Rodio se Karlo!
Ja sam nova clanica foruma, ali sam odmah na pocetku odlucila podjeliti svoju pricu s vama. na pocetku bih spomenula da sam imala laku trudnocu, nije bilo mucnina niti bilo kakvih drugih komplikacija. termin za porod je bio 3.3.2007. Pri samoj pomisli na porod hvatala me je panika, ali kako mi je termin presao postajala sam nestrpljiva. Kada je termin presao 9 dana doktori su odlucili zadrzati me u bolnici. Kada sam to cula osjecala sam nepobjediv strah i napetost, jer sam tek tog trenutka bila svjesna da je porod jako blizu.
Smjestili su me na odjel rodilista jer su pretpostavljali da ce porod poceti tijekom noci ili iduceg jutra. Bila sam sama i tuzna, uplakana i bespomocna.
Oko 22h sam osjetila prve trudove, ali se nisam javljala babici jer sam se bojala da ce me odmah staviti na stol za radjanje. Razmaci izmedju trudova su vili 10 minuta. Lezala sam u krevetu i zvala svog dragog muza kada bi me uhvatio trud. Zalila sam se da me malo boli i da je to tek pocetak...Disala sam... Lagan udah i lagan i brz izdah. Vrjeme je prolazilo iznenadjujuce brzo, a trudovi su zaista bili lagani i vrlo malo bolni. Oko 2h iza ponoci razmaci izmedju trudova su bili 5 minuta i tada sam se javila dezurnoj sestri. Ona me je pogledala i rekla da se vratim u krevet jer nisam zena koja radja! A ona je to zakljucila kada me je pogledala. Bila sam zadovoljna njenim odgovorom. Trudovi su postajali po malo jaci. Planirala sam uzeti epiduralnu, za koju sam se dogovorila sa svojim ginekologom da je dobijem. Osjecala sam da sam sve vise iscrpljena, ali i dalje to nisu bili oni jaki trudovi o kojima sam slusala...
U 7h ujutru dosla je babica i rekla mi da krenem s njom da me pregleda. Pregledom je ustanovila da sam otvorene samo 2 prsta (3cm) koliko sam bila otvorena i 5 dana prije. Prikljucila me je na ctg i zakljucila da stvarno imam lagane trudove, i da je to 20% boli koju cu osjetiti. To me je malo uplasilo. Nakon ctg-a odvela me je na klistir koji je bio neugodan, ali opet ne toliko koliko zene pricaju.
Vratila sam se u sobu i nastavila spavati izmedju trudova. Ni sama ne znam koliko sam puta nazvala muza, valjda tijekom svakog truda. Bila sam umorna i neispavana. Pocelo je da boli malo jace, ali zaista samo malo jace. naredna dva sata su mi brzo prosla. Imala sam osjecaj da me disanje spasava i da mi olaksava bol.
U 9:05 h sam osjetila da mi je pukao vodenjak i pozvala sam sestru. Odveli su me na stol i znala sam da je to to! Bila sam otvorena 6 prstiju(9cm). Uhvatila me je lagana panika ali sam ostala smirena. Nazvala sam muza da mu kazem da sam na stolu. Nakon toga sam nazvala prijateljicu da i nju obavjestim i onda sam ostavila telefon sa strane. Doktori su se skupili oko mene. Kada sam pogledala vidjela sam dva doktora, ddoktoricu i dvije babice. Pomislila sam da nema potrebe da svi budu tu.
Na stolu sam lezala na ljevom boku i trudovi su vec postali jaki, ali i dalje ne pretjerano jaki. Pricala sam sa doktorima kao da ne radjam. Pogledala sam na sat i vec je bilo 9:30. Sjetila sam se da mi je babica rekla cim sam legla na stol da cu do 10h roditi. Proslo je brzo tih 20-tak minuta. Obavjestili su me da mi zele dati drip i ja sam se slozila. Ali sam trazila i nesto protiv bolova, sto sam nakon 5 minuta i dobila iako je doktor smatrao da mi nista ne treba. Bila sam sretna jer su ispostovali moju zelju. Odjednom sam osjetila potrebu za tiskanjem, a sat je pokazivao 9:45 h.
Pocela sam tiskati jer je beba tiskala. Dok sam tiskala doktori su mi dali veliku podrsku. Osjecala sam da sve mogu i da me nista ne boli. Babica mi je rekla da me ne treba sjeci jer sam dovoljno elasticna. Laknulo mi je jer sam se toga najvise plasila.
Tiskala sam, a jedan doktor je pjevao, drugi me je drzao za ruku, babica je stajala kraj mene i hrabrila me. Bila je tako ugodna atmosfera. Tisnula sam nekoliko puta i onda sam iznenada ugledala jedno malo bice koje je zarobilo moje srce tog trena.Bilo je 9:55h. Beba je odmah zaplakala. Doktor je presjekao pupcanu vrpcu. Moj mali djecak se rodio. Bio je krvav i sljepljen ali najljepsi na cijelom svjetu, bio je nevjerovatan. Odmah su mi ga prinjeli da ga poljubim. I dok su njega vagali zgrabila sam telefon i nazvala muza. Javio se odmah jer je ocekivao poziv. Dok jos nisam uspječla nista reci cuo se karlo kako place. Oboje smo bili zbunjeni i mislim da je taj telefonski poziv bio samo cutanje i osluskivanje karla. Odmah nakon toga nazvala sam mamu, koja je briznula u plac, a iza nje brata koji je bio totalno zbunjen.
Karlo je vec bio izvagan i izmjeren. Tezio je 3850 grama i bio dug 54 cm. Doktor je porodio i posteljicu i tek tada sam osjetila potpuno olaksanje. nakon toga su mi stavili karla na prsa i on je poceo sisati. Boze kako je samo bio prekrasan, cistog tena, natecenih ociju, malih usta i prekrasne glavice na kojoj je bilo vrlo malo smedje kosice. Bio je toliko ljep da vam to ne mogu opisati rjecima, niti to iko moze znati osim nas koji smo bili tamo i gledali ga... Svi su bili ocarani. karlo je jedna velika ljepa beba, mamin mali andjeo. Dobio je apgar ocjenu 10/10.
Porod je bio zaista lak i nisam se dugo oporavljala, Kod kuce nisam lezala niti jednog dana. Karlo je bio dobra beba, samo je spavao i jeo. Za dva dana ce napuniti 4 mjeseca, i i dalje je dobar, spava, jede i igra se. Skoro nikada ne place. Sada je tezak 7700 grama i dug 65 cm. Svakim danom je sve ljepsi i napredniji. Volimo ga, mazimo, pazimo i njegujemo kao najosjetljiviji cvjetic. Jer on je nasa radost i nas zivot je ispunjen sa njim. Moram na kraju napomenuti da je Karlo u pocetku bio isti tata, dok sad vec po malo lici i na mene. Istina, vrlo malo.
 |
|||
Reply With Quote
.
! čestitamo na bebici!
Originally Posted by ronin
skora da tjera moje strahove!
