakše. Žene imaju u sebi neki čip za visoke standarde i nesretne smo i neshvaćene ako nije onako kako smo mi u sebi zamislile. Moramo uzeti u obzir da to što smo mi više s djecom nije razlog da smo uvijek u pravu, iako nam se ne čini tako. Muškarci samo drugačije shvaćaju i reagiraju, ali u biti sposobni su riješiti problem. Ponekad ni ja sama ne poslušam ovaj svoj savjet, ali trudim se barem u 8 od 10 slučajeva, i nekako je lakše tako živjeti.
Također se ne zamaram čišćenjem i uređivanjem kuće, naravno ne živimo u svinjcu, ali prioritet su mi djeca i vrijeme provedeno s njima. Kad bih svaki dan prebrisala sve podove i prašinu, skuhala obilan ručak, pospremila sve sitnice i uz to djecu nahranila i odvela u šetnju, ne bi ostalo vremena za one zaista kvalitetne trenutke s klincima, ona izležavanja po podu dok učimo brojati, gledanje u crtić bez mamine nervoze ("Uh trebala sam sad peglati..."), igranje u vrtu... Ponekad djeci za ručak napravim jaja sa hrenovkama, ponekad veš stoji neopeglan 2 tjedna, ali mislim da su to sitnice prema onoj vrijednosti koju nam daju djeca. Uskoro će krenuti u vrtić i viđat ćemo se par sati dnevno i zato ne želim izgubiti ovu povezanost i ovo dobro vrijeme s njima. A tek kad odrastu pa se ne daju ni poljubit u javnosti...
A još u sve to treba uglazbit kvalitetno vrijeme provedeno sa MM-om... :/
Znači, najbitnije je posložit prioritete, sve ostalo ćemo pomalo rješavati u hodu.
Sorry, baš mi je došlo da malo pametujem.
mamasch, mislim da si shvatila bit kvalitetnog roditeljstva, takvog da su i djeca ziva i (vise-manje) sretna, a i roditelji.
Nema lagodnog zivota sa djecom, ali bogami ima koliko-toliko normalnog, bez svakodnevne psihoze (osim, jasno, u posebnim okolnostima - bolesti, pritisci na poslu, krize drueg vrste ...).
Meni malo smeta ta stalna podjela na zene koje moraju imati cijeli stan tip-top i lezerne muskarce kojiam je sve svejedno. Znam obrnute primjere i kod jednog i kod drugog spola ... ali OK, ajmo reci da je onaj gornji stereotip koliko-toiko utemeljen u stvarnosti ... ja bih rekao vise zato sto je to kao neko ocekivanje od nase okoline i sto ga nasa sredina takva kakva jest (dakle, jos uvijek podosta patrijarhalna) jos potice, a ne zato sto su zene i muskarci takvi po prirodi.
A zaista ne vidim razlog zasto bi se morao usisavati stan svaki tjedan kad je OK to uciniti svaki drugi npr.
I zasto peglati kad je to suvisna aktivnost (izuzimam one koji na posao moraju u odijelima i kosuljama), mi smo od rodjenja Zrinke (2,5 god) jednom uzeli peglu u ruke.
A od malo prasine isto nitko nije umro, pobrisemo ju sa polica jednom u 2-3 mjeseca, tamo gdje nas smeta i cesce, ali opet ne svako malo.
Prozore ne peremo svaki vieknd nego jednom u par mjeesci, kad zaista postanu prljavi da nas to smeta.
I sad ce netko reci "evo ga, tipicno musko, bas ga briga". A MZ je isto sasvim zadovoljan sa takvim rezimom zivota i siguran sam da si tako ustedi dosta snage i zivaca (a i ja) nego da pod presijom cistoce i neznamnijacega jurimo po kuci cijeli dan i spremamo i cistimo. Radije odemo s klincima na igraliste ili na izlet (mozda je tu tajna zasto mi idemo cesce na izlete od drugih?
