moji su oboje iza, svaki u svojoj autosjedalici - i rode ih pregledale
lucija je imala "sreću" pa sam se sa njom vozila iza, ali isto je znala protestirati - pa slijedi zabavljanje pjevanjem, igračkicom ili zaustavljanje
dominik je sada sa sekom iza, ja ne stanem iza, preširoka sam (ma ne, auto je preuzak) - pjevamo mu, držimo za rukicu, igračkice, ali isto zna njurgati - na semaforu, u gužvi (vozi tata, vozi!); koma mi je bila kada smo se vraćali doma predvečer, kada je već bio umoran, plakao je iz petnih žila, i suze su mu išle, ja sam mislila da ću poludjeti od muke - stali smo na prvo moguće mjesto i dala mu cicu; ali opet je nastavio - nije htio biti niti 5 min - tada mi pada na pamet dudica - da ju imamo samo u autu (a možda ne bi niti ona spasila stvar)
dvojba - dudica ili ne? inače sam protiv njih, ali onakav plač ....