 |
|||
ja sam radila diplomsku radnju iz etnologije vezanu za otmice djevojaka na podrucju ravnih kotara i pricala sa puno zena tj. baka
i jedna mi je mimo te teme pricala kako je rodila svog sina prije 30-tak godina sama u polju i nakon toga je namocila krpu u vrelu vodu, omotala je oko ruke i stavila "unutra" da vidi dal joj je izasla cijela posteljica :shock:
evo sad sam opet sva najezila od toga
a moj sveki je vozio svekrvu brodicem u pola noci na kopno u bolnicu jer joj je pukao vodenjak
E bogami i ja bih radije rodila nego istovarivala kola puna sijenacukerino prvotno napisa
Inace, i njen komentar je bio da joj je lakse bilo roditi nego istovariti prikolicu sijena!
Daaaa! Moje frendice nisu nikad cule za BH kontrakcije, niti jedna nije bila na tecaju, neznaju sta je tripple test...itd. A da ne pricam kolko se zgrazaju kad im kazem da MM ide samnom na porod. A to su sve zene od 28-30 godina!!!
Ali iskreno, da nema Rode, mozda ni ja nebi nista znala...
Tacno,jedna moja fendica zena ima 30 god i kcerku od 10 godina sad,stvarno cool zena.Ja joj jednom kazem da mi beba stuca,ona meni onako cinicki,ajde bona tebe lupaju hormoni,kako ce dijete u stomaku stucat :shock: ili kad sam osjetila bebu prvi put,ja kazem da sam osjetila bebu a ona ce ti meni,ma nemoguce,bebe ozive tek sa 4 i pol mjeseca! umalo nisam pala u nesvijest,ja cula srce kod ginekologa a ona meni kaze to si ti cula svoje,ne mozes cuti djecije srce.To mi je stvarno dobra prijateljica i ne zeza se,sve sto mi je rekla mislila je ozbiljno.Zena jednostavno pojma nema o zivotu!
Joj koliko sam to puta čula od starijih ali bome i mlađih žena..totalno neznanje! Kao,beba oživi tek sa 3 mjeseca..
A kad počnem objašnjavati da je beba živa od prvog dana začeća a srce počne kucati već od 23.dana, dožive :shock: , gledaju me ko da sam ginekolog
Moja baka je rodila osmero, od toga 2xblizance (među njima i moju mamu koja je rođena sa još jednim dečkićem). Osjećala sam da moram prije svog poroda otići po bakin blagoslov, i mislim da je taj razgovor zaokružio moju pripremu za porođaj, zrno mudrosti koje je jedino još falilo u mojoj torbi za rodilište! A baka nije puno govorila, svega par rečenica:
1) samo bez straha, nemaš se čega bojati kad znaš da će biti sve u redu,
2) hvala bogu što ideš u kadu, mi smo si nekad olakšavale sa lavorima vruće vode,
3) neka se TM ni na trenutak ne odvaja od tebe, na porodu je ženi najgora ona samoća, kad te svi napuste da sama čekaš nepoznato.
Moja baka!Zaprijetila je MM-u da se ni slučajno ne mrdne od mene!
I još mi je rekla da je ona dvaput dojila dupliće! Više ohrabrenja za porod i dojenje sam dobila u tih par rečenica nego od svih pročitanih tekstova zajedno!
Tek poslije poroda mi je priznala da se bojala za mene, ali taj dio je prije mudro prešutila!
Ma bake su divne i posebne.
Od rodbine mene jedino kuži teta koja je medicinske struke. Pitala me u kojem sam tjednu trudnoće, a rodbina skanjivanje, da koji tjedan, pa valjda misec. A sveki misli da je prejedanje jedini način da se rodi zdravo dijete. Ako je debelo i veliko onda je zdravo.
Eh ti kanoni Dalmatinske zagore. Ne možeš istrati običaje iz ljudi.
A da ne spominjem da se grozi pomisli epiduralne ili carskog - nemoj ići na carski ako ne moraš, isto kao da mi odlučujemo. Ako neke indikacije postoje šalju te, a ako ne postoje rađaš normalno.
I po mogućnosti, mora biti muško, ne?
Zaista jesu! Neka nam požive duuugo, duuuuuugo!Ma bake su divne i posebne.
Kod mene je slučaj da nosim dečka. Kad jo nismo znali, svekiji su priželjkivali curicu, ali su isto tako bili presretni kad su čuli da je dečko - samo što je sveki predlagala da onda biramo imena između mog tate i svekra. No way! imaju imena kakva više nitko ne daje djeciI po mogućnosti, mora biti muško, ne?
Posebne su i dide
Moj pokojni djed, već u 80-toj i poprilično gluh, slušao je raspravu između mene i svojih kćerki. Onako gluh, nije shvatio da one mene odgovaraju od vođenja muža na porod i kaže:
"pa ako neko mora ići a vi se svi toliko bojite iću ja, ako sam dočekao vas dvije na ruke mogu valjda i praunuče"
E to je muz. Ja bih rekla da je to pravo musko.
Legenda! Za dedu:"pa ako neko mora ići a vi se svi toliko bojite iću ja, ako sam dočekao vas dvije na ruke mogu valjda i praunuče"
Moja baka je rodila 8 zivih i zdravih sa 20 godina razlike izmedju najstarijeg i najmladjeg. Svaki porod je obavila stojecki, drzeci se za okvir kreveta a muz joj je pomagao i docekivao djecu. Rekla je da joj je nakon 8 bilo dosta pa da ga je zato dojila do 6 godine; on je svuda trcao za njom sa stolcekom, djeca su ga zezala a njega bas nije bilo briga.
moja baba je rodila 22 djece,i ima maternicu u stanju da se dr šokirao kak izgleda dobrorađala ih je u njivi,i nastavila kopat
Draaaaagi boze!!! 22??!! :shock: . Svaka cast!!moja baba je rodila 22 djece,i ima maternicu u stanju da se dr šokirao kak izgleda dobro
Mene je neugodno isokiralo kako je u to doba bilo lako izgubiti dijete. Moja baka je rodila petoro, od kojih je samo dvoje prezivjelo. Djeca su cesto umirala (moj nesudjeni ujak npr.) od obicne infekcije pupka. Zivjeli antibiotici!!!
Smijesno kako nam se danas sva ta njihova neizvjesnost cini nevjerojatna, a njima je to bilo nekaj sasvim normalno. Pa i o raznim bolestinama nisu nis znali i bilo je - prezivis ako bog da!
Moja baka je rodila osmero, od toga 2xblizance (među njima i moju mamu koja je rođena sa još jednim dečkićem). Osjećala sam da moram prije svog poroda otići po bakin blagoslov, i mislim da je taj razgovor zaokružio moju pripremu za porođaj, zrno mudrosti koje je jedino još falilo u mojoj torbi za rodilište! A baka nije puno govorila, svega par rečenica:
1) samo bez straha, nemaš se čega bojati kad znaš da će biti sve u redu,
2) hvala bogu što ideš u kadu, mi smo si nekad olakšavale sa lavorima vruće vode,
3) neka se TM ni na trenutak ne odvaja od tebe, na porodu je ženi najgora ona samoća, kad te svi napuste da sama čekaš nepoznato.
Moja baka!
I još mi je rekla da je ona dvaput dojila dupliće! Više ohrabrenja za porod i dojenje sam dobila u tih par rečenica nego od svih pročitanih tekstova zajedno!
Tek poslije poroda mi je priznala da se bojala za mene, ali taj dio je prije mudro prešutila!
Very nice!!
...
tri puta je imala blizance,a sve drugo normalno---KAKO JE to bilo prije izgubiti djete..kao ništa,nažalost teško je reć tako ali jest...
Svi su umrli doli moga tate i 2 strica,znaći 19 sahrana je imala svoje dječice..
Re: ...
kolko samo znače higijenski uvjeti, pitka voda (vodovod, kanalizacija), grijanje , standard životatri puta je imala blizance,a sve drugo normalno---KAKO JE to bilo prije izgubiti djete..kao ništa,nažalost teško je reć tako ali jest...
Svi su umrli doli moga tate i 2 strica,znaći 19 sahrana je imala svoje dječice..
i ne zaboravimo: cjepljenja protiv svih onih smrtonosnih i opakih bolesti, antibiotici, paracetamoli ......
a o raznovrsnosti ishrane i dostupnosti namirnica da i ne pričam
moja prabaka je rodila 9 (jedne blizance), preživjelo je 3, 5 je ubila bolest, a 1 se utopila
bio je to težak život
imali su samo 1 prostoriju za sebe , druga je bila za životinje
Užas..moja je rodila 5-ero, 2 je umrlo nakon poroda od najobičnije infekcije/viroze, a imala je i tko zna koliko spontanih zbog teškog fizičkog rada..I dan danas im ide redovito na groblje
Umro je i od moje mame brat blizanac, ali ne odmah nego sa 9 mjeseci. Oboje su dobili upalu pluća, stavili su ih na kola, krave su ih vukle do bolnice, a vani je bila zima...mama se izvukla a mali Ivek nije.
Srećom, ostalih 7-ero je dandanas živo i zdravo, kao i bakica!
u, vidi, tema za mene.
Možete još malo
pomikaki
moja baba 13 komada, 5 nije preživjelo
Razlika je tolika da je moja teta dojila tatu skupa sa svojim djetetom (tatinim nećakom)
moja baka je rodila osmero, po sumama i gorama,u prebjegu iz hercegovine u kutinu. treca kcer je umrla od dizenterije u dobi od godine dana. zadnjeg sina je rodila, pricali su mi, tako da je otisla u sumu i vratila se s njim, i rekla ostalima "evo vam jos jedan brat"
od tate mama je bila seoska babica, rodila je dvoje doma. najsmjesnije je bilo kad je moj stari poludio kaj sam ja rodila doma, u stilu sta je meni, sta se sve moglo desiti, a pitam ja njega: "a gdje si ti roden?" veli on "pa doma"
8)zadnjeg sina je rodila, pricali su mi, tako da je otisla u sumu i vratila se s njim, i rekla ostalima "evo vam jos jedan brat"
)
Moja baka je rodila troje djece.
Prilično je gadljiva i ovakve teme su totalni tabu.
Ona je par dana prije poroda prešla biciklom 20km do sela i nazad.. kad je osjetila da ide porod, prvo se pobrinula za stoku, onda za opremu koji trebaš za porod.. i onda je rađala.
Prvo dijete (moju mamu) rodila je u čučećem položaju (zato što su kreveti tada bili luksuz i nije dolazilo u obzir da se uprljaju porodom), fora mi je opis poroda posteljice. Babica je imala neku napravicu.. drvenu cijevčicu s uskom rupom kroz koju je rodilja trebala puhnuti .. i onda izađe posteljica.
Drugo dijete je rađala u krevetu a treće u rodilištu. Iako sam očekivala da će dati neku komparativnu analizu.. u biti nije.. njoj je to bilo koma (gadljiva je)...
Ja se totalno raznježim kad se sjetim da je u mojoj spavaćoj sobi, na istom krevetu na kojem spavamo MM, Dorian i ja (doduše promjenili smo madrace i podnice
Moja mama je rodila u bolnici, ali također bez dripa, epiduralne, klizme.
Još jedna priča mi je prekrasna i tako mi je drago čuti je: moja druga baka je također svu djecu (njih 4 rodila kod kuće),a mog strica je dojila do 5. godine i on bi trčao u polje s malom stolicom i popeo bi se da posisa i onda dalje na igranje
Meni je totalno fascinantna priča moje svekrve - njena teta u Sloveniji okopavala je krumpir u visokoj trudnoći, kad joj je probio vodenjak.
Otišla je doma, misleći "baš sad si morao...", rodila sina (bio je četvrto ili peto dijete po redu), oprala ga, zamotala, oprala sebe i vratila se na vrt završiti okopavanje gredice! :shock:
S druge strane, moja baka (mamina mama) rodila je prvo dijete mrtvo. Mojoj teti je jedno umrlo u porodu. Mojoj drugoj baki (tatinoj mami) umrlo je dijete prije navršenog šestog mjeseca života od dizenterije (valjda).
Tja, bilo je svega. Moj deda je znao uvijek reći "nas je bilo devetoro braće, sedmero živih" jer u to vrijeme gotovo da i nije bilo obitelji koja nije iskusila gubitak djeteta. Njegova mama je izgubila blizance. Vjerojatno bi se našlo još takvih priča, ali ne znam... Isto, bilo je puno situacija moje-tvoje-naše, npr. kad bi netko od roditelja umro, onaj drugi bi relativno brzo ušao u novi brak jer su jedino tako mogli održati obitelj. Tako moj tata ima dvije sestre koje nisu u krvnom srodstvu.
Eh, da... koliko je samo žena umrlo u porodu ili ubrzo nakon poroda, to je isto bilo puno češće nego danas. Babinje groznice i slične grozote... Da ponovno moram birati način poroda, ja bih ipak opet u bolničko rodilište. Za svaki slučaj.
