Mislim da znam što i kako se osjećaš, pa ću ti pokušati kratko odgovoriti.

Pokaži mu kako se brinuti za djete. I ne mora to biti savršeno stavljena pelena ili u tren smireno djete. Ni tebi to nije polazilo za rukom prvi puta, zar ne? Pozovi ga da se zajedno brinete, nemoj misliti da će te odbiti. Možda se i on boji i možda se i on slično osjeća. I ja sam ispočetk agovorila: daj, ja ću, to se ne radi tako. I naravno da je MM izgubio interes. Kad sam shvatila o čemu se radi, lijepo smo sijeli, ispričali, i sad znamo kako bi to trebalo biti. A što se tiče vremena za sebe - ima nas kojima je sve drugo na prvom mjestu, a mi same sebi tamo daleko, daleko na kraju i iza kraja. Ali s vremenom ti se desi ovo što ti se dešava. I onda shvatiš da za pola sata vremana za sebe djetetu neće ništa nedostajati da bude s tatom, pa čak i sa susjedom, ako nemaš nikog svog (kao ni mi), a ti se u miru istuširaj, počupaj ili bilo što što tiu čini zadovoljstvo. Bit ćeš mirnija ti, a time i tvoje djete.