Žao mi je što sumnjaš u dojenje, ali razumijem te! Žao mi je i što ne znam stavljati slikice jer bi vidjela moga Filipa, "čovjeka" od 10. mjeseci koji je jaaaako dugačak i koji se meni uvijek činio mršavko. Na svakoj je kontroli bilo tako da sam mislila da će pedica reći da moram prestati s dojenjem jer je premršav, ali ona je uvijek rekla da je on super i da jako raste! Uvijek me bilo sram same sebe kad bih izašla od nje jer sam zaboravlja da on i raste, da je jako aktivan, da neprestano nekamo mlati sa sobom i da je genetska predispozicija da bude visok! Ona to nikad nije zaboravila i uvijek bi rekla da je sav na tatu! To ti se nama samo čini da su mršavi. Oni su taman onoliki koliki bi trebali biti! Ne sumnjaj!