Moja baka je bila seoska babica, prisustvovala je na brdo poroda po kućama.
Svoju djecu je pak rodila u bolnici jer je ipak ona bila obrazovana, dobrostojeća gospođa koja si je mogla priuštiti. Mislim da je to bilo pitanje prestiža.
Šteta što je mlada umrla pa ne mogu saznati detalje.
Moja baka (po mami) je rodila troje djece doma uz pomoć seoske babice. Doktor bi dođao eventualno nakon tjedan-dva pogledati je li sve u redu. Prvi porod joj je bio užasno težak, beba je bila ogromna (navodno preko 5 kg), dugo je trajao i babica joj je nalegla na trbuh, baka popucala od jedne do druge stvari :shock: Nikakvo šivanje, kaže samo da mjesec dana nije mogla hodati pa su je nosili na wc. Godinu i pol posije toga rodila moju mamu bez ikakvih problema, babica noć prije bila na fešti i došla pripita (to je bilo negje pred jutro) i nije dobro podvezala pupak. Običaj je bio da drugi dan (odmah ujutro) babe, susjede, kume dolaze vidjeti dijete da provjere da nije nakazno. I slučajno jedna otkrila bebu i vidjela da pliva u krvi i da je bez svijesti. :shock: Zvali doktora, sanirali pupak, mama živa i zdrava. Treći porod joj je bio u stilu "rodila sam idem dalje raditi".
Baka po tati je imala tešku trudnoću i porod. Tada se nije išlo u bolnicu rađati ('56.). Zaradila tešku infekciju bubrega za vrijeme trudnoće. Kad su trudovi krenuli, deda (pametan čovjek) skužio da nešto nije u redu, upregao konje i odvezao baku u Klc u bolnicu (po snijegu, prvi mjesec, cca 30tak km). Baki su napravili carski, tada jedan od prvih u toj bolnici, a tatu su navodno doslovno bacili u koš za smeće s komentarom "pusti dijete, spašavaj ženu" (bio je plav, ostao bez kisika i nije više disao). Srećom se našao neki mladi doktor koji mu je dao umjetno disanje i tata ostao živ i zdrav, Baka nije više imala djece.
Eh da, i baka po mami je izjavila da bez obzira na njena iskustva, ipak ne bi išla u bolnicu na porod ako je sve u redu, nego bi se samo pobrinula da stručna babica bude kraj nje.
Meni te priče o porodima u polju i po šumama i gorama nisu ni hrabre ni romantične, meni je to pretužno jer su žene bile stvarno jadnice i patnice.
Malo se previše idealizira to nekada. Bilo je preteško, pogotovo ženama na selu. A da ne govorimo o statusu djece u obiteljima. Mame su radile u polju, a djecu čuvale bake. Moj tata mi je pričao kako je jednom kada je bio mali pitao baku koja je to teta koja im svaku večer dolazi spavati (njegova mama
P.S. Još mi je u mislima film Breza koji sam nedavno pogledala - svakako za preporučiti jer baš oslikava ovu temu (ako imate Maxtv imate ga tamo u full HD rezoluciji)
Kod mojih (i jednih i druih) je baka bila uvijek glavnaMožda ne pred drugima (tatina), a mamina mama je sama odgajala kćeri, vodila cijelo imanje jer je djed bio u Njemačkoj i dolazio svakih par mejseci na par dana. Tako se nastavilo i kad se vratio iz Njemačke
mamini braca i sestre su sami odgajali jedni druge. nije bilo lako, istina. jedna sestra nije isla u skolu da bi se brinula za ostale (ili je radila za sve, ne sjecam se). kod njih je bio problem sto je deda (njihov tata) poginuo, a baka ostala sama s njih sedmoro. a kad sam pitala mamu sta je baka radila, odgovorila je "nista"
ali ne idealizira se njihov zivot, koji je bio tezak, nego njihovi porodi, koji su bili laki i brzi. da u danasnje vrijeme zene tako radaju bilo bi super. ali danas.. tko je ono rekao, da zena i nije trudna dok joj doktor ne kaze da jest. a kamoli da bi rodila sama, mislim da nazalost vise ima zena koje misle da doktori bolje znaju kako se rada od njih samih, nego ovih drugih.
nažalost puno više i previše.
i kako je fidji napisala, sad je pitanje prestiža imati najboljeg ginekologa koji će ti najbolje voditi trudnoću i poroditi te na najbolji mogući način.
pod ovim ne mislim na neasistirani porod, nego na to da zena zna da je ona glavna, da ona zna i moze donijeti svoje dijete na svijet bez icije pomoci (koja je naravno dobrodosla ako je "prava")
Super topic
Moja mama je samnom imala preeklampsiju ili čak eklampsiju, ona stalno spominje 3 križa na bubrezima,..
Uglavnom, rodila me u bolnici ali u nesvjesnom stanju i vdijela me tek nakon 4 dana jer je bila skoro pa u komi.
A njena je mama nju bez asistencije ikog osim muža rodila na planinarskom domu na Mosoru usred 2,svj,rata
I jedva je imala mlijeka jer nije imala što jesti..
Za utjehu svima onima koji imaju malecne bebače pa se plaše kako će se dalje razvijati, rođena sam sa 2300 i 48 a sada sam ko tenk
Mog MM a i njegove sestre mama je rodila doma i ne priča baš nešto puno o tome.
Imam dvije prijateljice čije su mame rađale kući... Prva je rođena u bolnici, ali braća i sestre su joj rođeni kući (5 komada
Sad razmišljam, dakle od osamdesetih do prije koju godinu (raspon u kojem su rođeni) ovo su jedini slučajevi za koje znam da su rođeni kući i... možda su ih zaista rodile šest, odnosno pet jer su im porodi bili netraumatični...
S ovim se slažem zato što je tada njima prirodan porod bio nužnost, jedino što su mogle, i one su preživjele jako puno straha i neizvjesnosti, a još su i znale da, ako nešto ode krivo, nema tu bolničke intervencije.
Moja je jedna baka svoje troje djece rađala danima u teškim mukama kod kuće, za četvrto su je odvezli u bolnicu i rekla je da joj je tamo "i Bog pomagao", koliko joj je bilo lakše.
Njezina je sestra na trećem porodu rodila živo dijete, ali je ona dan poslije umrla.
Svaku ćemo tehnologiju i napredak zloupotrebijeti, svaka nam čast!
Netko je ranije spomenuo da je izbor sve što nam treba. Da nismo sve izvitoperili, od medicinskog bi osoblja očekivali da učini ono što je najbolje u datom trenutku, dakle, tamo gdje je sve u redu najbolje što mogu učiniti je ne činiti ništa i dati podršku ženi da "sama" rodi, a tamo gdje se zakomplicira - neka učine ono za što su školovani.
I to je danas tako teško primijeniti?!
Upravo ovako, s naglaskom na ovo boldano!S ovim se slažem zato što je tada njima prirodan porod bio nužnost, jedino što su mogle, i one su preživjele jako puno straha i neizvjesnosti, a još su i znale da, ako nešto ode krivo, nema tu bolničke intervencije....
... mi smo danas došle do drugog apsurda jer gotovo da nemamo šansu za prirodan porod, čak ni kad se nalazimo u onih 85 posto kod kojih bi sve bilo OK.
Svaku ćemo tehnologiju i napredak zloupotrebijeti, svaka nam čast!Netko je ranije spomenuo da je izbor sve što nam treba. Da nismo sve izvitoperili, od medicinskog bi osoblja očekivali da učini ono što je najbolje u datom trenutku, dakle, tamo gdje je sve u redu najbolje što mogu učiniti je ne činiti ništa i dati podršku ženi da "sama" rodi, a tamo gdje se zakomplicira - neka učine ono za što su školovani.
I to je danas tako teško primijeniti?!
Moja baka s tatine strane je imala 10 djece od kojih je 5 ostalo živo. Tješili su se onim 'Bog ih dao, Bog ih uzeo' ali znam da je uvijek u sebi nosila tugu za tim malim anđelima.
Mamina mama je umrla kad su mojoj mami bile 3 godine od krvarenja (je li bio neki spontani, mama ne zna, samo ono što joj je ispričala strina).
Tužne su to priče i jako, jako težak život!
Ne znam da li me već pucaju oni cmizdravi hormoni (38tj.+4), ali ovo je tako nešto prelijepo da sam sva zasuzila.....BRAVO ZA DIDU!!!!!Posebne su i dide
Moj pokojni djed, već u 80-toj i poprilično gluh, slušao je raspravu između mene i svojih kćerki. Onako gluh, nije shvatio da one mene odgovaraju od vođenja muža na porod i kaže:
"pa ako neko mora ići a vi se svi toliko bojite iću ja, ako sam dočekao vas dvije na ruke mogu valjda i praunuče"
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom