ja nikako ne mogu izbrisati riječi patronažne sestre koja me posjetila prvi dan nakon dolaska iz rodilišta
nakon što je bila jako zadovoljna vidjevši da uspješno dojimo i čuvši da imamo namjeru tako još dugo dugo počela je pričati o dohrani (naravno nakon 6 mjeseci)
prvo što je rekla bilo je da joj nije jasno kako se danas svi (cca 50 godišnjaci) žale na zdravstvene probleme (šećer, problemi sa srcem, tlakom it.) i ne povezuju to sa prehranom od najranijeg djetinjstva
naime, upravo su to generacije kojima se kao malim bebama davalo zaprženo brašno, ajpren juhice, kravlje mlijeko... a dojenje više nije bilo in

dakle, meni nije mogla reći ništa bolje od toga