Svijest i ponos o zenskom tijelu

[Betty]

Mislim da bi bilo dobro , u stvari mislim da bi bilo odlicno otvoriti novu temu i konacno raspraviti malo vise o temi koja je mozda i najvaznija , a to je to odvajanje ginekologije iz dijela medicine u neku " sramotnu " grupu o kojoj se prica sapcuci i ne svakome , kao da je upitanju bolest koja se prenosi preko usiju , ja ne razumijem ..
Zasto ce 99% zena svakome reci " Boli me glava " a precutati " Osjecam neku bol u cervixu " ili " Ubi ne stomak , imam menstruaciju " ???
Zasto veliki postotak parova koji imaju problema sa plodnoscu krije od ostatka svijeta do te mjere da mu je lakse reci da mrzi djecu nego da ih ne moze imati ? Da li to treba ostati intimna stvar ili ne ? Sta mislite o propagandi koja se svela na zastitu od nezelje trudnoce umjesto upoznavanja sa svojim tijelom ?
Mislim da ce tema biti edukativna za sve , narocito one koje prolaze ovuda i listaju Rodu , a ionako se provlaci vec odavno i na ovom Forumu i na Potpomognutoj .

macka , Shanti nisam vas odavno vidjela .

[ivanas]

Meni nije problem govoriti o neplodnosti, ali MD je. ja sam o tome pričala sa svojom roditeljima, prijateljicama, a on sa nikim. Kad smo trebali u Zagreb na pregled ja sam pričala s njegovom mamom, čisto da žena zna, jer joj on nikad ne bi rekao.
Slažem se da to ne bi trebala biti tabu tema, ali mislim da su muški još osjetljiviji od nas, posebno kad oni imaju neki problem.
Osim toga, velika većina ljudi imaju krive predodžbe i puno predrasuda pa se ljudima obično ne da uvjeravati jednog po jednog u stvarnu situaciju.
Slažem se da bi trebalo više educirati javnost i skinuti tabu s ovih tema jer se mnogi parovi zbog toga osjećaju još gore, kao da su oni krivi za nešto.

[Ifigenija]

Ja mislim da naša generacija puno radi po tom pitanju, i drago mi je zbog toga.

[marti_sk]

Interesantna tema, ja nemam problem kad pricam o menstruaciji ili kad pricam nekome moje iskustvo nakon konizacije.....interesantno mi je bilo kad me je frendica (medicinsko lice) opomenula "shhhh govori malo tise, da te ne cuje neko" bili smo na plazi, ja sam ostala :shock: jer po meni nije kraj sveta ili ne znam kakva sramota da imas CIN 3 i da si uradila konizaciju. E sad sto se tice neplodnosti govorim samo sa 2 - 3 meni bliske prijateljice, necu da pricam puno o tome jer me boli i mi je tesko, necu da me ljudi sazaljevaju, mrzim taj pogled koji imaju kad im nesto kazes " jao jadna ti"..., a mojoj mami necu da govorim jer mi je zao, to ce je ubiti, nije jaka i samo ce plakti i na kraju razboliti se, necu ni moja sveki da zna....kada ne zna moja mama nece ni ona.

[†vanesax]

Ja isto nemam problem da pricam o tome, isto kao i moje prijateljice, pa čak i koleginice na poslu. Cini mi se da su skoro sve devojke i zene sa kojima sam ja bliska dovoljno otvorene za takve razgovore i teme.
Cinjenica je da zivimo u okruzenju gde je sve to jos uvek tabu, ali ipak ja primecujem promene na bolje. Pocevsi od medija, pa sve do starijih ljudi (npr. moja baka stara 84 god., moja sefica) koji pocinju da izrazavaju svoj stav i opustenije govore o seksu, seksualnom opredeljenju, kontracepciji, menstruaciji, neplodnosti...

[Shanti]

Betty

Razdvojila bih ovdje dva pitanja, tj. ono o odnosu prema vlastitom tijelu i procesima koji se odvijaju u njemu, od odnosa prema problemu neplodnosti.

Napisala sam u topicu o cerviksu da me začuđuje i rastužuje gadljiv odnos prema vlastitom ženskom tijelu. Jasno je da je takav odnos posljedica obiteljskog odgoja i neadekvatnog pristupa onih koji su s druge strane bili zaduženi educirati, tj. prosvjete, a velik utjecaj ima i šira društvena sredina. Menstruaciju odvijek nazivam menstruacijom, eventualno mengom, ali i to se zna što je i ne znači ništa drugo nego menstruacija. Ne nazivam je ni na forumu "vješticom", ma koliko nesretan bio trenutak kad neželjena dođe, a najviše me (negativno) fasciniralo nazivanje menstruacije "stvarima". Djeluje mi prilično primitivno, gotovo smiješno, a što je najtragičnije, žene koje izgovore da "imaju stvari", onako znakovito, i tako daju do znanja onima u čijoj sredini se menstruacija tako naziva o čemu je riječ, jer je takav tragikomičan termin tamo uobičajen. Dakle, nisu sakrile da imaju menstruaciju, nego su je nazvale smiješnim, neprikladnim, ništaznačećim imenom.
Menstruaciju ne nazivam ni vješticom, jer sam u jednom trenutku prihvatila da je ona normalan i nužan dio ciklusa u kojem nije došlo do oplodnje/implantacije (pisala sam o tome svojedobno i na blogu ). A da ne velim koliko je željena kad znaš da si u anovulatornom ciklusu i tad je ni pod razno ne bismo nazvale vješticom, zar ne?

Odnos prema neplodnosti... u jednoj fazi se uspješnije može čuvati vlastita intima, u drugoj to već postaje teže, čak i ako bi to htio. Kad učestaju kašnjenja na posao ili izostanci zbog pretraga, folikulometrija, inseminacija, IVF-ova, već je teže skrivati. Kad u drugoj fazi ciklusa ne želiš podići ništa teže od 3 kg, također.
U početku nismo pričali nikome, osim najbližim prijateljima. Doista smo smatrali da se nikoga ne tiče jer je to nešto naše intimno. Onda, nakon desetaka različitih doktora, desetaka raznih pretraga, jednostavno, postalo mi je svejedno. Ne pričam nikome tko me ne pita ili s kime nisam bliska, ali svakome koga zanima ću reći, do određene granice. Neću ići u detalje jer ih oni koji nisu savladali terminologiju ionako ne bi shvatili, ali sama činjenica da nismo do sada uspjeli sami u kućnoj radinosti, da se vrtimo po bolnicama i da će nam trebati pomoć liječnika tj. da je već koristimo u određenoj mjeri nije nikakva tajna. Mislim da mi je prvi korak prema tome bio i blog (osim na ovom forumu, moj prvi coming out ), iako me veći dio onih koji čitaju ne pozna.

Kao i marti, željela sam poštedjeti svoje roditelje brige zbog toga, ali u određenoj fazi (preciznije, znam i trenutak kad se to dogodilo - moje suze zbog biokemijske trudnoće) bilo je nekako neizbježno, a onda smo rekli i njegovima. Tako da sad svi skoro sve znaju, tj. znaju onoliko koliko je potrebno, osnovne stvari, i sad je nekako sve i lakše. Majka ne pita, čeka dalji razvoj sa mnom, svekrva brine za moje zdravlje ako ću ići u stimulaciju i eto... idila.

Eh, da... i ja ću reći da me boli trbuh zbog menstruacije (dajBože da me što prije zaboli ) onima kojima bih rekla da me boli trbuh ili glava. Ali da me boli cerviks neću... jer me nije do sad bolio, jer vjerojatno ni ne znaju što je cerviks, jer mislim da ne bih ni skužila što me to točno boli pa bih vjerojatno rekla da me boli nešto oko maternice. A ako me jajnici pikaju i probadaju (dajBože i da oni ponovo pikaju zbog ovulacije), i to kažem tako. Eto...

[vjestica]

što se tiče menstruacije, ja sam je odavno prihvatila kao normalan proces koji se dešava u organizmu, ali u mojoj okolini i dalje ima žena koje objavu da su dobile istu proprate riječima "prokleto žensko" ne mogu vam opisati koliko me to beskrajno nervira i izbija iz cipela
ni ja je ne zovem vještica (prvi put sam na forumu čula za taj naziv, kad sam se već registrovala btw ovaj nick sam izabrala jer mi tako MM tepa i uvijek se glupo osjećam kad neko na forumu objavi da je stigla vještica)
o normalnim fiziološkim procesima govorim sasvim normalno (i meni je prijateljica koja je zdravstveni radnik isto tako jednom rekla ššš govori tiše)
dok o neplodnosti ne govorim
o neplodnosti mogu pričati sa par odabranih osoba, a s drugima ne iz više razloga
1. da izbjegnem sažaljenje
2. da izbjegnem nebulozne savjete, koje ljudi tako vole dijeliti bez i da spomeneš išta (ta ista prijateljica zdravstveni radnik, kojoj nisam ni spomenula da se borim sa neplodnošću, je odmah rekla de ne idem ljekarima, da ne radim nikakve pretrage, nego samo da pijem čaj od tih i tih trava!!)

[Pandora Aura Monroe]

Odlična tema Betty!

Shanti ju je lijepo podijelila pa ću se nadovezati…

Odnos prema vlastitom tijelu:
Nije mi problem govoriti o svojim tjelesnim procesima, nazvati menstruaciju ili spolne organe i njihove dijelove pravim imenom. Međutim, ne mislim da je u svakoj situaciji to poželjno. Kao što nemam potrebu da baš svatko bude fizički u doticaju s mojim cerviksom, tako ne mora biti ni verbalno (barem kad je riječ o svakodnevnoj komunikaciji u četiri oka). Glava, rame ili ruka posve su druga priča. Znam da ima žena (ali i muškaraca) kojima intimni odnosi s bilo kim tko im se nađe na putu ne predstavljaju nikakav problem, no ja nisam jedna od njih i daleko sam od toga da takav način života smatram vrhuncem samosvijesti. Prije obratno. Također, moja suzdržanost nije ograničena samo na ginekološke teme. Primjerice, ako sam na poslu ili u avionu otišla na wc, nemam potrebu suradnicima ili suputnicima podnositi detaljan izvještaj o tome što sam tamo radila, ne zato što bih se sramila, nego zato što sam sigurna da naslućuju i bez da im kažem, a i ne vidim zbog čega bi ih to uopće trebalo zanimati. Kad sam prehlađena, to se ionako vidi, ali sigurno neću blagajnici u lokalnoj samoposluzi, poštaru ili kućepazitelju u detalje opisivati boju i konzistenciju sadržaja koji sam ispuhala u maramicu. Ako ćemo iskreno, ne mogu baš reći da su tjelesne izlučevine bilo koje vrste ono što me čini jedinstvenom pa zato nisu niti nešto čime bih se osobito ponosila. S druge strane, ako se neko moje fiziološko stanje direktno tiče situacije u kojoj se nalazim, neću oklijevati objasniti o čemu je riječ. Tako mi npr. nije bio ni najmanje neugodno reći da imam menstruaciju, kad me direktor na team buildingu pitao zašto se ne kupam.

Što se neplodnosti tiče, ne bih rekla da je to tabu tema, ali sasvim sigurno javnost nije dovoljno osviještena, premalo se o tome zna. Mnogi koji nemaju takvih problema ni ne slute što sve prolaze parovi koji godinama pokušavaju postati roditelji. Ni sama nisam imala pojma o tome dok nisam počela čitati ovaj forum.
Treba li to ostati intimna stvar ili ne, mislim da se ne može urediti dekretom. To je osobna odluka i bilo da netko izabere govoriti ili ne govoriti o toj temi - ne općenito, nego sa stajališta vlastitih iskustava - vjerujem da ima dobre razloge.

[pujica]

mene zanima vase misljenje o tome koliko je kucni odgoj utjecao na vas odnos prema vlastitom tijelu?

nekako mi se cini da zene koje dolaze iz tradicionalnijih obitelji u kojima se nije razgovaralo o seksu i gdje su se mistificirale pojave od menge, trudnoce nadalje imaju mnogo vise problema s prihvacanjem i govorom o tome u odrasloj dobi

mozda nisam u pravu, ali ja dolazim iz obitelji u kojoj se uvijek vrlo otvoreno razgovaralo o svemu tome (pa ni ja nemam problema pricat o detaljima) ali kod prijateljica cesto primjecujem da im je neugodno kad krenem s takvom temom

[mama courage]

nije mi problem reći da imam menstruaciju, iako je sad više nemam.

al me nervira kad se govori o pms-u u smislu: ma ona ti je u pms-u. znači, ne obaziri se na to što govori, ne govori ona suvislo, nego jer joj je crijevo na lijevo. tj. kad žena kritizira nešto onda se relativiziraju njene riječi time što se veli: ma, ona ti je u pms-u!

[vjestica]

naravno da kućni odgoj utiče najviše,
ja sam sa svojim prijateljicama u pubertetu razgovarala o menstruaciji i vidjela se razlika u kućnom odgoju
meni je mama uvijek pričala o fiziološkim procesima u organizmu i obradovala se mojoj prvoj menstruaciji, dok su neke moje prijateljice zatajile od mame prvu menstruaciju
te iste prijateljice kažu "prokleto žensko" kad dobiju menstruciju, jer su one od svojih mama čule priče kako smo mi žene jadne, kako je nama teže, jer moramo curiti svaki mjesec, moramo rađati i sl
umjesto da trudnoću i rađanje shvate kao nešto posebno, što samo mi žene možemo iskusiti, one to shvataju kao teret
da ne spominjem da ginekološki pregled izbjegavaju kao kugu (moja prijateljica je tek u 4. mjesecu trudnoće otišla na ginekološki pregled :shock: )
da se razumijemo, ne uživam ni ja u ginekološkom pregledu, ali isto koliko ne uživam u odlasku kod zubara, ali ne vidim u tom pregledu ništa ponižavajuće, kao neke od njih

[Sandrij2]

Ovo je stvarno dobra tema...

Pročitavši Shantin i Pandorin post, našla sam se poprilično u njihovim riječima, pa ne bih ponavljala to što su one tako fantastično napisale. Osvrnuću se samo na nešto o čemu možda malo drukčije razmišljam.

Dakle, naziv za menstruaciju na forumu nije u pravilu vještica, tko zna tko je to prvi "izvalio" i tako se održalo. Ja sam čak u trenucima dolaska menstruacije, u tuzi, jadu, bijesu, kad joj se zbilja nisam radovala, vjerojatno koji put znala i napisati da je stigla vještica. Sad se točno ne sjećam, ali vjerojatno jesam. I ne mislim da cure to napišu jer im je neugodno reći da su dobile menstruaciju. Isto tako, često napišemo da smo hopsali, a ne vodili ljubav. To je tako danas, to je možda forumski rječnik, i nije to jedina riječ koja ne stoji u rječniku kao sinonim određenoj riječi. (dojke- grudi, sise, cice..., penis- miš, pišulinac, pimpač (neću one vulgarnije izraze), ženski spolni organ- e tu je dakle cijeli spektar riječi... nema smisla nabrajati)
stvari- to je riječ koja se u mom "užem zavičaju" nije koristila, no kad sam doselila u ove krajeve, shvatila sam da je to naziv za menstruaciju. Bilo mi je čudno, smiješno, bezveze (kako reče Shanti), ali kud svi Turci tu i mali Mujo, pa je i ta riječ kao i mnoge druge ušla u moj rječnik. Jednostavno tako (skoro) SVI govore. Meni je npr. ružnija riječ menga (šta pak to znači?) i nikad ne bih rekla da imam mengu.
I da, apsolutno mi nije problem reći da imam menstruaciju, ako to uopće ima potrebe za reći u određenom prostoru i vremenu. Isto vrijedi i za cervix, vaginu, jajnike, maternicu... Ovisi s kim razgovaram i na kojem nivou. Kad sam bila trudna, redovito sam svih (bližnje) izvještavala nakon pregleda i svima sam govorila u kojem stanju je cervix, nisam primjetila da je nekome čudno. Dobro, moja baka npr. nikad nije čula za riječ cervix pa s njom nisam ni razgovarala na taj način.

Koliko obiteljski odgoj utječe na otvorenost u ovom smislu? Pa ja mislim puno, ali nije jedini bitan. Znam puno ljudi čiji su roditelji strašno konzervativni i znam da nisu otvoreno pričali s njima na ove teme, a oni su dosta osviješteni i nemaju problema razgovarati o bilo čemu.
Ja sam se prvi put susrela s maminom menstruacijom s neke 2-3 godine. Ne sjećam se točno šta sam vidjela, ali da mama stavlja vatu u gaćice sigurno jesam, jer sam i ja jednom izašla iz kupaone s cijelim paketom vate Cik-Cak u pidžami... Negdje u dobi od 6-7 godina mi je bilo jako čudno zašto se mama ne kupa na moru. Na način primjeren mojoj tadašnjoj dobi, mama mi je objasnila da se radi o nečemu sasvim normalnom. Svoju prvu menstruaciju sam očekivala, skupa s mamom, i nisam se iznenadila ili ne daj Bože (ndB- forumski rječnik ) šokirala kad je stigla. I nije mi bilo neugodno susresti tatu u hodniku noseći u papir zamotan uložak. To je radila i mama, a ja sam bila ponosna što sam sada i ja velika i odrasla, baš sam se osjećala nekako zrelijom . I da, mama je odmah objavila tati da sam dobila menstruaciju. Skoro se spremao svečani ručak u tu čast...

Joj, otišla sam malo u detalje, ali šta ću kad se ja rado sjetim tih trenutaka iz djetinjstva, nemojte mi zamjeriti.

Oglasiću se ja još na ovu temu, jer sad nemam vremena pisati o problemu neplodnosti i kako smo mi to doživljavali.

[Natalina]

Kod mene u obitelji niti se pričalo nit se tajilo i nemam problema reči da sam dobila mengu i da me boli. Isto tako nemam problema pričati o neplodnosti, ali što dalje žao mi je što sam ikome išta i rekla....jer prvo pitanje kojie mi postave uvijek je; a u kome je problem!? (odmah znaš da osoba nema pojma o čemu priča) onda sljedi hrpa savjeta... od jedite češnjak, popijte si vina... pa obavezna priča kako neki tamo nisu mogli imati djece pa su usvojili, a onda je ona ostala T... a nakon toga kad god se vidimo redovito prate situaciju s pitanja: u kojoj ste fazi;jesi bila na pretragama .... Što to koga briga... imamo problema i to je dovoljno što netko treba znati, ako ga već toliko muči zašto nemamo djece. Ne volim kad me netko tlači s takvim pitanjima i onda kad kažem recimo da sam bila na folikulometriji onda sljedi pitanje; a što je to!? pa do komentara; ma to je bacanje novca, zašto ne ovako, onako, znaš treba se opustiti.....bla, bla.... Tako da što dalje sve manje želim pričati o tome.

[Sandrij2]

jer prvo pitanje kojie mi postave uvijek je; a u kome je problem!?

U tom slučaju odgovoriš: U nama! Mi smo uvijek problem steriliteta doživljavali kao naš problem.

[†vanesax]

E ovo za ginekološki pregled je posebna prica. Cak i medju akademskim gradjankama mog mesta i okoline, gin pregled je nesto sto se najradije odlaze tj. izbegava. To je pre svega stanje svesti, stvar kulture i domaceg vaspitanja, ali i ekonomije. Jer bolest udruzena sa neinformisanoscu je najskuplja. U svakom pogledu.

Malo sam nabacala, ali shvatate, zar ne?

[Rene2]

Ja mislim da naša generacija puno radi po tom pitanju, i drago mi je zbog toga.

Ja mislim da naša generacija ima više problema s neplodnošću, nego neke prijašnje generacije.

Jel to zbog promjene načina života, ili čega drugog, ne znam...ali mislim da je to tako.

[Natalina]

U tom slučaju odgovoriš: U nama! Mi smo uvijek problem steriliteta doživljavali kao naš problem.

Naravno da je to naš problem kao para, to je uvjek tako. Zato sam i napisala da odmah po tome vidiš da osoba nema pojma o čemu priča. Međutim, ljudima koji nisu u tome to nije jasno i onda se čude kad kažem da tu nema moj-njegov :shock: pa kao to!?; pa ili je u tebi problem ili u njemu...i onda tolika radoznalost...i nije meni problem mogu ja sve ispričati, ali oni i dalje ništa ne razumiju niti im se da slušati... jer na kraju krajeva sve što njih zanima je u kome je problem...kako bi valjda znali na koga treba zalijepiti naljepnicu "oštečeno" i pričat drugima tko je kriv zašto nemamo djece.

[†vanesax]

Ja mislim da naša generacija puno radi po tom pitanju, i drago mi je zbog toga.

Ja mislim da naša generacija ima više problema s neplodnošću, nego neke prijašnje generacije.

Jel to zbog promjene načina života, ili čega drugog, ne znam...ali mislim da je to tako.

Verovatno jeste zbog brzeg i losijeg nacina zivota, ali generalno se vise o tome prica, pa se cini da je vise i neplodnosti

[Lili75]

Nikad nisam imala problema s prihvaćanjem svog tijela, ni s pričanjem o istome. Sve u životu nazivam svojim imenom pa tako i mengu, ovulaciju...po prirodi sam otvorena i to mi je posve prirodno, normalno.

Što se tiče neplodnosti ista stvar, odmah smo rekli i porazgovarali sa mojima i njegovima, znaju nam prijatelji, i svi su nam redom podrška, rijetko kad da sam doživjela neki neugodan komentar jer imam svoj stav i ne dam se smesti na svom putu do bebice.

Valjda ljudi to i osjete i tako se ponašaju, jadna moja kolegica s posla žena od nekih 50 godina koja sad sve zna o punkcijama, transferima, folikulima, embrijima, pokretljivosti spermija, morfologiji itd.
zna svaki korak IVF postupka.

Za mene ne postoje tabu teme, a primitivci me ne zanimaju.
što se tiče odgoja u obitelji mislim da on nije ključni, znam par osoba (prijateljica) iz izrazito konzervativnih obitelji koje apsolutno prihvaćaju svoje tijelo i sve nazivaju svojim,pravim imenom i velika su mi podrška u našoj borbi s neplodnošću. S druge strane 2 djece odraste u istoj obitelji a imaju drugačije stavove. Mislim da se ovdje više radi o tome kakve je tko osoba po svojoj prirodi uz naravno nešto sugestije iz obitelji, društva, okruženja...

[Sunflower98]

Odlična tema, ali moram se složiti sa Shanti, Pandorom i ostalim curama o podjeli na razgovor o tjelesnim procesim, o čemu bez problema mogu razgovarat i sa svojom 10-to godišnjom kćerkicom, i na razgovor o neplodnosti.
Neplodnost, e o tome mogu pričati sa 3-4 meni bliske osobe koje su već i terminologiju pohvatale i sa vama drage cure na forumu i klinici za MPO, koje znate kroz šta se prolazi u svim tim postupcima.
U stvari kad bolje razmislim, o tome ne razgovaram s ostalima jer mrzim sažaljenje kao prvo, a kao drugo razni (vjerojatno i dobronamjerni) savjeti tipa, trebete se opustit, trebaš piti folnu pa će sve biti OK, IZLUĐUJU ME, kao da nismo sve to već probali, pa nismo nepismeni, a da ne govorim o pitanjima tipa, zašto ste toliko čekali, ili u kome je problem?
Shvaćam da ljudi koji nemaju takvih problema ni ne slute kako to sve može biti traumatično, nisam ni ja o tome razmišljala dok se nisam našla u takvoj situaciji.
Iskreno, nikad nisam ni razmišljala o tome da bi mogla imati problema kad se jedan dan odlučimo na drugo dijete, ali evo sad teče već treća godina s takvim problemom.
Hvala vam cure jer moram priznat s vama je ipak puno lakše.

[Sunflower98]

zaboravila sam na pitanje pa šta se toliko mučite oko drugog dijeteta, pa šta vam nije dosta jedno, sad je već velika pa možete uživat.
Mi smo uživali i kad je ona bila mala i sad, i sve se može samo ako se hoće uz dobru organizaciju.
Valjda kad se neko odluči na MPO nisam baš sigurna da treba ispitivat njegove odluke, svatko o tome sam donosi odluku i zna kad mu je dosta.

[ksena28]

ja sam nedavno dobila, to "dobila" najčešće koristim, ali ne izbjegavam ni riječ poput menstruacije ili menge, mada mi je mjesečnica nekako mrska. vještica mi još nije ušla u naviku, ali iz forum tko zna...

nastojim i netabuizirati našu neplodnost, mada sam se od otkrića naslušala toliko nevjerojatnih gluposti da čovjek ne bi vjerovao...

od opusti se, do pij ovaj čaj, odi onom bioenergetičaru (tata mi je samoprozvani bioenergetičar koji vjeruje da liječi neplodnost, a inače je električar koji ne voli svoj posao tako da to nije nešto čemu vjerujem!), do nevjerojatnih "savjeta": stara, odi lijepo van i poševi se, nek ti neko drugi napravi dijete ne mora ti muž ni znat" i to je lekcija koju sam dobila iz nekoliko žena koje se međusobno ne poznaju


moja mama zna sve, s njom smo o svemu pričali i ok je skroz. ne pametuje, podržava nas i čak je break the news baki i didi koji su stari ali razumiju... s njegovima je bilo teže. kad smo im rekli sljedeće je pitanje bilo "i kakvo je vrijeme kod vas?"
nekidan smo ponovno pokrenuli temu, ali nisu zainteresirani. više zato što se valjda boje zadirati u našu intimu nego zato što ih uopće ne zanima. ali i to poštujem

[bony]

ja M isto nazivam na ovom forumu vješticom ,ali ne u smislu neceg groznog,ružnog,nepoželjnog,nego čisto kao nadimak iz neke ljutnje zato što nisam T pa je kao došla.Ne smatram to vrijeđanjem niti izrugivanjem,pa ja sam sretna da je imam. To je meni isto kao kad vješticu-njezin M (kako ona kaže)zove iz milja,a pri tom to ne misli doslovno, niti išta ružno,vec je i simpaticno!!!
što se tice tabu teme o problemu,ja je nemam i mogu sa svakim o tome pricati,ako ga zanima naravno,prva nikad ne zapocinjem o tome.