A kaj se tice spremanja i ostalih kucanskih poslova pod "mus", evo jedne male indiskrecije iz nase sire familije (necu imenovati tko je): zena je hipersavjesna kucanica i kad netko dodje na rucak (mi dodjemo tu i tamo) nema sanse da se na stolu ne nadje barem 3-4 jela, 2 vrste kolaca itd. Zena ima problema sa kraljeznicom i tesko joj pada stajanje, pa tako i ono uz stednjak, pa ju mi kumimo i molimo "nemoj sve to kuhati, skuhaj nam obican cuspajz ili jedan prilog, nemoj peci kolace", ali ne, svaki put dobijemo kompletnu ponudu i, naravno, uz nju, povremeno kuknjavu kako ju bole ledja, kako nitko ne brine za njeno zdravlje itd itd itd. i sve ono sto ide uz tipiziranu ulogu patnice. Mi joj zelimo pruziti vise odmora, ali ona ne zeli tu uzeti, radiej ostaje u ulozi patnice na koju ju, kao fol, svi oko nej tjeraju. Ne, tjera se u nju ona sama, vjerojatno zato da ne mora razmisljati s cime bi si inace popunila taj dio vremena ... mogla bi, nedajboze, raditi nesto sto sama zeli (vjerojatno en zna sto bi to moglo biti) ... a ovako ej lakse, ne treba puno razmisljati, svima je, kao, nezamjenjiva, a jos uz to ju i sazaljevaju. :/
Zena ce za koju godinu u penziju (na poslu je isto nezamjenjiva i mucenica) i vec se bojimo kako ce to izgledati ... sigurno ce glancati stan do iznemoglosti (i dovoditi muza do ocaja) ili se baciti u neku drugu aktivnost koja joj nece dati da dodje do trena odmora ... :/
Ajd, zene, zbacite sa sebe te maske mucenica i uzivajte malo u zivotu (uz pomoc i podrsku vasih muzeva i bez osjecaja griznje savjesti ili onoga "sto ce reci susjedi/rodbina/kolege/muz/itd"), kako je apri vec rekla, imate ga sad i ovdje i ne traje beskonacno!
ja shvaćam dobru namjeru ovakvog savjetovanja i u principu se slažem s takvim načinom razmišljanja. no, samo želim istaknuti da u životu majke koja doji malu bebu i ima još koje starije dijete doma postoji to jedno razdoblje kad jednostavno čitav dan trči i odgovara na dječje zahtjeve kako najbolje umije, a to ni u kom slučaju ne uključuje kuhanje kompliciranih jela ili glancanje kuće.
to je ono razdoblje kad vrtolog nespavanje-dojenje-presvlačenje-nosanje-hranjenje-oblačenje-umirivanje-zabavljanje-presvlačenje-razgovor-pjevušenje-dojenje-plakanje preuzmu diktat i tad jednostvno želimo da su naši partneri na našoj strani, da uskoče u neko, npr. presvlačenje isti čas jer nakon njega slijedi razgovor-pjevušenje, i to ne zato jer sam ja tako htjela ili odredila...
ja znam da postoje ekstremi koji teroriziraju ukućane kućom i svojim patništvom, ali mislim da ovdje ne pričamo o tome.
pričamo o tome kako preživjeti ovo napeto razdoblje, te isto tako, kako prepoznati da je ono prošlo i polako se vraćati ležernijem rasporedu.
Tatek, po tim pitanjima i ja sam "tipično muško" - volim svoj stan i držim ga u redu, ali to mi apsolutno nije prioritet. Čitam ovu diskusiju i jednostavno se ne nalazim u njoj, jer uopće ne mogu shvatiti da "diskontinuitet u usisavanju" nekome može biti problem. Također se ne nalazim u polariziranju muške i ženske pozicije u braku i zato dobro razumijem ono što predlaže Rinama. Mnogo većim problemom smatram uvjerenje tipa "ja razmišljam šire i bolje od njega, vidim ono što on ne vidi, moje mišljenje je važnije, ergo, ja sam u toj vezi važnija". Stvarno ne znam koji bi muškarac mogao i trebao pristati na takvu vječnu drugorazrednu poziciju.
a i sto bi s takvim muskim?ja razmišljam šire i bolje od njega, vidim ono što on ne vidi, moje mišljenje je važnije, ergo, ja sam u toj vezi važnija". Stvarno ne znam koji bi muškarac mogao i trebao pristati na takvu vječnu drugorazrednu poziciju.
ja bih potpisala aletu svim rukama i nogama, i jos zubima.
ali, i kod nas je to napeto razdoblje iza ledja.
a onaj tko je ikad vidio moj stan, zna da iz mene ne progovara neka frantic housekeeper, naprotiv.
