 |
|||
molim savjet
Jučer smo bili u babinama kod naših prijatelja. Imaju krasnog sinčićaMama je jako zabrinuta jer se bebica izvija u luku, ne zna točno o čemu se radi, sad na prvom pregledu je sestra rekla da je ili faza a ako nije da će ići na vježbice. Ona je izvan sebe. Zamolila me da joj pogledam o čemu se radi. Ja sam pogledala i sad joj trebam javit. Ali mi je ful bed ju uznemiravat tipa što je to i što dalje...Da li da joj kažem ili da ostanem pri tome kako joj je sestra rekla?
Možda da imaš i jedan primjer izvijanja koje nije donijelo ništa lošeg: to je radio i A. Baš se jako izvijao, a ja tad nisam o motorici baš puno znala. Kako smo redovito išli kod pedijatrice ( a ona je ujedno i neuropedijatar) smatrala sam da je sve pod kontrolom. I bilo je, A. je motorički odlično napredovao, dapače, prijatelji koji imaju jako bolesnu curicu su se zezali da im je A. motorički ideal.
Ako ipak bude trebalo vježbati - vježbanje nije smak svijeta, savladat će oni to.
Smiješno je da mi je nekoliko žena koje bi valjda spadale u kategoriju "baba" s nepoželjnim savjetima u to doba reklo kako ne valja da dijete gleda naopako (izvijao se kao da želi pogledat nešto iza sebe), a ja ono, kolut, kolut, svašta li pričaju, ha-ha-ha. Eto.
Moj N. se izvijao u luku i na moj zahtjev pedijatrica nas je uputila specijalistu (ona je naime smatrala da nema potrebe)
kod spec. mu je dijagnosticiran Dystoni sindrom
bile su potrebne redovite vježbe (malo je kaskao u motorici)
vježbali smo nekoliko mjeseci redovito i kad mi je propuzao i vrlo brzo se počeo dizati na noge (samostalno) nekako smo polako prestali i vježbati
e sad...
..u našem slučaju da i nismo vježbali dijete bi se normalno razvilo osim što bi vjerojatno kasnije prohodao, ali nikad se ne zna i sa tako malim bebicama ništa se nebi smjelo prepuštati slučaju
zna se da je prva godina ključna i da se sa relativno jednostavnim vježbanjem, pravilnim nošenjem i konstruktivnim igrama puno toga može ispraviti...
zato neka svakako ode kod pedijatra a ako treba i kod specijaliste
palčevi za bebača
Za pocetak joj ovo http://www.mameibebe.net/dijete/dije...2004050506.htm isprintaj i nek se pridrzava uputa, to je korisno za svu djecu, ne samo onu s motorickim problemima.
ovaj bapski savjet je tocan. Nek pripazi da mu ne dolazi tako da mora gledati "prema gore" tj iza.[/url]kako ne valja da dijete gleda naopako (izvijao se kao da želi pogledat nešto iza sebe)
lonni, to sam i navela kao primjer točnog bapskog savjeta na koji sam ja, eto, kolutala očima. Bila sam proučila faze motoričkog razvoja, ali ne i patologiju. Naime, ja nikad ne mislim da nešto može biti loše. Jest nerealno, ali dubinski sam takva.
Međutim, da proširim sad priču, naša pedijatrica zna reći da su neuropedijatri u bolnici zaboravili kako izgleda zdravo dijete i ne znaju više razlučiti zdravo od patološkog. Meni to ima smisla, jer oni zdravu djecu praktički ne viđaju. A. se jako izvijao, a neke motoričke obavezne faze uopće nije imao (do 6 mjeseci). Da ga je u to doba pregledao neki fizijatar ili neuropedijatar (osim neše doktorice), sigurno bi bio dobio program vježbanja. Po našoj doktorici je sve bilo u redu, i zaista i jest.
Vertex, slazem se s tobom u vezi neuropedijatara i sama sam bila u takvim dilemama (mi smo bili vjezbaci zbog hipotonije). Isto su nam rekli da bi sve bilo u redu s vremenom i bez vjezbica (samo sve jos kasnije).
Ipak: s vjezbama sam bila sigurna da sam napravila sve sto sam mogla i da je sve razvojne faze prosla kako treba, pod strucnim nadzorom. Nije mi zao i zadovoljna sam s rezultatom.
Sto hocu reci - makar ne mora biti nista, ako mamu muci i ako ima osjecaj da nesto nije u redu (a ova spomenuta mama je "izvan sebe") neka napravi sve sto moze. Na Rodinom forumu imas puno primjera gdje je bas zahvaljujuci majcinom instinktu dijete krenulo na vjezbice jer pedijatrica nije nista primijetila.
a što najgore može bit zbog tog izvijanja?
vertex, i ja nikad ne mislim da će biti loše, takva sam u dubini duše
Nisam veliki znalac, ali mislim da nije problem što može biti od izvijanja, nego izvijanje, kao i neke druge kretnje ili položaji koje beba zauzima, mogu biti pokazatelj da je centar za motoriku oštećen. Vježbanje djeluje tako da izgrađuje ponovo (ili možda čak na novom mjestu) centar za motoriku.anima prvotno napisa
I s ovim se svakako slažem:
I mi smo se izvijali i išli na vježbice. Kao što je netko napisao, da nismo vjerojatno Mateju ne bi ništa nedostajlao već bi samo malo kaskao u razvoju. Ali vježbe su nam puno pomogle da lakše i brže savladamo neke stvari. A i ne volim nešto prepustiti slučaju pa da se kasnije kajem. Vježbe nisu nikome naštetile. Mi smo išli svega svaki drugi tjedan i teta nas je u biti učila kako da ga dižemo, nosimo, kako da leži i sl., da bi se spriječilo takvo izvijanje, kao i drugo motoričke vježbice koje smo mi onda kod kuće kroz igru usvajali.
Ne znam zašto se svi tako groze fizijatara i tih vježbica. Mislim da je to sasvim normalna stvar. Uzmi to kao neku vrstu Baby fittnesa - netko će vam stručno pokazati kako i što raditi i to za dobrobit vašeg djeteta.
Sjećam se da je moja svekrva stalno goorila da želimo od zdravog napraviti bolesno djete. Ja to nisam nikad tako doživljavala. Samo nisam htjela prepustiti slučaju da kasnije djete ima zbog toga probleme.
Malo drastičan slučaj, ali....
Moja je šogorica slične simptome zanemarivala 8 mjeseci, kao i njezina pedijatrica. Djetetu je tek tada dijagnosticirana hemipareza. Danaz, 9 godina kasnije djete još uvijek ide na terapije i vježbe, ali svi govore da bi vjerojatno bilo puno lakše da su sa vježbama počeli ranije.
Dakle, svatko neka procjeni za sebe
Ne sviđa mi se izjava
ali to je samo moje mišljenje.i ja nikad ne mislim da će biti loše, takva sam u dubini duše
Ja sam od onih koji će realno sagledati da li nešto može biti zabrinjavajuće ili ne, ta naći adekvatne odgovore. Nije da ja želim da nešto bude loše (a tko želi), ali kao što sam već napisala- ne bih mogla podnjeti da mi kasnije netko kaže da sam ipak nešto mogla poduzeti - a nisam.
Sjetih se još jednih poznanika, čije je djete isto tako kasnilo u razvoju. I ne mogu se otati dojmu da nakon preporuke neuropedijatra o preventivnom vježbanju roditelji mogu reći da im je to naporno i bez veze. A istovremeno se čude kako je Matej sa sličnom dijagnozom napredan....
Čini mi se da je sada popularna ta priča o izvijanjima. Pola mojih prijateljica s bebama su hitno upućene na preglede fizijatrima. neke su u panici trčale privatno, a neke se naručivale na Goljak, klaićevu itd. Na kraju je svima dijagnoza ok. Moj sin ima 11 god. i u njegovo doba bile su moderne druge dijagnoze, a posebno logoped. Ili u moje doba spuštena stopala.
Da, dijagnoze su "pomodarstvo" jer svako vrijeme nosi svoje.
JA ne bih olako prelazila preko toga. Ne treba paničariti, ali niti ignorirati.
Jedan pregled, nekoliko sati tvog vremena, ili kasnije kajanje jer to isto nije učinjeno. Koliko vremana provedemo ispijajući kave, gledajući TV i milion drugih stvari (koliko samo vremena provodima u šoping centrima), a otići kod dr prava je mora. Ili sramota???
Kako sam ja prva ovo izjavila, malo ću pojasniti. Za mene vrijedi ta rečenica, jednako kao i ova tvoja citirana. To da u dubini duše nikad ne mislim da će nešto biti loše je čisto jedna osobna crtica i znači da sam ja prilično lišena strahova. Puno trudnica priča kako se boji raznih komplikacija i ishoda trudnoće. E pa ja ne, ni u jednoj trudnoći, ničega. Od kad sam roditelj, nemam ništa više strahova nego prije. Nikad ne predviđam crne scenarije. Ne mislim da će mi se dijete slomiti zato što skače sa stabla. Kad imaju temperaturu, ne bojim se da će dobiti febrilne konvulzije. I tako slično.
To samo znači da ću, kao i ti, realno (razumski) procijeniti da li je nešto zabrinjavajuće ili nije i shodno tome djelovati. Ne znači: drage mame, sigurno vašoj djeci nikad nije ništa, nemojte kod doktora.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom