Uh, kod nas je bilo i uspona i padova!

Živimo i ja i on svaki dan s tim problemom, nekad sami, nekad zajedno.
Ja moram priznati da i meni dođe faza da ne želim s nikim pričati o ovulacijama, sljedećem postupku, doktorima, UZV... Izbjegavam tada i ljude koji bi me mogli išta pitati! A onda me primi faza da bi svakome pričala sve detalje...

Dragi je malo tiši u svemu tome, ali uredno prati samnom sva događanja. OK, nezna svu terminologiju, ali onak u grubo bi mogao objasniti svakome u kojoj smo fazi. Iznenadio me kad me čekao na transferu, upoznao se s još jednim mužem koji je također čekao i oni se brate napričali, čekali jedno tri-četiri sata. Znali su sve o dijagnozama, fazama, uzrocima itd, ali nisu si znali imena!

Uglavnom da skratim, bilo je trenutaka kad sam mislila da ovako više neide, svatko na svoju stranu, ali onda je fala Bogu došla faza (i nadam se da neće stati) da smo tu jedan za drugoga kakav god skor izašao iz svega ovoga. Mi se volimo zbog sebe, a beba kad dođe, to će biti prekrasna potvrda naše ljubavi!