vauuu. na što je ovo došlo! valjda na to da bi se jedna žena ko ja mogla rastat zbog usisivača!!? baš odlično! ko god je tako shvatio, skidam mu kapu, jer očito nije imao nikakvih problema, neg je odma po porodu bio/bila ko svetac s osmijehom na licu rad male bebice, pjevušeći 24h na dan nosajuć dijete i gledajuć u 4zida, hraneć se tunom iz konzerve i slaninom i lukom i to u ona sat vrimena kad bi jadni muž stiga odmoren sa svog posal taman toliko na vrime da poljubi ženu i dite i zatvori okice čekajuč novo jutro i nove blažene izazove!!! evo svim takvim!! valjda je svakom i ole jasno da prije epizode usisivača bijaše masu drugih nebrojenih epizoda. malo po malo, mic po mic. al nema veze! a o širini razmišljanja! mogu samo
zdenka, nemoj se uvrijediti, molim te, ali ja ovdje pričam o mami kojoj možda beba još nije uspostavila ritam dojenja a to znači da dva sata jednostavno moram sjediti s bebom na cici, pa onda onih eventualnih pola sata koje nakon toga dobijem jednostavno moram obaviti ono što moram. svaki diskontinuitet koji mi netko spominje u tom trenutku me tjera na bijes / bespomoćan plač / popovanje ne znaš ti kako je meni - ovisno o tome kako se osjećam taj tren.
Jako dobro razumijem zašto se neki posao *mora* dovršiti odmah i ne pomaže umjesto toga prošetati ili uživati u idili s djecom iako se kod mene:
- usisava i rjeđe od 1x u 2 tjedna
- pod pere kad se netko zalijepi šlapama na pločice
- peglaju isključivo košulje i bluze
- prozore sam oprala, hm, prošle godine (jednom ih je oprala teta čuvalica)
jerbo ako sam zaključila da je fakat prezmazano i da imam 15 min vremena i par džula energije da usišem - ili ću to napraviti odmah ili neću nikako
Aleta, slazem se, u ovoj temi se govori o dvije razlicite stvari, dva razlicita doba zivota ... ali ne znaci da ne mozemo ovdje porazgovarati o oba, posto ih dotice isti problem gomile kucnih poslova i (ne)podrske partnera, koja je nuzna i tu nemam nikakvih prigovora.
No, ja mislim da se u ovom razdoblju (rodjenje djeteta, briga o maloj bebici, odrastanje djeteta ...) cesto postavljaju temelji daljem zivotu. Kao sto i ti kazes, treba se polako vracati lezernijem rasporedu ... no, to ne rade svi.
Pratim ovu temu od pocetka i isprve se nisam mislio javljati, no na javljanje me je ponukao primjer jednog kolege iz firme - oni su prosli pocetnu fazu zivota s djetetom (sin sad ima 6,5 godina), no jos uvijek su u strci i frci kao da se mali rodio prije par mjeseci (Ok, imaju za tu frku i neke objektivne razloge, ali to sigurno ne opravdava sve) i, koliko cujem medju ljudima, nisu jedini.
Strka i frka oko djeteta i svega ostaloga nakon rodjenja je potpuno jasna, ali mislim da mnogi ljudi (prvenstveno zene) zaglibe u tom stanju i tesko im je poslije isplivati iz njega. Briga za dijete i stan (potencirana time sto zena ostaje na porodiljskom, dakle kod kuce cijeli dan) postaje glavna briga i ponekad to prelazi u naviku koja ostaje i nadalje godinama ...
to je potpuno točno. ja zaglibila, pa, realno - do iznad koljena... :/ ali mislim da polako napredujem...
tatek
Ja sam nešto ekstremniji u iznošenju stavova, ali potpisujem sve što je tatek napisao.
Zbog specifične situacije kod mene doma, iskusio sam sve čari života po doma s malom bebom (porodiljni), ali povrh toga još i materijalnu neimaštinu. Živjelo se (druga polovica porodiljnog) od 1600kn naknade i MŽ minimalne mirovine pa je bilo jako tanko. Tek prije godinu dana smo izašli iz dugova. Iz te perspektive mi kuknjava tipa perem/peglam/mučim se/brinem zvuči kao generalna proba folklorne trupe KUD Donja Zabit.
U vrijeme te opće neimaštine MŽ je diplomirala, a ja napisao magistarsku radnju, koju sam par mjeseci potom i obranio (MŽ je imala prioritet). Cijelo vrijeme smo bili složna AP obitelj i uživali smo svaki atom zajedništva.
Može se.
Bravo!to je potpuno točno. ja zaglibila, pa, realno - do iznad koljena... :/ ali mislim da polako napredujem...
Ma, razumijem ja da to nije lako, inercija je u covjekovoj prirodi i treba zaista velik napor da se neke stvari promijene ... ne pisem ja sve ovo iz pozicije kritizera, vec kao podrsku svakom naporu da se stvari malo pogledaju iz drugoga kuta i nesto ucini na popravlajnju kvalitete zivota.
(mislim da nam tu i sorcieni komentari mogu puno pomoci, iako je njena kcer sad vec velika, no zivot bez partnera je zaista poucan sto se tice ovih rasprava koliko su neke stvari u zivotu vazne i nuzne ili u stvari nisu)
[quote="tatek"]ne znam jesam li ja jedina nenormalna kojoj je teže sada (djeca 15 mj+6g) nego kad je beba bila mjesec-dva stara
razlika: tada sam bila doma a sad radim, beba je uredno spavala 2-3 puta u danu a u budnom stanju se nije penjala po namještaju... starija još nije ušla u ljubomornu fazu...
čak štaviše, oprala sam prozore 2 tjedna nakon izlaska iz rodilišta - a koliko sam tek serija odgledala
evo nek ti stoji za ukras!! oš da ti ga posudim??
mislim, stvarno koji komentari :shock:
stvarsno ste od vele pomoći! zasigurno tako savjetujete i svoje kćeri, sestre, mame, prijateljice...pa i tu nas "jadne" cure na forumu, koje ne znamo što ćemo od svoje pameti, umora i nakupljenog bijesa!!
ja vas zbilja ne kužim zašto dajete toliku važnost tim kućanskim poslovima?
i blago onima koji mogu usisati jednom tjedno..mi lude kupili crveni tepih pa ga usisavamo jednom dnevno..i to navečer, jedan čita Sofi slikovnice prije spavanja, a drugi se razmaše s usisavačem i usisa cijeli stan u deset minuta..nije vrijedno ni spomena, taj rad, a ovdje konstantno lamentiranje oko tog nesretnog usisavanja
pranje kupaone? kad se raspigam operem sve u dvadeset minuta, i to radim jednom tjedno, vikendom (wc nasanitarim i preko tjedna pokoji put), isto nevrijedno spomena..MM za to vrijeme skuha teleće juhe s povrćem, špinata, bolonjeza i sl. koji razdijelimo u manje porcije i zaledimo tako da preko tjedna imamo fast food i ako nam je frka ne moramo nakuhavati i još prati gomile suđe..
zato zbilja ne kužim čemu tolika fascinacija kućanskim poslovima? Sve se to usput napravi i održava, pa ne živi nitko od nas u dvorcu
mislim da se prvi post odnosio na ženu koja ima malu bebu pa je šokirana koliko malo vremena ostaje za njene potrebe i gdje je ona u toj novonastaloj situaciji i kako da se tome prilagodi, a svi opet udri o podjeli na muške i ženske kućanske poslove
Davore, ti i tz ste bili skupa doma za vrijeme porodiljnog?
Ovo ne pitam da bih omalovazila vase teskoce, da me se ne bi krivo razumjelo, nego me samo zanima.
Ja sam se za vrijeme prvog porodiljnog osjecala puno puno gore nego drugi put, bas kao misho iz pocetnog posta:
nije tu stvar u peglanju/pranju/usisavanju.Fali mi onaj doživljaj slobode. Danas sam pokušala ga objasniti MM, ali on to ne razumije. Najgore mi je to opisivati, jer imam osjećaj da se trebam opravdavati kako meni moja malena nije dosadila, već je taj doživljaj nešto što nije vezano za nju.
Danas sam gledala slike mm s Velebita i rasplakala se. Pita me zašto plačem. On misli da sam ja ljubomorna ili da mi je krivo što je on bio na Velebitu i još mi kaže da neće više ići ako budem plakala. U meni osjećaj krivnje.Nije me razumio. Sad Ja sam plakala jer mi je zamirisala šuma, more, bicikl, cesta kojom je išao.... I ja bih je rado mirisala...i hodala po njoj i kupala se u moru i vozila...samo malo.
naravno stvari se mogu uvijek rijesiti iskrenim razgovorom, samo sto ja npr. nisam bila u stanju razgovarati. Da jesam, muz bi sigurno shvatio, pomogao i olaksao.
Ovako mi se dogodilo da smo nekoliko godina kasnije na tv-u slucajno naletjeli na prilog o ppd-u (kasnije sam saznala da je to bila mommy p.) i on je bio sav u cudu kad sam izjavila da je i meni bilo tako. I pitao me zasto mu nikad to nisam rekla.
Well, da sam znala reci i pomoci si, ne bih bila u depresiji.
A da je on bio stalno sa mnom, vjerojatno bi i lakse uocio sto se zbiva.
E, a da ovo ne ispadne kuknjava, reci cu da smo drugi put sve puno pametnije odigrali.
a za većinu ostalih komentara i primjera same
tatek, sorc, aleta, ailish, a zakaj...da sad ne tražim još!, hvala vam
razmišljam, kontam i pravo zborite. uvijek sam falšala u primjeni teorije u praksu, al što mi drugo preostaje neg trudit se
davore, shvaćam da nasuprot tvog životnog iskustva, ovo zvuči kao bajka. i da bi ti sad "drvlje i kamenje"
Davor, super za tvoju obitelj!
I mi smo iskusili čari neimaštine (dugo godina je MM sam radio, pa bio mobiliziran i primao mizernu vojničku plaću, pa sam se ja zaposlila ali me također zahvatila minimalna porodna naknada kao i vas ... da ne nabrajam dalje) iz koje su proizašle kojekakve životne nedaće (suživot sa svekrima npr.), ali nismo bili tako smijerni i nepokolebljivi kao vi, rekla bih, valjda smo bili više krvavi pod kožom, pa smo se, između ostalog, opterećivali i probama folklornih trupa KUD-a Donja Zabit jer u tom trenu drugačije nismo mogli.
Kao što reče aleta, to je proces kojem kod nekih ljudi treba dati vremena. Ne možeš sve odmah posložiti na pravo mjesto, ali ne znači pri tome da si luzer, zar ne?
potpisujem! upravo tako! i nadam se da mi, ako bude još djece, neće bit ko prvi puta!
nije stvar, ono sržno u kućanskim poslovima. više o toj famoznoj slobodi i razumijevanju i podršci partnera tj međusobnom odnosu
sorry, ode kvot prije nego sam napisala post
ne znam tko je to fasciniran kućanskim poslovima?
jabih se jos samo malo vratila na kucanske poslove, iako ne mislim da su bit problema.
Vazno je znati efikasno i brzo skuhati i pospremiti.
Netko te vjestine donese sa sobom u brak/vezu, netko ne. Netko je za njih talentiran, netko nije.
I muz i ja smo odrasli uz majke koje su za nas sve radile, u nicem nismo imali iskustva, a talentirani isto nismo bili (ja usporena, on smusen).
Dakle, definitivno je i tu bilo puno problema u nasem zajednickom startu (a beba je dosla vrlo brzo nakon starta!)
i još da se nadovežem..
ja sam se na porodiljnom katkad osjećala kao da sam u zatvoru..zbilja..ne znaš koliko će sve to trajati, imaš osjećaj da ćeš zauvijek biti u kući, vezan uz malu bebu, bez neke svoje osobne slobode, da imaš svoj mir, svoje vrijeme, svoju slobodu...kao prije
očito je, iz ove perspektive da me oprala PPD, kućanski poslovi su mi bili zadnje o čemu sam razmišljala
dva tjedna prije poroda sam bila na koncertu Pixiesa u Ljubljani, tjedan dana prije poroda šetala po NP Krka, a tri mjeseca poslije poroda provodila cijele dane u kući sa zahtjevnom bebom koja doji na zahtjev, malo spava i teško se uspavljuje i ima konstantne grčeve
nisam išla na posao jer sam bila na porodiljnom..nisam više mogla ići nikamo kamo sam željela, nego što sam eventualno malo mogla ubaciti u bebin raspored, povremeno neka leteća kava ili malo šetnje..ma bila sam očajna
iz današnje perspektive kužim da djeca rastu i manje su zahtjevna, da ti život ne staje s djecom (kako mi se onda činilo), da dolazi puno novih i lijepih stvari i iskustava s djecom
da imam još jedno dijete bila bih puno opuštenija, ali ovo prvi put, bilo je kao da sam se odjednom zabila u zid..
naravno da je poželjno da suprug, dečko, partner ili što već pomaže oko usisavanja jer se ima malo vremena kad se moraš brinuti o bebi, i koma je da je netko komotan, ali mislim da to ne bi trebala biti suština ove rasprave
i sofke bih potpisala (osim sto sam na pixiesima bila u drugoj trudnoci, a ne prvoj
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom