nauciti dijete prepoznavati i izrazavati osjecaje

[lucky day]

ovaj topic otvaram kako bi podijelili svoja iskustva i konkretne nacine na koje djete ucimo prepoznavati osjecaje (pozitivne/negativne, intezivne/manje intezivne itd)...
izrazavati ih (verbalno, gestama itd.)...

luka je jos mali za velike verbalizacije ali vec dugo koristimo jednu stvar koju me sveki naucila:

kad bi pao - znao je plakati vise zbog same zbunjenosti, uplasenosti nego boli...
kad padne stoga:

dodjem do njega i pitam 'di je Bobo?' (pokusavam u poslijednje vrijeme prebaciti na 'gdje te boli?' ali famozni Bobo nam se jako udomacio )

on locira bol: 'tu' (vec samo lociranje boli ga smiri znatno)

puhnem u to mjesto i kazem pokazujuci po zraku kao da odlazi neki leptiric: 'oooode Bobo!'


sad se vec dogadja da kad padne recimo u parkicu i ne da mu se cekati da dodjem i da prodjemo 'iscjeliteljsku' proceduru - on brzo sjedne i kaze sam sebi 'di je Bobo?' puhne i vec je spreman za daljnju akciju...
kad stvarno jako padne nije tako jednostavno tj. trebam ga ipak ja smiriti prije nego me uopce cuje a kamoli dodje sebi... i nije dovoljno samo puhnuti ili dati pusu tamo gdje boli...
no te su situacije ipak iznimka od pravila...

i to je dovelo da kad se ja udarim ili kad lutka padne - on odmah pita 'di je Bobo? i puse
(pa se ja pravim da me stvarno prestalo boliti
ali mogu vam reci i da stvarno pali )


evo, to je primjer koji mi je pao na pamet...
ako vama padne koji na pamet samo podijelite...
dakle - ne teorija (za to nam je j.j. cist dovoljan po mom misljenju) - nego neka situacija na koju ste ponosne tj. mislite da dobro ilustrira kako ste se uspjesno nosile s nekim problemom ili pak lijepom situacijom...
pa da ucimo malo jedne od drugih...
a za greske i promasaje mozemo otvoriti drugi topic ...

[kloklo]

Super ti je fora, baš je zgodna i očito- radiiiiii

Ja bi malo o tome kao Leonu uvije učim da je od toga što je lijepa i slatka važnije da bude dobra prema sebi i prema drugima i da je razveseliti nekoga ili mu pomoći najljepši dar koji možeš nekome dati, to usrećuje i tebe i ljude oko tebe i da tražiti pomoć nije sramota....

Ona se u to toliko ufurala, da vidim kako uspješno kopira moj model..
Kad idem stavljati veš sušit, pa mi se u lavoru sve spetlja, zovem je da mi pomogne to raspetljati jer, kao, ne mogu sama i baš mi njene ručice sad trebaju.
A npr. kad ona slaže neke nove puzzle i ne ide joj neki dio, naučila je kontrolirati nemoćnu ljutnji i bez pol frke mi dođe, raširi rukice i kaže: Ne znam dalje sama, hoćeš mi pomoći

A kako ja njoj povremeno dođem doma i sa zagonetnim smješkom kažem da imam iznenađenje za nju, bilo kakvu sitnicu, ona se tome jako veseli...i uzvraća..
Sinoć ide ona i gura ispred sebe one dvije kutije s igračkama na kotačima, parkira ih pokraj mene i zadovoljno objavi d aima iznenađenje za mene.
Ja otvorim poklopac jedne kutije i nađem u njoj plišanog peseka, a u drugoj gumicu za kosu
Bila sam jako sretna zbog tih poklončića

[kloklo]

Onda kaze "Mjestio glavu, nece vise bolit."

Aaaaaaaa, slatkica

[lucky day]

joj, ovaj topic ce biti milina za citati vec vidim

samo mala ispravka - nije Bobo taj koji lijeci - Bobo je bol, mjesto gdje boli - pa kad ga pitam 'gdje je Bobo?' potaknem ga da sam locira konkretno mjesto koje ga boli... a time se uplasenost ili zbunjenost od pada smanji...
a lijeci puhanje i/ili pusa...

palo mi je na pamet jos nesto... citala sam u 'Emocionalnoj Inteligenciji' da je pronalazenje 'toka' u stvarima koje volimo raditi jos u djetinjstvu jako bitno za daljnje pronalazenje 'sebe' u daljenjem zivotu... taj tok je posebno stanje uma kada smo posebno uronjeni u rad stvari koje volimo, kad smo skroz uronjeni u njega da se pomalo osjecamo 'van vremena', tj. izgubimo osjecaj za vrijeme...
svi smo ga manje-vise iskusili...
a neki ljudi imaju sposobnost pronalazenja, izazivanja, kontrole toka - jednostavno zato jer su puno u njemu boravili...
to se moze razviti i u odrasloj dobi ali svakako je lakse ako se od malih nogu ima prilke prakticirati...

to gledam da poticem jednostavno tako da ga NE OMETAM kad uroni u takvu nekakvu aktivnost (slikovnica, igranje strumfovima, igra u parku ako je ikako moguce ostati koliko on zeli...)... nekad imam poriv da mu se pridruzim (jer izgleda tako zabavno a i javi mi se zelja da mu ukazem na nesto sto ja mislim da je vazno ) ali bi zeljela da sto vise iskusi ulazak, ostajanje i izlazak iz tog toka samostalno pa se ne mjesam, samo promatram..
naravno, ako me pozove odazovem se vec kako sam u mogucnosti...
i naravno - ako mu je 'tok' trenutno ceprkanje po stekerima i lampama - prekinem ga ili pokusavam preusmjeriti - no to vise nije to...

[kloklo]

i naravno - ako mu je 'tok' trenutno ceprkanje po stekerima i lampama - prekinem ga...

Nemajko jedna koja staješ na put istraživačkom zanosu

[lucky day]

i naravno - ako mu je 'tok' trenutno ceprkanje po stekerima i lampama - prekinem ga...

Nemajko jedna koja staješ na put istraživačkom zanosu

ah da prava sam cruela de vill!
mora nesto posla ostati i malim buducim psiholozima poslije

nego imam i pitanjce:
kako radite sa osjecajima straha?
mene posebno zanima ova predverbalna/ograniceno verbalna faza ali moze i za kasnije...
npr. kupila sam nedavno dvije velike africke maske... bile su na ormaricu prije nego sam ih objesila...
no luka je stvarno pokazivao nelagodu, cak i nakon sto sam ih pred njim na podu polirala i dragao ih je i pipkao... oprezno...
tako da sam ih ipak spremila u ormar...
isto - zna mi doci i reci 'strah!'...
ja ga pitam cega te strah, luka?' ali on mi ne zna odgovoriti niti pkazati... samo nakon nekog vremena kaze ' nije me strah' ali vidim da on sebe to uvjerava...
jel ima neki nacin da mu olaksam jasnije izrazavanje straha?

[sorciere]

strah?

iz onog što sam prošla - gledam otprilike ovako:

najveći problem je ustanoviti čega ih je strah... kad se to definira, onda je puno lakše.

ako je strah "nerealan" (npr. zvuk usisavača ) - izbjegavati takve situacije, i pustiti vremenu da odradi... ti strahovi polako nestaju.

ako je strah realan (npr. prelazak preko prometne ulice) - biti uz dijete, pričati mu, zagrliti ga - ukratko - iskoristiti sve "metode" koje mu daju osjećaj sigurnosti. dijete mora znati da je netko uz njega i da će ga zaštititi.


što se tiče ovih maski - ne znam gdje i od koga si ih kupila, i odakle potječu. ali ja smatram da djeca itekako dobro osjećaju negativnu energiju koju poneki predmeti (i ljudi) zrače - tako da treba jako dobro razmisliti o njihovim reakcijama.

[kloklo]

A, nemrem se sad sjetit ničeg konkretnog za strah osim da se paziš da ti se ne omakne, barem ne prečesto, ona famozna "Joooj, pa to je samo xxx, kaj se imaš toga bojat?

Djetetu je njegov strah itekako stvaran i gadan, pa se osjeća ko posrano kad ga ideš uvjeravati da se nema čega bojati. Ja sam Leoni, kad je bila u strašljivoj fazi uvijek dala do znanja da razumijem da ju je strah, da mi to nije ni smiješno ni čudno da se nečeg xxx ona boji, da je mamica uvijek tu i da će je štititi od svega što je plaši

Pa su se malo po malo gotovo svi strahovi osipali, oslabili i nestali.

[Anita-AZ]

Baš sam htjela napisati otprilike ovo što je i kloklo rekla. Znači, kad dođe do straha ili pada ili bilo čega što je uznemirilo dijete (i prije nego bi eventualno počelo plakati) mi imamo naviku doći do njega, zagrliti ga, a on onda najčešće prihvati zagrljaj na dvije sekunde i odgurne i ode dalje istraživati ili ako je stvarno nešto jače bilo prilijepi se za nas i lagano zaplače i ubrzo se smiri.

Ljudi misle da će dijete ojačati i ohrabriti poricanjem, no oni izražavaju emocije i žele da ih mi potvrdimo i zamjetimo kako bi one otišle. Nešto slično zašto žene imaju potrebu iskomunicirati svoju bol i žele da se utemeljenost te boli ne opovrgava jer tada još jače dramatiziraju i predstavljaju sve to u još negativnijem svjetlu kako bi "dokazale" da je to zaista tako. A uopće nije bitno kako je, bitno je da ljudi koji nas vole dobiju našu podršku i razumijevanje za bol koju prolaze, malu ili veliku. I gotovo da nema razlike između djeteta, muža, žene i prijatelja. Svi trebamo isto. Potvrdu naših doživljaja (u kritičnim momentima, pa kasnije je lako i dopušteno racionalizirati), razumjevanje i podršku.

Sa Omi kad reagiram na način da JA preuveličam tu njenu bol sa strpljivošću, zabrinutošću i pažnjom, ali smireno i bez stresa i panike (kao što to bake npr. rade) onda ona meni kaže: "Ma, mama, nije tako strašno. Evo već mi je bolje." Ako bi je počela uvjeravati da to nije baš tako strašno, reakcija bi bila očekivano obrnuta.

[kloklo]

bitno je da ljudi koji nas vole dobiju našu podršku i razumijevanje za bol koju prolaze, malu ili veliku. I gotovo da nema razlike između djeteta, muža, žene i prijatelja. Svi trebamo isto. Potvrdu naših doživljaja (u kritičnim momentima, pa kasnije je lako i dopušteno racionalizirati), razumjevanje i podršku.

Tako je :D

[lucky day]

:

najveći problem je ustanoviti čega ih je strah... kad se to definira, onda je puno lakše.

.

e to me bas i zanima...

za sada promatranjem uglavnom skuzim tocno o cemu se radi...
nekad osjetim samo okvirni smjer u kojem se izvor straha nalazi...

ali eto u poslijednjih tjedan dana mi dodje i kaze 'strah' - pa, posto ne znam sto je tocno niti on zna objasniti samo prodjemo nekako zajedno kroz to...
grljenje, a ja pricam smirenim tonom...
uvijek sjednem na pod kraj njega...

a kad kaze 'nije me strah' ili 'proci ce' - kaze to na francuskom pa znam da je doslo od tate jer ne pricam francuski s njim uopce...
da kazem bivsem da prestane s tim?


btw, bacila sam maske... necu se uopce zamarati jos i s tim...

[sorciere]

a kad kaze 'nije me strah' ili 'proci ce' - kaze to na francuskom pa znam da je doslo od tate jer ne pricam francuski s njim uopce...
da kazem bivsem da prestane s tim?

merde!

sva sreća da forum nema autofilter za francuski .

svakako porazgovaraj s bivšim. da vidiš o čemu se radi. da ne ustanoviš poslije da treba gledat pod krevet ili ormar, i tražiti baba rogu...

[Veki]

Što se tiče izražavanja osjećaja...
Moja curka je rekla braci ovo: " Baco jako sam sretna šta te imam, dok se nisi rodio jako si mi falio" . Mislim da ću tu rečenicu pamtiti cijeli život. Tada još nije imala tri godine.
Vrlo često verbalizira osjećaje: " sretna sam", "tužna sam" " jako sam ljuta" , a i često mene ispituje: "mama, jesi ti sretna kad..?"
Jedino nismo uspjeli još riječima izraziti strah, već se samo strpljivo tješimo i nadamo da će uskoro proći.
Bitno je da djeca izraze svoje osjećaje i mislim da je jako bitno djeci objašnjavati i svoje osjećaje. Kad sam tužna objasnim joj zašto sam tužna i na taj način i ona uči izreći osjećaje. Samo objašnjavanje i objašnjavanje. Trenutno cijelo vrijeme samo razgovaramo, dogovaramo, pregovaramo , nikad dosadno

[kloklo]

Dobro si me podsjetila, Veki...
Nekad se ljutim na Mireka kad je očito došao raspižden i bijesan s posla, Leona ga zabrinuto pita kaj mu je, a on se nasmije i kaže, ma nije ništa, sve je ok, mačak

On vjerojatno misli kako je to super da ne opterećuje dijete svojim problemima, ali smo već par puta razgovarati o tome da takvim ponašanjem samo pravi bedaka od djeteta koje itekako dobor osjeća da je taj "nije mi ništa" laž veličine karlovačke županije i k tome sasvim nepotrebna, pače, štetna.
Ali, u zadnje vrijeme se popravlja po tom pitanju

A ovo mi je predivno

Baco jako sam sretna šta te imam, dok se nisi rodio jako si mi falio

za Vekicu

[kloklo]

E, da, zaboravih...bakama nikako nisam mogla iskorijeniti frazu "zločesti stol,štok/whtever" u što bi se Leona nepažnjom kresnula, dok ih samo dijete nije počelo ispravljati "Nije stol zločest, nego ja nisam pazila!"

[vertex]

Za neke vrste strahova kod ovih malih koristi dati im neko "oružje" kojim se tjera strah. D. se jako bojao muha pred godinu dana (uopće ne pravih, one su mu mogle letjeti ispred nosa, nego je dida nekoliko puta vikao da brzo zatvorimo vrata jer će mu ući muha u stan, i tako je muha postala nešto strašno). Bojao se baš panično, pale bi mu na pamet i prestravio bi se. Onda sam mu rekla da joj kaže: "Biži ća, muho" i mahne rukom - i to je pomoglo, jer mu je valjda dalo nekakvu moć. Sad mu povremeno dolaze "vuke" (za njih ne znam odakle su) pa kaže da ih ja potjeram: "Da niste više dolazili, vuke, D. ide na spavanje, ajdete vi svojoj kući!". On s tim bude zadovoljan.
Inače D. govori kako se osjeća: drago mi je (ili nije), ja želim (ili ne želim), bojim se, ja sam bio tužan jer ti nisi došla, ja sam se ljutio pa sama onda plakao, aaa, šta je ovdje lijepo...Pretpostavljam da smo mu u tome pomogli time što smo mi govorili o osjećajima i nismo ga uvjeravali da nešto nije kad je.
Sjećam se, kad je A. bio mali i kad bi se udario, pitala bih gdje je bolica i poljubila da brže prođe, i obično bih rekla "Nije ništa, proći će". Onda sam se ja jednom gadno zviznula, a moje dijete me tješilo "Ma nije ti ništa, proći će..." Onda sam sebi rekla da ovo "nije ništa" definitivno izbacujemo iz upotrebe, jer dok brojiš zvijezde, to je stvarno zadnje što želiš čuti (iako je meni to bila čista fraza, nije da sam htjela obezvrijediti njegovu bol). "Proći će" je ostalo, to drži vodu.

[Linda]

"Nije stol zločest, nego ja nisam pazila!"

Slatkica mala. Tako Megica kad netko kaže da je dijete zločesto, odgovori "Nije zločest, nego ga roditelji nisu dobro naučili."

[kloklo]

Bravo Megi lijepo te mama naučila

[lucky day]

ovako, uspjela sam skuziti
- strah ga je dijela jedne pjesme od skroz benignog benda 'everlast'... refren ide 'na-na-na' i totalno ima prizvuk djecje pjesmice... al, eto, njemu je to iz nekog razloga strasno...
naravno, vec danima ju ne slusamo, al jos uvijek kaze 'strah-na-na-na'...
ja se spustim, zagrlim ga i kazem: 'strah te na-na-na? mama je tu. luka je
tu.' (dotaknem mu prsa dlanom da se fokusira malo na tijelo a da je manje u mislima i osjetim da se opusti)...
to sam izimprovizirala - ima neko jos kakvu ideju?

-strah ga je proci pokraj igraonice ako svjetlo nije upaljeno u njoj... protrci pokraj nje i zaleti se meni...

-strah ga je 'tete' - to jos nisam skuzila jer sve odrasle zenske osobe kojima ne znamo ime, zovemo 'teta'... tu radim kao i za 'na-na-na' s tim da sam ga par puta i pitala da pokaze smjer gdje je teta... ali time vidim da ga jos vise zaplasim pa necu vise...

jel ima jos neko ideju za ovu predverbalnu fazu...???
za verbalnu fazu, citam, Rad o Byron Katie jako funkcionira i kod djece za skoro sve vrste problema, a pogotovo kod strahova od cudovista, vukova, mraka itd.
treba malo prilagoditi - i bas sad to trazim (imala sam neke dijaloge s djecom iz 'loving what is' printane i ne mogu ih vise naci)

[krumpiric]

Marin je jučer popodne legao na kauč(tajo mu se prekjučer vratio u ZGb,mi smo još ostali kod mojih)...i kaže "mamo,ja sam tužan..."..moj tata ostao šokiran,kao,otkud on zna šta to znači "tužan",izmišlja i sl...
ja sjednem pored njega i zagrlim ga "zašto si tužan?"
"jer je tajo išaaa jadit,jako sam tužan"

Dida je još u šoku.

[Stijena]

I mi smo čisto nesvjesno došli do svog "Boboa", ali mi ga ne zovemo tako, nego ga pitam: pokaži mami gdje buba (ili u posljednje vrijeme boli)?, onda obavezno damo pusu tamo gdje boli i sve prođe ko rukom odnešeno.
Nakon nekog vremena počeo je sam dolaziti da "buba", a sada već za svaku ogrebotinu, madež, pjegicu ili bilo što drugo što vidi na meni (a mama je prepuna svačega ) kaže: "mamu buba" i sam od sebe on meni da pusu da me prestane bubati jer zna da to njemu uvijek pomogne .
Što se tiče strahova, i to je počeo izražavati sam. Prije sam ga ja pitala jel se boji, a sad sam kaže "boji", a koji put čak i nadoveže čega se boji ako mu je to uopće poznato. Uvijek ga zagrlim i kažem da se nema čega bojati jer ga mama čuva i nikome ne da. I, naravno to mu se toliko svidjelo da se sad svako malo "boji" nečega
Nisam nikada do sada zapravo razmišljala o tome da mu pomognem da izrazi osjećaje, ali sad sam zaključila da zapravo cijelo vrijeme to nesvjesno radim čisto zato jer mi je komunikacija na prvom mjestu, a to mi se čini jedini način za to.

[lucky day]

dakle, vec se dosta na forumu preporucalo slikovnice:
-kad sam sretan
-kad sam tuzan
-kad se bojim
-kad sam ljut

pa sam ih narucila i jutros su nam stigle..
odusevljeni smo i luka i ja... :D

na kraju svake slikovnice je i kratki tekst namjenjen roditeljima (i odgajateljima)...
ja ne vjerujem previse u onu - 'koliko para toliko muzike' - ali ove vrijede svaku kunu... (70 kn/kom)...

[Mirta30]

od koga si ih naručila??

[kli_kli]

lucky, i kod nas postoje slicne slikovnice, mozda je cak isto u originalu, i nama su super.

Mama mi je od skoro dosta bolesna, a Novi se tako super ponasa u njenom prisustvu da nam svima dodje da pustimo suzicu.
Npr. ljubi je stalno i govori da ce tako da ozdravi, pa legne s njom u krevet i pokrije se i gledaju crtane (to inace ne radi ni sa nama), ma neverovatno nesto.
On je to nekako cak i najprirodnije shvatio.

[sandra123]

Ako odmah ne obratim pozornost na ono što traži R. dođe kraj mene,unese se u lice i šapne"Mama!Di si ?Treba mi ...šta već želi)Kao da zna da sam u tom momentu bila svugdje a ne tu za njega.Naravno to ne radi kad ni vikanjem ne može dobiti zabranjene stvari za njega.Zna razliku između momenta moje zamišljenosti ili zapričanosti sa drugom djecom i momenta kad ga jako dobro čujemo ali mu ne dozvolimo da vikanjem i bjesom dobije što nije zanj.E pa na isti način kao on meni i ja njemu ,kad sve isprobamo,a on i dalje divlja fino -spustim se na pod.pogledam u okice i šapnem"R. di si?i onda dalje razgovaramo ili ja zahtjevam od njega nešto ...ovisi kakva je situacija.LJudi to stvarno pali! A i puno je tiše! :D

[lucky day]

od koga si ih naručila??

od mame...

[lucky day]

E pa na isti način kao on meni i ja njemu ,kad sve isprobamo,a on i dalje divlja fino -spustim se na pod.pogledam u okice i šapnem"R. di si?i onda dalje razgovaramo ili ja zahtjevam od njega nešto ...ovisi kakva je situacija.LJudi to stvarno pali! A i puno je tiše! :D

to je lekcija br. 1 koju me luka naucio svojim specificnim 'maaamaaa?' (citaj kao 'haaaaalooo, gdje siii...?') ... kad bi odlutala mislima u nekom njemu bitnom trenutku...
kroz ta njezna uzemljivanja sam naucila koristiti ih i u zescim situacijama - znajuc da ce ih razumjeti (ta on me njima i naucio)...
stvarno pali...
tehnika se moze nazvati: 'zemlja zove 'kondora'! 'kondore', javi se!'

[Karin]

od koga si ih naručila??

Bilo ih je za kupiti u Profilu u Zagrebu. Meni se čini da su koštale više od 70 kn, ali nisam sigurna.

[Mirta30]

hvala, a tko je izdavač??

[Karin]

Golden marketing - Tehnička knjiga
Akto te zanimaju detalji o knjižicama pogledaj ovu temu http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...113&highlight=