Ispravno ili ne?

[LeaB]

Jutros Mija sjeda za stoj za doručak. I dolazi moj tata i grli je. Ona onak nervozno kaže: Pusti me! (Nije baš lijepo za čuti, no to radi već neko vrijeme. Ne razgovara nego se dere. To je "svađalica" faza i nadam se da neće dugo.) I sad ona ljubi Janči koja sjedi u svojoj sjedalici. No dijete kao dijete ne pazi pa joj kosa ide Janči u oči. No Jana ne protestira. A moj tata sve to gleda i komentira kako treba paziti jer je Jana mala. Mia kaže: Nije mala. Nije ovako mala. - i pokazuje prstima veličinu od 3 cm.
Uglavnom Mia sve negoduje je r je deda upozorava na to kako da Janu ljubi da bi na kraju njegov komentar na veliko i malo bio: E pa tako ći ja tebi kad me budeš tražila da ti pomognem.
A Mia ga gleda i kaže: Pa onda će mi mama pomoći.

Zapravo mi je drago kako mu je dala do znanja da ta metoda "e pa ja ću ti vratiti" ne pali, jer je ona ipak dijete koje se tako neće ničemu naučiti. Zapravo hoće, tome da se inati.
Tu sam ja reagirala i počela mu govoriiti kako mu je dobro rekla jer se tako ne objašnjava. A on mi kaže da je branim od njega i da je to loše jer će ispasti da je napada.

Mislim si da je to točno, no ono na što ja reagiram je svaka njegova "nemoj" kad se Mija primakne Janči. On ima problem sa strahom da joj nešto ne učini u svojoj silnoj ljubavi, dok joj ja potpuno vjerujem i srpljivije objasnim kako da se ponaša s Janči.
Zanima me mislite li da griješim kad se obratim dok je Mia blizu? Bih li trebala to činiti uvijek nasamo?

Nekad me iživcira pa reagiram. Kako nas je trenutno puno doma, svi se petljaju u odgoj. A metode su im smješne. Najčešće upravo takve kako sam opisala. Inatljive.

[Zdenka2]

Bilo bi dobro da s mužem porazgovaraš nasamo kako bi mu mogla potanko iznijeti svoje razmišljanje i argumente. Ali, ne vidim ništa loše u tome da ponekad staneš na stranu djeteta i pred samim djetetom. Već sam više puta pisala o tome da ne mislim da roditelji moraju biti monolitna falanga u nastupu prema djetetu. Ako imam drugačije mišljenje od MM reći ću to, pa i onda kad se radi o djetetu. Isto očekujem i od MM. Dijete je osoba i ima pravo da se prema njemu tako ponašamo, da osjeti da smo i mi posebne osobe i da nas to što smo njegovi roditelji ne čini nekim "blokom" koji stoji nasuprot njega.

[kloklo]

Zdenka, problem je u dedi, a ne u tati od curica

Lea, ja mislim da skroz ok radiš i da deda ponavlja klasičnu grešku najboljih namjera koje vode ravno u pakao. Ti to ne mreš ni gledat ni dozvolit i normalno da staješ na stranu svoje starije curice koja se intuitivno od toga brani

[AdioMare]

Ja se ne mogu othrvati porivu da stanem na sinovu stranu kada smatram da je to zaista potrebno, i ne mislim, pri tom, da MM potkopavam autoritet (ovdje se radi o dedi, svejedno).
MM to uuužasno ljuti, redovito to završi našom prepirkom, ali postoje neke situacije za koje smatram da bih se ponijela krajnje kukavički kada ne bih jasno i trenutno stavila do znanja da se ne slažem s jednim od njih (bilo sinom, bilo MM) i vjerujem da bi moj sin to isto smatrao izdajom s moje strane.
Naravno, MM je u redu kada podržim njega u nekoj priči, ali automatski je potkopavanje autoriteta ako stanem na sinovu stranu (ne radi se tu o nekoj obrani, više podršci). Koji put znam samo reći da smatram da je Hrvoje u pravu, bez obrazloženja, tek toliko da malom dam snagu da upotrijebi svoje najbolje argumente u obrani svojih postupaka.
Ja vjerujem da postoje situacije kada treba ljudski reći čije mišljenje dijeliš, a koga smatraš u krivu, ne s namjerom kuditi, omalovažiti ili kritizirati, već omogućiti mu da stvari sagleda i iz trećeg ugla. Kažem omogućiti iz razloga što takve situacije smatram prosvjetiteljskima i lekcijama kako za djecu tako za odrasle.
Samo, ne znam koje bi to bile godine kada i dijete može razumjeti da mama ne pobija tatu "jer je jača i nju treba slušati", već jednostavno ne dijeli njegovo mišljenje i to je OK.

[kloklo]

AdioMare, super si to napisala :D

[Joe]

Meni je super da se zauzimaš za nju iako je mala, pa je lakše stati na stranu odraslog.

[Nataša,Sarajevo]

On ima problem sa strahom da joj nešto ne učini u svojoj silnoj ljubavi, dok joj ja potpuno vjerujem i srpljivije objasnim kako da se ponaša s Janči.
Zanima me mislite li da griješim kad se obratim dok je Mia blizu? Bih li trebala to činiti uvijek nasamo?

Nekad me iživcira pa reagiram. Kako nas je trenutno puno doma, svi se petljaju u odgoj. A metode su im smješne. Najčešće upravo takve kako sam opisala. Inatljive.

Mislim da bih postupila isto, ako ne i burnije
( nisam poznata kao taktična osoba ako mislim da mi neko tlači dijete, pa makar ko )
Ne kaže se bez razloga "puno baba=kilavo dijete", ili kako već.
Ja sam imala tu sreću da mi se niko nije petljao u odgojne metode.
Rijetko kad sam imala strpljenja čekati da se objasnim s nekim nasamo,
mislim da sam mogla i to ponekad, ali kako već rekoh, nisam baš taktična kad mi je dijete u pitanju.
Uglavnom sam bila toliko izričita i neumoljiva prema ostatku familije da su se svi povukli nakon nekog vremena.
A svakako sam uvijek i apsolutno za metodu objasni kako se nešto radi, umjesto samo nemoj ovo nemoj ono pazi stani metode

Meni je često u takvim situacijama gužve pomagalo sljedeće:
kad bi neko mom sinu dao/pokazao/odobrio nešto što ja ne odobravam,
ja se nisam obraćala toj osobi (baka,tetka,rođak,familija uglavnom)
već svom sinu:
"mama ne voli kad ovo radiš,diraš,ovako se ponašaš..."
i u tom smislu
i uvijek sam bila skoncentrisana na dijete, u njega gledala,
nudila mu neku zamjenu za to što mu je bilo ponuđeno a meni se nije dopadalo
i onda, u većini slučajeva, taj neko se ne bi direktno osjećao "napadnutim"
nego bi meni govorili kako previše zahtjevam od svog djeteta ili mu previše branim isl.
što je meni u datom momenu bivalo nebitno jer moje dijete ne radi ono što ja ne odobravam,
a taj neko se ne ljuti jer mu ništa nisam ni prebacila.

[Zdenka2]

Krivo sam skužila da se radi o tati - ako se radi o dedi, tim više sam za to da staneš na stranu djeteta.

[LeaB]

Pa da, vidim da djelimo mišljenje.
No moj otac ima osjećaj da ga ja time njega činim neprijateljem. Meni je to krivo. Rekoh mu kasnije da samo želim da Mija zna da i odrasli nekad postupaju krivo i da smo se svi spremni suočiti i biti odgovorni.
I želim da se Miji objasni ako smo krivo postupili.
No to radim ja i MM. Od drugih ponekad tražim, pogotovo ako netko ugrozi svojim postupkom njenu osobnost.
Ponekad mislim jer nisam uvijek u prilici, a bome i nisu svi susretljivi.
Ali nastojim joj objasniti ja.

[bebibranka]

No moj otac ima osjećaj da ga ja time njega činim neprijateljem. Meni je to krivo. Rekoh mu kasnije da samo želim da Mija zna da i odrasli nekad postupaju krivo i da smo se svi spremni suočiti i biti odgovorni.

Smatram da je ovo boldano jedna od najvažnijih činjenica koje dijete treba naučiti čim prije. Samim time potičemo djecu na razmišljanje,a to je za mene dobar odgoj.

