Da, moja supruga je osoba s posebnim potrebama. Ne treba naglašavati da se i za taj porodiljni trebalo izboriti. Uostalom, što ti se čini zašto sam tako "jak" u pokućnim temama?a zakaj prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da, moja supruga je osoba s posebnim potrebama. Ne treba naglašavati da se i za taj porodiljni trebalo izboriti. Uostalom, što ti se čini zašto sam tako "jak" u pokućnim temama?
Davore, nisam znala, zato sam pitala. trudim se ne prosudjivati tudje situacije dok ne znam dovoljno o njima.
a sto se tice tvoje 'snage' u pokucnim temama, ja sam stekla dojam da se trudis biti jak u mnogim temama, ne samo pokucnim.
I da je tvoj aktivni angazman u svim aspektima obiteljskog (i sire) zivota tvoj vrlo dobro promisljeni izbor, a ne samo imperativ situacije
Ih, što volim kad mi ovako podilaze 8)
Evo, da se i ja uključim....
Pratim ovu temu od početka, kao i sličnu temu na jednoroditeljskom.
I mene muče ovi muško-ženski odnosi, pa ako ima netko pametan savjet...
Kod nas nema nikakvih problema što se tiče kućanskih poslova i ovdje zaista moram priznati da je kod nas situacija netipična, MM je jako vrijedan i sve kućanske poslove radimo zajedno i to po meni, baš onako kako treba, niko nikom ne traba ništa govorit, nego svako tu i tamo nešto napravi i stan izgleda pristojno. Oboje nismo baš veliki čistunci i nemamo visoke kriterije čistoće tako da mislim da kod nas kućanski poslovi zauzimaju svoje pravo mjesto - nisu važni i ne dozvoljavamo da nam postanu problem. Također podjednako dijelimo brigu oko djeteta.
Dobro, nije baš sad tako skroz idealno kako sam opisala, imamo manjih svađica, ali samo sam htjela da vam ukratko opišem...
E sad, pa u čemu je problem?
Prepoznajem se u početnim postovima Zmaja i imam razumjevanja za nju, iako se slažem da možda gleda stvari previse iz svog kuta...
Dakle, MM i ja se također vrlo cesto (ponekad i stalno) prepucavam, natežemo, zašto si ti ovakav, a trebao bi biti onakav, zašto nećeš ovo kad te molim... Samo što se to moje kvocanje odnosi na potpuno druge stvari od ovih o kojima vi pišete. Ne znam kako bih to dobro opisala, jer je tako nekako komplicirano i zapravo na tragu ovoga o čemu piše sorci, ove tehnike NLP (prvi put čujem za to, ima neka literatura o tome?).
Vi stalno savjetujte - razgovarajte, razgovarajte (tu jako cijenim postove tateka), ali što ako to jednostavno ne pali? Ja kao da pričam kineski, a MM španjolski. Jednostavno smo toliko različiti da je to jako teško pomiriti. I da li sam to znala kad sam počela živjeti s njim?
Pa, naravno da jesam, ali to stajalište da smo to znale, pa sada neka nam je po meni je bezveze. Kao prvo, bila je potpuno drugačija situacija, a mislim da nitko ne može sa sigurnošću znati kako će se on sam ponašati u nekoj budućoj situaciji koju nikada nije probao (zar nismo svi puno idiličnije zamišljali brak i život s malom djecom?), a kamoli kako će se ponašati neka druga osoba koju poznamo par godina. Dodajmo tome još da se ljudi neprestano mijenjaju. Moram još napomenuti da je MM malo egzotična osoba (u mnogim stvarima ima neobične stavove) što me je naravno jako privuklo na početku, ali u svakodnevnom životu zna biti naporno.
E sad, koliko je on neobičan, s druge strane je vrlo jednostavan. I obožava jednostavne stvari u životu. A ja sam naravno, potpuno drugačija. On voli stvari riješavati bez puno razgovora, spontano, ne voli duga objašnjavanja i rasprave. Voli kad zajednički aktivno provodimo dan, misli da se možemo razumjeti bez riječi i na kraju dana se stisnemo u krevetu i brzo zaspimo kako bi ujutro mogli što ranije ustati i opet juriti okolo i obavljati 1000 stvari.
Ja svoj život zamišljam drugačije - ne mogu živjeti bez intelektualne i emocionalne povezanosti s bliskom osobom koju mogu ostvariti samo kroz razgovor. Obožavam raspravljati, pričati i gugutati jedno drugom, dugo se izležavati u krevetu, male nježnosti i što više kreativnosti u svakodnevnom životu. On je aktivan fizički, ja u glavi. I tako meni užasno nedostaju razgovori, nježnosti ono malo pažnje koja žena dobije samo na početku veze itd itd. I da, sto pedest puta sam mu sve to rekla, pokušala objasniti na sto načina - molbom, suzama, svađom, lijepim riječima, tmurenjem, ignoriranjem... Bude malo bolje kad sam jako dobre volje, pa ja to sve pokrećem (organiziram izlaske, večere, vrijeme za nas dvoje i slično...) Ali, kao što je netko već rekao, malo sam umorna i hoću da se netko drugi trudi oko mene... On, naravno, mrzi večere vani, želi da uvijek kuhamo doma itd.
Vjerujte mi, meni se čini kao da on mene jednostavno NE RAZUMIJE, kao što se ne razumije strani jezik. I tako ja objašnjavam sve detaljnije i više, a zapravo pričam sama sa sobom, a on samo sluša i sluša i tako jedno pol sata, sat, onda on još na pol mog monologa zaspi, a ja POLUDIM. Ja njemu kako želim otići i kako sam nesretna, a on na to zaspi. I znam da je jako umoran, jer je skroz jutarnji tip, a ja se zalaufam taman oko ponoći, ali opet...
Ne znam što da radim, nekad mi se čini da nisma normalna, možda bih trebala biti sretna što je tako vrijedan čovjek, pun vrlina i divan otac, ali ja tražim nešto više... Vrag mi neda mira. Pa zar je kuhanje, pospremanje i briga oko djeteta ono zbog čega partneri trebaju ostati zajedno? Ili ima nešto više?
ih, ali to me jos uvijek ne prijeci da se u mnogocemu s tobom ne slozim 8)
Nakon ovih topika o ppd-u moram dati jednu off-topik primjedbu iz muskog kuta (uz rizik da me sad svi napadnete ...): obicno se svi u zenskim krugovima pocnu smijati kad krenu muske zalopojke o vojnom roku (fala bogu, sad ce ga valjda ukinuti), no to vam je vrlo slicno kao ppd, osim sto traje samo godinu dana, ali zato nije nesto sto sami izabiremo (kao npr. odluka da se rodi dijete).
U klasicnom vojnom roku (dakle, bez nekakve veze koja vodi u udobnu kancelariju) covjek isto ne odlucuje ni o cemu (niti kad ce ustat niti kad ce jest niti kad smije u grad, mogu ga buditi u pola noci i slati na 30 km marsa ili pak slati da stoji na strazi svakih 6 sati po 2 sata i tako citavih 6 mjeseci ili ga pak tjerati da satima skuplja rukom listic po listic po kasarnskom setalistu) i ta bespomocnost, osjecaj da nemamo kontrolu ni nad kojim elementom svog zivota, je ubitacna.
Ne zelim ovime umanjiti teskoce ppd-a, vec samo poduprijeti tvrdnju da je to zaista tesko razdoblje, kad nakon razdoblja slobode odjednom dolazi mala bebica koja ima zahtjeve kojima se majka mora podrediti ... ne poznajem osjecaj ppd-a na svojoj kozi, no obzirom da sam imao cast odsluziti jedan sugavi vojni rok u JNA, imam otprilike ideju kako i ppd izgleda.
(nije slucajan velik broj samoubojstava tokom vojnog roka, kao ni depresivnih problema u ppd-u ... tako je kad "visa sila" naglo zatvori sva vrata)
sunrise, zao mi je sto je kod vas tako velika razlika u poimanju (zajednickog) zivota ... na zalost, mislim da tu nema bezbolnog rjesenja. Ili nastaviti tako dalje i prihvatiti takav zivot koji umnogome ne donosi to sto trebas ili pak krenuti u novi zivot. Trecega nema i nema lakog izlaza.
Koliko vidim, prvi korak si vec napravila - prihvatila si situaciju takvu kakva jest. A odluka ... razmisli, preispitaj, donesi ju. Najgore je biti godinama bez odluke, ni tu ni tamo.
Vjerujem da ces uspjeti izabrati pravi put!
Jooj, kako ovo dobro razumijem!
S time da sam se ja zabila u zid dva mjeseca prije poroda, kad sam odjednom primorana na strogo mirovanje.
MM je bio uz mene mnogo dulje nego što si mnogi mogu priuštiti (ostao je doma punih 5 tjedana - koristio je cijeli godišnji, i to su mu omogućili u firmi), ali zato je mene PPD oprala nakon 3-4 mjeseca, a ne odmah po porodu, i bilo je tim teže. Dodaj tome doba godine (studeni/prosinac = kratki dani, rano pada mrak, hladnoća, ne može se puno van) i bebu od 3 mjeseca koja na moj užas sve manje spava, plače i s kojom treba stalno vježbati i vježbati, stvarno sam bila na rubu pucanja.
Onda sam se prisilila - izlaziti svaki dan van, makar na pola sata, u šetnju. I ono što je u našem slučaju pomoglo, bilo je uvođenje nekih rasporeda tijekom dana, ne mislim tu na dojenje jer ono nikad nije bilo po rasporedu, ali trudila sam se ići u šetnju u isto vrijeme, dovesti dnevno spavanje u isto vrijeme (uspjelo nam je nakon nekoliko mjeseci i funkcionira i dan-danas), što više se igrati s djetetom i pomaknuti kućanske poslove na minimum. Nije išlo glatko, ali postupno se sve dovodilo u red. I puno je pomoglo što sam dobila svoje vrijeme za izlazak - petak popodne, jednom tjedno, na sat-dva - to mi je jako puno značilo.
U svemu tome MM mi je bio od velike pomoći (ne mislim na kućanske poslove, nego na sve ostalo), ali ipak nije mogao stalno biti tu (posao, posao i posao). Ne zamjeram mu zbog toga jer vidim da i on daje sve od sebe.
Sad, kad je dijete starije, o mnogočemu drukčije razmišljam. Ali nakon prvog poroda izgleda da nisam bila spremna na mnogo toga o čemu se inače, kao, "ne govori"! Iskustvo čini svoje...
Ovo je, prema nekim autorima, glavni mehanizam nastanka depresije.
Što se tiče kućanskih poslova dok sam bila doma s Filipom kućanski poslovi su mi služili kao razonoda da odmorim živce. Naporno je počelo biti kad sam počela raditi.
zvuči poznato....Ovo je, prema nekim autorima, glavni mehanizam nastanka depresije.
tak je i meni...a tek kad napadnem kupaonicu...nema te tablete, muzike...
Tjah, ni s TM-om se u mnogočemu ne slažeš, a njega si sama odabrala...
ja sam danas lagano zažmirila na krš u stanu
otišla na frizuru, Marko se ošišao tkđ,iskipala ga kod bake, otišla u školu, pokupila zaostalu dnevnicu, u benettonu isprobala topić u kojem sam izgledala
a prašina i nered čekaju neki bolji dan...kao što bi rekla moja pokojna baka. Smeta ti nered,evo tamo su ti krpe,kante i usisavač!
tanja_b, kao da sam ja napisala tvoj post, samo što je mene ppd oprala nakon 8-9 mjeseci (taman isto u zimu - došlo mi je da zviznem sa svakim djetetom u zid i da se bacim kroz prozor jedno 10000 puta, jedino mi nije jasno zašto nisam nikome rekla nego sam sve gutala u sebi, hvala Bogu sve je dobro završilo, preživjela sam tu "vještičju fazu").
Meni je neka mudra viša sila utuvila u glavu još prije poroda da moram u početku, prvih mjeseci inzistirati na redu i rasporedu od svih, i djece i odraslih, i zahvaljujući mom "željeznom stisku" sad imam puno više živčeka nego što bi imala bez te discipline.
Zmaj, ovo sam ja napisala, a ne da je tvoj muž drugorazredan. (Ne bih si uzela takvo pravo ni da ga poznam, a kamoli ovako kad ga uopće ne poznam.) Ne mislim ja da je TM drugorazredan nego da ga ti guraš u drugorazrednu poziciju. Nemoj se ljutiti na mene zbog toga - meni nije cilj da te "perem" nego da ti ukažem da je možda problem u tebi, odnosno u komunikaciji između vas dvoje oko koje se morate oboje potruditi, a ne samo TM.Stvarno ne znam koji bi muškarac mogao i trebao pristati na takvu vječnu drugorazrednu poziciju.
A što se tiče važnosti kućanskih poslova, ja ih ne bih spominjala da se svi primjeri koje navodite upravo na njih. Ne znam kakvi su bili odnosi u kući i odnosi prema kući prije djeteta - kod mene se to nije promijenilo s dolaskom djeteta. Posla je bilo više, ali on se dogovorno dijelio i rješavao. I meni je bilo teško s malim sinom, moje poteškoće su bile posebne vrste, ali to smo prošli bez pretjeranih stresova. Mislim da svemu treba pristupiti puno ležernije, s puno manje zahtjeva, optužbi i pritisaka, a s puno više dogovora. Ja bih po onoj Držićevoj - bolja je dogovorna šteta nego korist bez dogovora. A to znači, poslušaj i priznaj tuđe mišljenje i ne misli da je tvoje uvijek ispravno, a pogotovo ne važnije.
Ja sam se i uz svesrdnu pomoc muža i roditelja u jednoj fazi osjećala fakat zarobljeno i kao da mene u svemu tome vise nema.
