Danas ide moja priča.
A svaka priča ima i početak. Ali ja se ne bih lako mogla odlučiti kako je sve počelo.
Možda onog dana kada sam shvatila da je moj M (tada smo se zabavljali) čovjek s kim želim da imam djecu, ili onda kada sam uživala i pokretima mog drugog djeteta u stomaku i odlučila da ću uživati opet, ili onaj dan kada nam je mama umrla na rukama, i nas troje siročadi, moja sestra, brat i ja zagrljeni smo plakali kraj njenog uzglavlja, i tiho u sebi bili sretni jer nas ima troje pa eto i bez roditelja nismo ipak sami.......
Tog jutra pred ispraćaj stare 2008. godine ustala sam sa nekom gorčinom. Odlučila sam: dosta je. Nisam više bila u stanju podnijeti razočarenja, brojati cikluse, godine koje prolaze, niti sredinu koja ne razumije da je normalno da želimo treće dijete. Mislila sam na tikicu_69. na ronin, i neke druge koje su prolazile i prolaze nešto slično, ali ja nisam našla utjehu ni u čijoj priči, jer takva sam vam ja, moram se pomiriti sa sobom da bih sebi oprostila, pa čak i ovakve stvari. Iza nas su bile 3 inseminacije, jedna užasno bolna, stimulacije sa kojekakvim lijekovima, otkrivena kvržica na dojci(btw, mamaima mama je umrlaa od raka dojke), i pripreme za prvi IVF. Međutim, ja sam osjećala: moram se opustiti od ovog konstantnog grča.
Donijeli smo odluku, pijem kontracepcijske, samo na taj način ću se osloboditi ovulacija, iščekivanja M, razočarenja. I zaista novogdišnja odluka je sprovedena, ja sam nakon 3 godine opet uživala u sexu bez ikakve primisli na trenutak, pozu ili nešto slično. Odlučila sam upisati dugo priželjkivani postidlomski studij, krenula na predavnja, počela da pripremam prve ispite. Sa djecom sam uživala maksimalno, stalno smo bili skupa. Ponovo je život bio skroz lijep.
Ostatak godišnjeg odmora sam morala iskoristiti do kraja aprila, tako da se odlučim drugu polovicu mjeseca dobro odmoriti, otići malo mojima u Crnu Goru, posjetiti drage prijatelje, izaći koji put sa M. Ma ko god kaže da nema razlike grdno se vara,tih 15 dana sam bila odmorna, vesela, pravila kolače i bureke ukućanima, sazivala goste i pila vino do besvjesti.
MM i ja smo skrivećki po kući vodili ljubav, kao nekada, pazili jedno na drugo, i bili veseli. Moja mjesečnica je došla na vrijeme, zahvaljujući tabletama, ali sam tih dana bila u Zagrebu, i zaboravim kupiti novi paket. Ma ko ga šiša i onako ne mogu ostati trudna, zar ne?
Brzo je prošlo mojih 15 dana rahatluka, ali hajde, valja nam raditi, tako da nakon prvomasjskih praznika ja u bojne redove. Ali odmah prvi dan mi pozli, temperatura 40, sve me boli, kosti, meso, uši, grlo. Kod doktora dobijem injekcije pencilina i bolovanje od najmanje 7 dana. Tako vam ja produžim na prinudnom odmoru. Kada sam konačno bila bolje ponovo na posao, i sve opet u kolotečinu.
Brat i snaha imaju 2 malca, jedan je vršnjak mog sina, a drugi je najslađa beba na svijetu od nekih 9 mjeseci. Zamolili su me da ih čuvam ,jer imaju neku svadbu u susjednom gradu. Naravno da sam pristala, nas petero smo čitav dan šetali, ja sam uživala a mislim da je i djeci bilo dobro. Taj dan ili sutaradan trabala sam ponovo dobiti, ali ko zna, nisam ni mislila da će doći na vrijeme zbog preležane bolesti. Nešto mi je bilo vruće, pa čak mi se i na mahove mantalo, ali ništa više. Ujutro , krećem na posao, vidim nije mi dobro, odem nađem test(imam kartonsku kutiju njemačkih testova iz jedne zatvorene apoteke, kojim je rok izašao 1996. godine), kapnem 3 kapljice, i nastavim sa uređivanjem, kada ja na testu 2 lijepe crtice. Radila sam ja te testove i ranije, i uvijek samo jedna, ali hajde znaj, koliko su stari, možda su poblentavili. Tada se probudi moj 6godišnji sin, a ja uzmem novi test: Hajde sine piški u čašicu, mama mora nešto da provjeri. Njemu onakvom bunovnom ništa nije jasno, ali njegov test pokaže 1 crticu. O majko moja, je li to moguće, nakon 3 godine pokušaja, poza , čajeva, trenutaka, lijekova i želje, sada u trenutku kada mi teče 1. rata kredita od 500eura, kada idem na predvanja, kada je gadna kriza u svijetu?!
Na poslu mi cure odrade 2 testića, i oba negativna, i na kraju, trk u apoteku po validan , najskuplji test. DVIJE CRTE, dragi moji, dvije jasne čize, jasne ko dan. Jesam li bila sretna? To je teško odgovoriti, iznenađena svakako, jer nije mi bilo jasno, nije bilo nikakvog razloga da prije ne budem trudn(dijagnoza idiopatska neplodnost) niti je sada bio razlog poseban da budem trudna.
Pošto sam obećala kćerki koja ima 12 i pol, da ću njoj prvoj reći, tako sam i uradila. Ona je poblijedila, okrenula glavu od mene, bez ijedne riječi, te zaplakala. Mislila sam da joj je krivo, ali ne, opet se okrenila i zagrlila me: Samo obećaj da mi nećeš umrijeti, mamice moja!
U stvari bila je sretna, ali predstava poroda u glavi jedne 12 godišnjakinje, nažalost, valjda asocira na mogućnost umiranja. Sin je rekao nešto u stilu: Ma znam ja to već odavno, jelda da je brat? i nastavio sa svojom igrom.
Moj sretni i zbunjeni M nije bio kući, pa sam ga otišla potražiti i našla ga na vikendici, kako jede trešnje na drvetu starom koliko mi svi.Bilo mu je drago što sam došla, zvao me da se popnem, ali sam odbila. Onda sam mu rekla: Hej imam test, trudna sam! A on : Ma kakav test? JA: Onaj za trudnoću! ON: Ne zezaj me, upast ću! JA: Ne zezam te, trudna sam!
I tada priča dobija malo tužniju notu. Grana na kojoj jer stajao MM je pukla i on je pao na tlo sa nekih 5-6 metara visine. Mislila sam da je mrtav. Bio je živ, ali povraćao i nije mrdao nogama. Zvala sam pomoć, hitna je došla brzo, odvezen je. Sreća, hodaće, ali mora mirovati 3 mjeseca, slomljena mu je pubična kost. Sada je kući, ja se ubijam od obaveza, posao, kuća, djeca, kud sam non stop umorna, samo mi se spava. Ali neka, sve će to proći, i mi smo zaista sretni, jer jučer su nam rekli da novo, malo srce kuca u meni.