kako dalje?

[gizelle]

bok..
nova sam tu, ali vidim da ima super savjeta i da se tu može naći za svakog po nešto..
pa evo za početak ja imam veliki problem: imam 23 godine i trudna sam 4 mjeseca, imala sam dečka sve do nedavno, bili smo presretni za bebu, trbali smo se vjenačati za 2 tjedna, ali onda kao preko noći da se dogodio lom.. prekinuli smo i ja sam sada ostala sama.. oduvijek sam željela djete, a sad me mući to kaj ću ga morati sama odgajati..
6 mjeseci smo pokušavali imat bebu i sad kad nam je uspjelo prekinuli smo.. jednostavno nema tu više ljubavi između nas.. znam da mi nitko nemože pomoći i da je sad gotovo, da se moram pomiriti s time kaj je ali molila bih vas da mi date neki savjet za ohrabrenje, kako da gledam dalje pozitivno na život? bila bih Vam zahvalna, jer zbilja sam sama u svemu, sama živim, mama mi je daleko, tatu nemam, sad sam ostala i bez "voljene osobe"
Hvala Vam

[tanjads]

A da ipak vas dvoje sjednete i razgovarate o tome što je pošlo po zlu?Ljubav ne nestaje preko noci, ako je postojala. Osim toga, napravili ste bebaca skupa i oboje ste zeljeli. Cak i ako necete vas dvoje ostati skupa jos ste OBOJE roditelji i to vam je sad zajednicka tema, a poslije zajednicka odgovornost.

[Lukina mamma]

Gizelle, vjerujem da ti je teško, ali i ja ti savjetujem da sjednete i promislite zajedno o svemu. Ovako ozbiljno se stvari ne mogu zakomplicirati kao što je tanjads rekla preko noći, ali i rješenja i pomirenja ne dolaze tako brzo. Zato, kad se bura i more smire i negativne emocije s njima, popričajte. Ipak, imate velik zalog u igri. (I najvredniji )
Želim vam svu sreću i strpljenje.

[marinna]

Nisi sama, imaš bebicu, RODU i forum. Dobro nam došli . M i ja vam predlažemo da se odmah bacite proučavati platnene pelene i marame i udri brigu na veselje :D !

[momtobe]

Welcome!

Imaš ovdje predivan podforum "jednoroditeljske obitelji" gdje ces sigurno naci i drustvo, i podrsku, i sve... Ja imam muža pa svejedno redovito tamo škicam

[silvy]

osim nas na forumu imas to malo divno cudo u sebi...nemoj samo dozvoliti da ti neki problemi ne dozvole da uzivas u trudnoci, jer poslije ce ti biti zao...a beba kad dodje sve ce se svakako promjeniti...nece biti mozda lako na pocetku ali poslije se priviknes na sve...ja imam muza ali opet sve radim sama oko dijeteta jer on radi previse, tako da imam osjecaj da sam samohrana majka...

a sto se tice tvog bivseg decka, vec su ti cure rekle, sjednite i obavite dobar razgovor..vazno je da znas na cemu si i koliko mozes na njega kao oca racunati..ipak i on ima odgovornost prema tom dijetetu...

u svakom slucaju, ovaj forum posjecuj cesce, jer ce ti pomoci u rjesavanju odredjenih problema i ubijanju dosade...mene je spasavao preko zime dok je N. bila mala, a ja sama po cijele dane..
zelm ti sve najbolje

[rosa]

Želim ti poželjeti dobrodošlicu i poručiti kao i ostale cure: otvoren razgovor s dečkom.Ako ste prije braka planirano radili na bebi pretpostavljam da je veza bila čvrsta i ljubav jaka. Ne znam što se dogodilo,ali možda se radi samo o krizi. Nadam se da nije u igri treća osoba.
Moju frendicu je dečko ostavio 4 tjedna prije vjenčanja i to nakon 7 godina hodanja. Na stranu zaruke,roditeljska očekivanja, tračevi okoline,zaručnički tečaj u crkvi,vjenčanica u ormaru,rezervirani restoran i sve što ide uz to- moja frendica je doživjela emocionalni slom jer ju je zadnju godinu varao i planirano ju uzeo za jamca da bi si kupio auto!! :shock:
Držim fige da se kod vas radi o krizi koju ćete uspjeti prebroditi

[Ivana1976]

Imam poznanicu koja je ostala trudna i dečko ju je napustio.Mislila je da joj se cijeli svijet srušio ;roditelji su je odbacili i rodbina.U isto vrijeme ostala je bez posla i krova nad glavom.Ali danas ima sina od gotovo godinu dana našla je posao i stan.Nije sve tako crno.
Kaže se da poslije kiše dolazi sunce.I tako je sigurno tvoje sunce će doći za par mjeseci i ništa neće biti isto.
Želim tebi tvome suncu puno sreće,a život ispisuje čudnovate priče koje gotovo uvijek imaju sretan završetak.

[malena beba]

ja sam se skoro rasplakala zbog tebe...
zelim ti puno srece, znam da ti nije lako, razgovaraj s deckom i nemoj se puno zivcirat, cuvaj to malo cudo sto raste u tebi...

[bobaibeba]

I moja sestrična je prekinula s dečkom kad je ostala trudna a na kraju se pokazalo da je i najbolje da je tako ispalo.Jer ako netko tako može napustiti vlastito dijete i ne pitati za njega kad se rodi vjerojatno i ne bi bio neki tata.
A sad je našla drugog dečka,koji je prihvatio njezino dijete kao svoje,vjenčali su se i čekaju drugo dijete.Prekrasno.Sunce je stiglo nakon kiše jer je puno propatila kad je ostala sama!Ali se posvetila djetetu i nastavila svoj život što je najnormalnije mogla.
Puno sreće i uživaj u trudnoći koliko god možeš.Od sada na dalje uvijek ćeš imati svoju mrvicu!

[sorciere]

ak sam ja preživjela, možeš i ti

[gizelle]

želim Vam se svima zahvaliti na savjetima koji su mi zbilja
puno pomogli.. znam da sama nemrem kroz ovo i pokušala sam sjesti i razgovarati s njim, neke stvari smo rasčistili, ali ostalo je još dosta toga tu.. kaj se tiče toga da tu postoji netko treći nema šanse ja njega nikad nebi prevarila a niti on mene, jer kad nismo na poslu stalno smo skupa i to je onak velika ljubav..u razg s njim shvatila sam da moram malo popustiti i da ga volim kao i on mene.. trebali bi se vjenčati, ali problem je kaj se nemremo dogovoriti oko mjesta stanovanja, ja hoću da smo sami a on da pravimo kuću uz njegovu mamu ili da živimo s njom.. malo je teška i "staromodna" osoba i nemrem s njom a kak da mu to objasnim na lijep način? Ak prisatne da živimo sami ja, on beba ok a ak ne ja ću ga ostaviti.. zvuči malo bezobrazno od mene ali vjerujte mi imam svoje osobne razloge za to..

[tatek]

gizelle, velika je stvar biti nezavisan i ne imati nikoga od rodbine an grbaci. Znam, nekad su oni i od pomoci, mogu biti i jako razumni i dobronamjerni ljudi, ali dobro je imati zdravu udaljenost izmedju sebe i rodbine, kako njegove tako i tvoje.

Mi stanujemo na jednom kraju grada, a MZ-ini i moja stara na drugom i jako smo sretni zbog toga. Nekad bi nam bilo bolje da su blize, ali zato uzivamo u potpunoj autonomiji od njih, sto inace bas ne bi bio slucaj.

Ne bih ti sad naprecac sugerirao prekid ako se ne ostvari tvoja namjera, ali vjerujem da bi vam jako dobro dosao odmak od rodbine, bilo cije.

[filipova mama]

Ja samo mogu napisati - pametno razmišljaš. Ponekad si spreman na kojekakve kompromise, koji ti se kasnije obiju o glavu.

[malena beba]

Ja samo mogu napisati - pametno razmišljaš. Ponekad si spreman na kojekakve kompromise, koji ti se kasnije obiju o glavu.

i ja ovako mislim, mi zivimo s njegovim roditeljima i nebi to NIKOME preporucila

[Lukina mamma]

Bilo bi idealno kad bi mogli živjeti sami u svom domu, a imati roditelje na nekoj relativnoj blizini. Tako da stignu uskočiti kad je frka, a opet da si sam svoj gazda. I da ti drugi ne zadiru peviše u tvoju privatnost.

[gizelle]

svi ste Vi to meni lijepo rekli ali to je nemoguće.. ja neznam koji mu je..
svaki dan dođe k meni i ak mi je mama doma bude 5 minuta i mora doma, a dok sam sama sve je drugačije.. očekuje od mene da stalno dolazim k njemu i družim se s njegovom mamom a on moju ignorira.. to tak neide..
mislim glupo bi bilo da tak velika ljubav pukne zbog njegove mamice..
toliko smo željeli djete, dogovorili se gdje ćemo kuću praviti, živjeti i sve, a sad kad sam trudna sad je druga priča.. više nećemo živit sami, nego s njegovom mamom.. ak je mislio da ću kad ostanem trudna morati pristati na to gadno se zeznuo.. zbilja mi je jako teško i kad samo pomislim da ću biti sama sa svojom bebom i čim se toga sjetim suze mi krenu,ali moja ljubavi prema tom još nerođenom djetetu i moja želja da tom djetetu bude dobro u životu je veća od ljubavi prema njemu.. i za bebu sam spremna odreći se svega... oduvjek sam željela imati bebu, i nakon toliko pokušaja zamislite sreću kad vam kažu "postat ćete mama!"
još koji dan ću mu dati priliku da kaže što želi u životu i nadam se da će ipak odlučiti se za ljubav i svoje djete, a ak me razočara i odluči se za svoju mamicu zbilja nije vrijedan niti jednog ovog slova kojeg sam napisala o njemu..

[filipova mama]

Ne shvaćam niti njega, a niti njegovu mamicu.

[krumpiric]

gizzele,sve samo ne suživot s ikim,pogotovo ne s posesivnom majkom...posesivna majka i mamin sin su za mladu ženu najveća noćna mora.

[tatek]

...posesivna majka i mamin sin su za mladu ženu najveća noćna mora.

Potpisujem!

[ronin]

gizelle svaka ti čast što tako razmišljaš.
Mnoge bi žene u tvojoj situaciji pristajale na raznorazne kompromise,a poslije bile duboko nesretne i frustrirane.

Ako on tebi i vašem djetetu pretpostavi svoju čudnovatu pupčanu povezanost sa majkom,tada to očito nije takva velika ljubav i bolje ti je bez njega.Nadam se da će doći k sebi.

Pošto sam majka dvojice sinova ova me situacija ponukala na razmišljanje.
Koliko god da obožavam vlastitu djecu,mislim da je bit uspješnog roditeljstva svojom ljubavlju i podrškom stvoriti čvrste mlade osobe-a onda ih pustiti da odu....da stvore svoj život i svoju obitelj,a onda im dalje biti tiha podrška i luka u koju se uvijek mogu skloniti kad ih ošinu životne nevere...koliko god to nama možda izgledalo teško...

[tatek]

Koliko god da obožavam vlastitu djecu,mislim da je bit uspješnog roditeljstva svojom ljubavlju i podrškom stvoriti čvrste mlade osobe-a onda ih pustiti da odu....da stvore svoj život i svoju obitelj,a onda im dalje biti tiha podrška i luka u koju se uvijek mogu skloniti kad ih ošinu životne nevere...koliko god to nama možda izgledalo teško...

Ja sam otisao iz roditeljske kuce u 30. godini (htio sam jos puno prije, ali nije bilo izvedivo, jer sam ih morao izdrzavati i nije bilo para za podstanarstvo), a nadam se da ce nas nasi klinci ostaviti barem prije 25-te, ako vec ne sa odlaskom na faks.
Najvise bih volio da se ostvari mogucnost da za vrijeme faksa (ako ce studirati) imaju smjestaj negdje drugdje, a ne u roditeljskoj kuci pa da se lijepo vidimo onda kad zelimo, vikendom, koji put preko tjedna, umjesto da skacemo jedan drugome po glavi iz dana u dan.

[krumpiric]

I ja se nadam,i moji roditelji su mislili isto kao i ja.MMovi misle malo drugačije,al ih nismo pitali za mišljenje 8)

[gizelle]

ja sam sretna kaj imam podršku svoje mame i kaj sam u stalnom radnom odnosu.. inače bi bila u šoku velikom..
mama mi veli nek budem s njom i da će mi pomagati (ak nebu mogla novčano) bar bi mi čuvala bebu i to mi je ok, ali ja se nadam da ču već u sedmom mjesecu sljedeće godine na posao natrag, a moj mali anđeo će u jaslice i da bi nam najbolje bilo iznajmiti stan ili možda čak budem kupila stan na kredit..ovisi kak budemo mogle ja i bebica.. nebi se sad s tim zamarala puno jer svim silama želim da mi dijete odgaja i otac, a ne da mu dolazi kao milostinja jedanput na tjedan ili mjesec..
joj tak mi je drago kaj sam naletila na ovu stranicu i imam vas kojima mogu sve reći kaj me muči, jer teško je sve to držati u sebi.. i ovako imam veliki pritisak (prva trudnoća mi je to)..
veliko HVALA Vam svima kaj ste uz mene...

[apricot]

gizelle, nemoj prejudicirati nikakve odluke dok se dijete ne rodi.
sada je puno lakše misliti kako ćeš početi raditi kada beba bude imala 6 mjeseci, no što će to stvarno i biti. vrlo često se majke ne žele odvojiti od svojih beba tako rano.

ako se već tako dobro slažeš s mamom, nemoj si zatvoriti tu mogućnost.
otići uvijek stigneš ako vidiš da ne možete zajedno.

naravno, ima žena kao što je sorcie i koje su sve uspjele same, ali ja za sebe, npr, znam da ne bih mogla i da bih najradije da je u tom slučaju oko mene barem 10 ljudi.

daj si malo vremena, još ga imaš...

[Svenovamama]

Draga Gizelle!
Ne običavam davati savjete, ako nisu osobno provjereni, ali nekako me tvoja priča dirnula jer je nečakinja MM-a, kojoj je 21 god., nedavno proživljavala sličnu situaciju. Stvar je ovako išla, otprl...
Ona i dečko (24 g.) se upoznali, hodali pola godine, sve je išlo kako već ide kada si u 7 nebu, i ona neplanirano ostala trudna. Odlučili su zadržati dijete (ona radi kao prodavačica, on pri kraju studija, ali ne radi)i vjenčati se prije no što se beba rodi. Sve krasno i veselo prvih mjesec, dva trudnoće, a onda svađe, iz bezbroj razloga... Jednog dana ona odlučila prekinuti s njim, shvatila da ga ne voli, da ne želi živjeti s njim, da su se zeznuli, ali što je tu je, dijete će odgajati sama, ni prva ni zadnja. Čak se i on bez puno buke složio s time da prekinu. Svi smo bili žalosni, a najžalosnija mlada buduća mamica. Nastavila je živjeti sa svojima (kao i dotad), on sa svojima i nisu se vidjeli ni čuli par mjeseci. Nečakinji je doktorica prepisala apaurine radi smirenja, jer naravno, teško je u takvoj situaciji biti pribran, vedar i optimističan. No, da skratim...
Mjesec dana pred porod, oni su se ponovo počeli intenzivnije čuti telefonom (dotad samo da bi mu ona rekla što je bilo na pregledu kod ginekologa), našli se na kavi i od tada su ponovo zajedno. Rodila se bebica (sad ima 6 mj), prvih 3 mj živjeli su kod njenih, a sada u kući sa njegovom nonom i stvar relativno dobro funkcionira. Svi znamo da je najbolje živjeti sam, ali nekada jednostavno nemamo mogučnosti za to (ne u tom trenutku, što naravno ne znači da će tako ostati doživotno). Imaju planove kao i svi ostali mladi roditelji, s vremenom se osamostaliti, odvojiti od roditelj, tj. bake, ali za sada je tako kako je. Uživaju u onome što imaju i raduju se onome što će tek imati.
Još da kažem i to, kada se sve smirilo izašlo je na vidjelo da je mamu bura trudničkih hormona privremeno izbacila iz kolosijeka, što je bilo razlogom njezinog privremenog napuštanja budućeg tate. Što je tati bilo da je sve to prihvatio tako bez opiranja, ne mogu pouzdano znati, ali znam da se i on, iako ne trudan, našao odjednom u situaciji koju nije planirao i koja ga je preplašila jednako kao i nju.
Kada su se hormoni smirili, malo pomalo sve je sjelo na svoje mjesto. Oni su sada dvoje jako mladih roditelja, koje vole jedan drugoga i svoju bebicu i plivaju dan po dan (jednako kao i mi "nešto" stariji roditelji).
Nekako se nadam da je i kod vas možda slična "dijagnoza", iako ste vi htjeli bebicu. Čudno je stanje ta trudnoća, divno, ali čudno. Nekoga "baci" na sreću i veselje, nekoga na zabrinutost i strah, imam nas svakakvih. Držim vam fige i iako sam na početku rekla da ne dajem savjete tog tipa, slažem se s onima koji su ti rekli da razgovarate (čak i ako uvijek ti moraš biti inicijator), probajte popustiti malo jedan, malo drugi, dijete je prevelik zalog da bi se na njemu tjerali principi (osim ako nisu po život važni, a takvih je malo).
Sorry na zbrkanom postu, u žurbi sam,a baš sam htjela napisati ti nešto.
Sretno!

[clio180]

gizzele,sve samo ne suživot s ikim,pogotovo ne s posesivnom majkom...posesivna majka i mamin sin su za mladu ženu najveća noćna mora.

potpisujem i dodajem ..za mladu ženu koja je tek rodila!