Znači, nisam se opterećivala previše ni kuhanjem, ni peglanjem, ni pospremanjem, mogla sam otići na kavu i ostaviti dijete dva sata baki...znači, sve sam mogla lijepo izorganizirati, ali uglavnom nisam mogla sama sebi dati koji sat slobodno (neki se uspiju izorganizirati i za putovanje, a kamoli za kavu).
Izašla bi van i bila bi totalno luda od brige i dekoncentrirana skroz, tako da ni tu glupu kavu nisam mogla s guštom popiti, gledala bi izloge i sve mi je bilo bezveze. Pa bi me netko pozvao npr. na rođendan, mm ili baka bi se ponudili da uspavaju bebu, ali ne...meni se nije išlo na glupi rođendan jer mi je beba važnija i ljepše mi je biti doma.
I ako tako radiš iz dana u dan, sam sebi stvoriš klopku, imaš osjećaj da ti kao ti više ne postojiš, vidiš se samo kroz bebu.
Isto mi se desilo kasnije kad sam krenula na posao (mada sam tada konačno u miru pojela ručak-skoro sam bila zaboravila civilizirano držati nož i viljušku). Bilo mi je teško otići npr. na frizuru. Prvo bi se morala organizirati da netko uleti čuvati dijete, ali opet nisam guštala, jer sam imala grižnju savjesti što nakon 8 sati posla ne jurim doma djetetu nego se još smucam po gradu.
Hoću reći da je dobar dio toga u glavi. Ako si dozvoliš da odeš s tim predaleko onda sam sebe totalno izmučiš. Treba naći načina da se tu i tamo makneš, ako ne može pomoći muž, možda može baka, teta, prijateljica??
Griznja savjesti je grda stvar - nekad si ju sami utuvimo u glavu (i meni je dugo vremena bilo bed izaci van i ostaviti MZ samu doma sa klincima, a u isto vrijeme mi je bilo OK kad sam ja ostajao sam s njima), a nekad nam ju drugi utuvljuju na mala vrata (najcesce poslodavci, ponekad rodbina itd). I onda se uhvatimo tog osjecaja da nismo nesto zasluzili i kad to cak i dobijemo, ne mozemo uzivati u tome ... recimo, trenutku odmora od djece.
Na jednom od AT tecaja mi se osobito svidjao jedan detalj: trebali smo svi potpisati ugovor sami sa sobom da zabranjujemo osjecaj griznje savjesti. Odgovorne smo osobe, donosimo odluke i kad donesemo neku odluku tad stojimo iza nje, a ne muci nas griznja savjesti sto smo napravili ovo ili ono.
"problem" je vrlo jednostavan. i rješiv...
stavit ću ti linkove od doma za nlp.. i dodatno napisati neke stvari... (sad nemam vremena)
i imaš pravo... on te doista ne razumije... ali ni ti njega ne razumiješ. ne zato što ne želite, ili zato što je netko od vas dvoje loš - već zato što spadate u različite "tipove" osoba, i stvarno koristite različite načine komunikacije...
Mozes li i meni poslati te linkove?
"problem" je vrlo jednostavan. i rješiv...
stavit ću ti linkove od doma za nlp.. i dodatno napisati neke stvari... (sad nemam vremena)
i imaš pravo... on te doista ne razumije... ali ni ti njega ne razumiješ. ne zato što ne želite, ili zato što je netko od vas dvoje loš - već zato što spadate u različite "tipove" osoba, i stvarno koristite različite načine komunikacije...
Imao sam dosad jedno iskustvo sa NLP-om i svidjelo mi se pa bih se rado malo jos poducio ...
Sad tek vidim da je kod mene slična situacija kao kod Sunrise. MM je sposoban (i to je puuuuno puta dokazao) da može razglabati cijelu noć o nekom problemu ili situaciji, ili jednostavno brbljati (ali stvarno je cijela noć previše za brbljanje :shock: ), dok ja volim filozofirati ali u nekim vremenskim granicama normale, a kad se radi o problemima ili prigovorima, onda brate mili reci mi što imaš u par rečenica, nemoj me pilat satima, tako će mi se brže razvodnit priča i napravit propuh u ušima!! To mi se u ovim godinama čini kao da mi stari zakašnjelo drži bukvicu o kašnjenju iz diska...
Jednako tako kad ja prigovaram činim to prilično konkretno, ne okolišam i ne izvlačim događaje iz prošlosti.
MM je Blizanac, a ja sam Jarac, plus što smo iz različitih država i mentaliteta. Nije moglo različitije.
neki linkovi
http://www.inspiritive.com.au/glossary.htm
http://www.nlpuniversitypress.com/
http://www.nlpu.com/
http://www.circle-of-excellence.com/
http://www.whitedovebooks.co.uk/articles/fr/nlp.htm (samo je početna na francuskom, linkovi su na engleskom)
http://www.mindworks.uk.com/website/eyecues.htm
http://nlp-practitioners.com/interactive/eye-access.htm
Evo još posebno za Sunrise, mislim da kužim što hoćeš reći - da govorite različitim jezicima. I vjerujem da se u stvari volite, samo imate različite potrebe i različite načine izražavanja ljubavi i naklonosti.
Ima o tome cijela teorija, da objasnim u kratko:
Ono što je tebi važno njemu nije, i zato ne razumije da tebi više znači razgovor nego možda konkretna pomoć oko pranja suđa.
Njemu očito više znače druge stvari i ti si to očito shvatila, on također voli da zajedno provodite vrijeme, ali ne u razgovoru nego u drugim aktivnostima.
I onda on tebi nudi ono što on voli, vjerojatno s namjerom da ti pokaže ljubav, jer za njega je to pravi način pokazivanja ljubavi. Bilo bi dobro da on shvati što tebi najviše znači (mislim da je vrlo slično i kod mene, moj muž malo priča i redovno izgleda kao da se dosađuje dok ja imam svoje izljeve i monologe).
Nekad ljudi imaju slične potrebe, nekad ne, to po mome ne znači da se ne mogu voljeti, ali im je vjerojatno teže. Treba se potruditi razumjeti što druga osoba doživljava kao iskazivanje ljubavi i pokušati sebe malo prilagoditi i ponuditi mu upravo to (npr. ako žena voli dobiti poklon, a muž se nudi za pranje suđa ili hvali odličan ručak, on vjerojatno misli najbolje, ali ona ne dobiva ono što si u stvari najviše želi).
Naravno da nisam tako pametna da u pet minuta sklepam cijelu ovu teoriju, pa ako te zanima, pogledaj knjigu " 5 jezika ljubavi", autor Gary Chapman (ne kažem da sam uspjela sve primijeniti, ali barem drukčije gledam stvari).
U kratko možeš naći na sljedećoj stranici (evo sad progooglala i odmah sam nešto našla):
http://www.step.hr/problemi/5-jezika-ljubavi.shtml
Uglavnom, svodi se na to da se načini iskazivanja ljubavi (jezici) grupiraju u ovih 5:
• izražavanje priznanja
• kvalitetno vrijeme
• primanje poklona
• usluge
• tjelesni dodir
razumin te, ja sam Jarac a u podznaku Blizanac
i ne mogu pobić od sebe same
Joj, puno, puno hvala na pomoći...
Tatekova poruka me malo demotivirala, ali ako sorci kaže da je problem rješiv... odmah mi je lakše.
Nisam još stigla pogledat linkove, ali hoću kad uhvatim malo vremena, sad gibam s posla po moje malo sunce...
Možda vam se čini da sam nova na forumu, ali evo, moram priznat da sam otvorila novi nick samo da me ne bi niko prepoznao. Nisam se ni prije puno javljala, ali ovaj nick ću ostaviti skroz anonimnim, tako da mogu baš ono otvorit dušu, kad mi dođe...
Cure i dečki, stvarno mi treba pomoć oko toga, jako sam nesretna zbog tog našeg odnosa. Moji su roditelji rastavljeni i ja nikako ne bih htjela da se to i meni dogodi, iako stvarno ne znam, prestala sam polako vjerovati u pravu ljubav i strašno mi je kad nemaš onog nekog tko te razumije i voli baš onakvu kakva si... Ne znam da li još volim MM, ali, kao što su tu već mnogi zaključili, i ja mislim da na svakom odnosu treba puno raditi, ulagati i tako dalje i spremna sam se mijenjati kad bih znala kako. Joj, ponovo ću se sva zakomplicirat i izgubit nit, tako ja uvijek puno pričam i uživancija mi je kad mi se čini da to netko razumije i onda riječi same lete... A ovaj moj samo šuti i gleda, pa se počne suprostavljat i sve krene naopako, umjesto zbližavanja duša pretvori se u napad i obranu, pravi mali rat. I onda postajem užasna osoba, mrzim samu sebe i tako idem lagano prema depresivnim stanjima, upravo zbog onog što ste rekli - nemogućnosti da upravljam vlastitim životom.
I sad je pitanje, ostati ili odustati. Mislim da se još želim boriti, stalno imam osjećaj da je blesavo da dvoje ljudi koji se vole i koji bi mogli tako lijepo zajedno živjeti, ne bi smjeli prekinuti zbog takvog razloga. Sve čekam da se dogodi taj "klik" u našim glvama (da budem iskrena, u njegovoj), pa da počnemo normalno komunicirati.
Sve što kažu sorci i tulip isto stoji - ja znam da smo drugačiji i da on na drugi način iskazuje ljubav, ali što mogu kad ja imam UŽASNU potrebu za drugačijim načinom. Još kad tu dodam moju iskompleksiranost i kroničan nedostatak samopouzdanja.... Ajoj!
Uz to, ja sam više onako logični tip, sve nešto objašnjavam, ako je ovako, onda onako, a iz toga zaključujemo ovako... I nikako ne mogu shvatiti to da ako ja MM-u kažem da meni nešto toliko u životu treba, on to uporno odbija napraviti. Više puta mi je rekao da je to zbog toga što ja to toliko OČEKUJEM od njega, a on ne želi biti dresiran, pa da živi po mojim pravilima. Još je rekao da se osjeća kao kad te profesorica uhvati u nekom lošem dijelu - opet nisi napisao zadaću, opet mi nisi već tjedan dana rekao nešto lijepo. I kako ja sad da prestanem očekivati? Pokušam se primiriti, ali on odmah zaboravi na sve to i ništa se ne promijeni.
A ima nešto i u tom horoskopu, moram priznat - on Ovan, ja Blizanac...
Najveća je stvar da mi ne možemo riješiti problem do god je to samo moj problem, on to naravno uopće ne gleda tako i zadovoljan je našim odnosom!
Eto, opet se ja raspisala, hvala svima, vi ste stvarno osvježenje!!! Puno ćete mi pomoći ako imate još koji savjet ili slična iskustva!
kod nas se "problem" sastojao u tome sto se trebalo priviknuti na zivot u dvoje, tj. u troje... on na mene, a bome i ja na njega, a oboje na dijete... i dijete na nas... prije toga je svako zivio u svom stanu... bolje reci drzavi... i mogu reci, kao u kusturicinom filmu: svakoga dana u svakom pogledju sve bolje napredujem(o)... puno toga je doslo razgovorom. o, da... i tome da nisam pristala na ulogu patnice (kao recimo moja mama koja isto tako nesto uradi, al onda kuka da ti prisjedne i pomoc i sve). jer ta uloga je kod mene u isti tren izazivala i srdzbu na njega i na mene - kako ne primjeti da ja samo radim, a on nista! brzo sam se naucila da delegiram kucanske poslove i da glasno zatrazim: molim te danas (kad god) ima da sredis banju (koju si ostavio kao da je pala atomska bomba) / operes podove / sredis kuhinju. i fercera. on se zbog tog "patroniziranja" uopce ne uzbudjuje, uradi ono sto mu je receno (molim te objesi vesh koji se upravo pere u ves masini, ja odoh na forumasku kavicu
kuca nam je cista i pospremljena. ja sam takva osoba, a mm se naucio uz mene, da sto manje razbacujemo stvari (cipele odmah idu gdje trebaju, skidam i ostavljam odmah sve gdje treba, a ne bacam samo gdje god), jer onda imamo sto manje pospremati (recimo njenu odjecu po kaucima)... peglam dok gledam serije, cak onda i obrisem prasinu u dnevnoj sobi. wc, banju spremim dok mi se recimo zxuja kupa. kuhinju&sudje ostavim mm
Sviđa mi se kako je mama courage napisala da nije pristala na ulogu patnice. Mislim da je to jako bitno u suživotu s nekim. Treba skužiti što ne štima, pokušati popraviti odnos i biti svjestan da se obje strane moraju mijenjati da bi postigli sklad. Lakše je napisati nego napraviti.
Zašto ovaj forum nije postojao prije 12 god. kad sam ja prolazila bračno-roditeljsko-životne krize? Bila sam uvjerena da su svi muževi i brakovi savršeni, osim mog (i mojih roditelja). Činilo mi se da kod drugih sve štima - beba se rodi, mame cvjetaju od ljepote, sreće i zadovoljstva, a tate-muževi obožavaju biti kod kuće i nunati bebicu, a nakon uspavljivanja muževi mole žene da im se iskreno i detaljno povjere i ispričaju sve detalje svog emocionalno-duševnog stanja.
Sunrise, nadam se da ce ti to olaksanje (i NLP i bilo sto sto ti moze jos pomoci) donijeti i neke plodove u poboljsanju vase veze.
