Dolazimo li sa "uputstvima za uporabu"?

[Anita-AZ]

Znam, naslov topica zvuči neobično, no pitanje i tematika su vrlo jednostavni! Najjeftiniji toster uz sebe sadrži uputstva za uporabu no mi tako složeni, komplexni, raznoliki, posebni, puni potreba, želja, nedoumica, snage, slabosti, razuma i nerazumnosti... najčešće ne omogućavamo ljudima oko sebe da pročitaju naša uputstva za uporabu. Najčešće ih nikada ni ne napišemo, a još češće nam nisu u potpunosti niti poznata.
Mislim da su nam odnosi upravo zato daleko komplexniji nego da smo napisali svoja uputstva i zamolili osobu (supruga, suprugu, roditelje, brata, sestru....) koja nas voli da ih pokuša poštovati. Sve što nam je važno i sve naše gumbiće, naše kapacitete, strujni napon, razinu pregoravanja, vrijeme hlađenja, za koliko u nama "naš sendvič" pregori, kada grijemo, a kada žarimo....

Ja sam tek nedavno uhvatila sebe unutar nekoliko već viđenih šablona, a kako sam si obećala ugraditi alarm za šablone, pištao je on već jedno vrijeme i rekoh, vrijeme je za ukloniti ga. Vrijeme je da kažem ljudima oko sebe što mi treba! Da tražim pomoć ako je trebam. Da odbijem pomoć onda kad je doista ne želim ili ne mogu dati ako je to po cijenu mene same (osim u odnosu sa djecom!). Da budem jasna, kao što su jasna uputstva za upotrebu mašina.
Pa ni tada ne može biti jednostavno, no ovo ipak uvelike pomaže. Prečesto kad nešto zatražim, kao reakciju dobijem: "Pa što nisi rekla?". Stoga, evo reći ću.

_______________________________

Osim što vas ovime pozivam da se prisjetite više misliti na sebe i napisati "uputstva" i zamoliti svoje voljene da ih poštuju, također me zanima da li imate problem tražiti što vam treba? Da li vam je važno da netko učini nešto za vas ili da ZNA što treba učiniti bez da se to prethodno zatraži? Koliko ste dobri prema sebi i koliko same/i poštujete vlastite granice? Gasite li toster kad je sve zagađeno dimom ili već kod par stupnjeva više alarmirate sve uključene da uskoče na određeni način koji vam je potreban da dalje funkcionirate bez posljedica? Ili izgarate s posljedicama za sve uključene radije nego tražite pomoć?
Da li vam vaš ego dopušta reći: "Povrijeđena sam. Boli me kad ..... Treba mi....." ili radije odabirete ulogu žrtve u kojoj nitko ne dobija što treba i želi?
Ne morate to sve reći meni, forumu, ali pitajte sebe.... Ja o ovome večeras intenzivno razmišljam. Moja tema dana.

[makita]

Trebala bi se baviti pisanjem knjigaaaa...bili bi bestselleri

Točno kažeš ono što mislim...ne znam znaju li ovi svi oko mene za moje želje i potrebe...svi mi samo kažu da imam visok prag tolerancije i strpljivosti

[bak]

mozda necu isti cas sve reci, mozda bih pretjerala i rekla previse, nego razmislim na koji nacin cu to saopciti ''javnosti'' i onda kazem. ali cesto mi treba poticaj mm da me dva tri puta pita ,voljela bih da mi cita misli, da ne moram previse objasnjavati...i nema smisla cekati da pregorim, nikome nece biti bolje, ni meni a bogami ni drugima

[vidra]

nikad nisam imala problema s izražavanjem svojih želja, misli pogotovo. pravi horoskopski ovan. i dobro mi je tako. mama mi kroz cijeli život govori da će me to doć glave, da razmislim prije nego izgovorim i da ne moram uvijek sve reći šta mi je na pameti. no, na koncu, isplati se. na poslu me nitko ne tlači, prijatelji koje imam vole me takvu kakva jesam i znam da su naša prijateljstva duboka i iskrena, svatko točno zna na čemu je sa mnom.
jednom sam pročitala, ne nam čiju, mudrost - govori uvijek što misliš i osjećaš, pa će te zli ljudi izbjegavati.
istina!