Iskreno, jesam. Frustrirana sam. Voljela bih da mogu napisati da nisam, ali ni ovdje ni na blogu ne namjeravam lagati. Doduše, neću lagati ni uživo, ako nekoga zanima.
Evo, sad sam frustrirana jer ni ovaj ciklus nisam ovulirala. Isfrustrira me toplomjer kad vidim da temperatura nije skočila, isfrustrira me trenutak kad uz prvu jutarnju kavu utipkam tu temperaturu Fefe-jcu.
Frustracija je nezadovoljstvo, napetost, nemir zbog neostvarenja neke potrebe ili situacije koju nam se čini da ne možemo riješiti, tako nekako se definira. I, da, često jesam frustrirana. Frustrirana sam kad razmišljam o neplodnosti, od kad nam ne
uspijeva.
Na poslu imam previše posla da bih se bavila tim mislima, ali mi dođu, ponekad... u doba pred M, kad se nadam da mi ipak neće doći, u doba pred O, kad se nadam da će ipak doći. Ali to nije problem nijedne osobe s kojom komuniciram i nemam pravo usmjeravati svoje frustracije ni na koga, pa se doista trudim da to ne utječe na moje funkcioniranje.
Osim toga, svatko tko ima neki problem koji mu je gorući u tom razdoblju života je vjerojatno frustriran, jer mu ono što mu je tako bitno "nedostaje", nije ispunjeno. Ali ako će itko moći dokazati da je to što ne cvrkućem veselo i bezbrižno 24 sata dnevno isključivo zato što nemam djece i da bih bila takva vesela i cvrkutava bez prekida da imam dijete, svaka mu čast. Da unatrag godinu dana začeće nije na mojoj listi prioriteta, možda bih više bila frustrirana nezadovoljstvom na poslu ili stambenim problemom.
Kad ću imati dijete, tad bi oni koji zaključuju da sam zbog ovoga frustrirana po istoj logici mogli reći da sam frustrirana jer mi dijete ima anginu ili jedinicu iz matematike. A ja vidim da su "frustriraniji" i da više kukaju i jadaju se i stenju i reže na cijeli svijet oni kojima je opet procurilo ulje na autu i oni kojima soba na moru nema pogled na more iako su je kao takvu unajmili i oni kojima majstor nije dobro postavio pločice u kupaonici. Također, imam opravdano frustriranu kolegicu kojoj je član obitelji tako teško obolio da mora zaboraviti svoje planove za godišnji odmor koji je iščekivala mjesecima, koji joj je bio vesela misao za koju se hvatala u ružnim danima i koji joj je doista neophodan... i razumijem je, doista. Draga osoba je iznenada oboljela, i veselje joj je zamijenila tuga i strah. Čini joj se da je pred zidom, a stvari su takve kakve jesu.
Uglavnom, možda je okolini lakše razumijeti i probleme s uljem u autu i pločicama koje nisu dobro zalijepljene, nego naše probleme. I s ljudima koji su zbog ulja i pločica frustrirani se lakše mogu poistovijetiti pa nisu tako zli, zluradi i ne osjećaju se tako nadmoćno, kao da su posebno kvalitetne i zaslužne osobe jer im se dijete dogodilo bez posebnog truda...
Originally Posted by mamma san
Shanti, lijepi post.I škicnula sam na tvoj blog i baš lijepo pišeš.
Reply With Quote