 |
|||
KAKO ih vodite na spavanje?
Iako nam fali jos par mjeseci da potpadamo pod ovu dobnu skupinu, ipak stavljam tu topic.
Zanima me kako ih vodite na spavanje po noci?
Imate li jos naviku uspavljivanja - ako ste imali, a nemate vise - kako ste uspjeli
Kolko vremena treba da zaspu...
I sve sto vam padne na pamet oko spavanja.
Leona jos moram uspavljivat, a najradije bih nekako to pocela izbjegavat, al ne znam kako :?
ode sam
nakon višeminutne rasprave, argumenti, protuargumneti ( dobro ,zašto ja moram ić ispavati ,a ti gledaš tv, to nije pošteno itd,onda ja izvučem zadnji argument JA SAM TAKO REKLA ;JA SAM MAMA i on veli,ajde dobro ....ujutro je bolji ,čeka dok se ja ne probudim)
ok,al ja sam nemajka
Re: KAKO ih vodite na spavanje?
Mony prvotno napisa
Imate li jos naviku uspavljivanja - ako ste imali, a nemate vise - kako ste uspjeli
Aj ti kao nemajkaodgovori mi na ovo gore.
Il nisi nikada imala metodu uspavljivanja
(blago tebi
mm mu je pričao priče
ja sam mu masirala nogice
Da, al kako ste se toga "rijesili"
nekako samo od sebe,kad je prestao spavati s nama u krevetu
jer mama hrče,a tata se znoji -markova opservacija
mada mi povremeno još uvali svoje krakove na masažu
Petra ima 3 i 8 mjeseci i još uvijek ja moram s njom na spavanje. nemamo nikakve posebne rituale, ali moram leći pored nje. Zaspi uvijek vrlo brzo - 5 do 10 min. Nekad traži da joj se čita neka priča...
ali da ona pođe sama u sobu i sama legne u krevet i zaspi, to još nismo doživjeli, a nekako mi se čini da nećemo ni tako skoro :/
ritual je slijedeći, pročitam joj priču, ugasim svjetlo, ona me zagrli i zagnjuri se u mene i zaspi
naravno ovo zaspi, ponekad traje pa zaspim i ja ili MM, ovisno tko ju uspavljuje
Mi nikad nismo imali neke probleme sa uspavljivanjem... Sad ima 3,8 god i na spavanje odlazi bez problema. Doduše, još uvijek spava u kinderbetu u našoj spavaćoj sobi. Prije spavanja mu MM (ja ne baš često) ispriča neku pričicu za laku noć, malo još popričamo i pomazimo se i to je to... Ali smo zato dugo imali probleme za dnevnim spavanjem: nije bilo teoretske šanse da taj mali čovjek zaspi bez da smo ga vozili u kolicima.. Masu puta smo probali leći s njim u spavaću sobu ali nikak zaspati..tj. ja bi zaspala ko klada za 15 min a on bi se igral pored mene... I dan danas veli da bi se on radije išel malo provoziti nego da legne i zaspi, mada se sad već i to zna dogoditi...
Da on sam ode u sobu i legne u krevet - ne mogu ni zamisliti.
Ali ipak nemamo problema s uspavljivanjem. Čitamo priče i to je to. I meni su ti trenuci ugodni, ne samo njemu.
Poslije čitanja se gasi svjetlo, onda on traži piti vode, popije gutljaj-dva i onda je mir.
Doduše, imali smo jedan period (zimus), kad bismo ga polegli u krevet, rekli laku noć i ugasili svjetlo. Nije se bunio, ali nakon nekog vremena primijetili smo da mu fali bliži kontakt navečer i vratili smo se čitanju priča. Zasad nam to svima odgovara.
Mene muči jedna druga stvar, a to je dudakoju još uvijek ima za spavanje. Moj se veliki dečko po noći pretvara u bebu s dudom i pelenom. I nisam baš sretna zbog toga, ali ne želim mu ništa uzimati na silu. Bar je po danu ne nateže (i tu smo bili vrlo dosljedni).
Eh, da - spavamo svi u istoj spavaćoj sobi, jer dječju sobu nemamo (a u ovom stanu je nećemo ni imati)
Hana nikad nije bila spavalica...malo je spavala i teško se uspavljivala.
Dakle, mi se uspavljujemo, ali ja imam drugu teoriju o tome. Naime, nije mi to teško...Dobro, dobro, nekad je...kad imam još hrpu posla za napravit ili sam sam toliko umorna da jedva gledam (iako ona za to ima razumijevanja, pa ako zaspem prije nje, onda me, nakon par pokušaja razbuđivanja i zapričavanja, pusti na miru i valjda brzo i sam zaspe - kažem valjda jer nemam pojma
Rekla sam da mi to nije teško...a prestalo mi je biti teško onda kad sam, kao i mnoge druge stvari, shvatila da nismo svi isti...da neka djeca zaspu lako sama od sebe, da su neki roditelji u stanju primjenjivati cry out metodu, odnosno onu s bezbrojnim vraćanjem i odlaženjem iz sobe itd...kad sam shvatila da neki i ne govore istinu o tome...kad sam sama sa sobom raščistila da me baš briga što "sva" druga djeca sama idu spavati, a samo moje ne,...kad sam shvatila da ne želim da moje dijete bude tužno i samo u sobi dok ja radim nešto "jako važno"...kad sam shvatila da će nas više iscrpiti "učenje" samostalnog spavanja od uspavljivanja...i kad sam shvatila da je to jedno predivno mirno vrijeme provedeno u "šaputanju na jastuku" s mojim djetetom, a koje ne bismo imale da ju pošaljem/ostavim samu u sobi.
Metode uspavljivanja mjenjale su se kroz vrijeme...nikad nije sama zaspavala...kad je bila beba uspavljivale se dojenjem, nošenjem, ljuljanjem...jedno vrijeme je zaspavala uguravši mi guzu u krilo na našem bračnom krevetu...onda poslije (i sada) je željela spavati isključivo i samo u svom krevetiću (ali nikako u velikom krevetu i drugoj sobi), pa smo čitale knjigu u našem krevetu i onda bi ona prešla u svoj krevet...sada (već dugo) ja sjednem ili legnem (ako mi je zgodno) pokraj krevetića, ona se namjesti, ja joj moram staviti ruku na guzu (i to cijeli dlan na cijelu guzu-obavezno me upozori, ako to samo ovlaš napravim
Nemam je namjeru odvikavati od toga jer mislim da su nam to dragocjeni zajednički trenuci i da će samostalnost doći sama po sebi te da će se njene navike promijeniti kad za to bude spremna, isto kao što je očito da su se mjenjale i dosad, i to onako kako je odgovaralo njenim razvojnim fazama.
I još samo da napomenem da je jedna od navika koja se nikad nije promijenila...kad je bila sasvim mala beba gotovo ju ništa nije moglo smiriti osim cice...Jednom sam slučajno pokraj nje ostavila jednu svoju majicu koja je, naravno, mirisala na mlijeko...od tada do danas moja majica (obična, bijele T-shirt) joj je najbolja prijateljica, sredstvo utjehe kojem trči kad se udari, kojeg nosimo u bolnicu, koju smo nosili kad smo pokušavali ići u jaslice...Danas ih ima dvije...više ne miriše na mlijeko, svjesna je da se peru i dopušta to, ali bez njih spavanja NEMA.
Nije ni meni to najgora stvar na svijetu
Smeta je to sto od 7 dana 5 dana (ako ne i svih 7
Vec kuzi jako puno stvari, u vrticu mu ne treba teta za uspavljivanje, a opet doma mora cuvat siku, il me zagrlit.
Slatko mi je to, al kad pocne sirit energiju koja me uspavljuje, pa kad jos zaspim, a imam jos puno toga za napravit... :/
Mony mi smo tu negdje i Janko već neko vrijeme ide spavati tako da mi kažemo da je vrijeme za spavanje, on se malo buni, ali svejedno naša je zadnja. Operemo zubiće, MM ili ja ga odpeljamo do kreveta, eventualno ponekad jadn od nas malo legne kraj njega, upalimo "mališane" izljubimo se i i izgrlimo za laku noć i to je to. On se još malo poigra u krevetu, pjeva si i onda zaspi. Moram priznati da baš i nije zainteresiran previše za neke pričice, pa za sada ih ne pričamo previše. I da, spava u svom krevetu u svojoj sobi, mada se još ponekad dogodi da se po noći ušulja k nama u krevet!
Ja sam takvih problema imala...ali sam ih rješila onako kako je to nama (svima) u tom ternutku najbolje odgovaralo. Mislim ovo što ću reći kad stavljam sijete spavati, nije baš za hvaliti se, ali...Smeta je to sto od 7 dana 5 dana (ako ne i svih 7
Vec kuzi jako puno stvari, u vrticu mu ne treba teta za uspavljivanje, a opet doma mora cuvat siku, il me zagrlit.
Slatko mi je to, al kad pocne sirit energiju koja me uspavljuje, pa kad jos zaspim, a imam jos puno toga za napravit... :/
Jedno sam vrijeme pokušavala dijete staviti u krevet oko 9-pola 10...legla bih s njom, a ona nikako...pa sat, sat i pol...ja već zaspem, ne jednom nego pet puta... I onda se razbudi, idi tuširati, završi ručak za sutra, radi nešto za firmu i još hrpu toga...možeš misliti :/ .
Sada ju lijepo ostavim sa tatom, ja obavim sve što trebam i legnem i bez grižnje savjesti zaspem...Ako mi ipak ostane još nešto za napraviti...a eto, ipak je lakše jer je većina stvari gotova...npr. radije se dignem da odem vidjet šta ima novog na forumu ili za maženje s mužem nego da završim mahune varivo za sutra
S mužem dogovaram čvenk...za razgovor se čak ponekad nađemo pod pauzom...srećom blizu radimo...ili u onim trenucima kad se ona zaigra sama...a za ono drugo, dogovorimo se navečer i to čekamo
Btw. i depilacije sam se rješila... idem kod kozmetičarke otkad imam Hanu...he...sad i ona ide sa mnom.
I na kraju, lagala bih kad bi rekla da prije nije bilo puno teže to sve tako posložiti.
I kod nas je još uvijek aktualno uspavljivanje. Već nekih mjesec dana spava u svome krevetu, u svojoj sobi ali obavezno ja ili MM moramo leći s njim, pročitati mu par priča, izljubit se za laku noć i čekati da ga svlada san. Sve to traje između pola i sat vremena. Ima večeri kad me sve to izluđuje ali u principu je i meni drago malo se maziti s njim jer je najmazniji upravo navečer kad tone u san. Otkako se rodio nikad nije zaspao sam i dok to sam ne odluči ja sigurno neću imati srca da prekinem.
Noah sad ima 4.5 a od 3 ide na spavanje ovako.
Ja fino kazem vrijeme je za spavanje. On kaze cekaj da nesto uzme da ponese u krevet i pokupi sve sto mu padne ruke npr. dva autica, komad papira za crtanje, pokubi bisnis kartica, svoju krpicu, dolar, uzme nesto od Annabel i ode gore na pranje zuba(tusiramo se sat prije spavanja).
Onda izabere dvije tri slikovnice koje procitamo i otpjevamo tri pjesmice, izljubimo se i izgrlimo i on zaspe za pet minuta.
Sve te stvari koje ponese stavi ispod jastuka koji je pored njega jer nespava s jastukom. Ja one sitne maknem kad krenem leci jer se bojim davljena.
Do 3 godine smo ga uspavljivali satima a onda jedan dan probali bez uspavljivanja i upalilo, a da nije sigurno bi ga jos uspavljivali. Jednostavno sam vidjela da je spreman. Cjela nasa procedura traje 15-20 min.
Ja mu kažem da ide leći , 5-6 puta u razmaku od nekoliko minuta
i kad malo povisim ton
Odem u sobu i izljubimo se , ostavim otvorena vrata
onda in još -3 puta zove da je žedan , da mu nisam dovoljno čvrsto poljubila okice , da mu je hladno isl.
Odem svaki put kad me zove , i nakon 10-15 minuta zaspe.
morala sam ležati kraj njega dok ne zaspi, a onda je prij epar mjeseci otišao u svoj krevet i onda sam ga uvjerila brzo da je velik i da sam ja u drugoj sobi i da me samo zovne ako nešto želi
tako da on legne, ja ispričam na brzinu dvije pričice i odem i onda "mama, volim te, kad ćeš doći, ko nam je kupio ovaj luster..." iz sobe, ja odgovaram redom "i ja tebe. kad zaspiš..dosta je iane spavaj" i voila
kad je imao dvije godine, preselili smo u novi stan gdje je on dobio svoju sobu i krevet. od onda imamo isti ritual: poslije kupanja odlazimo u njegovu sobu, on izabere priču za laku noć, pročitamo, iskometiramo. onda se gasi svjetlo, pa eventualno on meni ispriča još koju priču (voli izmišljati priče o pokvarenim kamionima i autima
(prije nego smo preselili, kad sam još bila trudna ležala sam kraj njega dok nebi zaspao - ponekad po 2 sata. i u 90% slučajeva bi zaspala s njim).
ali ako je frka panika, ako je preumoran ili ako nikako ne mogu uspavati Stjepana (on inače prvi ide na spavanje, cica ga uspava za max 10 minuta) onda svi tri legnemo na bračni krevet - Stjepan cica, Janko mi mazi ruku, ja njemu mazim koljeno (isključivo lijevo koljeno!). i to sve u tišini, da ne probudimo Štefeka. ali to je max. 1 tjedno.
eto, ja zadovoljna 8) .
Sa dvije je dobio svoju sobu. Preselio, ja bi legla s njim i nakon oko pol sata pjesmica bi zaspao. Nakon par sati bi sam došao k nama i spavao do jutra u našem krevetu.
A sad već mjesec - dva ovako: okupa se , stanjimo sva svjetla , idemo spavati al na putu iz kupaone ne skrene u spavaće već direkt u dnevnu na kauč . I nema druge. Hoće kraj nas zaspat. Mi gledamo tv, on se smjesti kraj nas, pomazi si cici i zaspi. Pa ga tata nosi u sobu i tam spava bez frke do jutra. Onda obvz. dođe k nama na maženje.
Odužila, ali samo da zaključim: još smo daleko od toga da sam zaspi..
...ne spadamo ovdje ali evo kako izgleda naše uspavljivanje svaku večer:
(kronološki)
-pijemo kakao,punu šalicu-ali mora bit na slamku
-odemo sjest malo na terasu i gledat mjesec,zvjezde-posebno Veneru
-mahnemo i zaželimo lakunoć i mjesecu i veneri,malo raspravljamo čiji pas to laje u daljini i sl.
-odlazimo u kupaonu,zube mora prati MM
-peremo ruke,i zube i ruke na bideu
-malo usput razmazujemo tekući sapun po bideu ( naravno moramo ga sami istisnuti!)-četkicu moramo sami spremiti-mislim Karlo u gornji ormarić
-skidamo robu ako Karlo dopusti
-ulazimo u kadu i okej ga okupamo ( stojećki) i onda se on mora malo igrati-pobacamo sve gumene ribice,spužvice za tuširanje u kadu i moramo pustiti vodu na tuš da se karlo igra s crijevom od tuša-ponekad čak i kadu pere s tim spužvicama..-hehmmmm
-nakon cca 5 min igrarija-slijedi vađenje iz kade i obično dreka i durenje
-odlazimo u njegovu sobicu,mazanje guze kremom,tijela dipterolom protiv komaraca-da ne kažem da karlo mora stavit čep na kremu,mora zavidat kremu itd..
-neće u krevetić nego bi soka,piti,jesti,u dnevnu, u veliku sobu-pa oće tutu,oće kake....
