Što im reći? Kako su vaša djeca reagirala?

[zizi]

Trebam pomoć.
Prije 2 mjeseca MM rekao mi je da želi razvod. Svijet mi se srušio. Tada sam bila u 6. mj. trudnoće i to mi je došlo kao grom iz vedra neba. Malo su mi se kockice bolje posložile kad sam saznala da ima ljubavnicu. Još uvijek, ponekad, ne mogu shvatiti ni prihvatiti da nam se to stvarno događa.
No, upravo moj mali anđelek u meni dao mi je snage da taj šok lakše preživim. Jednostavno si nisam mogla dozvoliti previše plakanja, očajavanja... Stres je bilo nemoguće izbjeći, ali zaista se trudim smanjiti ga na minimum. A tu je i moj Lukica, čiji osmijeh liječi sve rane.

Došlo je vrijeme da Luki kažemo da se rastajemo. (Već smo praktički rastavljeni. On je na terenu već mjesec dana,a i sad kad dođe na tih par slobodnih dana više neće živjeti s nama.) Luka ima 5 godina i jako je vezan za tatu.
Pročitala sam puno tekstova na internetu, kupila neke knjige, ali htjela bih čuti vaša iskustva. Što i kako ste im rekli? Kako su reagirali? Jesu li postavljali neka pitanja? Koja? Biste li sada nešto rekli ili napravili drugačije?
Molim vas, napišite sve čega se sjetite.

[sofke]

nažalost, ne mogu ti ništa pametno reći za ono što te zbilja zanima, ali ne mogu se ne začuditi nad postupkom tvog muža

blesavo je osuđivati nekoga koga uopće ne poznaješ, ali napraviti dijete dok je najvjerojatnije cijelo to vrijeme imao nekoga sa strane i onda mrtvo-hladno ostaviti ženu u šestom mjesecu trudnoće koja ima obvezu brinuti se još i o starijem djetetu je zbilja bezobrazno

da te opet ne rastužujem, pitaš konkretno, ali nisam se mogla suzdržati..

[MikiMama]

Zizi, koliko god ti to sad bilo teško, vjeruj mi, nije to najgore kaj nam se moglo dogoditi!
Bitno je da što prije podvučeš crtu na tu priču (tu pomažu pomagači, pogoto kod dva djeteta) i nastaviš dalje punim plućima.

Nevjerojatno je koliko snage i pomoći dobivaš od djece! Budi jaka da ih možeš hraniti svojom ljubavi i ne opteretiti ih novonastalom situacijom. Zaista su anđeli , i zaista će ti pomoći da prebrodiš sve, samo im dozvoli da te uvuku u svoj čarobni svijet pun nevinosti i ljubavi.

Moja starija (tada nepune 3 godine) bila je naviknuta na tatina službena putovanja. Tako je u početku samo pitala "A kad će tata doći s puta?". Tad bi joj samo rekla koji dan smo dogovorili susret. Jednom me pitala "a gdje je tatina kefica za zube?", ali ju je zadovoljio jedan kratki odgovor tipa "tata ju je uze sa sobom." bez puno detalja. Uskoro je počela dolaziti s pričama o "svojoj novoj prijateljici" i o "tatinom novom stanu gdje će živjeti i njena nova prijateljica". Nije tražila nikakva dodatna objašnjenja. Jednostavno je prihvatila novonastalu situaciju i jedva čeka dane kad će je tata skupiti na igranje.

Mlađa (jedva godinu dana) ga sad doživljava kao stričeka kojem se starija jako veseli, pa se veseli i ona (jer je kopira u svemu, pa tako i u tome).

Zbog mlađe još nismo uveli spavanja kod tate (tek je 2 godine), jer ih ne želim razdvajati (a tako su savjetovali i u Centru, uobičajeno da spavanje kod tate počinje s 3 godine).

Možda stariji klinci imaju više pitanja, ali meni je dobro funkcionirao sistem stalnih aktivnosti, organiziranih igranja, druženja, šetnji, izleta, .... Što manje slobodnog vremena, to manje pitanja!

I naravno, o tati sve najbolje!!! I o njegovoj novoj prijateljici!!! Prvenstveno Ti, a i ostali čije mišljenje je Luki bitno.

Drž' se, ne daj se!!!

[zizi]

Nije ju poznavao jer je u njenom mjestu počeo raditi početkom ožujka o.g. Ali situacija nije zato nimalo ljepša.
Dijete je bilo planirano. To me najviše ljutilo na početku kad je izbrijavao da je već duže nesretan u braku. Kako si onda mogao biti tako neodgovoran???
No, sad pokušavam sve gledati pozitivno. Rodit ću još jednog malog anđeleka i sva ova patnja vrijedila je zbog toga. Mislim da mi to dijete daje neopisivu snagu.
Nisi me rastužila. Ponio se kao pravi gad i sve njegove isprike su prazne i glupe. Nisam se zavaravala ni sekunde. I sad se trudim ne biti ogorčena, ostavljena žena. Nije vrijedan toga. Mislim na svoju djecu, sebe, našu budućnost. Priznajem da me povremeno ulovi kriza, i žalim za životom koji sam imala, postanem tužna, ali onda me MM s nekom novom gadosti podsjeti da ustvari trebam biti sretna što sam ga se riješila. No, to je tema za drugi topic.

[MikiMama]

Zaboravih reći da je jako važno poticati ih na razgovor o toj temi, na izražavanje osjećaja.
" ... U redu je da osjećaju tugu što tata više ne živi s nama...", "... nisu oni krivi za to što tata više ne živi s nama ...", "... mama i tata ih i dalje jako vole ...".

Ja primjetim u igri kad starija prenosi razgovore (bilo stvarne bilo zamišljene") s tatom i "novom prijateljicom", ali kod nje je to uglavnom na nivou da će mu pokazati nove cipelice ili novu haljinu, a možda će joj tata kupiti i najlonke koje idu uz tu haljinu ..., pa je dovoljno da je pitam da li joj nedostaje? da li želi da ga nazovemo da mu to sama kaže? Ponekad čak odgovori da je sad zauzeta spremanjem bebe na spavanje, pa bude poslije...
Ali stalno razgovaramo i o tati i o "novoj prijateljici", ako sretnemo na cesti auto kao tatin ili kao njen, ako neka teta ima kosu kao ona, ili neki striček majicu kao tata...

[sofke]

nevjerojatno, planira dijete, a onda se, eto, predomisli...cccc

naravno da ti djeca daju snagu, ionako su ona najbitnija na svijetu

to što piše MikiMama mi je ok način za trogodišnjakinju, imam i ja jednu pa kužim način na koji funkcioniraju, još su ipak dosta mali i stvari shvaćaju tako divno i jednostavno i kakve jesu, nekako mi se čini da ih se ne može još tako puno povrijediti..ali petogodišnjaci, ne znam..

u svakom slučaju, teško ti je

[zizi]

MikiMama,
hvala na podršci i predivnom postu, pozitivnom - to trebam!! Slažem se s tobom u svemu.
Luka se nije do danas naviknuo na tatina službena putovanja (radi na terenu tek od veljače) i tata mu jako fali. Čuju se svaki dan. I stalno priča o tati. I stalno planira sve za nas četvero, kad se beba rodi. Kako ćemo svi zajedno raditi ovo ili ono. U takvim situacijama ne znam što reći. Pun je pitanja i mislim da je fer prema njemu da mu nešto kažemo.

Slažem se i s onim ''o tati sve najbolje''. Objasnila sam i baki i djedu da svoje mišljenje o MM zadrže za sebe, jer on će uvijek biti Lukin tata i stvarno želim vjerovati da će biti dobar tata, bez obzira na odnos prema meni.

[davorka]

Zizi, drži se! Šaljem ti virtualni zagrljaj podrške.

[angie]

saljem ti podršku...iz tvog mail-a imam dojam da ces to sigurno izvesti dobro...da si jaka
prema mom misljenju, najbolja je istina u blazem obliku jer je najgore kada se dijete laze i onda se ta laz provlaci kroz citav njegov zivot na sva emocionalna područja

saljemo ti snagu i

[MikiMama]

Da, najteže u svemu je suočiti se s dječjim razočaranjem.

Moja je bila premala da je posjednem i pričam neke nerazumljive priče.

Luku mislim da bih, upravo tako, posjela i pokušala mu reći da tata više neće živjeti s nama.
Ali mislim da bih ga prije pokušala pripremiti na način da mu za njegov prijedlog/plan koji uključuje i tatu ponudim sličan (nikako ne isti) prijedlog/plan u kojem nema tate.

Uh, sad vidim koliko je to teže starijoj djeci.

Ja pokušavam ponuditi zamjenski prijedlog: nedostaje joj tata, ne mogu joj ponuditi da ga vidi (jer je on zauzet poslom) ali mogu ponuditi da ga nazovemo, pošaljemo poruku, nacrtamo sliku za njega koju će mu dati kad ga vidi...

Čini mi se da će ti biti jako bitno imati pomagača kad dođe beba koji bi ti omogučio da se posvetiš Luki i više nego je to normalno, da se tada ne osjeti osamljeno, odbačeno, ostavljeno od tate i Mame.

U svakom slučaju, Zizi

Dijete je bilo planirano. To me najviše ljutilo na početku kad je izbrijavao da je već duže nesretan u braku. Kako si onda mogao biti tako neodgovoran???

... sve računice, zbrajanja i oduzimanja pokazat će da si ti na dobitku. Onog momenta kad podvučeš crtu, u to ćeš biti sigurna.

No, sad pokušavam sve gledati pozitivno. Rodit ću još jednog malog anđeleka i sva ova patnja vrijedila je zbog toga. Mislim da mi to dijete daje neopisivu snagu.
... I sad se trudim ne biti ogorčena, ostavljena žena.
... Mislim na svoju djecu, sebe, našu budućnost.

Bravo Zizi, samo tako nastavi dalje !!!
Veliki dio problema već si savladala. Kad god zagusti pročitaj svoje vlastite riječi, sve odgovore i svu snagu naći ćeš u njima! Bravo!

[mikka]

zizi, klanjam se tvom stavu
MikiMama, i tvom isto.

[zelimo_bebu]

Čitam, šokiram se..pa opet vidim svijetlu stranu svega ovoga...ja sam odrasla samo sa mamom (iako sam sa "tatom" i danas u super kontaktu..ali on meni nije tata već bio. otac)...i nikada mi u životu ništa nije falilo...nismo imali previše ni premalo...no ja sam bila skroz mala pa se ni ne sjećam da smo ikada živjeli zajedno...no znaj...djeca su ono što je nezamjenjivo, muž je zamjenjiv...neka su ti djeca blagoslov...
..zizi...Luki će biti teško..jako..ali ako je Lukin tata iole normalan željeti će ga vidjeti...jer je dobro da sudjeluje u njegovom životu...samo Luki nemoj lagati, jer laž kasnije boli više....
...puno sreće i čelične živce ti želim...a ljubavi daj koliko god je imaš ...i više...Luki i bebici...

[zizi]

Hvala vam svima na podršci. Divni ste.

Trebam još jedan savjet.
MM sad radi u jednom mjestu, prijateljica sa svoje dvoje djece u drugom (150 km dalje), a Luka sa mnom u Zg-u (450 km).
Radi 10 dana, pa je 4 slobodan. Kaže da moram shvatiti da si on prvo mora srediti život i da slijedećih min. 6 mjeseci može doći vidjeti Luku samo jednom mjesečno, na 2 dana. Mislim da je to premalo. On veli da me se to ne tiče kako će si on organizirati život i ne mogu utjecati na to. To sam itekako svjesna, ali on na neki način i dalje organizira moj život.

Ovako je išlo zadnjih mjesec dana.
1. Doći će prije ili poslije Velike Gospe. ( Dođemo s mora više-manje zbog njegovog navodnog dolaska)
2. Ne može doći. Doći će 23.8.
3. Ne može doći. Doći će 30.8.
Halo?!?
OK, doći će u nedjelju 26., reći ćemo Luki, iselit će se i biti 3 dana u Zg-u s Lukom
Sad mi javi da će doći u ponedjeljak, 27.

Gubim živce. Pola sata smo vikali jedan na drugoga preko telefona. On tvrdi da se ja petljam u njegov život, a ja mislim da on pokušava organizirati moje vrijeme kako njemu paše. Moram li mu ja biti uvijek na raspolaganju zbog Luke? Rastrgana sam između želje za svojom slobodom da vodim svoj život kako želim i želje da Luka vidi tatu kad god je to moguće.

Inače, čekam već 40 dana da dođe i da Luki zajedno kažemo.
Mislim da ću mu ipak reći sama. S puno ljubavi, bez detalja (tko je kriv i sl.,) to je stvar odraslih, + savjeti MikiMame.

[sorciere]

vodi svoj život, radi svoje planove. ako se on u njih uklopi - dobro. ako ne, nek proba ponovo .

mene su previše vozali, a onda sam shvatila da su neke stvari nepopravljive. na što god ti pristaneš - on će tražiti promjenu.



i malo OT... nemoj koristit svoj nick na nekom francuskom govornom području...

[MikiMama]

vodi svoj život, radi svoje planove. ako se on u njih uklopi - dobro. ako ne, nek proba ponovo .

MBM još uvijek fura takvu spiku (u istom gradu kao i mi), a ja kako Sorci kaže ...

[mikka]

Ovako je išlo zadnjih mjesec dana.
1. Doći će prije ili poslije Velike Gospe. ( Dođemo s mora više-manje zbog njegovog navodnog dolaska)
2. Ne može doći. Doći će 23.8.
3. Ne može doći. Doći će 30.8.
Halo?!?
OK, doći će u nedjelju 26., reći ćemo Luki, iselit će se i biti 3 dana u Zg-u s Lukom
Sad mi javi da će doći u ponedjeljak, 27.

jooj .. ja bi popi*dila.

Moram li mu ja biti uvijek na raspolaganju zbog Luke? Rastrgana sam između želje za svojom slobodom da vodim svoj život kako želim i želje da Luka vidi tatu kad god je to moguće.

mislim da nije potrebno da ispravljas njegove greske, i da budes tampon-zona izmedu njih dvojice. ako mu je luka vazan, doci ce kad je rekao. ako mu nije vazno da dode kad je rekao, ne moras ti zbog toga ispastati. zelja da luka vidi tatu sto cesce bi trebala biti tatina.

[sorciere]

imaš pp .

[free-again]

dok ovo citam kao da citam svoj zivot. ja sam njega ostavila 2 mj prije poroda (to nam je drugo dijete). on nije imao snage niti to napraviti. nego bi nastavio dalje živjeti u "troje". meni je pričao priču da želi biti slobodan i sam. niti mjesec dana od kada sam se odselila, on se preselio kod ljubavnice. ja sam u međuvremenu rodila prekrasnog sina. kojeg on uopće ne doživljava kao svoje dijete. samo pita za našu curicu.

evo prošlo je 3 mjeseca, puno svađa i još uvijek nema pomaka u našoj komunikaciji. curica jako pati i stalno pita, zašto nas tata više ne voli i kada idemo doma.
on nema grižnju savjesti da je nešto loše napravio, jer on je samo slijedio svoju sreću.

[zizi]

on nema grižnju savjesti da je nešto loše napravio, jer on je samo slijedio svoju sreću

I MM ima isti stav- da je samo slijedio svoju sreću.
I sad nije sretan. Prije mjesec dana dobio je premještaj iz njenog mjesta. On , druga žena, Luka - 3 različita grada/mjesta. Nažalost, Luku će viđati max. jednom mjesečno. (Sad ima druge prioritete.)
Kaže da moram razumjeti da si on mora prvo srediti život da bi bio dobar tata. Traži posao u Zagrebu.

