Mi prilično mnogo putujemo. Počeli smo pomalo već s Anninih mjesec dana, a s njezinih 6 mjeseci smo bili i u inozemstvu. Stavili smo sjedalicu odozada na sredinu jer je to najdalje od bilo koje točke udara prilikom sudara. Jednostavno osjećam da je to za Annu najsigurnije.
Najčešće vozi MM, ali bilo je xy situacija da smo išle same. Uvijek je nastojim podojiti prije nego krenemo, pa ona obavezno zaspi u autu. Nekoliko puta je bilo i plačnih epizoda, ali preživjele smo. Ona je inače nosano dijete, neprestano je s nama i uvijek odgovaramo na njezin plač, ali u autu nema alternative. Nastojala sam stati čim se ukazala prilika za to...prošetale smo, opet malo dojile...i opet na put. :D
Ona uglavnom odlično prihvaća sjedalicu i najčešće nemamo nikakvih problema da bude u njoj prilikom vožnje.