Citiraj Maslačkica prvotno napisa
Da li ste vi imali sestru ili brata kojeg su drugačije tretirali?
Da, ali moram reći da sam ja malo bolje prošla. Ja sam srednje dijete.

Starija seka je bila ona koja je "krčila put" nama, sve se najviše očekivalo od nje, i ona je to obavljala s velikim uspjehom dok nije zatrudnila i ostavila faks, što je mojima bio jedan veliki :shock:. Sada ona ima troje djece i za sada nisam vidjela da radi neku razliku između njih, što je sigurno posljedica njenog djetinstva.

Brat je mlađi, i on je uvijek bio "toliko željeni sin", i iako ništa nije izrečeno, očekuje se puno od njega jer nosi obiteljsko prezime, i treba nastaviti to prezime jer je rijedak. A brat mi je totalni alternativac, radi sve suprotno od očekivanog, onak, ko iz inata. Kaže da bude imao djecu jednog dana, ali budu nosila njeno prezime, jer mu je to ime ljepše. Zafrkava mamu i tatu

Ne osječam da se od mene išta očekuje, uglavnom jer sam bila totalno neočekivano dijete, rodila sam se 361 dana poslije seke, i kada se nisam rodila kao dečko, valjda su prestali išta očekivati od mene. Na kraju, ja jedina i ličim njima, brat i seka liče na daleke rođake, pa su možda i popustljiviji prema meni zbog toga. Moram priznati da ih cijeli život znam izmanipulirati na diplomatski način i dobiti sve što hoću, pa čak i sad.

A kraj priče je taj što seka nije ispunila njihova očekivanja, i ode k njima jedino kad joj se ne da kuhati, brat se iselio i priča s njima jednom mjesečno, a ja sam u kontaktu s njima svaki dan, i kada god nešto trebaju, mogu na mene računati...

Iako imam samo jedno dijete, u budućnosti planiram barem još jedno, i niti ja, niti MM, želimo raditi razlike u odgoju, osim što ćemo imati na umu da je svako dijete posebno i da nema svako dijete iste želje, zahtjeve, talente i afinitete. Mislim da je tako najbolje.