Odgovorila sam mu: ''Ne tiče me se.'' To je rečenica koju sam u zadnja 2 mjeseca čula od njega valjda 150 puta. S guštom sam je izgovorila.
Da ga ne bi sad ja još i žalila.

[free-again]

I MM ima isti stav- da je samo slijedio svoju sreću.

kao da su djeca. on želi biti sretan i ne imati obaveze. to meni priča. želi raditi kada želi, s kime poželi i što poželi.

I sad nije sretan. Prije mjesec dana dobio je premještaj iz njenog mjesta. On , druga žena, Luka - 3 različita grada/mjesta. Nažalost, Luku će viđati max. jednom mjesečno. (Sad ima druge prioritete.)

ja jedva čekam da mm razmisli o svojim prioritetima. da se sjeti da iam djecu.


Odgovorila sam mu: ''Ne tiče me se.'' To je rečenica koju sam u zadnja 2 mjeseca čula od njega valjda 150 puta. S guštom sam je izgovorila.

nadam se da ću i ja jednom moći njemu tako nešto reći! ovako me još uvijek boli svaka njegova riječ

[drndalica]

Kad sve ovo čitam ne mogu sebi doći. Koji je to luksuz, koja komocija, koja sloboda - planirati dijete pa se za mjesec dana eto predomisliti i od svega samo odšetati, hladan ko špricer jer 'slijedi svoju sreću'?!? Kako je divno biti muškarac - free as a bird. Imaju li ono išta uopće između ta dva uha na glavi (osim žice koja ih međusobno spaja)??
Žene - klanjam vam se , djeca su blago i uživajte u njima.
Nakon ovog svega počinjem razmišljati naglas: roditelji nisu ravnopravni - majka je ipak vrijednija. Znam da nije politički korektno ali prateći što se zbiva oko mene (nije samo na ovom forumu, govorim o vlastitim prijateljicama!!) - muškarci su za rashod, niškoristi.... mogla bi nabrajati unedogled ali ću zabrenzati ipak

[sofke]

eh Drndalice, u žaru pravednosti si zabrazdila, ti sama imaš sina, ne misliš valjda da ti je i sin ono što si navela za muškarce..

istina je da je naše društvo još izrazito patrijarhalno, muškarcima su dozvoljene stvari koje nama ženama nisu, a ja u ovakvim primjerima vidim neophodnu ulogu države, a ta je zaštita slabijeg..ako je netko već takav u moralu (čitaj nikakav) onda ga financijski treba upregnut da svoje ponašanje PLATI, doslovce..pa kad će recimo, trećinu prihoda odvajati za obitelj koju je napustio, široko mu polje, neka traži sreću..

[zizi]

Nisam otvorila topic o svojem odnosu s MM jer se sada trenutno želim usredotočiti na svoju djecu i budućnost i razmišljati pozitivno.
Malo sam si dala oduška i vjerojatno rekla i više nego što je bilo potrebno, ali zapravo ne bih htjela, barem ne na ovom topicu, raspravljati o muškarcima.

U ponedjeljak ćemo reći Luki i još uvijek sam zabrinuta, kako će reagirati i hoću li mu znati pomoći kad mu bude teško.

Ako ima još neka mama (ili tata) koji bi htjeli podijeliti sa mnom svoje iskustvo - može PP- bila bih vam jako zahvalna.

[zizi]

free-again

imaš pp

[MikiMama]

Cure, znam da je teško, ali probajte se scoolirati i ne dozvoliti im da vas uvuku u rasprave.
Neka misle da vam više nisu potrebni, da možete i bez njih... (A možete!)
Komunicirajte sms-ovima, e-mailovima,... Ja sam se bolje osjećala, brže se oporavljala kad me nije uspio raspaliti do kraja.

Oni ionako ne razumiju šta im želite reći. Sjetite se, ostavili su dijete! Ostavili su vas trudne! Mogli su to! Znači da ne razumiju! Ne žele razumjeti! Ne žele znati! Šta god (i kako god) da im pokušavate reći, nebudu skužili.


Iskoristite svu energiju da se što više igrate i smijete s djecom! Bit će njima bolje! Bit će i vama bolje! S vremenom će im tate nedostajat sve manje i manje.

Vjerujte mi, igra s djecom je najbolji lijek za vas i za njih. Provodite vrijeme s njima. Dozvolite im da vas uvuku u svoj svijet igre i smijeha. Grlite ih, ljubite, plešite s njima, pjevajte! Smijte se zajedno!

[fritulica1]

u ponedjeljak ćemo reći Luki i još uvijek sam zabrinuta i hoću li mu znati pomoći kad mu bude teško

Tvoj Luka vjerovatno cijelo vrijeme osjeća da stvari ne štimaju i da se nešto događa, možda i zna cijelu istinu (nisam bila u tvojoj situaciji, ali sjećam se kao dijete jedne ružne istine koju sam ja kao trogodišnjakinja znala i sama se nosila s njom, a roditelji su se trudili uljepšati ju preda mnomn ili su mi čak lagali, joj kako sam im to zamijerala...), djeca su jako intuitivna, i često znaju puno više nego što mi mislimo da znaju. Reci mu istinu, bit će lakše i tebi i njemu. Naravno da ćeš mu znati pomoći kad mu bude teško, ja osjećam more ljubavi u tebi, a to je ono što tvom djetetu treba...Sretno!

Muškarci su za rashod, niškoristi...

Ne podnosim generaliziranja ovakvog tipa.

[free-again]

znam da se treba fokusirati na djecu i to radim svakog dana. ali teško je biti "normalna" mama kada bivši svaki dan kao da ima zadaću- kako me još više povrijediti. sa svojim pričama kako je njemu sada lijepo, kako uživa, kako radi što želi, kako sam ga ja gušila. i da eto nisam sada rodila da bi se odavno rastavio od mene.
jer ona ga savršeno razumije, a djeca i ja smo obaveza.
dogovorila sam se sa njim da vidja djecu 2x na tjedan, a ne više kada njemu odgovara. i imam dojam da mu je i to previše. neki put me zna nazvati nakon što uzme malu da ona plače i želi ići kod mene doma. i da je njemu toga dosta.

okrenuo je novi list u svom novom životu, sa nama više ne želi imati posla. evo sada smo malu posalali kod bake na more do nedjelje, a njemu je problem otići po nju u nedjelju jer njih dvoje imaju planove!
radije šeta njezinog peseka po parku nego svog novorodjenog sina.

no svaki dan sam sve jača, i to me tješi!!

[mikka]

o boze, kakav tip..

kako je njemu sada lijepo, kako uživa, kako radi što želi, kako sam ga ja gušila. i da eto nisam sada rodila da bi se odavno rastavio od mene.
jer ona ga savršeno razumije, a djeca i ja smo obaveza.

budes vidla draga moja kako ce se to okrenuti.
ovo sto MikiMama kaze

Komunicirajte sms-ovima, e-mailovima,... Ja sam se bolje osjećala, brže se oporavljala kad me nije uspio raspaliti do kraja.

mi se cini kao izvrsna ideja.

[drndalica]

Citat:
Muškarci su za rashod, niškoristi...
Ne podnosim generaliziranja ovakvog tipa.

Ne podnosim niti ja – a sama sam to napisala revoltirana događajima oko sebe. I moje dijete će jednog dana biti muškarac – nadam se i potruditi ću se da bude bolja osoba od gore spomenutih.
Nemam osobno iskustva po tom pitanju ali mi se također čini da komunikaciju sa 'takvim' bivšim treba svesti na 'nužnu' i 'konstruktivnu' . Sms i e-mail zvuči ok – daje čovjeku vremena da se skulira prije nego li ispali (kao što sam ja maločas u naletu bijesa). A i na taj način nema izmotavanja tipa «nismo se tako dogovorili», «nisam to mislio, rekao...» - sve piše crno na bijelo.
Potpisujem:

djeca su jako intuitivna, i često znaju puno više nego što mi mislimo da znaju. Reci mu istinu, bit će lakše i tebi i njemu.

[free-again]

mikka. bome gadan tip. a ja sam 8 godina živjela u uvjerenju da sam najsretnija žena na svijetu. a naš brak jer super.
tek kada su ga sve obaveze stisle. ponio se ovako kako je.

nadam se da ću i jednom biti toliko sretna kao i on. kao što mi to neprestno ponavlja. no valjda bitno je prvo uvjeriti druge da si sretan, da bi uvjerio i sebe.

[sofke]

osobno me ne bi toliko povrijedio odnos MM prema meni, u smislu da je otišao zašto što ga ja gušim, mene ne voli više, bla, bla, bla...

ali da je takav prema djetetu, da vlastito dijete doživljava kao napor i gnjavažu, a novu ženu s kojom živi stavlja ispred djeteta, e pa to bi me stvarno satralo..i zbog toga bi ga zauvijek mrzila..i ne znam koliko bi mi dobre volje bilo potrebno da djetetu govorim 'sve najbolje' o takvom ocu

[free-again]

- osobno me ne bi toliko povrijedio odnos MM prema meni, u smislu da je otišao zašto što ga ja gušim, mene ne voli više, bla, bla, bla-

sve to boli, kada si do prije 3 mjeseca mislio da si si nasao soul mate. a kada ono...


-ali da je takav prema djetetu, da vlastito dijete doživljava kao napor i gnjavažu, a novu ženu s kojom živi stavlja ispred djeteta, e pa to bi me stvarno satralo..i zbog toga bi ga zauvijek mrzila..i ne znam koliko bi mi dobre volje bilo potrebno da djetetu govorim 'sve najbolje' o takvom ocu-

njemu je sve bitnije od djece, pa i odlazak na utakmicu kao razlog da se ne stigne cuti sa djecom.

meni je glavno pitanje sto reci nasoj curici od 3 godine zasto tate vise nema?

[sofke]

ja imam isto trogodišnjakinju..možda da joj ništa ne govoriš osim ako ne pita, a onda joj reci istinu, a to je da tata više ne živi s vama i mislim da te neće puno dalje ispitivati

nekako imam osjećaj da se oni u ovoj fazi vrlo brzo prilagode na situaciju i da će to njoj biti puno manji stres nego tebi...odnosno, cijeli taj stres ona će proživjeti preko tebe, osjetiti će da s tobom nije sve u redu

mi smo ovo ljeto četiri dana otišli na Vis solo, malenu je čuvala baka, bilo joj je lijepo s bakom, ali kada ju je uhvatila nostalgija, do i jednog puta je pitala samo za mene, a ne i za tatu..a MM,kakav je da je, provodi sve svoje slobodno vrijeme s nama i brižan je u tom muškom poimanju brižnosti..ali eto, sudeći po tvom primjeru, takav je danas, a sutra mu može puhnuti u glavu i jednostavno će otići?!

ja sam imala dečka prije MM s kojim sam živjela pet godina zajedno, bila uvjerena da je on taj moj soul mate, a ipak smo se rastali..poznat mi je i preživljen mehanizam prekida takve jedne veze, koliko tu ima osjećaja i boli..ali me naučio i da soul mateovi ne postoje, odnosno ako i postoje ne postoje for the life time pa mi je sve ovo dalje puno relativnije

naravno, dijete mijenja sve i ja bi sadašnjem dečku, da se eto tako sjeti i ode najviše zamjerila to što me iznevjerio, jer ga smatram prvenstveno prijateljem, drugom ( kao što rekoh, soul mateovi su mi ostali kao iluzija mladosti, uvijek se pronađe drugi i novi, vjeruj mi)

međutim, dijete je velika obaveza, svakodnevna (nemoj krivo shvatiti da tako brijem na svoje dijete),i ti se svaki dan, bez iznimke, moraš organizirati i skoncetrirati na dijete..za tebe više nema praznog hoda, niti financijskog, niti organizacijskog niti emotivnog...a on je izabrao otići i boli ga uvo..e to bi mene izludilo

ako je već odlučio otići ok, nek mu bude, ali očekivala bi od čovjeka s kojim sam izrodila djecu, provela godine svog života i koji mi je valjda nekakav prijatelj da se u tom tranzicijskom periodu maksimalno angažira oko DJETETA, da mi pomogne da ne padne sve na moja leđa..ne mora mi uopće objašnjavati što je njegov koncept sreće i zašto je otišao jer bi me takva objašnjenja samo vrijeđala nego da preuzme po pola obaveze koje ima..da vodi dijete u vrtić ili dolazi po njega, provodi vrijeme s djetetom, uzme dijete k sebi vikendom da se ti malo sabereš, da se dogovorite zajedno što ćete reći maloj da ne bi bile dvije verzije događaja itd..itd..

eto, opisala sam svoj 'prekid snova'

[Bled]

Ja imam 2 cure, 13 i 4 godine, odselile smo prije tjedan dana i za sada nam ide dobro. Mlađa je oduvijek bila vezana više uz mene i mislila sam da sa njom neće biti previše problema, no ona puno više pita za tatu i kada ćemo doma. Pitala me zašto ne živimo sa njime i rekla sam joj da ju i tata i ja jako volimo, ali da više ne volimo jedan drugoga i da ne možemo zato živjeti zajedno, no da ona može kod tate kad god poželi.

Starija ne priča previše, mada vidim da joj nije lako. Neki dan smo se vozile i mlađa me pitala kamo idemo na što sam rekla - doma. Onda je pitala gdje doma - na što sam rekla - tamo gdje sada sve 3 živimo. Na to se starija zderala - mama, to nije doma, doma je kod tate, a tu gdje idemo je novi stan. Po tome vidim koliko pati i još nije prihvatila, no ne navaljujem sa razgovorima sve dok ona ne pita ili nije spremna o tome razgovarati.

U svakom slučaju, stalno ih ljubim i ponavljam ih da ih beskrajno volim, kao što ih i tata voli.

[alanovamama]

Cuer divim vam se

[Stea]

Moji su bili malo stariji kad se cijela stvar odvijala. 9 i 11 godina. Pokušali smo im zajedno objasniti na jednom razgovoru da tata ide ali da će ih zvati svaki dan i da ih voli i sve to. Onda su neko vrijeme šutjeli. Ja sam bila spremna na okrivljavanje i optužbe a onda sam dobila pitanje "a zašto ste se uopće vjenčali" - na to nisam znala odgovoriti. Ali nisam povlačila temu niti sam bježala kad bi nešto pitali. Sad povremeno opale izjavu tipa "ja mislim da ćete se vi opet vjenčati". Moj stav je - sve je moguće.

Mislim da djeci treba reći onoliko koliko su u stanju prihvatiti i ne kopkati i tražiti da kažu svoje osjećaje na "tom razgovoru".

A to što gospodin vodi svoj život i nema vremena... Razmišljala sam o opcijama što ako. I mogu reći samo jedno. BM je dovoljno star da zna što radi i ako nema vremena za djecu to je apsolutno njegov problem - razlozi me ne zanimaju. I nek ih ne vidi i nek ih ne zove ako nema vremena ali nek ne očekuje da ću ja graditi i peglati njihov odnos. I kad ostari i možda ostane sam i prezren - i to je njegov problem. Eto toliko razmišljam o tome.... Pa ne mogu još i tu brigu natovarit na svoja leđa...

[danielica]

moja je curica isto bila naviknuta zbog cestog izbivanja tate i ono sto ja kazem, sreca u nevolji, jer joj njegov odlazak nije bio preveliki sok. sada ima 5 godina i cesto ga spominje i vapi za njim a on ponekad dode na 10 min, pa kaze da ce doc i ne dode, obecava pa ne ispuni.... ja o njemu nikad lose ne govorim jer bi sama sebi iskopala jamu a i smatram da ce sama s vremenom shvatiti kakav je njen otac ustvari. kad ga po cijele dane ceka da dode, a on se ne pojavi, bude tuzna i razocarana ali ja se uvijek trudim oraspoloziti je tako sto se nas dvije igramo ili nesto korisno radimo(npr.pomaze mi oko rucka...) i tako joj skrenem paznju. kad se smiri, pokusam iz nje izvuci sto osjeca nakon sto ju je tata zeznuo. ona tada kaze da on uvijek zaboravi sto je rekao i kako to nije u redu i kad ga slijedeci put cuje ona mu to kaze. meni je tada drago sto se on tada posrami jer zelim da shvati da dijete, kao i svi, moze oprostiti ali jako tesko zaboraviti. uvijek se nadam da ce ga njene rijeci trgnuti i da ce se vise potruditi jer je to za njegovo dobro.

budi najbolja mama, ne mijesaj se u njihov odnos i njene osjecaje prema njemu, a dijete ce ti to stostruko uzvratiti.

[zizi]

Oprostite što se nisam prije javila. Dr. mi je rekla da moram što više ležati, pa sam otišla k starcima. Ne mogu Luku držati po cijele dane u stanu zato što ne smijem u šetnju, parkić... Tu smo u prirodi i lijepo mu je... Uglavnom, komp. mi baš nije dostupan, ali ulovila sam minuticu da vam ispričam kako je prošlo.

Prije tjedan dana MUBM došao je u Zagreb. Dan prije smo telefonski razgovarali (mirno, smireno...) što i kako trebamo Luki reći.
Rekla sam mu da on mora reći (savjet jedne forumašice - HVALA). Uglavnom, rekli smo mu da se rastajemo... da više nećemo živjeti zajedno, da će se tata odseliti... da ga puno volimo i da ljubav prema djeci ne može nikad prestati jer je to najjača ljubav na svijetu... da ćemo se uvijek brinuti za njega i bebu... (Skraćena verzija)

Uglavnom, taj razgovor je prošao bez nekih pozitivnih ili negativnih reakcija. Uopće nije bio iznenađen, ali mislim da u tom trenutku nije shvatio što to konkretno znači. pokušali smo ga potaknuti na razgovor, pitanja, ali nije baš išlo. Pokušavao nas je nasmijavati, a onda se odjednom rasplakao. Zagrlili smo ga i ponavljali mu koliko ga volimo i da slobodno plače i da ima pravo biti tužan.

Objasnili smo mu da će sad ići k tati, (jer je tata samo 2 dana u Zagrebu). Bio je jako sretan. Tata mu je jako nedostajao. Rekla sam mu da me može nazvati kad god poželi. I tako je i bilo. Često smo se čuli. Jednom se rasplakao na telefonu, da bi htio biti sa mnom, zašto ja ne mogu doći kod tate. Ponovila sam mu da tata i ja više ne živimo zajedno, da znam da mu je teško zbog toga. Rekla sam mu i da uživa sad s tatom, nek mu bude lijepo. Tata će uskoro morati opet ići raditi, a mi ćemo biti puno zajedno.

Mislila sam da će mi biti jako teško bez Lukice. Nije mi bilo svejedno, ali nekako je prošlo.

Od tada smo imali par razgovora. Rekao mi je da je jako tužan jer nećemo živjeti svi zajedno.
Jednu večer bio je jako ljut. Rekao je da ne voli ni tatu ni mene. Nije mi dao ni blizu. Bilo mi je užasno teško što mi nije dao ni da ga zagrlim, ali dala sam mu prostora. Rekla sam mu da razumijem njegovu ljutnju, da bih i ja na njegovu mjestu bila ljuta. Da ga jako volim, i ja i tata, ... malo sam ga nasmijavala, da se odobrovolji. Zagrlila sam ga i onda se privio uz mene i malo zaplakao.
Inače, je uglavnom veseli i nasmijan kao i prije svega ovoga. Nas dvoje se puno igramo, pričamo priče i šalimo se.
Svaki dan se čuje s tatom. I jako je sretan kad se čuju.

Sve u svemu, za sada nije tako strašno, ali svjesna sam toga da će biti još svega. Pogotovo kad se rodi beba. Ali idemo korak po korak.

Pusa svima i hvala na savjetima.

Evo, toliko za sada od mene.

[sorciere]

drži se draga. nije tvoj nick bez veze...

[zizi]

drži se draga.

Hvala, sorciere.

[danielica]

da vam ispricam sto se nama novoga događalo ovih dana.
uglavnom, nakon nekih 2 mjeseca javio se "pacijent"(bivsi) telefonom kako je dosao(inace zivi u lici) i kako bi htio vidjeti malu. dogovorili smo za slijedeci dan u 15h i obecao joj je da ce ju voditi na pecanje jer ona to obozava. tog slijedeceg jutra mala se vec u 7h ustala i pocela zapitkivati kada ce doci tata po nju. ja sam joj lijepo objasnila kako je tata obecao doci po nju popodne. nestrpljenje je raslo iz sata u sat, svakih 15minuta bi me pitala isto-kad ce vise doc?
kad je napokon bilo negdje oko 14, 45h ona se vec uredila, spremila udicu i jesku i za tatu 2 crteza koja je to jutro za njega crtala.
izasle smo pred kucu i cekale.... proslo je 15h i vec me pocela pitati dali je tata zaboravio sto je obecao i jeli lagao. međutim, pojavio se i oni otisli. samo sam mu rekla da javi kad se budu vracali. mislila sam kako ce, posto se dugo nisu vidjeli, biti s njom cijelo to popodne. međutim za nepunih sat vremena zvao me da dođem ispred kuce po malu jer on mora hitno negdje ici i da se dogovorio s njom da ce sutra opet doci u isto vrijeme. lara je jutros otisla u vrtic sva uzbuđena sto ce njen tata danas opet doci i voditi je na pecanje. opet je proslo 15h ali nije se pojavio niti zvao. sad je ona vec bila jako ljuta, cmizdrava, svadljiva,razocarana i stalno je ponavljala kako je tata opet zaboravio sto je obecao. srce mi se paralo od tuge, samo sam ju grlila i govorila da tata sigurno ima dobar i valjan razlog zasto nije dosao, iako znam da nema opravdanja. oko 18h pacijent me zvao i poceo se izvlaciti kako je morao nesto hitno obaviti, tralalalalala. sto sam mu drugo mogla reci nego da je egoisticni gad..

ovo sto sam sad podijelila sa vama je nesto sto se vec vise od 2 godine ponavlja istim redoslijedom(mozda tu i tamo koji put nesto i ispadne dobro pa joj opet probudi nadu da opet nece zaboraviti). nekoliko puta mu nisam niti htjela dopustiti da vidi malu samo zato da ju postedim tih muka, ali ona uporno zeli ici s njim, vapi za njim, dize ga u nebesa, opravdava ga....nada se....

[free-again]

evo ja sam nazalost imala jednu uzasnu situaciju ovaj vikend. BM je uzeo malu da prespava kod njega. Odveo ju je u restoran na rucak a tamo su bili njegovi frendovi. Mala nije htjela jesti, plakala je i na kraju pobjegla u drugi dio restorana i nije mu htjela doci. On ju je ljut sto ga sramoti pred prijateljima odveo kod sebe doma i nazvao me da mi kaze da ce ju vratiti natrag (bila je kod njega 3h) i da je vise ne zeli vidjeti. I jos bujicu rijeci koje je sve izgovorio pred njom dok ja ona plakala.
Naravno da mi ju je odmah vratio. Ali je zaboravio jednu sitnicu meni spomenuti. Mala mi je navecer kada se smirila rekla da joj je tata rekao da ima novu curu i da tata zivi sada kod nje.
Nazvala sam ga i izvikala da se to ne govori na taj nacin, da me trebao konzultirati.......
Uglavnom od tad je mala jako tuzna, i igra se igre gdje je barbie ta ljubavnica i ona uvijek zavrsi u kutu sobe. Bila sam na razgovoru kod djecjeg psihologa, koji kaze da je pozitivno sto ona svoju ljutnju ispoljava kroz igru. Te da ce sve biti ok i mala ce se nauciti nositi sa svime. Od vikenda ju nije vidio, i vise nemam izgovora da mu ne dam da dodje do nje. Tako da ce ju danas vidjeti. Strah me sto ce joj jos reci, jer to ovisi o njegovom raspolozenju.

[Joe]

Jako mi je tužno kako neki očevi olako shvaćaju osjećaje svoje djece... pa šta su ti klinci krivi što ih je napravio neodgovorni i egocentrični gad? Srce me boli
cure, ne dajte se i čuvajte svoju dječicu, rođenu i nerođenu...

[danielica]

necete vjerovati!! danas me pacijent zvao da bi me zicao 5o kn!!!!!!
naravno, on svoje novcane obveze prema maloj ne ispunjava.

[Joe]

necete vjerovati!! danas me pacijent zvao da bi me zicao 5o kn!!!!!!
naravno, on svoje novcane obveze prema maloj ne ispunjava.

znam jednog takvog. bezobrazan bez premca, a kćer ga voli. treba mu okrenuti leđa, i pokušati situaciju tako isfurati da dijete što manje pati. nije lako ali vrijedi pokušati.
i naravno očekuj od njega samo najgore, pa se nećeš razočarati.

[sorciere]

danielica, kad te nazove da ima hitne obaveze - ti njemu reci da ti je žao, ali da nisi doma, jer si i ti hitno nešto otišla obaviti. pa se vraćaš za sat, dva, tri - ovisi o tome koliko vremena je proveo s djetetom...

[danielica]

bude mi zao male jer stalno pita kad ce doci i obozava ga, pa mu dopustim kad se nakon par mjeseci pojavi, da bude s njom, ali sam pocela cak razmisljati da mu to tzv.pravo ukinem dokle god ne pocne ispunjavati svoje obveze prema njoj. on svoje ne ispunjava a ja moram?!

mislim da cemo lara i ja odsada cesto biti "hitnim" slucajevima odsutne i nedostupne

[danielica]

bude mi zao male jer stalno pita kad ce doci i obozava ga, pa mu dopustim kad se nakon par mjeseci pojavi, da bude s njom, ali sam pocela cak razmisljati da mu to tzv.pravo ukinem dokle god ne pocne ispunjavati svoje obveze prema njoj. on svoje ne ispunjava a ja moram?!

mislim da cemo lara i ja odsada cesto biti "hitnim" slucajevima odsutne i nedostupne

[sorciere]

nisam mislila da mu uskratiš viđanje s djetetom , nego da mu onemogućiš da ju vrati nakon pola sata .

[danielica]

ma on ti je kadar nju nekom susjedu usput uvaliti dok ja dodem!!