Ja samo vidim da su ti ljudi Robertu i njegovom bratu stvarno dali ljubav i obitelj, i da se njihov odnos nastavio i preko onih 18 godina kad (koliko sam shvatila) djeca više nisu pod skrbi centra, i za njihovo uzdržavanje udomitelji više ne dobivaju novac.
Pogriješili su što mu nisu oni PRVI rekli, nego je to saznao od drugih, a sigurno je prije toga bilo pogodnih trenutaka, ali ne znam, valjda su htjeli da ih on prvo prihvati i zavoli prije nego ga šokiraju nečim što bi djetetu moglo zazvučati kao 'mi se o tebi brinemo za novce, a da nam ne plaćaju ti ne bi bio kod nas'. Vjerujem da su htjeli da dijete prvo osjeti i uvjeri se u ljubav, zato ih ne mogu previše osuđivati.

O usvojenju poslije punoljetnosti ne znam previše, nešto sam i ja čula (načula) da to nije baš izvedivo, ali kako kažem ne znam pa ne bih o tome.