-odlazimo u veliku sobu svo troje ležati malo,mama pjeva zeko i potočić
-malo se uspava i valja po nama pa pita za svoju sobu
-spuštam ga u krevetić nakon što smo se izljubili za laku noć pa opet traži "mama..zeeekoo"..-mama mu pjeva ali to mora biti uz masiranje i to ne bilo čega-nego baš pelene,i to na guzi
-zaspi nakon par minuta i - PRESPAVA CIJELU NOĆ,DO 9 UJUTRO
..ja nakon tog rituala budem mortus i jedva se dovučem do kupaone da sebe operem..kad liježemo MM i ja u krevet samo se čuje "bam!!!" i padnemo mrtvi umorni.
...eto.
savjeti?
:/
..hop!
LeeLoo, ne znam kakav točno savjet očekuješ? kako da skratiš cijelu proceduru? nikako. s vremenom će se stvar modificirati izbacivanjem mazanja guze a ubacivanjem čitanja knjigica... ali to ti je to...
još par godinica. dok te ne izbaci iz sobe.
ja legnem skupa sa svojom u krevet i zaspim skupa s njom. ona me jedino drzi za ruku. zapravo mislim da prije ja zaspim nego ona. ali onda bude fer pa me ne budi sto je prije dok je bila manja redovito cinila
zara 4 godine:
umivanje bla bla
legnemo u krevet
ponekad čitamo slikovnice, ponekad u mraku pričamo nešto, u zadnje vrijeme se igramo tako da ja zamislim neku životinju/voće/biljku i opisujem ju, a ona pogađa, ponekad slušamo priču na cd-u, ponekad raznorazne kombinacije navedenog - to traje od 5-20 minuta
onda se ona legne ili skroz na mene, ili samo stavi glavu na cicu i zaspe u roku od par minuta
moja je uvjek isla sama u krevet, nije bilo uspavljivanja. malo se svadjamo kad je vrijeme za krevet ali to je otprilike to jer kad legne zaspi isti cas (kako i nece kad ne prestaje skakat od kad se digne). Obavezno se prekrstimo (to moram ja, ona samo amen kaze) i kazemo jedna drugoj (ili tati ako je ona taj koji vodi leci) laku noc, ljepo sanjaj, volim te... i to je to...
mi smo malog uvijek uspavljivali uz glazbu, plešući.kad je postao pretežak za nosanje, legla bih s njim u krevet i onda bi pričali sve što smo radili taj dan i što ćemo raditi kad se probudimo. sad će napuniti tri godine.on legne u svoj krevet, ja u svoj i zaspi dosta brzo, nekad nekad postavi neko pitanje. zadnjih par dana kaže da je umoran i da ide malo spavati i ode sam.
s Dianom bez problema: rekli "vrijeme je za spavanje", spremili se za spavanje, stavili u krevet, izgrlili, izljubili, pomazili, ostavili odškrinuta vrata, ona zaspala.
Karlo: uvijek isključivo na rukama, čak nije moglo proći zajedničko ležanje u krevetu jer je on mislio da ćemo se igrati. Onda je tata uzeo stvar u svoje ruke i to tako da je stavio Karla u krevetić, sjeo pored krevetića, tiho pjevušio, kad bi se Karlo htio ustati vratio ga u ležeći položaj i Karlo zaspao. To je trajalo dulje od uspavljivanja na rukama, ali je bilo fizički lakše.
Dogodilo se onda par puta da smo ga stavili u krevetić i da je ostao ležati. Mi izađemo iz sobe, ali vrata su širom otvorena (znaš naš raspored u stanu - iz dnevne se ulazi u spavaću pa nismo daleko). On sam zaspe. Ima naravno faze kad ne želi tako nego na rukama,ali mislim da smo na dobrom putu.
Ti bi mogla s Leonom razgovarati (on je bistrić) i objasniti novi način odlaska u krevet - maženje s mamom, izljubljivanje i tako redom, ali onda on ostane spavati sam jer je već veliki. Vrata sva širom otvorena da vas čuje.
A da mu uredite sobu? Ne mora nužno u njoj još spavati, ali čisto kao ideju na koju će se navikavati?
People..... :D
Jos od prije nego sam otvorila topic razgovaramo s Leonom kako bismo voljeli da sam zaspi.
Do prekjucer bi se prije spavanja rasplakao kad bih mu rekla kako idem van, da cu mu vrata ostavit otvorena.... i sve ostalo, da sad ne nabrajam.
Do prekjucer, kad je sam pitao hoce li on danas sam spavat :shock: :shock: :shock:
Ja rekla da hoce, al iskreno nista nisam ocekivala, ispricala sam mu pricu, one je cuvao sike za to vrijeme (navika od perioda prestanka dojenja), ja zavrsila pricu, rekla da izlazim, vidim, ne buni se :shock: , jos kaze malo mi upali svjetlo, ja ucinim jos uvijek :shock: , izadjem :shock: , MM provjeri za par minuta on zaspao :shock:
Sorry na tolikim smajlicima cudjenja, al doista smo se tako osjecali
I vec dvije noci zaspi sam, nadam se da nisam preuranila s ovim postom hvaljenja
:D
Mi smo u toj dobi za uspavljivanje pročitali priču... jednu ili dvije ili tri.... ponekad i 5.... pa sve manje.... tek sa 6 godina pričica je postala povremena stvar, a sad ih ona čita nama.
Odlazak na spavanje nije samo trenutak kad se legne u krevet. To je cijela štorija
Naša štorija kreće od najave kraja igre ili aktivnosti koju radimo, pospremanja sobe, odlaska na kupanje, pa preko čitanja priče, odlaska u krevet, poljubaca (max 10
Ponekad se poželimo pomaziti, ponekat dodatno izljubiti, ponekad popiti samo gutljaj vode, ponekad samo još jednu pusu poslati... Ovo ponekad moglo bi se čitati kao doista rijetko, obično u dane kada su odmorniji jer nisu imali toliko aktivnosti preko dana.
Čitanje priče ovako malima nije u stvari pravo čitanje priče. To je neko polučitanje - poluprepričavanje, ali s postavljanjem puno pitanja, tako da aktivno sudjeluju
kod nas je ovako19.00-mlijeko i pahuljice
19.30-slažemo puzzle
20.00umivanje,pranje zuba
i pošto spavamo skupa,legnemo u krevet i pjevamo(ja pjevam
najkasnije za 15-tak minuta spava kao topić
svaki dan šetamo prije večere
Kod nas - čitanje slikovnica (min 2 max 4
a uvrtanje kose
E to nemamo, ali zato imamo stenjanje, a i povremene pokušaje penjanja na roditelja koji ju uspavljuje.
aaaajj, zamisli kad bi se oni nekad uzeli
Moja cura će za 12 dana imati 3 godine pa sam je tu uvrstila. Koliko sam pročitala skoro kod svih su rituali isti.Kod nas ide malo gledanje crtića, bojanje, crtanje svih životinja koji postoje u moru, nakon toga kupanje, oblačenje, onda otrći kod tate na kauć pa oni jedu skupa koštice(on čisti ona jede)voli popiti kakao ili što se već zaželi.Obavezno slijedi gledanje tate kako se brije, jer ona mora dobiti malo pjene na vrh nosa.Nakon toga pranje zubi, ljubljenje i grljenje tate i trk u krevet.Tu moram biti brža od nje jer inaće uleti u naš krevet, inaće spava s nama u sobi ali na svom velikom krevetu.Tu slijedi pričanje svih prića, pa pjevanje onda ide njen dio gdje prepričava što joj se sve dogodilo danas, zatim me zagrli moram je obavezno češkati po leđima i tako zaspe.
Redovito se dogodi da i ja s njom pa MM dolazi buditi.Spava do jutra bez prekida sam se prerano budi.
Sve to uspavljivanje ne smatram problemom, jer kad naraste tih trenutaka ću se sijećati, a prebrzo rastu, vrijeme prolazi ko ludo.
Isto ovako u vremenskim intervalima od 1,5 sat do 2-3 sata zavisno od raspoloženja. A nekad smo dijete lijepo znali spustiti u krevetić i ostaviti u mračnoj sobi u kojoj bi odmah zaspala :/ Da, i mi nismo u ovoj grupi ali mi ovo ponašanje sličnije nekoj odraslijoj dobi.ritual je slijedeći, pročitam joj priču, ugasim svjetlo, ona me zagrli i zagnjuri se u mene i zaspi
naravno ovo zaspi, ponekad traje pa zaspim i ja ili MM, ovisno tko ju uspavljuje
Ja mislila da smo mi jedni od rijetkih čije dijete ne ide samo na spavanje (poput ostale djece iz vrtićke grupe!).
Mi našeg mališana 4,3g., još uvijek uspavljujemo tako da smo mi obavezno uz njega (ja uglavnom, MM vrlo rijetko jer mališa ne želi njega ako sam ja doma). Navečer između 21 i 21,30 zajedno odlazimo u krevet. Ponekad sluša priče na CD, rjeđe ja čitam, nekad si uzme autić ili motor pa ga malo vozi po jastuku. Do prije godinu dana morao je imati lagano svjetlo, no danas mu to ne treba - dolazi svjetlo s ulice. Nakon nekakvih igrica od 10-15 min, ja mu govorim da je stvarno vrijeme za spavanje, motor ili autić parkiramo u garažu pod jastuk i ja se pravim da spavam. Nakon malo pjevušenja i pričanja, on zaspe.
No moram napomenuti da dok se smirio i uspavljuje se, obavezno mora biti zagrljen.
Već duže vrijeme ga nagovaramo da mora krenuti sam na spavanje jer je veliki dečko, no on to neće ni čuti, a kamoli probati. Vjerojatno mu ti zajednički trenuci grljenja i maženja puno znače, tako da mu nisam to u stanju uskratiti. Doći će vrijeme kada će željeti sam ići u krevet (iako on kaže kada će imati 18 godina - toliko o tome).
Veći problem sada će mi predstavljati trudnoća s drugim djetetom (tek 3 tjedna). Kakva su vaša iskustva i savjeti kada na svijet dođe drugo dijete???
Valjda ćemo se uspjeti prilagoditi bez većih patnji, jer sam ovoga dječaka morala uspavljivati na rukama po 1 sat. Ako će i drugo biti takvo, mislim da ćemo imati problema, jer ću u suprotnom cijele dane samo uspavljivati djecu.
:D Boky ima 3 i pol godine. Od mjesec i pol spava cijelu noć. Hvala bogu. Više od godinu dana ga ne forsiramo navečer za spavanje, on pita sam pada s nogu jer se diže u 5.45 ujutro za vrtić tako da je u devet koma. Navečer mamu traži da ga odnese u krevet. Stavim ga u krevetić, napravimo križić i veliku pusu, laka ti noć. Traži da mu dam ruku i za pola minute sve je gotovo.
Ovako isto samo sto kod nas moze trajati izmedju 5 min. do sat vremena.
pranje ruku, zubiju i kad se njemu hoce kupanje. presvlacenje na mom krevetu, malo bacanje po krevetu i sl. u posljednje vrijeme nema volje za pricom a prije su bile price. oblacenje pidzame, idemo u njegovu sobu, on se popne na krevet mami pusica, zagrli paju (krpeni pas) i za dvije minute vec spava.
nikad ga ne moram nagovarat na spavanje samo ga 15 min prije upozorim da se blizi vrijeme. cesto on sam trazi ici spavati cak i nesto prije uobicajenog vremena ako je imao aktivno popodne pa bude umoran.
zg franka, ja već imam probleme kakvi tebe tek očekuju.
f. ima 5 i uvijek sam obožavala spremati ga spavati.
večera, kupanje ili tuširanje, pranje zubiju, 2-3 slikovnice, molitve i pjesmice-uglavnom oko 1,5 sat.
sad je došao i L.., ali f. i dalje traži svoje.
scenarij je- večera obiteljska, kupanje u dvoje,pranje zubiju 2x, tad f. ostaje i čita knjigu, a ja L. uspavljujem u drugoj sobi i to malena slikovnica ,koju on sam izabere i ponosno donese, molitve, pjesmice, čupkanje"moje" kose dok ne zaspi s dva prsta u ustima.
tad nastupa stariji , koji je do tad strpljivo čekao. par knjigica, molitve, pjesmice, škakljanje po leđima i trbuhu, izjava ljubavi i lagano upozorenje prije zadnje pjesmice da mama odlazi nakon pjesmice i da nema razloga za pobunu. ako vidim da je dosta mazast, znam produžiti vrijeme maženja.
ali onda nastupi grižnja savjesti jer sam se sa mlađim manje mazila.
sve je super kad mi je muž doma, tad ja jednog, on drugog, i tako se mijenjamo svaki dan.
ali sad je mlađi počeo raditi probleme. sve ide istim redoom do, čupkanja kose. tad počinje prevrtanje, pjevanje, on se totalno razbudi , a ja napol uspavana i živčana. već 3 dana ga uspavljujem 1,5 sat, dok stariji čeka svoje vrijeme.
pokušala sam ih i zajedno spremati, ali stariji živi za svoje vrijeme, a mislim da svatko od njih ima na to i pravo.
samo sad se pitam kad će doći moje vrijeme?
mislim da je vrijeme pred spavanje dragocjeno, brzo će doći doba kad nas neće ni blizu, ali ipak bar malo mora biti nekog reda.
da se stignemo pomaziti s mužem,odrezati nokte...
kindić je bio zakon, pomazim ga, spustim, izgovorim: "vrijeme je za spavanje, laku noć" i odem.
kad se javi, pri.đem, dam pusu i ponovim iste riječi. i tišina.
ali sad frajer zapraši do hodnika i pogleda me sa svojim ogromnim očima i nasmije se. vratim ga u krevet, on opet dolje. i opet, i opet.
znam da sam sad otišla of topik, ali poklopilo mi se.
ajd mame s dvoje i više neki savjet i za ovo tandemsko uspavljivanje
Mi (MŽ ili ja i djeca) u 21 idemo na WC i u krevet. Sve ostalo obavimo prije. Legnemo u F-nov krevet i pričamo što je tko radio, kakve probleme imamo i što ćemo raditi sutradan. Nakon cca 5 min pričanja mlađu dvojicu otpremimo u njihovu sobu u krevet ili kinderbet, a F-u se vratimo i pričamo još malo. Od prvog dana smo ih naučili da nema uspavavanja ili kojakakvih drugih gluposti za spavanje, stavimo ih u krevet/kinderbet, pusa za laku noć i to je to. Za sada nemamo problema (kuc-kuc u drvo).
KOd nas je situacija takva da je obično prvo večera, kupanje, čitanje priče za laku noć i malo maženja, on gasi svjetla, legne u krevet, ja ga pokrijem, izljubim (ak mi da... :/ ), poželim laku noć i odem u sobu do spavaće (vrata su uvijek otvorena).
Ak mu se spava, onda obično zaspi odmah. Ak baš i nije pospan, dovuče se k meni, uvali mi se u krilo pa zajedno gledamo telku (obično Animal Planet) i on nakon maksimum dvadesetak minuta samo iskoči iz krila i ode u krpe gdje zaspi za minutu.
Prijelazno razdoblje (kad se tek počeo vraćati k nama iz kreveta jer mu se nije spavalo) smo ga slali u krevet, ali smo brzo uvidjeli da nema svrhe i da mi je bezveze da ga silimo spavati ako ne može kad sam tak dugo radila na tome da taj odlazak na spavanje bude lijep dio dana, a ne prisila pa mi je sad jako drago da on sam zna kad mu se spava i sam ode u krevet.
Uspavljivali curu do 2. god. Onda ona i brat napokon uselili skupa u dječju sobu. Kad je pošao on, bez pogovora išla i mala Mica. Za njega se ne sjećam prijelomnog momenta, al znam da je uvijek bilo natezanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom