Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
tatek, plašiš me. :/ Iz ovakvih primjera, ali i vlastitog, vidim da je djeci cica sve veća stavka što su stariji (kojeg li paradoksa) i lovi me panični strah na što će to ličiti ako u doglednoj budućnosti ne napravim neki radikalan rez. :/
također.

kod nas MM nema šanse kod Eme kad sam ja doma. Kad su sami sve funkcionira i super se druže. Moje stupanje na teren prekida i najbolju igru.
A cicanje nam se sad kad smo bili na moru utrostručilo i sad polako jenjava, ali ja se ne stignem ni najesti (ni 5 minuta), da ona stalno ne traži 'opet ziza papati'.
najviše me brine to što se onda donekle 'zasiti' mlijeka, tek toliko da nije gladna slijedećih pola sata, kad kreće nova tura. a ostalo dok sam doma jako malo jede.
sad već traži i da se zagrlimo ko tabisi i čuvamo, nosimo, tak da cica nije jedina tješilica. ali je još uvijek na nedostižnom prvom mjestu.

e sad, ima dana kad mi to jako smeta, a onda opet, i meni je to velika radost i uživancija.
Znam da me je željna kad dođem doma u 4 , no nekad je pretjerano. i obično tada ni ja nemam živce, pa sam nervozna, pa se to prenosi na nju, začarani krug. Treba mi maksimalno pola sata-sat za kuhanje/čišćenje, ali s njom je to 3-4 sata, pa se opet manje igramo i manje kvalitetno provodimo vrijeme. :/
Sad mi stoji na stolcu kod sudopera i skupa 'kuhamo'.
Uglavno živimo za vikend, kad je manje stresno, stalno smo skupa, budimo se zajedno...
a tak će mi brzo odrasti! već ima 20 mjeseci!

kako zaustaviti vrijeme? ili ga barem usporiti?

malo sam i skrenula s teme