No, ovaj tvoj posljednji post me tjera da ti napisem jos ponesto i pri tome cu biti vrlo direktan i iskren (a ti ne zamjeri zbog doze brutalnosti, zbog tvoje koristi tako pisem): koliko vidim, u vasoj vezi postoji dosta nezgodna neravnoteza i to ne na nacin da ste oboje nezadovoljni vezom vec da si ti nezadovoljna, a TM zadovoljan (ili to bar tako izgleda). Recimo da ipak uspijes u pomicanju tezista veze u onom smjeru u kojem zelis ... no, to bi onda moglo pak dovesti do nezadovoljstva TM-a i onda opet imate problem. Idealno bi bilo da se nadjete negdje na pola puta, takva priblizavanja dovode do osjecaja zajednistva, osjecaja da obje strane doprinose poboljsanju veze ... no, prema tvojim rijecima sada si samo ti nezadovoljna i trudis se oko promjene za tebe nezadovoljavajuceg stanja, a TM-u je sve OK. Da bi se jedna veza ponovo dovela u uravnotezeno stanje obje strane trebaju biti svjesne problema (to izgleda jeste oboje) i voljne raditi na uravnotezenju ... a sto bas tu i nije slucaj.
Koliko se meni cini, najveci problemi u vezama su kad partneri ne komuniciraju (to kod vas nije slucaj) ili pak ne razumijevaju u cemu je problem (to isto nije vas slucaj), no ovako kao kod vas - znate gdje je problem, ali ocito ne postoji s jedne strane zelja za promjenom - mi se ne cini kao dobitna kombinacija. :/
No, nemoj se sad deprimirati, ne mislim da je vrag bas tako crn, jer bolaj veza se ne postize samo tako da samo partner nesto mijenja kod sebe/na sebi, vec tu i ti mozes puno toga uciniti ... vjerujem da se u dubini tvog srca moze jos svasta naci, mozda i nesto sto situaciju moze drasticno promijeniti ... sama kazes da imas problema sa kronicnim nedostatkom samopouzdanja ...pitam se ne bi li situacija u vasoj vezi bila puno drugacija kad to ne bi bio slucaj?
Sto bilo da bilo, zelim ti puno srece ... mislim da te ceka puno posla na putu do veceg osobnog zadovoljstva (u ovoj vezi ili izvan nje) i to je razlog da sto prije krenes. A kuda i kako? To ti, na zalost, ne mogu savjetovati, ali citanjem svih ovih postova na ovoj temi i drugim slicnima sigurno ces dobiti dosta gradiva za razmisljanje ... za pocetak pokusaj o sebi razmisljati izvan okvira tvoje veze (ne kao da nisi u vezi, vec prestati razmisljati kako bi TVOJ PARTNER mogao doprinjeti tvom vecem zadovoljstvu u zivotu i vezi, vec kako bi TI SAMA mogla doprinijeti tome, sto TI SAMA mozes uciniti da ti zivot bude bolji, ispunjeniji, ljepsi), mozda ti to donese neku novu misao ili ideju.
Kako kaže Tatek, važno je preuzeti aktivnu ulogu i razvijati sam sebe, i naći nove interese... ali to ne znači da će to pomoći da se osjećaš voljeno i zadovoljno u vezi (onda čovjek počne bježati npr. u posao u kojem je dobar, kako bi se bar negdje osjećao ispunjen, ili u neke svoje slobodne aktivnosti). To sigurno podiže samopouzdanje i zadovoljstvo ukupnim životom, ali opet ljubavna sfera ostaje nezadovoljavajuća.
Slažem se da ne treba očekivati od partnera čuda, pogotovo ako je on zadovoljan. Bilo bi super kad bi on shvatio razloge nezadovoljstva, možda da mu svoju potrebu za npr. razgovorom usporedimo s nečim što znamo da je njemu važno...
Ovako ako moraš sam, možeš eventualno pokušavati biti još bolji prema njemu, i još više govoriti njegovim jezikom (tipa -ko tebe kamenom ti njega kruhom-mislim da je to strašno teško)... sve u nadi da će ga to prosvijetliti i da će dobiti poriv da i on udovolji tebi .. (??)
to bi još moglo funkcionirati u slučaju da ni on nije zadovoljan, pa ti sad otkriješ kaj mu fali i to mu daš, i on procvjeta pa odjednom dobije želju da usreći tebe. ja baš pokušavam takav znanstveni eksperiment
Nije to uopće lako, ja nisam na čistu ni sa svojim željama i potrebama, a niti s njegovim (dobro sam se sjetila razmišljat nakon toliko godina).
Sunrise, probaj se sjetiti što ti je bilo dobro na početku veze, što ste sve radili pa polako zapostavili...možda dobiješ neku ideju
Koliko ja vidim iz Sunrise-onog posta, njen muz je sasvim zadovoljan u toj vezi. :/
A ovo sa "bit cu jos bolja prema njemu kako bi on napokon bio malo bolji prema meni" mi se bas ne cini kao nesto sto obecava ... ako se ne varam, Sunrise je napisala da NJM zna u cemu je problem, no on ne vidi u njenim zeljama sebe (za to ga ne mozemo kriviti, ako je on osoba koja ne funkcionira na taj nacin, tesko je ocekivati da ce on odjednom to promijeniti, pogotovo sto on nema za tu akciju niti neki poseban poriv, kad je njemu vec OK) i to je problem ... meni se to cini kao klasicna razlika u karakterima, zeljama i potrebama. Vjerojatno to nije nista sto se ne bi dalo donekle izgladiti, ali da vodi prema dugorocnoj sreci ... ne bih rekao.
(da se ne zavaravamo, mislim da ne postoji savrsen brak i savrseni partneri koji se uklapaju kao dva puzzlica jedan u drugi, no ovakve razlike kakve opisuje sunrise zaista nisu male ... )
Nisam se mislila javljati na ovom topicu jer sam u biti zadovoljna našom organizacijom i suživotom i partnerstvom, ali sad sam otkrila da na forumu imam alter-ega pa ne mogu odoliti 8)MM je Blizanac, a ja sam Jarac, plus što smo iz različitih država i mentaliteta. Nije moglo različitije.
Mamasch, kod nas sve identično!
Angie, koliko dugo odolijevate vjetrovima rata? Mi smo skupa punih 11 godina i odlučili smo tu brojku još par puta ponoviti
Može rezime dosadašnjih postova na ovu temu? Radite na sebi ali "nagovorite" i partnera da se povede za vašim primjerom (da radi na sebi
Ja bih rezimirao otprilike ovako:Može rezime dosadašnjih postova na ovu temu? Radite na sebi ali "nagovorite" i partnera da se povede za vašim primjerom (da radi na sebi
- puno razmisljati, i o drugima, ali ponajvise o sebi
- puno razgovarati, razgovarati i razgovarati, otvoreno i iskreno
- zastupati svoje stavove, ali uvazavati i drugoga
I to je to. Ako partner nije za komunikaciju, tesko ga je "na silu" otvarati, to nema svrhe. Ali ima svrhe reci mu "cuj, ako mi kazes sto zaista zelis u zivotu, mogu ti pomoci da to i ostvaris ... a isto tako i ti meni." Ima li sto ljepse od toga da sebi ostvarimo neki nas zivotni cilj, i to jos uz pomoc voljene osobe, kojoj smo i mi sami pomogli da si ostvari neki njen zivotni cilj?
Mislim da je tatek pogodio u jednom - velika razlika u karakterima, željama i potrebama je bit našeg problema. Ali nije baš da oboje shvaćamo u čemu je problem, ja to njemu jednostavno ne znam objasniti.
I da se ispravim, nije on baš skroz zadovoljan, ali iz drugih razloga. Ja sam uglavnom ili namrgođena ili ljuta ili tužna. Pa možda malo i preuzimam ulogu patnice... Kod mene uvijek neke emocije. Ja se ili smijem ili plačem. A on je više nekako smiren ili bar to pokušava biti.
I tatek i tulip su u pravu - morala bih se više okrenuti sebi, ne očekujući od nekog drugog da me učini sretnijom osobom. Ali tu je tulip pogodila bit, po mom mišljenju. Kada se počnem okretati sebi postajem "jača" i samosvjesnija i mogu raditi stvari koje volim i s prijateljima, djetetom ili sama. Ali što ćemo onda nas dvoje raditi zajedno? Kada se više okrenem vanjskom svijetu, neminovno gubim vezu s njim. A osim toga, stvar je da baš i nemam snage to sve izvesti u realnom životu sa stresnim poslom, malim djetetom i slično. Dodatni problemi na poslu (koji nas oboje gotovo u potpunosti zaokuplja) pridonjeli su u velikoj mjeri svemu ovom o čemu ja pišem.
No dobro, dosta sa mojim žalopojkama. Vidim da su ovdje ljudi sličniji meni nego MM-u, ljudi koji o svemu vole komunicirati, koji uvijek traže bolje i više. Tako da je teško pogoditi kako bih na njega mogla utjecati, kad ne znam(o) kako funkcionira njegov načiin razmišljanja. Samo znam da ovo puno razgovarati, razgovarati i razgovarati uopće ne pali, jer je to MM-u kao prazan mlin. Pitanje je, dakle, kako do nekoga doprijeti, kako ga "natjerati" da se otvori?
ja sam blizanac, a md jarac. iz razlicitih drzava i upitno razlicitih mentaliteta (on je iz beograda).Nisam se mislila javljati na ovom topicu jer sam u biti zadovoljna našom organizacijom i suživotom i partnerstvom, ali sad sam otkrila da na forumu imam alter-ega pa ne mogu odoliti 8)MM je Blizanac, a ja sam Jarac, plus što smo iz različitih država i mentaliteta. Nije moglo različitije.
Mamasch, kod nas sve identično!
nisam znala da nas toliko ima
kod nas je problem taj sto je on jako samouvjeren, sposoban i moze iz nicega napraviti sve. a ja sam iskompleksirana, necu reci nesposobna ali treba me dobrano pogurati, spora.. ma koma sam ziva. aha, da, samopouzdanje (i samosvijest) su mi u minusu (autoritaran otac i sve sto s tim dolazi).
pa se malo kacimo (njega uglavnom nema, ja sam sama s malim i selidbom i majstorima i svim carima zivota s bebom) pa malo razgovaramo, pa se mirimo..
ja se trudim promijeniti neke stvari kod sebe koje me smetaju (a vidim da smetaju i njega), a njemu uvijek direkt u glavu velim kaj mi se ne svida bez okolisanja, i predlozim kompromis.
to uglavnom funkcionira (kad se vidimo, a vidimo se rijetko)
Kako li sam zakomplicirala misli, riječi, a upravo ovo htjedoh reći.Može rezime dosadašnjih postova na ovu temu? Radite na sebi ali "nagovorite" i partnera da se povede za vašim primjerom (da radi na sebi
nestat ću na neko vrijeme s foruma...zato, hvala na utrošenom vremenu i riječima!!!
na žalost - nemam prijevod, jer na hrvatskom nema adekvatnih stranica i literature... ali, možda nekom pomogne
EQ: Ten Strategies for Increasing Optimism and Motivation
Exercise: Read and think about the following ten strategies then choose at least two to commit to doing regularly starting today.
• Discover your life-purpose (or life-work) and seek ways to live it on and off the job.
• Define the meaning behind your work by focusing on whom your work helps and how it adds value to people and the world.
• Think of ways to increase the value of what you do.
• Remember your past accomplishments and successes to help you discover what you are good at.
• Carry an ongoing positive conversation with yourself on daily basis.
• Keep an open mind about ideas and people. Assume the best in others and treat them accordingly. People often try to rise to meet others’ expectations.
• Be grateful for life and all it brings. With all your problems, other people have faced much worst situations and many have triumphed. Find ways to remind yourself of this and ways to express your gratefulness.
• Remind yourself that life is too short to spend it mired in negative thoughts and feelings. Make a list of the negative thoughts and feelings you often experience and find ways to overcome each one.
• Imagine that this is your Best Day Ever and start it with this attitude, eager to accomplish great things. Find ways to repeat this experience each and every day.
• Spend time with positive, optimistic people and stay away from negative, pessimistic ones. List the names in each category then find ways to implement your plan.
sunrise - da počnem od horoskopa
ovčice su specifična bića... vrlo su osjećajni, ali i (najčešće) tvrdoglavi. ja bih rekla i "samoglavi"
e, sad - kad se već hvališ da si blizanac (hehehe) - trebala bi znati i da je taj znak prilagodljiv...
a sad malo o drugom dijelu...
stupovi nlp-a...
a) cilj (željeno stanje ili ishod)
b) osjetilna oštrina
c) fleksibilnost
d) rapport (dobar odnos)
a) cilj treba biti S.M.A.R.T
- specifičan
- mjerljiv
- as if now (u sadašnjosti)
- realističan
- timing (vremenski točno određen)
Potrebno je postaviti dobar okvir (kontekst, ekologija, sekundarna dobit, cijena). Kriteriji dobro postavljenih ciljeva: bez negacija, bez usporedbi, konkretno...
Provjera cilja: jednostavno, realistično, sam pokrećem, sam kontroliram, brze i česte povratne informacije.
Predstavljanje cilja – VAKOG, ekologija, mali koraci...
b) VAKOG (vizualno, auditivno, kinestetički, olfatorno, gustatorno). Fenomen doživljaja svijeta preko 5 osjetila.
c) Fleksibilnost se odnosi na raspon izbora i raznolikosti koje su raspoložive osobi ili sistemu. Fleksibilnost se odnosi na mentalne i fizičke procese. Ako to što činiš nije učinkovito, učini nešto drugo. Otpor koji pruža druga osoba je informacija o njenoj nefleksibilnosti. Situacije u kojima doživljavamo nefleksibilnost u komunikaciji ukazuju na to da mi trebamo proširiti svoju fleksibilnost. «Ako uvijek radiš ono što si uvijek radio, uvijek ćeš dobiti ono što uvijek dobiješ» .
d) Oblik empatije gdje se osim na mentalnoj i verbalnoj razini sa sugovornikom nastojimo uskladiti i na fizičkoj razini ( brzina govora, ritam, intonacija, držanje, pokreti, geste, disanje...) . On uključuje izgradnju povjerenja, sklada, i suradnje u odnosu. Ljudi općenito imaju bolji odnos s ljudima koji imaju slične modele svijeta. Dobar odnos nije znanje o sadržaju tuđeg iskustva, već razumijevanje kako ta osoba gradi svoju mapu i procesuira informacije.
Rappor se uspostavlja praćenjem (verbalno – uskladiti izbor riječi, ton glasa, dinamiku... i neverbalno – uskladiti položaj i geste).
Drugi korak je vođenje (nakon uspješnog praćenja).
cjepkam malo, ali tako mi je lakše... i ne, ovo nije službeno predavanje o nlp-u, već samo neke crtice o tome što se sve može otkriti proučavanjem tog područja...
prema onom što si napisala - čini mi se da je tm "osjećajni" tip... kinestetički... a ti si očito vizualno - auditivni (izražavaš se verbalno). jedan drugog teško pratite (ti pošiziš - on zaspi). obzirom da te ne vidim i ne čujem - ne znam koji dio prevladava kod tebe
uspostavljanje dobrog odnosa može se postići uz samo malo truda - prepoznavanjem neverbalnih znakova (kalibriranje)... kalibrirati se može npr. disanje, pokreti očiju, geste, napetost kože i mišića, u verbalnom dijelu - ton glasa, brzina, ritam...
svaki "tip" ima svoje karakteristične znakove...
nakon kalibriranja - slijedi "praćenje" (pacing)... kad je dobar odnos uspostavljen - prelazi se na vođenje (leading) .
jedna od (tako mi je izgledalo) najbedastijih vježbica je - disanje. sjediš pored osobe s kojom želiš uspostaviti dobar odnos - i usklađuješ svoje disanje s njegovim - nekoliko minuta. ritam (brzo, sporo), dubinu (površno, duboko), mjesto disanja (pluća, trbuh) , položaj ruku, nogu - sve što uočiš...
zašto kažem "izgledalo"? čovjek koji je sjedio do mene - bio mi je grozno antipatičan... bez posebnog razloga. i baš me zapalo da na testnom predavanju - dišemo zajedno
rezultat? nakon vježbe, gledala sam ga "drugim očima" (ovo su npr riječi koje koriste vizualci). osjećala sam se ugodno u njegovom društvu (osjećajni tipovi). njegove riječi su imale drukčiji prizvuk (auditivni tipovi).
osjećajni tip priča sporije, dubljim glasom, često gleda "dolje lijevo" (kad si nasuprot njega - ono što je tebi dolje lijevo...). tu se nalaze osjećaji... (pogledaj link za taj dio)... diše usporeno, uglavnom donjim dijelom trbuha...
imala sam šefa (kojeg i dan danas obožavam, a i on mene
nakon toga, ja sam ulazila polako, sjela nasuprot njega - i pitala možemo li dogovoriti raspored. prilagodila sam svoj glas (tiše, sporije), sjedila sam mirno (bez lamatanja i naglih pokreta)... trajalo je malo duže - ali nakon "praćenja" - stvari su bile super... (tada još pojma nisam imala o nlp-u).
radila sam i s kolegicom - koja je čisti vizualac. znala sam se iznervirati - jer sam joj nešto REKLA, i pitala sam ju da li me je ČULA. ona je naravno potvrdila - ali nije napravila posao... pa sam ju počela malo pažljivije slušati i gledati... pokrete očiju, riječi koje su slikovno izražavale njeno raspoloženje ... nakon toga sam ju pitala kako ide učenje engleskog... rekla je da svaki TEKST nauči savršeno, ali kad treba ponoviti rečenicu koju su slušali - nema pojma o čemu se radi...
uzela sam komad papira, i rekla: VIDIŠ ovaj papir? (imala sam svu njenu pažnju). treba mi tabela koja će IZGLEDATI tako-i-tako... (i nastavila opisivati). posao je bio gotov - da mi nije bilo jasno kojom brzinom je uspjela...
sad bi mogla malo ubit oko, a ako te još nešto zanima - napiši pa ću probati odgovoriti... ja jesam neki praktičar
Sorcie, kad već spominjemo horoskop - ja sam Jarac sa podznakom u Ovnu. MM je Blizanac, ne znam mu podznak (da se mene pita bio bi isto Blizanac).
Pročitala sam tvoj sažetak NLP-a. Čini mi se odlična stvar, samo kako primijeniti postupnu pripremu za konstruktivan razgovor ako je samo jedna strana spremna na to. Npr. ja zbilja ne volim duga predavanja i razglabanja, analiziranja mojih pogrešaka i mana ako sugovornik nije spreman na isto. Također sam spremna i sposobna smireno i koncentrirano ući u neku raspravu, ali koliko poznajem MM-a, da mu dođem sa idejom o NLP pristupu rješavanja problema, samo bi me blijedo pogledao i rekao da nisam normalna, ne zato što ne želi razgovarati nego zato što on NE ZNA konstruktivno razgovarati, kod njega se sve svodi na nabrajanje i prigovor, nije sposoban gledati stvari očima sugovornika. Ne, zapravo prije bih rekla da NE ŽELI gledati stvari očima sugovornika, ne želi se istinski staviti u moju kožu nego se drži svoje priče ko pijan plota ("Ja sam ovo, ja to mogu onako, sebi sam ovo-ono...", kao da je on mjerilo za svemir :/).
mamasch...
bilo je razgovora za koje sam znala da će trajati oko 10 minuta. ne duže. ovisno o temi - za njih sam se znala pripremati 6-8 sati...
nisu to bili nikakvi posebni razgovori, ali su osobe s kojima sam razgovarala - bile, ajmo reći, komplicirane...
ja sam trebala ostati hladne glave, dati sugovorniku osjećaj da je važan i da ga slušam, ali NIKAKO ne pristati na ono što traži od mene - na način da za mene to nema posljedica. uspjela sam.
znam da se čovjek ne može za svaki razgovor pripremati satima, ali to nije ni potrebno.
za početak - vrlo često se događa da ljudi imaju tzv. asociranu percepciju kad su u pitanju njihovi problemi, a disociranu - kad su u pitanju lijepe stvari. i zato obično kukaju nad svojom jadnom sudbinom, a gledaju "sa strane" kad se događaju lijepe stvari... postoji i nešto između te dvije stvari - a to je empatija...
kad se npr. dijete povrijedi i plače - sigurno nećeš prvo misliti na sebe (asocirano), a nećeš ni gledati okom neutralnog promatrača (disocirano). stat ćeš u djetetove cipele, nastojati razumjeti kako se ono osjeća - i reagirati na način na koji ćeš NJEMU omogućiti da se bolje osjeća...
bilo bi suludo reći tm-u - ajmo rješavat probleme po metodi nlp-a... izgledno je da ćeš dobiti neki od ovih odgovora
a) kakve probleme
b) to je nekakav mambo džambo
c) imam pametnijeg posla
probaj obrnutom metodom... nemoj očekivati od njega da on staje u tvoje cipele... stani ti u njegove
"konstruktivni razgovori" su samo jedna fraza kojom se vrlo često maše... takav razgovor se može dogoditi tek kad su svi preduvjeti za njega ispunjeni...
da li si ti jasno postavila svoj cilj? on mora biti konkretan... izaberi (za početak) samo jednu stvar (ili dvije-tri ako su vezane) koju želiš promijeniti.
Kriteriji:
- formulacija
bez negacija
bez uspoređivanja
konkretno, precizno
- provjera
realistično
sam pokrećem
mogućnost vlastite kontrole
brze i česte povratne informacije
- predstavljanje cilja
specifično, s osjetima
posljedice za sve uključene
mali koraci (baby steps) / što prvo?
kod postavljanja cilja, važna je tzv. ekologija, tj. učinak promjene na cjelokupni sistem - umjesto na samo jedno izolirano ponašanje, dio ili osobu .
npr. da li je prestanak pušenja dobar cilj?
sigurna sam da ćeš reći da je izvanredan, ne samo dobar...
ekološki? pa štiti zdravlje i okoliš
da li taj cilj uvijek daje pozitivne rezultate? naravno...
da li je dobar za sve? ne može biti bolji...
ipak, ne mora biti tako... a evo ti i primjer...
žena koja je imala naviku svako jutro uz cigaretu i kavu provoditi neko vrijeme s mužem, prestala je pušiti. to je rezultiralo stresom i poremećenim odnosima – jer više nije provodila to vrijeme s mužem (nije uzela u obzir njegovu perspektivu).
u želji da postigne cilj - žena je propustila "provjeriti" posljedice za sve uključene...
Uletit ću ko padobranac ovdje, ali moram citirat ovu rečenicu.probaj obrnutom metodom... nemoj očekivati od njega da on staje u tvoje cipele... stani ti u njegove .
Naime, jedino na taj način sam u životu nešto uspjela promjeniti, pokrenuti, poboljšati.
Samo bi još nadodala:
jedno što TI možeš sigurno promjeniti jest SEBE, sve drugo je nerealno za očekivat, no obično kako se mi mjenjamo, gotovo uvijek se promjene i stvari (ljudi) oko nas.E sad, tu leži tajna zašto se ljudi boje krenuti u promjene-jer kad se stvari krenu mjenjati, ponekad to ne ispadne najpovoljnije za nas i zna isplivati sve i svašta, a za suočavanje sa sobom potrebna je najveća hrabrost, puno je lakše upirati prstom u nekom drugom smjeru...
iki, lijep komentar - ipak mali ispravak
Mamach kao da si opisala MM-a
isprika ako sam nekog uvrijedila, nije mi to bila namjera - vise sam htjela provocirati da prica ode u drugom smjeru , jer ako je muz toliko los ili "los" onda se zapravo pitam sto ce neka zena s njim.
i mene je pukla depra - zima je inace moje melankonicno razdoblje - tada te prve zime s njom bila je na petu, jaka... isao mi je muz na zivce, mislila sam da sam najveca patnica na svijetu, a on zivi super lagodno (naravno da to nije bilo tako ali je moj mozak htio da tako mislim)...pomogla je upravo ta svjesnost da stvari nisu onakve kakvima nam se cine, vise kretanja na zraku i smanjenje ocekivanja.
dolazak djeteta samo pojaca bazicne osjecaje u braku, ako je i prije toga veza bila u krizi, dijete kao da to pocrta, a ako su odnosi bili imalo dobri dijete ih ojaca...
kao neki lakmus papir - u muci se prepoznaju junaci
a ciscenje - ako je to nekome jako bitno, onda savjet da smanji ocekivanja nema bas svrhu, mozda onako cisto racionalno bi trebalo isplanirati vrijeme kad ste oboje kuci - tako da i njemu bude jasno koje su njegove obaveze. nama je to pomoglo, ma pomaze i sad - ja vrlo jasno kazem sto od njega ocekujem, a bome i on meni tako. mozda to gusi spontanost, ali nas sigurno cuva od trenutaka kad se nadamo da ce onaj drugi procitati moje misli.
Ne mogu reći "MM je LOŠ", ali najveći problem je u tome što on ne želi stvari ni pokušati pogledati iz moje perspektive. Ja bih rekla da je to zato što se boji da bi ispalo da sam i ja ponekad (a po meni sam često
Itekako sam promijenila svoje ponašanje, svoja očekivanja i kriterije, ali imam i ja granicu do koje mogu i želim ići. Možda me muči to što sam cijeli život gledala kako se moja mama do besvijesti svija pred zahtjevima drugih i sad mi se čini da bih i ja mogla tako, pa panično gradim bedeme i stvaram kontraefekt, gubim fleksibilnost??? :? :/
Promjena se ne bojim, nisam strašljivica, imam povjerenja i u sebe i u MMJ-a dovoljno da se mogu upustiti u iskušavanja kojekakvih promjena samo da nam bude bolje, ali problem je u tome što bi i MM nešto mijenjao ali da to budem JA, a meni se od toga diže kosa na glavi.
Mi smo bili ludo zaljubljeni kao studenti, hodali 5 godina i onda se jednostavno udaljili jer su nam tada životi totalno krenuli drugim tokom. Tri godine smo živjeli svaki svoj život (i svašta proživjeli), no nismo skroz izgubili kontakt, i onda je on krenuo natrag u ofenzivu i totalno stavio sve svoje karte na stol i dogodilo se čudo - osvojio me totalno, pononvo, i sad smo u braku 3 godine. Sve skupa se znamo isto kao i vi - 11 godina.Angie, koliko dugo odolijevate vjetrovima rata? Mi smo skupa punih 11 godina i odlučili smo tu brojku još par puta ponoviti
I fenomenalno nam je, naravno, ne bez povremenih trzavica, ali ne mogu zamisliti boljeg muža ni tatu. Skidam kapu najviše njegovoj mami, mislim da je ona jako zaslužna za to kakav je on jer je sama odgojila njega i brata (tata im cijeli život radi u inozemstvu) i to u dosta teškim okolnostima.
Najveća greška je očekivati da nam netko čita misli. Pogotovo ako su nam načini komunikacije različiti.
MM definitivno nije tip od puno priče (i meni priča naravno fali), ali zato ljubav pokazuje na druge načine, i npr. bez beda pomaže oko masu stvari (mislim da upravo tako želi pokazati svoju podršku).
A kad se već odlučiš konkretno reći što hoćeš, onda je bolje to formulirati kao želje "voljela bih kad bi....", "veselilo bi me ...da li bi to učinio za mene", "ako ti ne bi bilo teško spremiti suđe dok ja izvjesim veš, mogli bismo svi skupa van već za pola sata..",
nego kao: "očekivala sam..., razočarana sam što ti nikad...zar baš nisi mogao pospremiti tanjur...ti mene ne razumiješ...i slične fraze sa značenjem-sve u svemu- ti si kriv .
pali čak i "daj pliiiz, donesi mi čašu vode" onda se tome skupa smijemo.
a pali čak i ako izričito najaviš -sutra nam je godišnjica, željela bih neko lijepo cvijeće, ili xyz i da me vodiš van... ja dobijem što želim, on ne luta zgubljeno po dućanima
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom