-
-
zanimljivo
inace, nemoj se zacuditi kad stvarnost bude neka drugacija, neke stvari tesko mozes zamisliti prje nego ih dozivis. uvijek te nesto iznenadi.
probaj se intenzivno potruditi zapamtiti prvo dojenje. ja sam prvo s prvim djetetom zaboravila, jednostavno mi je nestala ta slika, zato sam se jako trudila zapamtiti s drugim djetetom. i jos je imam u glavi, nakon 9 godina :D preslatko. ta mala faca, taj instinkt...
(pisi bebimetar slovom i brojkom, da padobranci ko ja znaju u kojoj si fazi :D)
-
Ja sam u trudnoći jako puno čitala o dojenju i nisam si uopće mogla zamisliti kako je to. Bilo me tako strah da nešto ne napravim krivo, ili da možda neću moći dojiti... ah strahovi, vjerojatno kod svih trudnica isti.
No, najviše od svega sam samo čekala taj prvi susret sa bebom (osim onog pri porodu) i prvo dojenje. Na kraju kad su mi je prvi put donjeli sam bila tako uzbuđena i tako sam instinktivno izvadila cicu i počela dojiti da uopće nisam bila svjesna samog čina. Tek poslije sam onak stala i sama sebi rekla- hej, pa ti si dojila svoju kćer!!!-
-
moj sin ima 5 mjeseci i ja svaki put kad ga dojim ntenzivno uzivam u tim trenucima. cini mi se kao da mu zivot dajem kroz to mlijeko kao da iz mene energija i toplina prelazi u njega. i to je tako tako tako lijepo.
-
Hej, pa ne mogu vjerovati da kad sam naišla na ovaj topic.
Ja sam sinoć i dva dana prije sanjala isti san: da dojim malu bebu (koja je moja-u snu)
Ili sam pukla ili je moja podsvijest toliko jaka da sanjam ono što želim na javi.
Nemam djece i nisam nikad dojila, ali je san tako "živ" i kao da imam iskustvo dojenja.
Nevjerojatno. Trebalo bi prelistati neku sanjaricu.
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma