Djeca stvarno zrcale naše ponašanje

[Vlvl]

Ma da, svi to znamo, ali drugačije je kad na neljubaznom primjeru shvatimo.

Loš primjer: uđe malac u dnevnu sobu, mi gledamo TV, a on ravno s vrata "Kakvu to glupost gledate?" Ja :shock: ali pustim da prođe, no mučilo me to i danima razmišljam što da kažem i kako da ga uvjerim da to nije lijepo. Em nepristojno, em neljubazno, te podcjenjivački, pa kako možeš... Nije još ni vidio što gledamo, znači pretpostavlja da sve, što bilo, što mi gledamo da je glupo, a to valjda znači i da smo mi glupi kad gledamo gluposti (i to kao zadano pravilo).
A onda se sjetim da smo i suprug i ja znali tako, ravno s vrata reći "Opet gledaš te glupe serije". Ajd u našu obranu da to kažmo za sereije koje smo u stanju po jednom kadru prepoznati, dakle nismo se zabunili. Ali ipak, stoji ono nepristojno i neljubazno. Možemo zastati bar minutu dvije pa onda reći joj to je glupo, ili mislim da ne bi to trebao gledati ili...
Pa sam sazvala obiteljski sastanak, opisala onu prvu situaciju, svoja razmišljanja, priznanje naše krivice, za ponašanje kao takvo i za loš primjer (mali se samo potiho smijuljio) obećala da ja neću više a bome neće ni mm pa molim i mladog gospodina da ubuduće izbjegava takvo ponašanje.

Dobar primjer: frend od klinca bio je nekoliko dana kod nas, i nakon nekoliko dana našem je djetetu već pomalo gost išao na uha. Stalno mu je davao upute što i kako treba raditi, uključujući i ono što mi od njega tražimo ali on inače eskivira. I tako jednom čujemo našeg malca kako ovom drugom iznerviranim glasom daje upute, i to traje neko vrijeme jer se gosta malo prima, i onda "daj, molim te, napravi ovo ovako". :D Tako smo bili sretni da ga se naš "molim te" koji uvijek ubacimo priljepio toliko da ga upotrijebi bez razmišljanja i kad je nervozan.

[Lukina mamma]

Kako stvari drugačije izgledaju iz drugog kuta?!
A ustvari, tek onda vidiš da dijete oponaša roditelja. Priznajem, teško se staviti u "cipele" onog drugog.
A i sama sam se više puta uvjerila da sam na taj način uspjela riješiti neki problem ili konflikt. Samo moraš pogledati svijet očima svog djeteta, supružnika, prijatelja..... i nekako rješenja i pomirenja dolaze brže.

[Zdenka2]

Vlvl, od tebe učim trikove za odgoj velikog djeteta.

[čokolada]

A. nema ni 3 i pol godine i uredno mi servira izraze (ali kompletne, od velikog slova do točke) koje i ja serviram njoj u identičnoj situaciji. I još me gleda nedužnim pogledom...

[Sanja]

A. nema ni 3 i pol godine i uredno mi servira izraze (ali kompletne, od velikog slova do točke) koje i ja serviram njoj u identičnoj situaciji. I još me gleda nedužnim pogledom...

Tako je i kod nas.

Ne znam bih li zbog toga :D ili :/ .

[AdioMare]

Ja nekada dobijem "uljudne" rečenice poput ovih:
"Čuo sam, ali, hajde me sad, molim te, više nemoj gnjaviti."
"Ja vas lijepo molim da prestanete, nekad mi zbilja idete na živce!"

Nije to izrečeno nekim svađalačkim tonom, ali kada to izgovara i sa onom mučeničkim izrazom lica - naravno da ne stoji. Ne reagiram uvijek kao da me ubolo šilo, i on je sada već mladić i vjerujem da mu ponekad (ruku na srce) idem na živce. Ako to ne može iskreno reći svojoj mami, ( ) a kome će?

Takve rečenice i sama ispalim nekada, i da, djeca zaista zrcale naše ponašanje, čak i ona moja legendarna "daj mi mira" mu je ušla u uho, a ja hoću puknut kada on to meni kaže.

Meni još preostaje da učim u hodu jer me sustiglo, imam sina čak i starijeg od tvog, ali Vlvl, tvoji postovi zaista koriste kao svojevrsni naputak za suživot s tinejđerom.

[Vlvl]

Sad mi ispadamo nekakvi veliki meštri.
Ali ponekad me stvarno ubije u pojam svojim prigovaranjima i pitam se hoće li ikad biti zaista sretan i zadovoljan, i još k tome ugodno društvo.
Jedna stvar koju smo mi s vremenom jako naučili kontrolirati, a naše dijete nije, jesu negativni komentari, primjedbe i prigovori u situacijama kad ne mogu ničemu pomoći niti dovesti do pomaka na bolje. Npr. priklještim prst između kvake i dovratka i žalim se da je kvaka krivo postavljena, a mali komentira da sam nespretna i nemam smisla za tehniku. I onda čujem kako mu suprug potiho kaže da je to možda istina, ali da nema potrebe to govorit, a nije ni lijepo.