[clumsy mom]

Ceo ovaj primer mi strašno liči na naš koji s eodvija već neko vreme. Elem, ni Boris ni Matija ne dozvoljavaju mojoj sveki da ih poljubi. Uopšte! Ni pri dolasku ni pri odlasku! Neću i Beži i tačka! Sveki je naravno besna na mene jer sma zabranila da im donosi grickalice a tad bi ona, prilikom teatralnog uručivanja čokolade ili čipsa koje mama inače ne dozvoljava, ugrabila trenutak da ih poljubi u kosu. E sad baba dolazi praznih ruku (ne, jabuke se ne donose deci, samo gluposti ) pa decu ni ne zanima mnogo.

Ja sam naravno ljuta na sveki jer se uopšte ne trudi da im se približi igrom ili pričom, što se ljuti na dvoipogodišnjake jer ne ne vole prosto po defaultu jer im je baba i jer daje komentare tipa Kao da ste u džungli rasli kojima direktno ponižava i mene i moju decu. Sa druge strane ponosna sam na svoju decu jer znaju da izvagaju ko im je drag a ko nije i da to i pokažu a ne da pokunjeno prihvataju neminovnost zvanu obavezni bakin poljubac. Mislim, ko te šiša, baba, poljubac ničim nisi ni zaslužila! Čak ni one prethodne, kupljene jeftinom čokoladom

[kloklo]

Clumsy, danas samo hodam za tobom i potpisujem te

[paci]

Clumsy, i ja imam sličnu situaciju, samo što moja sveki ne pokazuje baš otvoreno da je bijesna na mene već to bukne u nekoj nevezanoj raspravi gdje se obično počepušamo.
Još im ima običaj reći - kako ste sebične ili baš ste neljubazne i sl. ponaša se kao dijete manje od mojih cura. Ja im obično naknadno objasnim da baka ponekad priča bedastoće, ne da mi se ulaziti u rasprave s njom oko ama baš svake stvari, ionako ju vidim tek tu i tamo. Ali ako su neke krupnije greške, ne libim se reagirati odmah.
moja mlađa curka rođena je istog dana kad i tvoji dečki!

[clumsy mom]

Clumsy, danas samo hodam za tobom i potpisujem te

Samo napred, ne smeta mi. Čak naprotiv

Da se vratim na temu...A kako reagovati kad ta ista baba na silu privuče dete da bi ga poljubila. Ono, uhvati ga za obe ručice na sred dvorišta dok se ono otima i vrišti i ljubi ga u kosu. Voli ga? Teško da ovakvim postupkom to dokazuje, naročito detetu kome nije ni do poljupca a kamoli do cimanja za ručice. Hoće nešto da mi/nam dokaže? Šta?!?

Mislim, kako uopšte dokazati jednoj školovanoj, načitanoj ženi od 63 godine, učiteljici u penziji koja je videla sveta i sveta da deca od 2.5 godine traže da zaslužiš njihovu ljubav? Kako joj objasniti da i mene teraju iz sobe jer sam pola sata spremala ručak i nisam se igrala sa njima (iako se sve ostalo vreme igram sa njima)? Kako joj uopšte reći da im jednu pesmicu nije otpevala od kako su se rodili, o ostalim dečijim zanimacijama da ne počinjem? I kako joj objasniti da me boli uvo što misli da sam ih razmazila? Šta i da jesam - moja stvar i moja deca i moj problem! Ili grešim?

[MGrubi]

dokazati
joj objasniti
joj uopšte reći
joj objasniti

nikako
"puvati u vitar"
"sizifov posao"
.....
zanemari tu osobu i smanji što više možeš njezino prisustvo

[lucky day]

kad napadne reci 'pusti ga!'

a savjetovati joj da kad dolazi nek sa sobom 'donese':
1.kakvu zanimljivu ideju/igru (ako je uciteljica i vidjela svijeta, ne bi joj to trebalo biti tako tesko ako se zeli uopce pribliziti unucima)
2. jabuke

ako i dalje nastavi vrijedjati tebe i vasu djecu sa 'dzungla' forama - zna gdje su vrata za izlazak iz dzungle...